Connect with us

Vijesti

Zašto je brak (M+Ž) temelj društva

Published

on

Žene koje ne ustraju na sklapanju braka smatram glupačama, da ‘prostite!

Ako ne iskoriste razdoblje obostrane zaljubljenosti kako bi osigurale statistički najbolje šanse svojem potomstvu (a i samoj vezi), onda su si same krive za sve što će im se dogoditi.

Netko im je napunio glave sa statistikom da se brakovi raspadaju. Stoga, što će mi, tako naprednoj, taj “papir”. Ali im taj netko nije pokazao istu takvu statistiku za tzv. “životno partnerstvo” (tj. “cimerstvo s ‘pogodnostima’”). Razlika je kao nebo i zemlja, odnosno kao 24 i 69.

Od 100 parova 24 vjenčana para (vjenčana prije nego dobiju djecu) će se rastati prije djetetova 16.rođendana. Ali će se čak 69 od 100 adekvatnih “partnerskih/cimerskih” parova razići prije 16.rođendana ploda njihove ljubavi.

24 ili 69 – nije mala razlika, pa si ti misli u kojoj grupi bi željela biti!

Nakon tih cca 3/4 razlaza (u odnosu na 1/4) prije djetetove 16.godine – neminovno ide 2,8 puta (180%) vjerojatnija samohranost. A to ti ga onda statistički uzrokuje “Life Without Father = less college, less work, and more prison“.

Razmisli malo o svemu tome za vrijeme tetoviranja, pirsingiranja ili bojanja kose u ludo-progresivnim bojama (barem je takav moj zamišljen stereotip napredne urbane “cimerice sa seksualnim pogodnostima” – a koja će se onda, nesretnog i neispunjenog života, politički aktivirati u Soroševom “Možemo”, te učinkovito dijeliti svoju žuč svima ostalima u društvu).

O temi braka je već bilo ovdje govora: https://homunizam.wordpress.com/category/brak/. Danas prenosim još jedan članak slične temetike:


Brak ne ovisi o našem pravnom sustavu, već mu prethodi . Želja za nekom vrstom sjedinjenja s osobom suprotnog spola, simbolizirana ritualom, ljudska je univerzalija. To je jedna od najdublje osjećanih ljudskih potreba [bit će da je zbog kompatibilnosti genitalija i prirodnog nagona za produljenjem vrste – za razliku od novonormalnog “istospolnog” uljeza pristiglog iz psihijatrijeDakle, pod brakom ovdje smatramo isključivo ono što je postojalo od pamtivijeka, pa sve do “Velikog ludila“].

Prednosti braka za pojedinca

Zakon je do nedavno odražavao naš nepisani i nepromjenjivi prirodni zakon. Postoje opsežni dokazi da brak koristi osobama u braku, te njihovoj djeci na razne načine.

  • Utvrđeno je da brak najviše pridonosi zadovoljstvu životom (u Britaniji je odmah iza zdravlja) .
  • Brak utječe na zdravlje. Neki sugeriraju da je učinak velik kao prestanak pušenja.
  • Povoljan učinak braka na mentalno zdravlje procijenjen je u vrijednosti 100 000 dolara godišnje.
  • Brak povećava dugovječnost .
  • Bračni parovi dobivaju financijski .
  • Ono što je možda najvažnije, brak ima značajne prednosti za djecu vjenčanih roditelja, za koja je manja vjerojatnost da će patiti od psihičkih problema koji inače mogu baciti dugu sjenu na život djeteta.

Prednosti braka za društvo

To su sve bile dobrobiti braka za pojedinca. Ali ovdje želim prvenstveno govoriti o prednostima braka za društvo.

Britanski antropolog JD Unwin je proveo iznimno rigorozna istraživanja odnosa između seksualne slobode i kulturnog razvoja u 86 različitih društava, a 1934. objavio je knjigu Seks i kultura

Otkrio je da monogamni brak “jedan muškarac i jedna žena” utječe na društvo na temeljne načine. Otkrio je da postoji strog odnos između onih društava koja su prakticirala apsolutnu monogamiju i kulturnog procvata u tim društvima. Ispostavilo se da je seksualna suzdržanost povezana s iznimno produktivnom kulturnom energijom.

Čini se da je ključni čimbenik predbračna čistoća. Društvo koje prakticira predbračnu čistoću ima mnogo veću vjerojatnost da će održati i monogamiju, ključnu za kulturni procvat. Jednom kada čistoća nestane, slijedi ju ubrzo nestanak monogamije.

Unwin je otkrio da

  • seksualna ograničenja uvijek vode ka kulturnom procvatu, dok
  • seksualna sloboda uvijek dovodi do kolapsa kulture tri generacije kasnije. 

Nije bilo izuzetaka.

Sada njegovu teoriju možemo staviti na test. Seksualno oslobođenje počelo je u našoj kulturi 1960-ih. Unwin je procijenio da generacija traje 33 godine. Ako je u pravu, do sredine 21. stoljeća možemo očekivati ​​da ćemo biti u stanju potpunog kulturnog kolapsa…

Brak i stvaranje društva

Zašto monogamni brak dovodi do kulturnog procvata? Jedna od značajki suvremenog društva je da se individualni osjećaji, potrebe i želje smatraju legitimnim kompasom koji vodi naše postupke i razumijevanje. Ali tamo gdje je svaki čovjek sam sebi najviši autoritet, to neće dovesti do skladnog života.

Brak je prvi korak u nadilaženju pojedinca, a upravo ovaj aspekt braka čini kamen temeljac društva.

Biblija nam govori da čovjek ostavlja svoju majku i oca i sjedinjuje se sa svojom ženom, te zajedno postaju “jedno tijelo”. Oni više nisu pojedinci; brak ih pretvara u veću cjelinu.

Tako brak, putem ugovora, stvara jedinicu koja je veća od uključenih pojedinaca. Brak stvara situaciju u kojoj drugu osobu stavljamo na prvo mjesto. Na taj način brak postaje gradivni blok za šire društvo.

Unwin primjećuje da se deizam razvija pod kulturnim procvatom koji slijedi nakon apsolutne monogamije. Dok muškarci i žene uče drugoga stavljati ispred sebe, društvo se razvija. Kao i vjera u Boga .

Podvrgavanje braku, a potom i djeci, značilo je da je obitelj, a ne pojedinac, ono što uređuje svijet. Pravni sustavi, sustavi nasljeđivanja i političkog predstavljanja uređeni su za potporu obitelji. Za obitelj su muškarci i žene podredili svoje interese i naporno radili.

Brak i očinstvo

Druga stvar koju samo brak može učiniti je stvoriti očinstvo. Dok bi biološke veze postojale i bez braka, društvo bi se svelo na jedinice “majka+dijete”. 

Zašto je brak toliko bitan za očinstvo? Brak veže muškarca za ženu, i samo kroz ovu formaliziranu vezu sa ženom može se ostvariti očinstvo u svojoj punini.

Primat veze majka-dijete

To je zbog primata veze majka-dijete. Na primjer, sociolog Andrea Doucet istraživao je tate koji ostaju kod kuće u Kanadi i bio je zapanjen mjerom do koje je čak i među ovom skupinom očeva postojalo vjerovanje u primat veze majke i djeteta. Stoga, ako se roditelji raziđu, očev odnos s djecom može biti ozbiljno oslabljen ili čak prekinut. Da su majke čuvarice potvrđuju brojna istraživanja .

Brak također stvara uloge i odgovornosti koje održavaju očinstvo.

Institucija braka potiče muškarce da preuzmu obveze opskrbe. Oženjeni muškarci prihvaćaju trajnu obvezu zbrinjavanja i zaštite bilo koje djece rođene u zajednici i svoje zaposlenje vide pod ovim uvjetima.

To nije slučaj sa “partnerstvom”, gdje vladaju jednakost i natjecanje, a ne razlike i komplementarnost.

Brak je tradicionalno definirao ulogu muža kao glave obitelji. Tako je primjerice 1993. godine 91% udanih žena definiralo muža kao glavnog domaćina, odnosno osobu preko koje se kuća posjeduje ili iznajmljuje. Dok su feministički zakoni sustavno nagrizali pravne učinke braka, tradicija je i dalje prisutna. Tamo gdje par suprotnog spola živi zajedno, muškarac se do danas računa kao glava kućanstva .

Istraživanja pokazuju da očevi ne moraju provoditi jednako vrijeme kao majke da bi bili nevjerojatno važni svojoj djeci. Ljubav, poštovanje i privrženost očevima stvaraju se čak i tamo gdje očevi provode cijele dane na poslu. 

Brak i identitet

Brak je ključan za identitet, jer brak je osnova obitelji – i obitelj je ta koja nam govori tko smo.

Mary Eberhardt raspravlja o tome u svojoj knjizi Primal Screams . Objašnjava kako je velika pažnja koja se pridaje politici identiteta posljedica toga što se obitelj, primarna institucija koja stvara identitet, gotovo nepovratno raspala.

Ona pokazuje kako djeca iz netaknutih i razvedenih obitelji pokazuju izrazito različite koncepte identiteta. Djeca rastavljenih roditelja osjećala su se kao druga osoba sa svakim od roditelja. Osjećaju se kao da imaju dvije obitelji. Dokazi su upućivali na samorascjepanje na dva dijela.

Poznavanjem svoje rodbine razvijamo svoj identitet. Ali kada toliko mnogo njih živi u obrascima s promjenjivim skupovima članova obitelji, to postaje sve teže učiniti.

Brak nam ne pomaže samo identificirati “naše ljude”. Brak je ključ identiteta, jer brak leži u središtu uspostavljanja spolnih razlika. A temeljni element identiteta je poznavanje vlastitog spola.

Važnost spolnih razlika je katastrofalno pogrešno shvaćena. Zadnje tri generacije, radili smo u iluziji da je svako izražavanje spolnih razlika proizvod diskriminacije i ugnjetavanja žena.

Znati jesmo li muško ili žensko bitno je za zdrav ljudski razvoj na više načina. Vidljive spolne razlike ili stereotipi igraju bitnu ulogu u pomaganju djeci da razviju svoju svijest o ” konstantnosti spola “.

Seksualna postojanost je razumijevanje da stvari ne mijenjaju svoju bit kada promijene svoj izgled. I zapravo, treba puno vremena da dijete to postigne. Ali kada postoji stalno poricanje da su muškarci i žene zapravo različiti, bit će vrlo teško pronaći tu bit.

Identitet se formira kroz proces identifikacije i diferencijacije. Ali kako djeca mogu znati trebaju li se identificirati ili razlikovati od majki, očeva, braće i sestara i tako dalje, kada namjeravamo poreći sve tragove koji nam pomažu identificirati spol?

Ovdje brak igra tako presudnu ulogu. Razlike između muškaraca i žena vjerojatno će biti očitije u kućanstvu nego u drugim okruženjima. To je zato što je javno područje rada izgrađeno po modelu pojedinca, koji nadilazi naše spolne razlike. Ali budući da se obitelj koja se temelji na braku obično intimno bavi reprodukcijom, te će razlike doći do izražaja.

Što je sa suživotom (“životnim partnerstvom”)?

Kod “zajedničkog života” pojedinac, a ne obitelj, ostaje primarni; otac je perifernija figura; a stabilnost uloga i diferencijacija uloga koje nalazimo u braku jednostavno se ne pojavljuju.

Brak je javna obveza potkrijepljena društvenim normama i sankcijama. Ove normativne strukture i društvena očekivanja suptilno ograničavaju način na koji se ljudi u braku ponašaju čak i kada naši iznimno popustljivi zakoni o razvodu to ne čine.

Kao rezultat toga, brak pruža sigurnost koja paru omogućuje preuzimanje rizika. Omogućuje pojedincima da ulažu u partnerstvo s manje straha od napuštanja. Muškarci će vjerojatnije ulagati svoj novac u zajedničke kupnje, a žene će vjerojatnije ulagati u djecu para. Da nisu u braku, on bi mogao dati prednost privatnim kupnjama, a ona bi mogla ojačati svoju sigurnost ulaganjem u obrazovanje. To čini brak mnogo stabilnijom vezom.

Raziđe se 69% “partnerskih” parova, a 24% bračnih parova

Čvrsti dokazi su da dok se 24% roditelja parova koji su vjenčani prije nego što su dobili djecu raziđe prije nego što dijete napuni 16 godina, 69% roditelja koji ostanu nevjenčani to učini. 

Zaključak: Do djetetova 16.rođendana većina parova koji se vjenčaju ostaje zajedno, dok se većina nevjenčanih parova do tada raziđe.

Kratko i jasno. A sve veća stopa kohabitacije objašnjava zašto su obitelji bez oca u porastu. (‘Life Without Father’: less college, less work, and more prison‘)

Predbračna čistoća

Dakle, možemo uvidjeti zašto Unwinovi nalazi o monogamiji imaju smisla. Ali što je s predbračnom čistoćom? Čini se da je ovo puno teža pilula za progutati.

Unwin je otkrio da će jednom kada nestane predbračna čistoća monogamija pasti kao kula od karata. Ovo ima smisla. Ako je seks izvan braka prihvatljiv, lakše se premošćuju koraci do nevjere. 

Ali ide to i dalje od ovoga. Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju George Akerlof pokazao je u svom istraživanju o kontracepciji i pobačaju da kad se predbračni spolni odnosi smatraju prihvatljivim, prihvatljivost izvanbračnih rođenja slijedi iza toga. Kad je kontracepcija postala široko dostupna, žene koje su učinile seks besplatnim postavile su standard, jer su onda druge žene smatrale da će biti u nepovoljnom položaju na “tržište spojeva”. Nakon što se seks izvan braka smatrao prihvatljivim, uslijedilo je samohrano roditeljstvo i obitelj se počela raspadati .

Kao što vidite, ništa od svega ovoga nije primjenjivo na "drveno željezo" psihijatrijskih slučajeva, zvano "istospolni brak".

Louise Perry pokazuje u svojoj knjizi The Case Against the Sexual Revolution da su upravo žene koje su se učinile seksualno dostupnima, koje su se upustile u “kulturu spojeva” i druge suvremene prakse – emocionalno najviše razorene. Njih muškarci najrjeđe izabiru za svoje doživotne partnerice.

mercatornet.com/why-marriage-is-the-cornerstone-of-society/81089

“Sve je lako kad si mlad”

Onih 31 partnerskih parova koji se ne raziđu (100-69=31) manje vjerojatno će nakon dobra dijeliti i zlo. Drage napredne dame, “partnerstvo” je možda super-cool kad treba “dijeliti dobro”. Ali kada treba “dijeliti zlo”, tamo neki ‘partner’ će puno mirnije duše potražiti drugi partnerski aranžman. A i nije mu za zamjeriti kad jednom presuše “pogodnosti”.

Čak i ako djeca nekim slučajem ispadnu dobro, u starosti i bolesti je statistički bolje uza se imati supružnika nego neobaveznog cimera. Ali o tome ne razmišljaš dok si mlada i čak namjerno poderana odjeća dobro ti stoji… Poslije će biti kasno – jer… “sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme” (Prop 3, 1-8)

Možda je suštinski problem što žena nije potpuno sigurna u vezu. Najčešće se najbolje vrijeme potrati na “Samo zabavu” i na glupavu “vjernost” grupi prijateljica-bez-dečka, umjesto na traženje veze na pravim mjestima u pravo vrijeme. I tako pravo vrijeme prođe u uspraznom druženju sa solo-prijateljicama koje jedna drugu sebično “miniraju”, te eventualno s cool-propalicama. A od pamtivijeka sve ima svoje vrijeme, (tj. tajming) – kako kažu biblijski stihovi .

Mladost ne traje vječno. I onda – daj što daš!

S obzirom da se pojavilo pitanje “odakle ovi podaci” (valjda 24% i 69%), oni se mogu pronaći u izvornom članku, pod linkom “Most couples who marry” u poglavlju “What about cohabitation?”

PDF te studije sa 1783 britanskih “uzorkinja” se može pogledati i skinuti ovdje. Sigurno da ima i drugih statistika. Zašto je ova do 16.godine djece? Pretpostavljam zbog djece. Jer su mlađa djeca, u svojim formativnim godinama, vjerojatno više oštećena razvodom, nego su to starija djeca, ili ona koja su već blizu da napuštaju obiteljski dom.

2969Download

homunizam.wordpress.com

Vijesti

DP: Bezuvjetno zadržati mlade ljude u Hrvatskoj, jer “su stranci neadekvatni za naše područje!”

Published

on

Lipovac Pehar: Moramo zadržati mlade u Hrvatskoj jer oni imaju energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije!

Zastupnica DP-a Dubravka Lipovac Pehar: ”Mladi ljudi danas odlaze iz Hrvatske jer idu za boljim životom. Mi želimo zadržati to stanovništvo jer s njim gubimo fertilnost, energiju, inovativnost i potencijal za opstojnost hrvatske nacije”.

”Svjedoci smo i doseljavanja velikog broja stanovnika iz zemalja Azije i Afrike. Jedan dio svog života provela sam u Afganistanu te sam upoznala kulturu, vjeru i način života tog stanovništva. Oni su, u usporedbi s našim radnicima i inženjerima, neadekvatni za naše područje. Hrvatska ne bi trebala svoje tržište rada zamijeniti takvim radnicima”.

”Mi ćemo sve učiniti kako bismo pomogli u ograničavanju popunjavanja tržišta rada takvim stanovništvom kroz suverenitet, gospodarske i političke korake i demografsku obnovu. Moramo obnoviti naše tržište rada i zadržati naše vrijedne radnike koji su svuda u svijetu priznati i uredno plaćeni”.

”Covid pandemija nam je pokazala koliko smo ovisni o velikim globalnim lancima, a što nam pokazuje da moramo stvoriti svoje proizvodne kapacitete i doprinijeti našoj prehrambenoj samodostatnosti. Dokazano je i koliko smo u kriznim situacijama ovisni o turizmu, što nas čini ekonomski krhkima i naglašava potrebu za diversifikacijom gospodarstva i razvojem drugih sektora”.

”Zašto se ne bismo potrudili poljoprivredu postaviti na svoje noge? Nama se sada pružila prilika kada ćemo to i učiniti. Naša je Hrvatska puna resursa koje možemo iskoristiti, od stanovništva, mladih, do nas koji smo ovdje u Hrvatskom saboru. Učinimo sve kako bismo doprinijeli razvoju Hrvatske!”.

#Domovinskipokret

Continue Reading

Vijesti

Demokrati se pripremaju za potencijalni potop Bidena u studenom

Published

on

Prema članku POLITICA objavljenom u utorak ujutro, mnogi su demokrati nedavno izrazili sve veću zabrinutost da će predsjednik Joe Biden izgubiti od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u studenom.

U članku su autori Christopher Cadelago, Sally Goldenberg i Elena Schneider napisali da se “prožimajući osjećaj straha ustalio na najvišim razinama Demokratske stranke zbog izgleda predsjednika Joea Bidena za ponovni izbor”.

“[Pre]ranih pet mjeseci od izbora, tjeskoba se pretvorila u opipljivu strepnju, prema više od desetak stranačkih čelnika i operativaca,” dodali su autori.

Objasnili su da je “jaz između onoga što će demokrati reći na TV-u ili u tisku i onoga što će poslati svojim prijateljima samo porastao kako je rasla zabrinutost oko Bidenovih izgleda.”

Anonimni demokratski operativac opisao je “pomamu” među Bidenovim taborom. Ovo “sluđivanje”, rekao je, uvelike je posljedica činjenice da Biden dosljedno zaostaje za Trumpom u anketama.

Operativac je za POLITICO rekao da se njegovi kolege demokrati posebno boje mogućnosti da Biden izgubi od Trumpa – više nego da bi izgubio od generičkog republikanca. “Ovo nije, ‘O moj Bože, Mitt Romney bi mogao postati predsjednik'”, rekao je publikaciji. “To je ‘O moj Bože, demokraciji bi mogao doći kraj’.”

Osim toga, članak POLITICO opisao je popis koji je sastavio demokratski savjetnik “gotovo dva tuceta razloga zašto bi Biden mogao izgubiti”. Savjetnik je podijelio popis glavnim donatorima stranke.

Popis uključuje razloge “od imigracije i visoke inflacije do [Bidenove] dobi, nepopularnosti potpredsjednice Kamale Harris i prisutnosti kandidata treće strane poput Roberta F. Kennedyja Jr.”

Savjetnik koji je napravio popis dodao je: “Popis zašto bismo ‘mogli’ pobijediti je tako mali da ga čak ne moram držati na svom telefonu.”

POLITICO je također citirao veterana demokratskog stratega Petea Giangreca, koji je priznao da je Bidenov dosije kao predsjednika nepopularan među američkim biračima u usporedbi s Trumpovim.

“Ako je okvir ove utrke, ‘Što je bilo bolje, 3,5 godine pod Bidenom ili četiri godine pod Trumpom’, gubimo to svaki dan u tjednu i dvaput u nedjelju”, rekao je Giangreco.

Posljednja anketa pokazala je da bi Trump najvjerojatnije pobijedio da se predsjednički izbori održavaju danas.

Ankete New York Timesa i Siene objavljene ranije ovog mjeseca pokazale su da bivši predsjednik vodi Bidena s ugodnom razlikom u mnogim ključnim državama na bojištu.

Najznačajnije je da je anketa pokazala da Trump ima nevjerojatnih 12 bodova prednosti među registriranim glasačima u Nevadi – stanje koje je Biden nosio prije četiri godine.

CatholicVote je ranije objavio:

Analitičari drastičnu promjenu pripisuju činjenici da su hispanoamerički birači u posljednjih nekoliko godina velikom većinom bili skloni Trumpu. Otprilike 20% birača u Nevadi su Hispanoamerikanci.

Kada su anketirani samo vjerojatni birači, Trumpovo vodstvo u Nevadi poraslo je na 13 bodova.

Ankete Timesa također pokazuju da Trump ima zdravu prednost nad trenutnim predsjednikom u nekolicini drugih žestoko osporavanih swing država. Trump vodi s 10 bodova u Georgiji i sedam bodova više od Bidena među registriranim glasačima u Arizoni i Michiganu. Sve su te države glasale za Bidena 2020.

Kao što je primijetio CatholicVote, ista je anketa pokazala da “gotovo jedan od pet registriranih birača iz šest swing država, uključujući mnoge katolike, nije glasao na predsjedničkim izborima 2020.”.

Continue Reading

Vijesti

Čudesna vizija iza blagdana Tijelova

Published

on

Proslava Tijelova može se pratiti do vizije koju je o liturgijskoj godini imala belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća – piše Philip Kosloski u Altea-i.

Rimski obred Katoličke crkve svake godine nakon nedjelje Trojstva slavi blagdan Tijela i Krvi Gospodnje.

Međutim, Crkva nije uvijek slavila ovaj blagdan, a veliki utjecaj iza njega imala je belgijska časna sestra Juliana iz 13. stoljeća.

Viđenje svete Julijane

Juliana je bila duboko posvećena Svetoj Euharistiji od ranog djetinjstva i prema piscu Aleteije Joanne McPortland, “ušla je u redovnički život u dobi od 13 godina, služeći u hospiciju za gubavce koji je vodila njezina zajednica.”

U to je vrijeme počela imati neobičnu viziju. Pisac Heinrich Stieglitz pripovijeda viziju u svojoj knjizi The Church Year: Talks to Children:

Već u svojoj šesnaestoj godini Julijana je imala izvanrednu viziju dok je bila na molitvi. Vidjela je pun mjesec kako jarko sja, ali na njemu je bila tamna mrlja kao da je njegov komad izbio. Isprva nije mogla razumjeti viziju. Što je češće gledala taj neobičan prizor, to je njezino čuđenje raslo.

U početku je mislila da je vizija demonskog podrijetla i molila je Boga za pomoć:

“Je li to iskušenje Zloga?” – zabrinuto je upitala. Usrdno je molila, a vizija je ipak ostala. Usred gorućih suza djevojka je zamolila svog Spasitelja punog ljubavi da joj objasni što to znači.

Prema izvješću, Isus je odgovorio na Julianin zahtjev i rekao joj što je točno vizija trebala predstavljati:

Na kraju joj je Isus rekao: “Mjesec predstavlja crkvenu godinu. Tamna mrlja na njegovoj sjajnoj površini znači da još uvijek nedostaje jedna gozba. Moja je volja da se ustanovi velika svetkovina u čast Moga Presvetoga Tijela. Veliki četvrtak više je dan žalosti nego radosti. Sada idi i objavi to svijetu.” Ponizna časna sestra uzdržala se pred takvim zadatkom i rekla našem Gospodinu ovako: “Gospodine,” rekla je, “ja sam samo jednostavna djevojka i nisam nimalo dostojna. Zato te molim da ovo djelo povjeriš svetim i učenim svećenicima.”

U početku Juliana nije nikome rekla, no s vremenom je povjerila svoju viziju nekolicini ljudi, a zatim je račun došao do samog pape.

Dok će sveti Toma Akvinski s vremenom napisati prekrasne poetske pjesme za ovaj novi blagdan, slavlje vjerojatno ne bi postojalo da nije bilo svetosti svete Julijane i njezine otvorenosti za primanje Božje riječi.

Philip Kosloski /Altea

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved