Connect with us

Vijesti

Zbog ove odluke američkog Kongresa: RASPAD EU i NATO-a!?

Published

on

Republikanski članovi američkog Kongresa, bliski novoizabranom predsjedniku Donaldu Trumpu, pripremili su nacrt zakona koji bi omogućio početak pregovora o kupnji Grenlanda.

Kako javlja Reuters, zakon pod nazivom “Učinimo Grenland ponovno velikim” ima deset autora i trenutno se traži šira podrška za njegovo usvajanje.

Trump je ranije izjavio da bi Kanada i Grenland trebali postati dio Sjedinjenih Država. Osim toga, najavio je planove za vraćanje Panamskog kanala pod kontrolu SAD-a i preimenovanje Meksičkog zaljeva u Američki zaljev.

Ove izjave izazvale su oštre reakcije Kanade, Danske i Paname, dok je rusko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo na smirenost i čekanje da Trump preuzme dužnost.

Međutim, pitanje Grenlanda nije nova tema. Danska je već odbila američke ponude za kupnju ovog strateški važnog otoka. No, najnoviji potezi SAD-a ukazuju na odlučnost u ostvarenju tog cilja, što, prema nekim analitičarima, može značiti i spremnost na uporabu sile.

Stručnjak za međunarodno pravo Christian Marxsen upozorio je da bi američki vojni pokušaj zauzimanja Grenlanda mogao uzrokovati kolaps NATO-a, jer bi to značilo oduzimanje teritorija jednoj od njegovih članica.

To bi ugrozilo temelje transatlantskog savezništva, a moguć je i raspad EU s obzirom da bi SAD izravno zadirao u teritorijalni integritet Unije.

Grenlandski premijer Mute B. Egede izjavio je da otok priznaje globalnu ulogu Rusije, što dodatno komplicira situaciju.

Američki pritisak na Dansku i Grenland mogao bi u konačnici rezultirati prisilnim ustupanjem teritorija, čime bi Danska pokušala izbjeći sukob sa SAD-om. Međutim, uporaba sile od strane SAD-a bila bi presedan koji bi ozbiljno ugrozio međunarodni poredak.

Ovakvi kontroverzni potezi mogli bi uzdrmati zapadne saveze, postavljajući pitanja o dugoročnoj stabilnosti NATO-a i EU-a u svjetlu američkog agresivnog pristupa rješavanju globalnih pitanja.

Vijesti

IZBORI: “Šverceri djecom iz Konga nestali su u bespuću hrvatske zaboravnosti, niču kulturni centri za Srbe…”

Published

on

Razveselio me ovih dana jedan bivši drug, a sada ugledni član vladajuće koalicije svojim poklonom hrvatskom izričaju. Upitan, naime, da li očekuje smirivanje tenzija i društvenih kriza nakon predsjedničkih izbora, član vladajuće koalicije je malo promislio i lagano podučio novinare rekavši kako “čvrsto sumnja” u lagana rješenja.

Evo ti ga na! On uoči izbora “čvrsto sumnja” hoće li se budući predsjednik zvati Dragan ili Zoran. Zoran Milanović sve više sliči na raštimani televizor. Umjesto da popravi sliku (o sebi), on povisuje ton. Dragan Primorac je pak bio primoran trčati ovu utrku ne za sebe već za bolji rejting stranke. Kad smo već kod naših predsjedničkih izbora, prije svega “čvrsto sumnjam” u odaziv birača, što se i potvrdilo.. Mnogima je izbora preko glave, neki su otišli na skijanje, a neki misle da su se u finalu našla dva najgora od gotovo svih koji su se natjecali pa odbijaju otići na biralište.

Ni jedan od kandidata nije sudjelovao u obrani, ali su zato obojica nekada bili komunistička omladina, oduševljeni Jugoslavijom. Međutim, poznavajući naše birače, “čvrsto sumnjam” da će ih to pokolebati. Oni koji su izašli na izbore vjerojatno su se rukovodili onom Felixovom doskočicom u Večernjaku: “Od dva zla, biraj ono manje”. E, sad tko je za Hrvate “manje zlo” saznali smo u nedjelju navečer. Zahvaljujući kratkoj pameti (sjećanju) hrvatskih birača, ona dvojica su i završili u drugom krugu. Fascinantna je “sumnja” u opredjeljivanju birača. Umjesto branitelja biraju dezertere, ljude čudnih biografija i stranačke eksponente.

Tomislav Jonjić i Marija Selak Raspudić nisu bili dovoljno atraktivni našim biračima, valjda zato jer iza njih ne stoji stranački aparat i lijeva medijska falanga. Na kraju, nema veze. Predsjednik ionako nema neke velike ovlasti. U Lijepoj našoj se razvilo bolesno i nastrano društvo. Dokaz su dva kandidata za Pantovčak. Borci za državu su gurnuti u stranu uz dominaciju ljevičara kroz medije koja je do sada neviđena. Šverceri djecom iz Konga nestali su u bespuću hrvatske zaboravnosti, niču kulturni centri za Srbe, a jedan od predsjedničkih kandidata je trbuhozborac premijera.

‘Dupla pogreška’

Na snazi je očito dogma “Izludi pa vladaj”. Bitno je samo da sve prođe “moderato cantabile” i da još jedni izbori budu iza nas. Bojim se jedino da nismo naučili ništa od “velikog vođe” druga Josifa Staljina kad je rekao da ako se izbori dobro organiziraju onda ih se ne treba ni održavati. Sad ćemo imati “što gore, to bolje”. Idemo dalje… Sjećam se bivšeg potpredsjednika Sabora Mate Arlovića koji je proročanski ustvrdio da HDZ stvara “praznu nadu”. Za razliku od SDP-a koji stvara puno beznađe.

Ljudi se sve više učlanjuju u stranke, a sve manje u knjižnice. U stranci što god uzmeš ne moraš vratiti, za razliku od knjižnice.

Nastupila je opća banalizacija svega. Jedan portal lansira mudrosti Novaka Đokovića. Đole sanja o obnovi Jugoslavije pa kaže: “U mojim najluđim snovima to bi bio idealan scenarij”. Sjajno! Još nam samo to fali! Đole je u “samoupravnoj” Australiji gdje se igra prvi od četiri Grand Slam turnira. Više nije prvi na ranglistama pa se lagano prebacuje na politiku. Otac mu je Crnogorac, majka Hrvatica, a on Srbin s dna kace.

“Ako svi govorimo istim ili sličnim jezikom, savršeno se razumijemo”, kaže Đole. Naravno Đole. I 1991. godine smo se “razumeli”. Mislim da smo se 5. kolovoza 1995. godine konačno i za uvijek razumjeli. Đole također misli da smo imali istu povijest. Imali bi je da smo i mi pet stotina godina živjeli pod turskom čizmom. Đole servira za povijest, ali to mu je “dupla pogreška”. Hrvate u Bosni i Hercegovini zadesila je sudbina Židova u nacističkoj Njemačkoj. Toliko ih pljačkaju i obespravljuju da im je jedini spas prikvačiti Davidovu zvijezdu koju se danas, za razliku od nekada, jako respektira.

‘Nit’ vrit ni mimo’

Na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom zaplijenjen je tovar od 900 kilograma sira. Ostala roba i dalje će se švercati, ali sada kroz rupe u siru. Za to vrijeme na istarskim su ulicama postavljeni “dvosmisleni” natpisi koji ne vode “ni vrit ni mimo” i s pomoću kojih zalutaš u oba smjera… Oko Vukovara se svakodnevno otkrivaju nove grobnice. Oko 15 tisuća ljudi je izgubilo život. Bljeskom i Olujom pokazali smo im tko su oni, a tko smo mi. Nikada, baš nikada, nismo čuli ni riječ isprike za sve zlo koje su nam nanijeli.

Zato novčić koji svake godine Andrej Plenković traži u “hlebu” za pravoslavni Božić neće i ne može to nadoknaditi. Neke mutne asocijacije na novo “bratstvo i jedinstvo” neće osigurati miran suživot u Hrvatskoj. I tako, iz godine u godinu, odlaskom na domjenak srpskog sveta maske padaju. Uzalud svjedoči Časna sestra Celina Sarić, danas u 95. godini, o smrti don Jurja Gospodnetića kojeg su u srpnju 1941. godine četnici mučili, živa ispekli na ražnju, sasjekli na komade i bacili u jamu. Mi poltronski šutimo, pružamo ruku pomirenja bez da se itko od službenih predstavnika iskreno pokajao i ispričao za sve zlo koje su nam nanijeli. Onda nije ni čudo da nam nitko ne vjeruje niti nas cijeni. Naravno, tko će iole normalan vjerovati da su u Europi u 20. stoljeću pekli svećenike na ražnju. To osobito kad potomcima takvog “viteškog ratovanja“ iskazujemo svakodnevno koliko ih volimo, cijenimo i mazimo…

Bora Dežulović, legendarni “Jebo vas Vukovar”, nešto objavi, čopor jugofila uzleti i evo nama filma “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Uradak je to Nebojše Sljepčevića. Zanimljivo kako jedan masonoidni uradak dobiva nagradu za nagradom, od one u Cannesu pa nadalje gdje god se natječe. Malo me čudi da Dežulović nije do sada napisao scenarij o tragediji zvanoj “Ovčara”. Tamo se ubijalo en mass – Hrvate. Strijeljalo se čak i “ustaše” stare 16 godina. Možda zato jer je Dežulović navodno bio u “oslobođenom” Vukovaru, i to na tenku JNA. Kad se Dežulović, Ante Tomić i slični likovi na bilo koji način upletu u snimanje filmova i pisanje scenarija, zahvaljujući svojim dobrim međunarodnim ljevičarskim vezama sve je jasno. Sigurno će pasti neka nagradica.

‘Sveta nedjelja’

Naša ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek ima love, a jugo-bojsi talent pa se vrtimo u krugu. Počelo je sa Vinkom Brešanom. Jakov Sedlar može imati najbolje teme i odlične scenarije, ali tu je naša Nina jako kritična i štedljiva. To je lijepo od nje. Čeka se još scenarij Ante Tomića za neki novi film, recimo, o tragičnoj sudbini jugo-škole za rezervne podoficire u Bileći. Cannes se već trese od uzbuđenja. Ivan Biškup Sheriff ima scenarij za film “Ginuli su najbolji da bi vladali najgori”. Evo nekih ideja za pulski festival. Možda bi se moglo pitati našu Ninu za lovu pa snimiti film o glavnom junaku Miloradu Pupovcu kojem ideja Hrvatske pravoslavne crkve nije baš sjela. Kaže kako oni koji to traže moraju biti svjesni posljedica. Kakvih, pitam. To je sjajna tema za razmišljanje o našoj nedavnoj prošlosti i njenim posljedicama. Na žalost kod nas nema režisera i scenografa koji bi mogli osmisliti takav film.

Govoriti treba sve tiše i tiše. Gordana Šprajc upozorava: “Najbolje se čuju oni koji govore tiše”. Vraćam se na izbore. Na ove izbore nisam išao. Otkada smo samostalna država ovo će biti prvi izbori koje sam preskočio k’o truli seoski plot na mojim Plitvicama.

Ivica Marijačić je po običaju “blag” kad u Hrvatskom tjedniku kaže: “Zahvaljujući ovakvom biranju po izvrnutoj pameti, stvorili smo bolesno i duboko nastrano društvo u kojem su pregaženi svaka pravednost, ljepota i dobrota. Društvo u kojem su agresori nagrađeni, a borci za Hrvatsku poniženi, u kojem ljevičarski prijestupnici ne snose posljedice zbog seksualnog nasilja, a trgovci djecom iz Konga ne samo što prođu bez sankcija nego se i cijela Plenkovićeva razbojnička država angažira da ih izbavlja”…. “komunistički kadrovi drmaju i nikada ne odgovaraju ni za jedan zločin nad hrvatskim narodom ni u jednom ratu”. Što dodati ovako ogorčenom stavu? Ništa! Živimo u laži, okrećemo glavu, zaboravljamo brzinom svjetlosti, poltronstvo nam je u krvi, a političkog srama nam nedostaje.

Još ću jednom pročitati intervju koji je još 2019. godine Ivan Aralica dao Hrvatskom tjedniku. Tema je bio i Andrej Plenković. Lako se pronađe na fejsu. Zanimljive procjene velikog hrvatskog književnika… Gordana Radoš ima ideju. “Trebao bi postojati neki SOS telefon za žene koje razmišljaju trebaju li ošišati šiške”. Nedjelja je. Ličani kažu “sveta nedilja”. Nedjelja je i izborni dan iako se sve zna. Karte su otvorene. O sudbini Lijepe naše i nadalje će odlučivati Plenki i Zoki. Zasluženo. Prema statistikama EU-a pri dnu smo da nema Rumunjske i Bugarske. A i one će nas prekoračiti. Treba znati sa statistikom jer ona pomalo sliči na bikini. Pokazuje sve osim najvažnije stvari. Francesco Petrarca je napisao: “Istina, mi volimo život. Ne zato jer smo navikli na život, već zato jer smo se navikli da volimo”.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Continue Reading

Vijesti

Starešina: Drskost Muskovih poruka i panika oligarhijskih EU pijuna pred njemačke parlamentarne izbore?

Published

on

Otvorene, pa i uvredljive političke poruke Elona Muska na X-u (bivšem Twitteru) uznemirile su njemački i europski politički i medijski establišment. Nepuna dva mjeseca prije njemačkih parlamentarnih izbora vlasnik X-a, ali i bliski suradnik izabranoga američkog predsjednika Donalda Trumpazatvitao je (ili zaiksao) javnu potporu Alternativi za Njemačku (AfD-u)-  piše Starešina u Lidermedia.

Riječ je o stranci nastaloj kao reakcija na centrističku politiku Angele Merkel koju njemačka (a i europska) politička i medijska glavna struja kvalificiraju kao ekstremno desnu, prigovarajući joj da se nedovoljno distancira od nacizma, a prema geopolitičkoj orijentaciji kao antieuropsku i prorusku stranku s izrazito antiimigrantskim stajalištima. Oko AfD-a su glavnostrujaške stranke napravile ‘sanitarni koridor‘ odbijajući političku suradnju i u Njemačkoj i u Europskom parlamentu. No AfD je zasad, prema predizbornim anketama, s 19 posto potpore druga po snazi stranka na saveznoj razini, iza vodeće koalicije CDU/CSU-a (30 posto).

Jedan od ključnih likova proeuropske tvrde cenzure (doduše, podnio ostavku) Thierry Breton je potvrdio da je EU otkazala predsjedničke izbore u Rumunjskoj i da će ako zatreba to napravit i u Njemačkoj ako pobijedi AfD! – bezpbrazno do srži, dodali bi tekstu gdje Starešina. Evo izjave…

Transparentniji utjecaj

Efekt svojih poruka na X-u Elon Musk pojačao je autorskom kolumnom u njemačkom konzervativom tjedniku Welt am Sonntag u kojoj zagovara AfD kao jedinu stranku koja može reformirati i spasiti Njemačku, njegov program ocjenjuje politički realnim, ne ekstremnim, a optužbe za pronacističke sklonosti smatra smiješnima argumentirajući da mu je AfD-ovu kancelarsku kandidatkinju Alice Weidel teško zamisliti kao Hitlera. Naime, Weidel je ekonomsko-financijska stručnjakinja s globalnim karijernim iskustvom, a privatno deklarirana lezbijka koja živi u registriranom partnerstvu sa Švicarkinjom podrijetlom sa Šri Lanke i dvoje posvojene djece. U sljedećem koraku Musk je dogovorio s Weidel intervju na svome X-u, koji će voditi osobno. Razgovor koji nestrpljivo iščekuje cijeli europski politički i medijski establišment održat će se u četvrtak, dakle nakon objave ove kolumne.

MUSKOV RAZGOVOR S ALICE WEIDEL od kojeg strepi europska oligarhija

Drskost Muskovih poruka i panika oligarhijskih EU pijuna

Nakon prvoga šoka izazvanog otvorenom drskošću Muskovih poruka i komunikacijom suprotnom kanonima visoke politike (SPD-ova kancelara Scholza nazvao je ‘budalom‘, a predsjednika Steinmeiera ‘antidemokratskim tiraninom‘) njemački, ali i europski politički establišment našao se pred ozbiljnim pitanjima i izazovima. Jesu li Muskove intervencije pokušaj utjecanja na rezultat izbora u Njemačkoj? Odgovor je: apsolutno jesu. No je li to protuzakonit i jedini pokušaj utjecanja na izbore? Protuzakonit, kako sada stvari stoje, nije. Jer spada u Muskovu slobodu govora. A sigurno nije ni jedini: otkad je izbora, postoje i pokušaji vanjskog utjecanja na njihove rezultate. Samo, nekad su CIA, KGB i slične službe dizali svoje raširene terenske agenture da ostvare utjecaj, danas se to radi na društvenim mrežama i internetskim platformama, s pomoću algoritama koji bustaju željene političke opcije. Musk je u tome samo transparetniji – on osobno staje iza svojih opcija. Sljedeće važno pitanje: može li se na razini EU-a spriječiti ili ograničiti Muska da se njegov X koristi algoritmima za bustanje AfD-a? Europski odgovor: EK će 24. siječnja organizirati okrugli stol na kojem će razmotriti to pitanje! Dakle, mjesec dana prije njemačkih izbora održat će preliminarno, neobvezujuće razmatranje. Toliko o europskoj efikasnosti. No što je s onima koji su anonimno bustalibustaju i bustat će druge svjetonazorske i političke opcije? To je – netema.

Dva su moguća odgovora

Za odgovor na pitanje tko stoji iza Muskove otvorene diverzije na njemačke parlamentarne izbore nije potrebna osobita ekspertiza. Nova administracija Donalda Trumpa. Uostalom, izabrani potpredsjednik J. D. Vance dao mu je i izravnu potporu. No bez odgovora je i dalje ključno pitanje: što Elon Musk time želi postići? Želi li uistinu, kao produžena ruka Trumpove administracije, AfD-ovom izbornom pobjedom destabilizirati Njemačku, koja je ionako u ekonomskim, političkim i socijalnim problemima? Ili kao Trumpov savjetnik, ali i zainteresirani poduzetnik u Njemačkoj, želi skinuti stigmu ekstremizma s AfD-a i omogućiti zasad izglednomu budućem kancelaru Friedrichu Merzu da s AfD-om formira vladu s kojom će moći provesti nužne reforme i vratiti vodstvo u EU? Sklonija sam vjerovati u potonju opciju jer SAD-u nije u interesu kaotična Njemačka. U svakom slučaju, ova je Muskova ofenziva najava novoga doba u međunarodnoj politici i komunikaciji. To više nije klasična fuga u diplomatskim rukavicama, već dinamičan, katkad divlji i nepredvidiv rock‘n‘roll vođen mentalitetom poduzetničkog predatora. Vrijeme je da se – oni koji to mogu – prilagode.

izvor: Višnja Starešina/Lidermedia

Continue Reading

Vijesti

Mel Gibson govori Joeu Roganu kako je munja udarila na setu ‘Muke Kristove’ što snažno utjecalo na ekipu

Published

on

Mel Gibson ispričao je kako je jedan asistent kojeg je dva puta pogodio grom na snimanju ‘Kristove muke’ to shvatio kao Božji znak da mora promijeniti svoj život.

Foto: Mel Gibson/slika zaslona

Katolički glumac i redatelj Mel Gibson potvrdio je da je njegov film Muka Kristova duboko utjecao na ljude na setu, uključujući i udare groma na mladog čovjeka, tijekom nove epizode podcasta Joea Rogana.

Gotovo dva sata nakon intervjua, Gibson je rekao Roganu kako osjeća da se mora duhovno pripremiti za stvaranje nadolazećeg nastavka filma Pasije, Uskrsnuće.

“Ne možete ući u tako dubok projekt bez da ste se za njega pripremili”, rekao je Gibson. “A to će zahtijevati žrtvu… Moram nekako pokušati biti bolji da bih mogao snimiti taj film.”

Rogan je zatim istaknuo kako je uloga Jima Caviezela u Muci Kristovoj duboko utjecala na glumca. “Jedna od stvari za koju sam mislio da je bila fascinantna je slušanje Jima Caviezela kako govori o svom iskustvu glumeći Krista u vašem filmu. To mu je doista promijenilo tijek cijelog života”, istaknuo je Rogan.

“Zapravo je bilo fascinantno gledati ga kako radi”, odgovorio je Gibson. Ispričao je kako nikada nije mogao “kupiti” izvedbu prošlih portretiranja Isusa Krista u filmu – ali s Caviezelom je bilo drugačije.

Glede Caviezela, Gibson je rekao: “Učinio je nešto što nitko drugi nije, i mislim da je uspio jer sam vjerovao u to. Što je učinio? Ispraznio se. I pozvao je još nešto unutra. Ispraznio se i meditirao. I pustio je Krista unutra.”

“Činilo se da je ta uloga duboko utjecala na njega kao ljudsko biće”, primijetio je Rogan, na što je Gibson odgovorio: “Oh, apsolutno.”

Caviezel je mnogo puta javno govorio o tome kako je njegova uloga uključivala mnogo patnje, priznajući da mu je ta patnja pomogla u rastu, pa čak i da je “činila” njegovu izvedbu. Ta je patnja uključivala dva puta slučajno bičevanje, operaciju na otvorenom srcu nakon više od pet mjeseci hipotermije i udar groma.

“Bio sam osvijetljen poput božićnog drvca”, rekao je za Washington Examiner o tome kako ga je udarila munja dok je izvodio Propovijed na gori.

Caviezelovo rame također je iščašeno dok je nosio križ tijekom snimanja, što je nastavio izdržati do kraja filma.

Ipak, Caviezel je nedavno rekao da njegova najveća patnja tijekom snimanja nije bila fizička.

“Najveća bol koju sam osjetio na tom filmu, čak i više od hipotermije, bila je ova. Bio sam u snu i osjetio sam Božju ljubav tako moćnu, ali znao sam da nije dovoljno blizu. Rekao sam: ‘Nisi mi dovoljno blizak i brinem se da svijet neće vidjeti Isusa.’ Kad smo zajedno bili na križu, On je potpuno glumio scenu, i to je bila moja molitva. Ali bol koju sam osjetio bili su svi oni ljudi na svijetu koji ga ne vole,” rekao je Caviezel tijekom intervjua za TBN.

Caviezel nije bio jedini na koga je duboko utjecalo snimanje – ili ga je udario grom – na setu Muke Kristove. Gibson je ispričao Roganu kako je tada 22-godišnji Jan Michelini, visoki asistent na setu, bio dirnut nakon što ga je dvaput udario grom na setu.

Gibson je rekao da je Michelinija prvi put “udarila” munja dok je držao kišobran dok su silazili s brda kako bi izbjegli ovaj scenarij – a činilo se da je Michelini to iščeznuo.

“Ali on ima 22 godine i cijelu noć ide u disko. Vratio se sljedeći dan i rekao je, da, bilo je super,” rekao je Gibson Roganu.

Drugi put kad se to dogodilo, mladić je bio s Caviezelom – prema drugim izvješćima, samo pet minuta nakon što je sam Cavizel pogođen. Gibson je rekao da ga je našao sklupčanog, “s koljenima podignutim oko ušiju, i kao da čeka treći udarac.”

“On je kao, ovo se jednostavno ne događa dvaput. A on kaže: ‘Moram promijeniti život.’”

Ono o čemu Gibson i Rogan nisu razgovarali bila su potpuna obraćenja koja su doživjeli istaknuti glumci u filmu: Luca Lionello, koji je glumio Judu; i Pietra Sarubbija, koji je glumio Barabu.

Lionello je bio samoproglašeni “ljuti ateist”, ali prije kraja snimanja, “tražio je ispovijed”, prema svećeniku na snimanju, ocu Johnu Bartuneku.

“Navodno ga je to iskustvo potpuno preobrazilo. Krstio je svoju djecu, posvetio brak i vratio se Crkvi”, rekao je Bartunek.

Sarubbi je napisao knjigu o svom iskustvu obraćenja, koje je potaknulo trenutak kada se pojavio u filmu i prvi put vidio Isusa dok je bio pušten na slobodu.

“Kada su nam se pogledi susreli, osjetio sam neku vrstu naleta. Bilo je kao da stvarno vidim Isusa. Nikad nisam doživio takvo što u sve moje godine glume”, rekao je talijanski glumac.

“Bio je to veliki utjecaj”, rekao je za Zenit. “Osjećao sam se kao da između nas postoji struja. Vidio sam samoga Isusa.”

“Nije mi neugodno reći da sam tijekom snimanja doživio obraćenje. Svi glumci koji su sudjelovali malo su se promijenili nakon ovog iskustva, ali naučio sam puno više iz filma nego s bilo koje konferencije”, rekao je Sarubbi za CNA.

Rekao je da je njegova duhovna potraga “započela prije mnogo godina i odvela me diljem svijeta. Proveo sam opsežna antropološka istraživanja, kao čovjek i kao glumac. Upućen sam u borilačke vještine… Živio sam šest mjeseci u tibetanskom samostanu uz zavjet šutnje. Prakticirao sam meditaciju u Indiji, živio sam u Amazoniji. U Isusu sam dosegao konačni cilj ove potrage.”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved