STURM: – Plenković je poslan iz Bruxellesa da u Hrvatskoj dovrši projekt dužničkog ropstva kreiran u Davosu! Upozorio sam na to Karamarka, ali nije poslušao pa mladi Soros nastavlja upravljati našom državom!

“Trump je pošten prema svojim biračima i nije dio svjetske financijske oligarhije, zato ga kontrolirani mediji sve žešće napadaju,” izjavio je u Bujici Z1 televizije ekonomist i diplomat -Karino Hromin Sturm, koji dobro poznaje lik i djelo kontroverznog šefa Svjetskog ekonomskog foruma – Klausa Schwaba, o čijoj je ostavci na platformi X izvijestio američki potpredsjednik JD Vance: “Schwabova ostavka je poraz politika Georga Sorosa i njegova nasljednika Alexandera te još jedna u nizu pobjeda Donalda Trumpa!”

Sturm je u emisiji govorio o tome kako moćnici iz Davosa postavljaju svoje “igrače” na čelo suverenih država, prokomentirao je put Kolinde Grabar Kitarović od NATO-a, preko Pantovčaka do Svjetske zdravstvene organizacije i objasnio kako je Karl Marx završio u Engleskoj…

SVJETSKA VLADA OSTALA BEZ ŠEFA: Bujica je prenijela ekskluzivnu izjavu čelnice parlamentarnog kluba njemačkog AfD-a u Europskom parlamentu – Christine Anderson, koja je za Slobodni Podcast izjavila da je Schwab bio samo “lutak na koncu” i “idiot” koji je pred kamerama predstavljao neke druge likove – koji djeluju iz sjene!

UŽIVO: U Bujicu se javio Ivan Pernar, bivši saborski zastupnik, koji je u siječnju ove godine u švicarskom Davosu imao bliski susret sa Schwabom! Pernar se javio iz Valjavčeve ulice u Zagrebu, gdje je prebivalište Tomislava Tomaševića, ali ga susjedi od kada je izabran za gradonačelnika vrlo rijetko viđaju na toj adresi…

BEZ CENZURE: Bujica objavila snimke iz Pariza velikog prosvjeda potpore Marine Le Pen, kojeg je HRT u potpunosti prešutio, al’ su zato objavili fejk snimke o tobože “velikim” prosvjedima protiv Trumpa u Americi, preuzete od kineske CGTN!

CIJELU EMISIJU POGLEDAJTE OVDJE

Svećenik Charles Pope raspravljao je o svojoj novoj knjizi o doktrini pakla u EWTN-ovoj emisiji ‘The World Over’ u četvrtak. Mnogi katolici podcjenjuju snagu pakla i mogućnost da ondje završe, rekao je župnik i pisac, poznati svećenik Charles Pope – piše Zrinka Požežanac u Vjera.hr.

Rekao je da čak 21 od 38 prispodoba u Evanđeljima govori o paklu, koji se često naziva Gehena, uključujući bogataša i Lazara, mudre i lude djevice, kukolj i pšenicu te ovce i koze.

“Nitko ne voli tebe i mene više od Isusa, a ipak nitko nije govorio o paklu više od Isusa”, rekao je.

Ne postoji osjećaj hitnosti

Mons. Charles Pope, svećenik Nadbiskupije Washingtona, autor je nove knjige koja govori upravo o paklu. “Isus upozorava da su mnogi na krivom putu. I moramo stati i donijeti odluku i biti hitniji u vezi s ovom stvari u našem životu”, rekao je. “I ako mogu reći jednu stvar o Crkvi danas, nemamo nikakav osjećaj hitnosti,” dodao je . “Svi pretpostavljaju Dogovor je sklopljen; koga treba spasiti? Mi smo već spašeni, to je već riješeno. A to nije istina, to je zabluda.”

“Čak i mnogi posjetitelji dnevne mise odbacuju pakao”, rekao je, što je pripisao onome što je nazvao “kulturnim trendom u kojem  smo ljubav sveli na puku ljubaznost.” “Moguće je da ljudi odu u pakao jer su ljudi slobodni izabrati Boga ili odbaciti Boga”, rekao je.

Ne radi se tu o ljutitom Bogu

“Ne možete nekoga prisiliti da vas voli. I zato postoji pakao”, rekao je i objasnio. “Ne radi se tu o ljutitom Bogu koji pokušava držati ljude podalje od neba, već o Bogu punom ljubavi koji ima veliko poštovanje prema našoj slobodi, stoji na vratima i kuca. Ne upada.”

“I moramo povratiti osjećaj da moramo donijeti odluku, želimo li doista jednog dana biti s Bogom na nebu, pravom nebu, a ne izmišljenom”, nastavio je. “I zato sam napisao knjigu. Htio sam preoblikovati učenje kako bih se riješio te ideje da kažemo da postoji zao, ljutiti Bog koji jednostavno ne voli ljude i želi ih držati podalje.”

Zabrinut sam za ove ljude

Rekao je da nije toliko zabrinut “zbog ljudi koji znaju doći na ispovijed” koji se “bore” i “imaju neke vrste grijeha”. “Ovo je vrlo uobičajeno u ljudskoj obitelji, ali oni znaju da nije u redu i odlaze Bogu i kažu: Žao mi je, trebam pomoć. I to je lijepo na svoj način, znate, a Bog im želi pomoći i oslobodit će ih,” rekao je i upozorio.

“Ali za ove ljude sam stvarno zabrinut”, nastavio je, “prkosni su, odmahuju šakom protiv Crkve i učenja Svetoga pisma i govore: ‘Gledajte, neće mi se govoriti što da radim. Slavit ću svoj stil života, slaviti svoj pobačaj, slaviti stil života koji Bog naziva odvratnošću,’ što god, ili slaviti pohlepu ili nasilje. ‘I ne mislim da je tu nešto loše. Ne treba mi oprost.’”

Svećenik je upozorio da nedostatak hitnosti u pogledu spasenja ne pogađa samo laike, već ima toga i “među klerom i biskupima”. “Svi smo ometeni manjim svjetovnim stvarima i duše se gube. To je kao: “Morate učiniti da se svi osjećaju lijepo i uključeni.” Ali što ako oni odu u pakao?” upitao je.

Dana, 8. travnja 1941 godine, u Bjelovaru, Hrvati su proglasili Hrvatsku državu, dva dana prije službene proglašenje nezavisne Hrvatske!

Dva dana prije službena proglašenja u Zagrebu, 8. travnja 1941. godine, s balkona gradske vijećnice (danas zgrada Gradskog muzeja Bjelovar) gradonačelnik dr. Julije Makanec proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku. 

Želja Hrvata, zbog strahovitih patnji i progona od strane velikosrba u Jugoslaviji, bila je da izađu iz te tamnice. Nakon napada Nijemaca na Beograda 6. travnja 1941., hrvatski narod je spontano proglasio samostalnu državu u – Bjelovaru prenosi Portal Veterani.

Prvo je u Starim Plavnicima pokraj Bjelovara, u 16 sati, tajnik Kotarske organizacije HSS-a Martin Cinkoš, proglasio hrvatsku samostalnost riječima: “Braćo vojnici, ovim časom proglašavam pred vama, Hrvatsku samostalnom i nezavisnom državom”, a zatim je počelo slavlje na ulicama Bjelovara.

Bjelovar je bio prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju državu.

Ustanak Hrvata iz 108. pukovnije – rekli su, ne želimo se boriti za Jugoslaviju! Sjetimo se našega Rudolf Perešin, koji je, također, rekao da neće se boriti za jugoslaviju, i neće pucati na svoje Hrvate.

Povijest se itekako ponovila.

Na početku Drugoga svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, 6. travnja 1941. godine, vladalo je silno izuzetno neraspoloženje hrvatskoga naroda prema tadašnjoj jugoslavenskoj vlasti. Pravu vlast u državi držali su Srbi i Beograd, jednako kao i u Titovoj Jugoslaviji.

Već u prvim danima rata nakon njemačkog napada, Slavonska divizija jugoslavenske vojske iz Bjelovara krenula je prema bojištu u smjeru Bilogore i Podravine. Divizija se sastojala od 108., 42. i 40. pukovnije. Kada su došli na područje Velikog Grđevca (Bjelovar) 108. pukovniji naređeno je, da krene prema Virovitici.

Streljivo su dobili samo srpski vojnici, ali ne i hrvatski. Bilo je zapovjeđeno da se ubije svaki hrvatski vojnik koji se ne želi boriti protiv Nijemaca.

Satnik Ivan Čvek tajno je naoružao hrvatske vojnike. Izbila je pobuna u 108. pukovniji, tako što su hrvatski vojnici preuzeli nadzor nad pukovnijom i to je preraslo u opći ustanak protiv jugoslavenske vojske i vlasti.

Prije zore 8. travnja, pukovnija se vraćala prema Bjelovaru. U Severinu pridružila joj se 40. pukovnija s pričuvnim poručnikom Leopoldom Supančićem. Došavši rano ujutro u Bjelovar, prvo su poslali izvidnicu. Njih su napali srpski žandari na čelu s potpukovnikom Đurićem iz stožera 4. armije jugoslavenske vojske sa sjedištem u Bjelovaru.

Ubijena su tri hrvatska vojnika: Milan Devčić i Mato Haniš, dok je Pavao Rogović nakon dva dana umro u bolnici. Dva su hrvatska vojnika ranjena.

Građani Bjelovara su se tada pridružili pobuni, želeći srušiti jugoslavensku vojsku koju su smatrali okupacijskom.

Tijekom dana 8. travnja vojnici 108. pukovnije i građani zarobili su nekoliko stotina jugoslavenskih (većinom srpskih vojnika) i oko 100 časnika i dočasnika. Nitko nije poginuo. Dio njih pobjegli su u selo Narta kod Bjelovara, gdje se formirala srpska jedinica koja je ubrzo počinila strašne zločine nad Hrvatima u okolici Bjelovara.

Nakon toga je vojska, sastavljena od Hrvata koji su se odbili boriti na strani vojske Jugoslavije, ušla u Bjelovar oko 17 sati, “burno pozdravljena od građanstva u moru hrvatskih zastava i općeg oduševljenja”.

Bjelovar je bio prvi grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast i proglasili svoju državu.

Odmazda Srba – zločini i ubojstvo 99 Hrvata Bjelovara!

Vijest se proširila, što dovodi do raspada jugoslavenske vojske na prostoru od Varaždina do Suhopolja (Virovitica). Srpski vojnici i četnici protive se tome i 9. travnja 1941. godine u Bjelovaru i okolici odmah ubijaju 6 hrvatskih civila, među kojima je i maloljetni gimnazijalac Milan Bačani.

U okolici Koprivnice, II. konjanički puk “Car Dušan Silni” kojeg su činili srpski vojnici sukobio se s Nijemcima i nakon poraza povlačio se prema Bjelovaru s ciljem, da uguši Bjelovarski ustanak.

U Peterancu su ubili 5 Hrvata.

Srbi su došli u Donje Moste kod Bjelovara 10. travnja 1941. godine, selo koje je imalo većinsko hrvatsko stanovništvo. U selu su bili nenaoružani seljaci. Mladi muškarci su već prije mobilizirani i otišli iz sela.

Tamo su srpski vojnici ubili 11 Hrvata.

Krenuli su dalje prema Bjelovaru. U međuvremenu, njemački vojnici zauzeli su Bjelovar i dočekali su s tenkovima konjički puk u predgrađu Bjelovara te ih porazili i prisilili na predaju. Zarobljen je konjanički major Nikola Hrgović iz Bjelovara, srpske nacionalnosti, kojem je suđeno, ali je oslobođen zbog manjka dokaza.

Ostaci vojske Jugoslavije, većinom srpske nacionalnosti, već su formirali četničke odrede na području Bjelovara, te su do 25. travnja 1941. godine ubili 27 ljudi na područja grada Bjelovara (5 žena i 5 djece) i 72 ljudi na području kotara Bjelovar (14 žena i 12 djece), gotovo u cijelosti Hrvata.

Na kraju samo da dodam, Julije Makanec je sudjelovao u organizaciji i vodstvu bjelovarskog ustanka i 8. travnja 1941 godine, službeno proglasio Bjelovar uskrsnućem hrvatske države.

A Martin Cinkoš iz HSS-a, proglasio hrvatsku samostalnost. To su dva posebna slučajeva. Da nije Martin prvi ustao, kad je, ne bi se dogodilo ni službeno, to je potaknulo da Slavko Kvaternik javi Poglavniku sto se događa u Hrvatskoj, i poglavnik odmah dao nalog Kvaterniku da odmah proglasi Nezavisnu Hrvatsku zbog opasnosti četnika i kraljevske jugo vojske. Jer još nije bilo u planu za proglašenje, jer Poglavnik je tada bio u Italiji na završetku robije, trebao je biti pusten i odmah da se vrate da može uspostaviti Hrvatsku državu, ali problem je nastao u Bjelovaru gdje nisu imali opciju!

Marica Marić/Arhiv