Connect with us

Vijesti

Zašto mladi kršćani postaju “čudni”

Published

on

Mnogi liberalni pisci teško mogu objasniti privlačnost koju mladi ljudi imaju prema religiji, a posebno prema njezinim tradicionalnijim oblicima. Ta privlačnost, oni smatraju, ne bi ni trebala postojati. Ona kvari logiku njihovih poželjnih narativa. Mlade ljude trebalo bi privući revolucionarnim narativima koji propovijedaju napredak i jednakost. Povijest, kažu liberali, niz je borbi za vlast koje ljude dijele na one koji izrabljuju i na one koji su izrabljeni. Mladi se vjernici ne uklapaju u njihovu priču jer traže pomirljiva Boga koji sve ljubi.

Kad takvi pisci ne mogu pronaći klasnu borbu unutar ove vjerske privlačnosti, krenu s nizom optužbi, okrivljujući mlade vjernike za rasizam, mizoginiju, homofobiju pa čak i elitizam.

Tara Isabella Burton nedavno je u New York Timesu izazvala pomutnju zbog eseja pod naslovom “Kršćanstvo postaje čudno” (eng. Christianity Gets Weird). Ona se predstavlja kao tradicionalna mlada kršćanka koju privlače stariji izvanjski oblici vjere. Voli tamjan, crkvena pokrivala, gregorijansko pjevanje i sakramentale. Međutim, kao postmodernoj mladoj dami odvojenoj od bilo kojeg većeg zapadnjačkog narativa, teško joj je objasniti zašto je toliko privlači srednjovjekovni sjaj i “povijesna raskoš” bogoslužja na latinskom jeziku.

Sekularni liberali koji promatraju ovaj trend suočavaju se sa sličnom zbrkom. Tu vjersku privlačnost pokušavaju objasniti kao mladenačku zaluđenost. Oni krivca traže u površnoj i fetišiziranoj privrženosti “izvanzemaljskoj estetici” koja ih nervira, nazivajući “čudnim” ono što ne mogu razumjeti. Isabella Burton i mnogi koji su joj se pridružili na internetu prihvatili su tu etiketu s određenom ironijom.

Stoga se “čudni” kršćani pojavljuju na kulturnoj sceni, često u internetskim prostorima gdje se mogu okupljati i dijeliti svoje stavove.

Burton tvrdi kako “sve više i više mladih kršćana razočaranih političkim dvojnim sustavom, ekonomskim nesigurnostima i duhovnom prazninom, što uvelike definira moderni svijet, utjehu nalaze u izrazito antimodernističkoj viziji vjere.”

Ovi mladi osjećaju ispraznost postmodernističke kulturne pustoši. Također odbacuju plitkost glavnih protestantskih crkava koje su se odrekle nadnaravnih istina i koje su uzdigle trivijalnost. Ovi internetski hodočasnici gnušaju se nad neplodnim, ružnim i brutalnim aspektima suvremena života.

Žele nešto stvarno i duboko. Njihova sklonost povratku srednjemu vijeku i tradicionalnim vjerovanjima najgora je noćna mora liberala. Ono što liberalima smeta nije samo želja ovih mladih ljudi za snažnim kršćanstvom, već i njihovo odbacivanje antimetafizičkih temelja liberalnoga poretka. Odbacivanje tih temelja dodatno je ubrzano političkim i ekonomskim padom toga poretka zahvaljujući i epidemiji koronavirusa.

Problem ovih protukulturnih struja njihova je teškoća u vlastitu definiranju i izražavanju. Njihovi sljedbenici nikada nisu poznavali tradicionalni svijet kojemu se danas dive. Žrtve su kaotične postmoderne kulture bez struktura i stabilnosti. Isabella Burton tvrdi kako je punk buntovnost karakteristika pokreta koji je, čini se, protiv svega što se tiče establišmenta, uključujući i modernu ekonomiju. Vođeni su “glađu za nečim višim od onoga što suvremena kultura može ponuditi, nečim transcendentnim, politički smislenim, osobno izazovnim”.

Ne znaju što točno traže, ali osjećaju nešto što ih oduševljava i na to se vežu s velikim žarom. Površni kritičari to vezivanje odbacuju kao prianjanje uz izvanjske manifestacije koje mogu biti opasne.

Kritičari nisu u pravu.

Postoji ime za ono što ovi mladi kršćani traže i nalaze u tradicionalnim oblicima bogoslužja poput latinskih misa, tamjana i svečanih molitava večernje. Pronalaze autentičnu ljepotu koja pokreće i uzdiže njihovu dušu te ih odvraća od daleko modernije ružnoće. Zapadna filozofska misao ovu ljepotu nazivala je uzvišenom.

Edmund Burke s pravom je naziva uzvišenom, “najjačim osjećajem koji je um sposoban osjetiti”. Sastoji se od transcendentnih stvari koje pobuđuju strahopoštovanje zbog svoje veličanstvenosti. Poziva nas da iskoračimo iz okvira vlastita interesa i zadovoljstva te da pogledamo prema višim stvarima – zajedničkom dobru, svetosti, u konačnici i prema Bogu – stvarima koje životu daju smisao i svrhu.

Bilo da se očituje u umjetničkim djelima, velikim podvizima ili svečanoj liturgiji, uzvišenost potiče odanost, predanost i pobožnost, stanja koja mogu ispuniti prazninu postmoderne pustoši.

Crkva sebe okružuje uzvišenim stvarima, dokazanim stvarima (koje progresivci, nažalost, odbacuju) koje obraćaju i privlače ljude k štovanju i služenju Bogu. To su vanjske manifestacije koje otkrivaju Božju veličinu. Ljudska im je priroda sama po sebi privlačna, baš kao i principi i doktrine koje um očaravaju svojom logikom i mudrošću.

Mladi su kršćani u pravu kada pretpostavljaju kako su stvari koje izazivaju strahopoštovanje dio drukčijeg načina života od ovog današnjega. U pravu su i kada uočavaju nepovratni slom liberalnoga poretka koji im ne nudi ništa uzvišeno.

Problem ovih mladih kršćana u traženju nije ono čemu se dive, već kako poduzeti sljedeće korake koji će ih dovesti do produbljivanja njihove vjere. Moraju se izdići iznad onoga što je “čudno” i iskreno prigrliti uzvišeno u svoj svojoj punini i autentičnosti.

Izvor | prijevod: QuoVadisCroatia

Vijesti

(VIDEO) Plaćeni ubojica šokirao javnost priznanjem da je poslan da ubije Carlsona: Tko ga je unajmio…

Published

on

Na nekim stranicama društvenih mreža procurile su informacije o tome tko je trebao likvidirati poznatog voditelja.

Poznati američki novinar Tucker Carlson bio je svjestan rizika koji u njegov život nosi intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, no pravi novinar ne bi bio novinar da ne pokušava ići u krajnosti.

Što je Carlson i učinio i uspio natjerati više od milijardu ljudi da pogledaju intervju s Putinom.

No, sada se doznaje da je Carlson bio na meti Ukrajinaca koji su za njegovu likvidaciju angažirali izvjesnog Vasilija Petrova Aleksejeviča.

Ukrajinski obavještajci navodno su planirali ubiti Tuckera Carlsona u Moskvi, a čovjek koji je plaćen da ubije novinara detaljno je objasnio plan.

Vasilij Petrov Aleksejevič, koji je trebao ubiti Carlsona, uhićen je u Moskvi.

U videu koji se pojavio na Platformi X, on priznaje da je bio angažiran da ubije Carlsona.

– U studenom 2023. regrutirala me ukrajinska obavještajna služba. Trebao sam postaviti eksplozivnu napravu pod auto i za to mi je obećana nagrada od 4000 dolara. Trebao sam postaviti eksploziv u podzemnu garažu hotela u Moskvi, a meta je bio američki novinar Tucker Carlson – kazao je između ostalog Aleksejevič u videu.

Sad, je li ovo ruska medijsko-psihološka operacija ili ne, nadamo se saznati ubrzo…

(Mediji)

Continue Reading

Vijesti

Obljetnica smrti dr. Ante Starčevića: Otac Domovine – putokaz domoljubima!

Published

on

Na današnji dan 1896. godine preminuo je dr. Ante Starčević, veliki politički vođa, jedan od najutjecajnijih političara u hrvatskoj povijesti te jedan od najvećih promotora ljubavi prema Hrvatskoj, još za života nazvan Ocem Domovine – donosi Domovinski pokret.

Starčević se zalagao za samostalnu Hrvatsku te je smatrao da bi ona s Austro-ugarskom monarhijom trebala biti povezana samo ugovornim odnosom između kralja i hrvatskog naroda. Otuda i njegov glasoviti slogan: “Ni pod Beč, ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku”. Upozoravao je kako je i Beograd neprijatelj hrvatske slobode i samostalnosti.

Dr. Starčević, hvala vam na svemu što ste učinili za Hrvatsku, i danas ste uzor i putokaz domoljubima. Počivali u miru Božjem, neka vam je laka hrvatska gruda!

Domovinski Pokret

Continue Reading

Vijesti

Munja osakatila kip svetog Petra u Buenos Airesu, na Bergogliov rođendan, dan prije izlaska Fiducie Supplicans?

Published

on

Internet je trenutno preplavljen izvješćem rezignacioniste Andree Cioncija, autora Ratzingerovog koda (koji je ovdje razotkrio Franjin sljedbenik), koji kaže da je kip svetog Petra na pročelju svetišta Gospe od Ružarija, sv. Nikole u provinciji Buenos Aires, Argentina, udarila je munja 17. prosinca zbog čega su mu otpali aureola i desna ruka, zajedno s ključem koji je držao (što simbolizira ključ kraljevstva nebeskog; usp. Mt 16,19):

Buenos Aires: munje na aureoli i ključevima svetog Petra. Bergoglio na kraju puta?” (Glavno mjesto Pape)
Cionci je o tome objavio i video reportažu (na talijanskom).

Fotografija prije i poslije sada kruži (vidi sliku iznad), iako neki dovode u pitanje autentičnost ove priče i/ili fotografije. Međutim, u svom članku Cionci kaže da su incident potvrdili jedan velečasni, Justo Lofeudo i svećenstvo svetišta.

Udar groma navodno se dogodio 17. prosinca 2023., što je bio Franjin 87. rođendan, a bilo je to jedan dan prije objavljivanja Fiducia Supplicans, Bergogliove paklenske deklaracije koja dopušta blagoslov sodomitskih parova. Pronicljivi promatrač na društvenim je mrežama istaknuo kako se upravo desna ruka koristi za blagoslove, a upravo je desna ruka kipa svetog Petra sada smrvljena u prah.

Svetište se nalazi u San Nicolás de Los Arroyos, koji pripada provinciji Buenos Aires, ali je preko 100 milja sjeverozapadno od grada Buenos Airesa. Kip svetog Petra nalazi se desno od glavnog ulaza, što se jasno vidi na ovoj fotografiji iz 2018. godine.

Kako bismo lakše procijenili ovaj navodni incident, prisjetimo se nekoliko povijesnih činjenica.

Polaganje prava Jorgea Bergoglia na papinstvo (kao ‘papa Franjo’) počelo je 13. ožujka 2013. To se nije moglo dogoditi bez da je ‘papa’ Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) prvi napustio položaj, što je i učinio 28. veljače u 8 sati. :00 min popodne po lokalnom vremenu, u trenutku kada je njegova unaprijed najavljena ostavka stupila na snagu.

Unatoč svim teorijama da je Ratzingerova ostavka bila manjkava i samim tim nevaljana, namjerno ili slučajno, podsjetimo, on je službeno izjavio da ostavku podnosi “na način da je od 28. veljače 2013. u 20 sati Rimska stolica, Stolica svetog Petra, bit će upražnjena i konklavu za izbor novog vrhovnog pontifeksa morat će sazvati oni čija je to nadležnost” (Benedikt XVI., Deklaracija od 11. veljače 2023.).

Međutim, ono što je najvažnije razumjeti jest da Benedikt XVI. nikako nije mogao dobiti papinstvo od početka 2005., stoga nije imao ništa od čega bi mogao odstupiti:

– Nevaljana ostavka ili nevaljani izbor? Ratzingerovo poricanje papinskog primata

Tako je 11. veljače 2013. Benedikt XVI. objavio svoju namjeru podnijeti ostavku, a mnogi će se sjetiti da je upravo na današnji dan, kasnije noću, munja udarila u kupolu bazilike svetog Petra, i to ne jednom nego dva puta :

Evo nas brzo nazad u sadašnjost. Navodno je udarila još jedna munja, a ovoga puta bio je to kip svetog Petra na ili u blizini Bergogliovog starog gazišta.

“Kad Bog kaže da nisi papa”, komentirao je jedan korisnik Twittera, nadajmo se (ali ne nužno) na dušu:

Ne, Fred Simon. Munja je pogodila kip svetog Petra i oštetila ga, u pokrajini Buenos Aires, tako Bog ne daje svijetu do znanja da Bergoglio u Rimu nije papa. Želite li znati kako nam Bog daje do znanja da otpadnik Bergoglio nije papa? Pa, evo malog izbora:

  • Franjo: Različite religije su ‘obogaćenje’ za čovječanstvo
  • Franjo na Međureligijskom kongresu: ‘Čovjek je put za sve religije’
  • ‘Navjestite ples ravnoteže i harmonije’: Franjo potpisuje ludu međuvjersku klimatsku izjavu
  • ‘Promjena paradigme’: Franjo izdaje katastrofalan Motu Proprio usmjeren na teološku revoluciju
  • Izgradnja raja na zemlji: Franjina poruka za Svjetski dan migranata
  • Masonsko bratstvo umjesto Isusa Krista: Franjina poruka za Svjetski dan mira ne iznenađuje
  • Franjo muslimanskim starješinama: ‘Samo će nas transcendencija i bratstvo spasiti’
  • Naturalizirati da bi neutralizirao: Kako Franjo lukavo lišava Evanđelje njegovog nadnaravnog karaktera
  • Otpadnik luta: Franjo kaže da je bratstvo “sidro spasenja za čovječanstvo”
  • Indiferentizam za djecu: Franjo podupire međureligijski “Park susreta” u Argentini
  • Otpadnik Bergoglio podržava svjetske religije kao “različite načine dolaska do Boga”
  • Franjo proširuje “Božji narod”: Sada uključuje sve religije!
  • Dobrodošli u Religiju bratstva: Franjo objavio opasan novi “Papin video”
  • Otpadnička Abu Dhabi deklaracija o ljudskom bratstvu
  • Naturalizam u punoj snazi: Franjo o postojanju svih religija

TAKO znamo da Franjo nije papa: jer on obično čini stvari koje bi božanska pomoć za papinstvo spriječila pravog papu da čini – stvari koje bi, da ih radi pravi papa, posve uništiti i učiniti besmislenom (malo opasnom!) instituciju papinstva.

Kakvu božansku pomoć, možda se pitate? Onaj o kojem se govori u bezbrojnim učiteljskim izjavama o papinstvu:

Kao što je naučavao papa Pio XI.

…[I]kako nikakvo krivotvorenje ili iskrivljavanje božanskog zakona, nego pravo istinsko poznavanje njega, ne bi moglo prosvijetliti umove ljudi i voditi njihovo ponašanje, potrebno je da se sinovska i ponizna poslušnost prema Crkvi kombinira s odanošću Bogu i želju da mu se podložimo. Jer sam je Krist učinio Crkvu učiteljicom istine iu onim stvarima koje se tiču ispravnog uređenja moralnog ponašanja, čak iako neka spoznaja o istome nije izvan ljudskog razuma. …[Bog] je postavio Crkvu za čuvara i učitelja cjelokupne istine o vjeri i moralnom ponašanju; stoga bi joj vjernici trebali iskazati poslušnost i podložiti svoje umove i srca kako bi bili sačuvani neozlijeđeni i slobodni od pogrešaka i moralne pokvarenosti, te kako se ne bi lišili te pomoći koju je Bog dao s takvom velikodušnošću, trebali bi pokazati tu dužnu poslušnost ne samo onda kada Crkva nešto definira svečanim sudom, nego također, u odgovarajućem omjeru, kada se konstitucijama i dekretima Svete Stolice propisuju i osuđuju mišljenja kao opasna ili iskrivljena.

Stoga neka i vjernici budu na oprezu od precijenjene neovisnosti osobnog suda i te lažne autonomije ljudskog razuma. Jer sasvim je strano svakome tko nosi ime kršćanin vjerovati svojim vlastitim mentalnim snagama s takvim ponosom da se slaže samo s onim stvarima koje može ispitati iz njihove unutarnje naravi, i zamišljati da Crkva, koju je Bog poslao da poučava i vodi sve narode, nije upućen u sadašnje stvari i okolnosti; ili čak da se moraju pokoravati samo u onim stvarima koje je ona odredila svečanom definicijom, kao da bi se njezine druge odluke mogle smatrati lažnima ili da izlažu nedovoljan motiv za istinu i poštenje. Naprotiv, karakteristika svih pravih Kristovih sljedbenika, pismenih ili nepismenih, je da dopuste da budu vođeni, te vođeni u svim stvarima koje se dotiču vjere ili morala od strane Svete Crkve Božje preko njenog vrhovnog pastira, rimskog prvosvećenika, koji je sam vođen Isusom Kristom Gospodinom našim.

(Papa Pio XI., Enciklika Casti Connubii, br. 103-104; podcrtavanje dodano.)

I ne, Franjina prisutnost u Vatikanu nije samo stvar postojanja ‘lošeg’ Pape, kao što je Crkva imala nekoliko puta u prošlosti:

Dakle, je li navodni udar groma u kip svetog Petra u blizini Buenos Airesa znak s neba koji najavljuje kraj vladavine zabluda ‘pape’ Franje? Budimo iskreni: nitko ne zna. Možda i jest; možda i nije.

Ipak, najvažnija točka je sljedeća: stvarno nije važno. Svatko tko, posebno u ovoj fazi, traži munju da mu kaže je li čovjek koji je objavio hrpe bogohuljenja, bezbožnosti, skandala, hereze, pogreške i svetogrđa u svom službenom učiteljstvu zapravo Kristov namjesnik koji drži vrata pakla od prevladavanja, nije razumio što je papinstvo ili kako katolicizam funkcionira.

Oh dobro. Ako ništa drugo, ova munjevita priča je barem jedna stvar: krajnje zabavna.

Izvor: Novus Ordo Watch izvor slike: popehead.substack.com

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved