Connect with us

Vijesti

Zašto ja ne slavim Međunarodni dan žena – i zašto ne biste trebali ni vi

Published

on

Bezbrojni ljudi bez razmišljanja slave 8. mart kao “Međunarodni dan žena”, nesvjesni njegovog krvavog porijekla piše Scott Ventureyra u Crisis Magazine-u.

U subotu, 8. ožujka 2025., moja je kći djelovala frustrirano kada me upitala: “Koji je danas dan? Vi čak i ne znate. Dan je žena!” Naravno, znao sam točno koji je to “dan”, ali sam odgovorio: “Ne slavim dan koji su uspostavili komunisti ubojice.” Moj odgovor, iako nagao, imao je za cilj potaknuti raspravu – onu koja, nažalost, nikada nije otišla dalje od ovih nekoliko riječi. Ovaj me propušteni razgovor, međutim, inspirirao da napišem ovaj kratki esej o podrijetlu Međunarodnog dana žena, praznika koji se široko i nekritički prihvaća, ali unatoč tome nosi krvavo nasljeđe jedne od najdestruktivnijih ideologija u ljudskoj povijesti.

Međunarodni dan žena službeno je ustanovio 8. ožujka 1922. Vladimir Lenjin, arhitekt boljševičke revolucije i prvi vođa Sovjetskog Saveza. (Kasnije su ga službeno priznali Ujedinjeni narodi na isti dan 1977.). Lenjin, uvjereni revolucionar i gorljivi materijalistički ateist, predvodio je Oktobarsku revoluciju 1917., koja je označila početak komunističke vladavine u Rusiji. Revolucija, također poznata kao Boljševička revolucija, svrgnula je privremenu vladu i uspostavila totalitarnu marksističku državu.

Ruska revolucija započela je 8. ožujka 1917., kada su radnice u Petrogradu (ono što je danas poznato kao Sankt Peterburg) pokrenule prosvjede zbog nestašice hrane, ekonomskih poteškoća i političke represije. Ovi su nemiri brzo eskalirali u pobunu punih razmjera, što je dovelo do abdikacije cara Nikole II. i konačnog boljševičkog udara kasnije te godine. Car je kasnije pogubljen zajedno sa svojom obitelji 1918. Kako bi obilježio ulogu žena u ovom ustanku, Lenjin je institucionalizirao 8. ožujka kao dan za slavljenje doprinosa žena socijalizmu i revoluciji. Stoga, od svog početka, Međunarodni dan žena nikada nije bio posvećen odavanju počasti ženama u bilo kojem univerzalnom smislu, već radije o promicanju marksističke ideologije.

Revolucija je dovela do jednog od najkrvavijih režima u povijesti. Pod Lenjinom i njegovim nasljednikom, Josifom Staljinom, Sovjetski Savez se pretvorio u krajolik iz noćne more obilježen prisilnom kolektivizacijom (koja je prisilila poljoprivrednike da predaju svoju zemlju i farme državnoj kontroli), čistkama i masovnim pogubljenjima. Boljševička revolucija odnijela je milijune života kroz građanski rat, političke čistke, izazvanu glad i gulage. Ukupan broj smrtnih slučajeva sovjetskog režima — koji je izravno proizašao iz komunističke politike — premašuje 20 milijuna ljudi. Izvan Rusije, komunizam je, u svojim različitim primjenama, uzrokovao smrt preko 100 milijuna ljudi diljem svijeta. Ove se činjenice rijetko uče u našim državnim školama.

Ista taktika “ideološke subverzije” koja je uništila ruske temelje sada pokreće dnevni red modernih globalističkih vođa. Sovjetski prebjeg i bivši propagandist KGB-a Jurij Bezmenov upozoravao je tijekom 1970-ih i 1980-ih da se komunizam ne oslanja samo na vojno osvajanje; umjesto toga, ono slabi nacije iznutra nagrizajući njihove kulturne, moralne i kršćanske temelje. Lenjin je rano primijenio ovu strategiju, koristeći marksističku ideologiju da sruši tradicionalne strukture i osigura potpunu državnu kontrolu. Njegova je politika izravno napadala brak, religiju i rodne uloge – ne kako bi promicala jednakost, već kako bi razbila prirodne hijerarhije koje su stajale na putu kolektivizma. Promicanjem radikalnog feminizma i potkopavanjem obiteljskih struktura, boljševici su nastojali prekinuti osobnu lojalnost prema bilo čemu izvan države.

Bezmenovljeva upozorenja nastavljaju se provoditi i danas dok globalistički čelnici poput Justina Trudeaua i Marka Carneyja promiču politiku koja potkopava zapadnu civilizaciju. Trudeau, otvoreni obožavatelj kineske “osnovne diktature”, zagovarao je radikalne politike koje slabe obiteljske strukture i zamagljuju biološku stvarnost. U međuvremenu, čini se da je Carney, globalistički tehnokrat s dubokim vezama sa Svjetskim ekonomskim forumom, spreman promicati ovu agendu. Bude li preuzeo veće političko vodstvo u Kanadi – što je zastrašujuća, ali možda vrlo realna mogućnost s obzirom na oživljavanje liberala u anketama (čak i ako su nepouzdani) tijekom fijaska s Trumpovim tarifama – samo će ubrzati demontiranje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti, redefiniranje rodnih uloga, smanjenje roditeljskih prava i nametanje ideološkog konformizma.

Učinci tih politika vidljivi su u modernim radikalnim feminističkim pokretima koji nastoje izbrisati biološke razlike između muškaraca i žena, obezvrijediti majčinstvo i eliminirati tradicionalne obiteljske uloge. Lenjinova marksistička politika razbila je tradicionalne vrijednosti, napala vjerske institucije i nastojala izbrisati obitelj kao temelj civilizacije. Ista destruktivna ideologija postoji i danas, sada se maskirajući pod krinkom napretka i jednakosti.
Učinci tih politika vidljivi su u modernim radikalnim feminističkim pokretima koji nastoje izbrisati biološke razlike između muškaraca i žena, obezvrijediti majčinstvo i eliminirati tradicionalne obiteljske uloge.

Ipak, svake godine bezbrojni ljudi bez razmišljanja slave 8. mart, nesvjesni njegovog krvavog porijekla. Oni ne prepoznaju da je ovaj “praznik” stvoren ne da bi se odala počast ženama, već da bi se angažirale kao vojnici za komunističku stvar koja ih je vidjela kao puko oruđe za revoluciju. Dostojanstvo i vrijednost žene ne zahtijevaju potvrdu ideologije koja je poklala vlastiti narod, potisnula neslaganje i svela pojedince na samo kotačiće u državnoj mašineriji.

Istinsko poštovanje prema ženama ne dolazi iz šupljih, politički motiviranih slavlja. Dolazi iz prepoznavanja prirodnih, komplementarnih uloga muškaraca i žena, vrednovanja neponovljivog doprinosa supruga i majki i poštivanja ženstvenosti – ne kao političkog alata, već kao božanske i prirodne stvarnosti. Ne proizlazi iz praznika formiranog u požaru boljševizma nego iz bezvremenih istina koje su davno prethodile i koje će nadživjeti svaku marksističku prijevaru. Žene treba slaviti svaki dan, jer one jedine posjeduju svetu sposobnost da donesu novi život na svijet – ljudska bića stvorena na sliku Božju, obdarena vječnom vrijednošću. Ova sveta sposobnost ostaje jedna od najvećih misterija i čuda stvaranja.

Dakle, ne, ne slavim Međunarodni dan žena. A ne biste trebali ni vi.

Autor: Scott Ventureyra

Vijesti

PODCAST MREŽNICA – Popović: Ako Britanci i preuzmu ulogu u Ukrajini, Europu čekaju velike podjele!

Published

on

U PODCAST MREŽNICA-i Petar Popović profesor je međunarodnih odnosa, svjetske političke povijesti i geopolitike govori o ratu i miru u Ukrajini.

Ako je doista istina da su Amerikanci i Britanci u sukobu interesa, tj. Zelenski ima zaleđe od Britanije (jer je navodno potpisao ugovor o mineralima u tzv. stogodišnjem ugovoru o prijateljstvu) nije mogao potpisat isto i s Amerikancima.

Jesu li Amerikanci s Europom u utrci za minerale?

Je li preuzimanje uloge batine od strane Engleske, u biti sukladan s Trumpovom politikom?

Continue Reading

Vijesti

Zašto Vatikan uspoređuje Ramazan s korizmom?

Published

on

Vatikan je objavio poruku za Ramazan muslimanima, naglašavajući da njegovo podudaranje s kršćanskom korizmom predstavlja “jedinstvenu priliku za zajednički hod, rame uz rame.”

“Ramazan nama katolicima djeluje kao škola unutarnje preobrazbe,” stoji u poruci Vatikana. “Održavajući se od hrane i pića, muslimani uče kontrolirati svoje želje i usmjeravati se na ono što je bitno.” – prenosi QuoVadisEcclesia.

Osvrćući se na katoličko liturgijsko vrijeme korizme, Vatikan je pozitivno usporedio Ramazan s korizmom:

“Ove duhovne prakse, premda različito izražene, podsjećaju nas da vjera nije samo vanjsko izražavanje, već put unutarnjeg obraćenja.”

Poruka je objavljena iz Vatikanskog dikasterija za međureligijski dijalog muslimanima za vrijeme Ramazana, koji je započeo 1. ožujka. S obzirom na to da je korizma počela nekoliko dana kasnije, Vatikan i određeni kardinali iskoristili su priliku za povećanje usporedbi u očito ekumenskim pokušajima usklađivanja katoličanstva i islama.

“Ova blizina u duhovnom kalendaru nudi nam jedinstvenu priliku za zajednički hod, kršćani i muslimani, u procesu pročišćenja, molitve i ljubavi,” napisao je novi prefekt dikasterija, kardinal George Jacob Koovakad, te dodao:

“Nama katolicima radost je podijeliti ovo vrijeme s vama, jer nas podsjeća da smo svi hodočasnici na ovoj zemlji, tražeći kako živjeti bolje živote. Ove godine želimo zajedno s vama razmisliti ne samo o tome što možemo učiniti da živimo bolje, već prije svega o tome što želimo postati zajedno, kao kršćani i muslimani, u svijetu koji traži nadu.”

Koovakad je postavio pitanje o katoličko-islamskim odnosima: “Želimo li biti samo suradnici za bolji svijet ili istinska braća i sestre, svjedočeći zajedničko prijateljstvo Boga sa svim čovječanstvom?”

Govoreći o “našem zajedničkom pozivu,” kardinal je istaknuo da muslimansko-kršćanski odnosi mogu odgovoriti na svjetsku želju za “bratstvom i iskrenim dijalogom.”

“Zajedno, muslimani i kršćani mogu svjedočiti ovu nadu, uvjereni da je prijateljstvo moguće unatoč teretu povijesti i ideologijama koje promiču isključivanje,” napisao je. Muslimani i kršćani žele postati “braća i sestre u čovječanstvu koji duboko cijene jedni druge,” dodao je kardinal, nastavljajući:

“Naše povjerenje u Boga je blago koje nas ujedinjuje, daleko iznad naših razlika. Podsjeća nas da smo svi duhovna, utjelovljena, voljena stvorenja, pozvana živjeti u dostojanstvu i međusobnom poštovanju. Štoviše, želimo postati čuvari ovog svetog dostojanstva odbacujući sve oblike nasilja, diskriminacije i isključivanja.”

Ove godine, dok se naše dvije duhovne tradicije približavaju u proslavi Ramazana i korizme, imamo jedinstvenu priliku pokazati svijetu da vjera preobražava ljude i društva te da je snaga za jedinstvo i pomirenje.

Kao što je postalo uobičajeno u takvim porukama, citirana je međureligijska enciklika pape Franje iz 2020. Fratelli Tutti, dok je Koovakad pozvao na “dijalog” za izgradnju “zajedničke budućnosti utemeljene na bratstvu.”

“Ne želimo samo koegzistirati; želimo živjeti zajedno u iskrenom i uzajamnom poštovanju,” rekao je o islamsko-kršćanskom dijalogu koji je zamislio. “Vrijednosti koje dijelimo, poput pravde, suosjećanja i poštovanja prema stvorenju, trebale bi nadahnjivati naše postupke i odnose te služiti kao naš kompas u gradnji mostova, a ne zidova, obrani pravde umjesto ugnjetavanja, zaštiti okoliša umjesto njegovog uništavanja. Naša vjera i njene vrijednosti trebale bi nam pomoći da budemo glasovi koji se izjašnjavaju protiv nepravde i ravnodušnosti te proklamiraju ljepotu ljudske raznolikosti.”

Ramazan i blagdan koji ga zaključuje trebali bi biti “prilika za bratske susrete između muslimana i kršćana, gdje možemo zajedno slaviti Božju dobrotu,” pozvao je Koovakad. “Neka vaše postenje i druge pobožne prakse tijekom Ramazana te proslava ‘Id al-Fitra koja ga zaključuje donesu obilne plodove mira, nade, bratstva i radosti.”

Ovakva poruka nije novost za Dikasterij za međureligijski dijalog Vatikana, jer je ured u prošlosti izdavao slične note.

Posebno s osobnim naporima pape Franje, Vatikan posljednjih godina sve više nastoji razviti prijateljske odnose sa sljedbenicima islama. Dok Franjo traži jedinstvo s muslimanima u stilu Fratelli Tutti, brojni istaknuti prelati upozoravaju da islam odbacuje temeljne aspekte o Bogu i da je nespojiv s katoličanstvom.

Kako stoji u islamskom svetom tekstu, Kuran izričito odbacuje mnoge temeljne elemente katoličanstva. Prvo, Kuran odbacuje pojam Boga kao Trojstva; drugo, odbacuje da Bog ima sina, tvrdeći da mu to nije dostojno. Treće, Isus se promatra samo kao Božji poslanik, pa stoga tvrdi da Marija ne može biti Majka Božja.

U intervjuu iz kolovoza 2016., kardinal Raymond Burke izjavio je: “Ne vjerujem da svi štujemo istog Boga, jer je Bog islama vladar.”

Ovo je ponovio biskup Athanasius Schneider, koji je u svojoj knjizi Christus Vincit izjavio: “Islam sam po sebi nije vjera.”

Doista, dok se Ramazan u sekularnim medijima prikazuje kao razdoblje pobožnog posta, islamski učenjaci naglašavaju da to nije posve tako. Robert Spencer objasnio je u članku iz 2016. godine da, iako se muslimani tijekom Ramazana potiču “da postanu velikodušniji i ljubazniji prema svojim muslimanskim bližnjima,” tijekom istog razdoblja dolazi do povećanja anti-muslimanskog nasilja.

“Ako je imperativ Ramazana postati pobožniji, musliman koji se marljivo posveti ramazanskoj praksi istovremeno postaje milosrdniji prema svojim muslimanskim bližnjima i stroži prema nevjernicima,” napisao je Spencer.

Dok Vatikan nastavlja blagi pristup prema muslimanima, kardinal Robert Sarah, prefekt emeritus Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, upozorio je na takav stav.

Pisajući na internetu nakon napada u listopadu 2020. u katoličkoj crkvi u Nici od strane muslimana koji je ostavio troje mrtvih, afrički kardinal pozvao je “Zapad” da shvati opasnost od islamizma:

“Islamizam je monstruozni fanatizam koji se mora boriti snagom i odlučnošću. Neće zaustaviti svoj rat. Nažalost, mi Afrikanci to predobro znamo. Barbari su uvijek neprijatelji mira. Zapad, danas Francuska, mora to shvatiti.”

Izvor

Continue Reading

Vijesti

Zbog herojstva koje je Vjera napravila u Širokom, trebalo joj je organizirati “svečano” suđenje kako je bilo s pok. Artukovićem

Published

on

Želeći asocirati na “slavne” dane tzv. NOB-a, Milanović je pozvao na inauguraciju i navodno najstariju partizanku na kugli zemaljskoj. Njegovi i njezini bili su najblaže rečeno tronuti ovom divnom gestom. Bilo je to sigurno i podsjećanje mladima na “slavne” dane partizanske borbe, ali i na spaljivanje fratara oboružanih krunicama. Pobiješ “pope” pa ih onda uredno i pedantno spališ i dobio si direktnu ulaznicu u “istoriju NOB-a”.

U zadnjem broju Hrvatskog tjednika na naslovnici se prči slika “naše” partizanke u uniformi, naoružane i sretnog osmjeha. Neugodna je to asocijacija na ubojstvo dvanaest fratara i njihovo svirepo spaljivanje. Vjerina vjera u njenu značajnu ulogu u “istoriji” našla se ipak na propuhu DORH-a. Nije li valjda i naša simpatična stogodišnjakinja Vjera jedna od već dobro poznatih nemilosrdnih i ciničnih partizanki koje su uvijek bile “na čelu kolone” poznate po svireposti? Dr. Blanka Matković dugo i uzaludno piše i šalje elaborate DORH-u o tom zločinu na Širokom Brijegu. Međutim, Bajićev DORH i kasnije njegovih nasljednika mudro je o svemu čkomio.

Sve dok Zoki nije predstavio našu Vjeru ili nevjeru cijeloj naciji. Nešto se pročulo kako je sada DORH započeo izvide, ali čini se da i dalje čkomi. A tko je taj koji bi se usudio staviti pod povećalo našu “herojsku” partizansku i komunističku povijest? Tko bi se sad, kad smo već dobrano zakoračili u novi vijek, bavio koliko ih je u “danima ponosa i slave” poubijala i spalila Vjera i njeni suborci? Zbog herojstva koje je Vjera napravila u Širokom, Vjeri je trebalo organizirati “svečano” suđenje u Zagrebu kao što je to bilo s pok. Andrijom Artukovićem… Najnovija informacija je da Ivan Turudić poručuje kako neće stati. “Ubojstvo franjevaca na Širokom Brijegu je grozomoran ratni zločin”. Od BiH će zatražiti izvješće. Pa ti sad prihvati poziv Zokija na kavu na Pantovčaku. Ej, drugovi, jel’ vam žao….

Napokon se javio i Zoki: “U novijoj povijesti nemamo previše stvari kojima se možemo bezuvjetno ponositi i koje su savršene! Nisu ih smjeli ubiti. To je jedna od trauma hrvatskog društva…”. Krivci su mrtvi, ali krivac sigurno nije Vjera… Iako drugarica sama priznaje zločin i ja sam uvjeren da su zapravo krivi HOS i pozdrav ZDS. Zato ih je trebalo staviti na indeks.

Predsjednik je navodno izjavio kako još nije protekao rok za skraćenje vojnog roka jer neprijatelj još uvijek može roknuti. 

‘Vladek bi takve po kratkom postupku strijeljao’

Nedostaje nam pametnih formula koje odmah rješavaju probleme. Tu su, recimo, Poljaci daleko iznad nas. U Poljskoj poljski radovi počinju kad to od odluči poljska Vlada. A kod nas? Anarhija. Svatko počinje kad sam smatra da treba. Mi nemamo takvu efikasnu vladu. Spartanci su bili stari ratnički narod. Otac Spartanac ispraćuje sina u rat. Daje mu svoj mač, a sin se “iskreno” zahvaljuje i usput spomene da mu je očev mač malo prekratak. “Nije sine, samo moraš prići malo bliže protivniku!”. Čvrsto sumnjam da kod nas ima takvih očeva, sinova i mačeva. Mi smo takve probleme rješavali mozgom, a ne mačevima.

Već sam pisao o “heroju“ Vladi Ranogajcu. Bio je inovator kaznenog procesnog prava. Zato i postoji njegovo šetalište na zagrebačkom Jarunu. Naime, kaj? Vlado je legendarne 1945. godine imao spisak “narodnih neprijatelja“. Vladek bi takve po kratkom postupku strijeljao pa bi im nakon par mjeseci slao pozive za saslušanje u čuvenu Đorđićevu ulicu. Takvima ne bi pomogao ni najdulji mač na svijetu.

Ima raznih ironija bez čvrste definicije. Ironija je kad si debela, a ime ti je Tanja. Ironija je kad u ulici Nikole Tesle nestane struje ili kad Mira nema mira. Velika ironija je kad ti cijeli život sole pamet, a umreš od šećera. Nije li ironija kad klošar leži na klupi i čita “Moj dom“? Ironija je i kad se zoveš Slobodan, a završiš u zatvoru ili kad si Crnogorac, a ime ti je Radiša. Ili kad si tvrdi ateista, a zoveš se Bogoljub, ili kad si stalno tužan, a zoveš se Srećko. Najveća ironija je kad si crnac, a prezivaš se White…

Diskretna jugoslovenizacija

Vrlo dobar komentar Tihomira Dujmovića na Milanovićevu inauguraciju.  Kaže kako je Zoki postupio “kolegijalno”. Pozvao je najstariju partizanku, a zaboravio je pozvati najstarijeg hrvatskog branitelja. Na njih je ne tako davno na Markovom trgu poslao specijalce. A bez branitelja, najstarijeg i najmlađeg, inauguracije ne bi ni bilo. Dujmović misli da se tu radi o diskretnoj jugoslavenizaciji. Mislim da se radi o direktnoj jugoslavenizaciji. Sad se već otvoreno cmizdri i nariče za starom “dobrom” Jugom. Ujedno je to i odgovor zašto je više od 3500 branitelja izvršilo suicid.

Bivši ustaša, a sad mentalni Jugoslaven, Puljak iskoristio je kip Kuzme Kovačića i dao na njemu uklesati datum 26. oktobra 1944.g. kao dan tobožnjeg “oslobođenja” Splita. Čvrsto sumnjam da ljubitelj Miljenka Smoje ne zna kad je Split oslobođen. Jedino, ako on ne priznaje Domovinski rat, oslobođenje Splita i Hrvatske, već samo bivšu Jugu. Da ga podsjetim, bilo je to onog dana kad je s razarača Split raketiran grad Split. Tada je bio i oslobođen sve do dolaska Puljka na vlast… Kad su vidjeli da je Split rođen pod sretnom zvijezdom optužili su ga da je komunjara.

Zbog nižih cijena opet su gužve na granici sa Slovenijom. Bolje i to nego gužve oko granica sa Slovenijom. 

Hrvatski tjednik predlaže uvođenje smrtne kazne za zločine kao što je ubojstvo i spaljivanje dvanaest fratara. Hrvatska ljevica je time zblesirana. Ustaše bi ponovno ubijale. Preskaču komunistički humanizam. Kad je zadnji put kod nas bila izrečena i izvršena smrtna kazna? Stupi li na snagu taj konzervativni vid represije, koga će se pozivati na Pantovčak za neke nove inauguracije. Mi smo humana samoupravna država, sve dok se jednog kišnog dana Rusi ne pojave na granicama!!

Krv, znoj i suze

Legendarni Winston Churchill je za vrijeme Drugog svjetskog rata obećao Englezima  krv, znoj i suze, a sam se skromno zadovoljio viskijem i cigarama. Baš kad je bio pun viskija, upoznao je Jožu Broza.

Nakon otkrića eksploziva u cipeli jednog putnika, putnici sad moraju skidati cipele kad putuju avionima kao talibani…

Svojedobno je Večernjak donio senzacionalnu informaciju da je meso junadi puno antibiotika. Pred ambulantama su se počeli formirati redovi pacijenata zainteresiranih za dobivanje novog lijeka. Zabilježen je razgovor liječnika i pacijenta.

“Uzmite po jedan juneći šnicl dva puta na dan!”. ”Kaj prije ili poslije jela?”, upita pacijent.

Nakon svakog nokauta Večernjak sanja da je sve bolji i bolji.

Hrvatska, prema nekim izračunima, ima oko 20.000 vojnika i časnika viška.  Obzirom na aspiracije Mađarske i Srbije – od viška glava ne boli. Diljem Hrvatske izbila je epidemija reklamiranja sredstava protiv gripe. Stvarno je gadna. Mislim gripa.

Navodno je nedavno predstavljen novi dvomjesečnik “Bolesničke novine”. Trebao je početkom ožujka izaći prvi broj, ali je sve odgođeno jer je urednički kolegij na bolovanju….

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved