Connect with us

Vijesti

Zdravko Mršić: Američka veledržava umjesto svjetske hegemonije

Published

on

Ovaj se osvrt za razliku od većine mojih novijih osvrta bavi velikom novinom u geopolitici i velikim izumom u povijesti državnosti. Osvrt se bavi mogućom preobrazbom Amerike od pobačenog i iscrpljenog svjetskoga hegemona u svjetsku veledržavu kakva nikad nije postojala.

Na pisanje ovakvog osvrta navele su me tvrdnje novoizabranog predsjednika SAD-a Donalda Trumpa kako on Americi namjerava pripojiti danski posjed Grenland, samostalnu državu Kanadu koja je ionako dugo bila britanskom kolonijom, Panamski kanal koji su Amerikanci prokopali za svoje potrebe i možda državu Panamu, koju su SAD stvorile svojevoljno odrezavši dio države Kolumbije 1903. godine. Donald Trump je usto ustvrdio da se Meksički zaljev odsad treba nazivati Američkim zaljevom.

Mnogi svjetski i hrvatski političari, politolozi i politički komentatori su izjave ponovnog američkog predsjednika Donalda Trumpa ocijenili kao neostvarive ili kao razmetanje ili čak kao buncanje. Ipak, Donald Trump je svoje krupne i neočekivane zamisli iznio u kratkom vremenu – kao na dušak – pa im se mora posvetiti dužna pažnja kako bi se u njima možda našao valjan geostrategijski smisao koji bi Amerika kao još uvijek najjača politička sila svijeta možda mogla ostvariti.

Donald Trump svoje je zamisli o proširenju američkog državnog prostora iznio na velikom i presudnom sastanku za novinstvo, na kojemu je govorio i o nekim drugim presudnim pitanjima današnjice, primjerice o budućnosti Atlantskog saveza, o privođenju kraju rata za Ukrajinu i o uspostavi zaštitnog sustava za Europu. Donald Trump je govorio i o suradnji s Rusijom u području Arktika, na kojemu će se odvijati i suradnja i suparništvo tih dviju velikih sila.

Ponovno izabrani američki predsjednik opravdava stvaranje nove veledržave razlozima zaštite Amerike i američkih probitaka. Ipak, nije uistinu riječ o zaštiti ili sigurnosti SAD jer je Amerika s istoka i zapada zaštićena dvama golemim oceanima, a sa sjevera i juga dvama politički slabim i politički nesređenim susjedima, kojih gospodarstva ovise o pristupu američkom tržištu. Očito je da Donald Trump nastoji Americi zajamčiti izravan pristup prirodnom blagu, koji je najlakše imati izravnim posjedovanjem Grenlanda te bez prostorne zapreke, koju bi mogla predstavljati Kanada.

Po meni, Donald Trump snuje američko napuštanje Atlantskog saveza koji bi prepustio europskim silama i time do kraja upropastio cijelu Europu, koja vidno propada bez uporabe jeftinog ruskog prirodnog plina. Usto, Trump traži od Europe – pod prijetnjom nametanja visokih trošarina na uvozne europske proizvode – kupnju američkog ukapljenog plina, koji će SAD dodatno proizvoditi i na Aljasci te preko kanadskog prostora svojevoljno plinovodima voditi u SAD. Trump je za izborne kampanje najavio novo bušenje za dobivanje prirodnog plina. („Drill, baby, drill!“ – Buši, lutko, buši!)

Nije teško razabrati da će izabrani predsjednik Trump ne samo rat za Ukrajinu, nego i samu Europu prepustiti Europljanima. Umorna Europa je potpuno iscrpila prirodne izvore – čak je i proizvodnja električne struje putem vjetrenih turbina „otišla u vjetar“, a u novije vrijeme se Njemačka, koja još uvijek ima najjače gospodarstvo u Europi, sama potpuno opčinila „zelenom ideologijom“ pa je krivovremeno pozatvarala pravovremeno napravljene nuklearne elektrane. Europa više nema svjetski nadmetljivo ili konkurentno gospodarstvo. Ono što najteže pogađa Europu jest izostanak političke volje u njoj, koji su stvorili gotovo stoljetna američka okupacija Europe i potpun posluh Europe američkoj politici.

Kao glavni razlog prisvajanja Panamskog kanala Donald Trump navodi visoke panamske vozarine za američke brodove, posebice za američke ratne brodove, za brzo premještanje kojih s atlantske na tihooceansku obalu Amerike je kanal bio i prokopan. Trump se izrugivao s prepuštanjem Panamskog kanala Panami za predsjedanja Jimmyja Cartera „za jedan dolar“ 31. prosinca 1977. godine.

Moguće prisvajanje ili stavljanje pod potpun američki politički nadzor Meksika i Kanade pravda se potpunom otvorenošću meksičke i kanadske granice za useljavanje u SAD te krijumčarenjem ljudi, oružja i opijata preko tih granica kao da otvorenost tih granica nije namjerno njegovala dosadašnja uprava pod predsjednikom Bidenom, koji je nenadziranim useljavanjem nastojao zauvijek promijeniti rasni i etnički sastav američkog pučanstva. Zatvaranje međudržavnih granica ovisi o obje države koje granica razdvaja.

Moguće i vjerojatno prisvajanje Grenlanda donijelo bi Americi neposredan izlaz u Arktičko more, kojemu bi trebalo podrediti prisvajanje Kanade, kako se ona ne bi nikad ispriječila američkom slobodnomu pristupu Grenlandu. Neprekidnost zemljopisnog prostora države olakšava njezinu obranu i postavljanje prave prijevozne podloge.

Trumpovo proglašenje Meksičkog zaljeva Američkim zaljevom otkriva puni smisao širenja američkog zemljopisnog prostora. Mnogi političari i politolozi širenje američkog prostora nazivaju uspostavom ili obnovom američke sfere ili američkog svoda utjecaja. Po meni, „svod utjecaja“ je slaba riječ za to što SAD namjeravaju napraviti. Riječ je o uspostavi američke veledržave koja mora imati prostornu neprekidnost. Nije li Panama manje od 1000 kilometara udaljena od „Američkog zaljeva“ od kojega ga razdvaja samo otvoreno Karipsko more.

Dužan sam dati jedno pojašnjenje. U povijesti su postojali različiti načini političkog nadzora nad tuđim zemljopisnim prostorom. Postojale su carevine ili imperiji u kojima se izravno političkom i vojnom silom upravljalo tuđim prostorima. Primjeri za to su Asirija, Babilon, Egipat i Rimska carevina. Rimski car je izravno imenovao upravitelje pokrajina ili provincija. Postojale su i hegemonije, u kojima središnja vlast prepušta vođenje mjesnih poslova uspostavljenim političkim krugovima, ali njihovu vanjsku politiku vodi sam hegemon.

Usto, ne moraju sva osvojena ili prisvojena područja biti uključena u postojeće zemljopisno područje države. Mogu postojati „područja“ ili teritoriji, kakav je sad Portoriko koji nije američka savezna država, ali kojim SAD upravljaju. Aljaska i Havaji su jedno za drugim 1959. godine od područja postali američkim saveznim državama. Francuski posjed Lujzijana u Americi, koji je Bonaparte prodao američkoj državi, a koji je imao više od dva milijuna četvornih kilometara prostora, bio je podijeljen u „područja“, koja su poslije postala saveznim državama.

Stoga se može dogoditi to da Panama, Meksiko, Kanada i Grenland prvo postanu američkim područjima, a da kasnije budu pretvoreni ili razdijeljeni u prave američka savezne države. Za SAD je bitno to, da se iz Washingtona potpuno upravlja novoprisvojenim prostorom. Američko prisvajanje ili američka kupnja Grenlanda posebno je važna i za SAD i za svijet. SAD bi se – osim što bi imale otvoren pristup Arktiku i njegovu blagu – kupnjom Grenlanda dokopale golemog prirodnog blaga na samom Grenlandu, koji obiluje željezom i bakrom te kovinama, koji se dobivaju od „rijetke zemlje“.

Ako se ostvare nakane izabranog američkoga predsjednika, Sjedinjenje Američke Države postale bi daleko najjačom svjetskom političkom silom: Amerika bi postala veledržavom kakve dosad nije bilo. Donald Trump priželjkuje da bi politiku i volju takve nove američke veledržave ostale države poštivale, na način na koji je zapadni svijet poštivao volju i politiku Amerike poslije Drugoga svjetskog rata.

Izgradnja nove američke veledržave ne dolazi od slobode Amerike, nego iz prijeke nužde u kojoj se Amerika zatekla. Svijet se silno promijenio od prestanka Hladnog rata kad je Amerika nastojala svoju zapadnu hegemoniju protegnuti na cio svijet. Ta zamisao je propala jer se stari i iskusni politički narodi (Indijci, Kinezi, Rusi, Iranci i Arapi) ne mogu podjarmiti ni u kakvu hegemoniju. Amerika je odnošajno oslabila u odnosu na ostatak svijeta.

Amerika se je našla pred izborom: ili obnoviti donedavnu hegemoniju ili se priključiti Svjetskoj većini koju zasad predvodi BRICS. To je za Ameriku težak i nemoguć izbor: obnova američke hegemonije ne ide, a priključenje Amerike Svjetskoj većini bilo bi poniženjem za uznositu i iznimnu Ameriku. Zato se Amerika kao Feniks nastoji iz pepela propeti u veledržavu. (Ptica Feniks se je u grčkoj i feničanskoj, a prije njih u egipatskoj i perzijskoj mitologiji povremeno rađala iz praha svojeg pređa.)

[U matematičkoj logici se spominje protuslovlje brijača. Navodno, u jednom selu se svi muškarci briju ili sami ili kod brijača. U koju skupini spada brijač? Brije se sam i brije se kod brijača. Matematički logičari rješavaju protuslovlje time što kažu da ne postoji takvo selo u kojemu se svi muškarci briju ili sami ili kod brijača. Ovdje bih dodao to da ne postoji Amerika koja bi kao izbor imala ili nemoguću obnovu hegemonije ili priključak Svjetskoj većini.]

Ako bi američkom predsjedniku i uvriježenim američkim krugovima uspjelo od Amerike stvoriti veledržavu, američka i svjetska geopolitika bi se silno promijenile. Prvo, Americi više ne bi trebali saveznici. Ne bi joj trebali ni Atlantski savez ni Europa kao saveznica. Amerika bi bavljenje Ukrajinom i Atlantski savez prepustila Europi koju bi preuzimanje tih odgovornosti dotuklo. Odbacivanje saveznika izbjegao bi vjerojatno samo Izrael i to vjerojatno kao Americi podređena, a ne više nadređena država kao što je bilo dosad.

Drugo, Amerika bi svoju neospornu buduću političku snagu morala dopuniti predvodništvom u tehnologiji stvaranjem golemog domaćeg tržišta koje bi počivalo na domaćoj proizvodnji, uspostavom potrebnih opskrbnih mreža za svoju industrijsku proizvodnju i izgradnjom unutarnje prijevozne podloge. To znači da bi Amerika u tim područjima morala svakako dostići i preteći Kinu jer u svijetu djeluju četiri mreže utjecaja: politika, gospodarstvo, zaštita i sustav uvjerenja. Jaka politika bi Americi jamčila i zaštitu, ali ona ne može nadoknaditi slabost gospodarstva, koje sad jača izvan Zapada. Americi će ostati nevolja neprimjerenog sustava uvjerenja: Amerika će se morati odreći ideologije iznimnosti, ako uistinu želi gospodariti ostalim državama i narodima svijeta.

Konačno, smatram da bi američka veledržava morala imati svoj narod, koji bi američkoj veledržavi jamčio ne samo vremensku neprekidnost, nego i potrebno ugađanje političkog sustava, jer geopolitičke okolnosti ne traju dugo. Amerika sad nema svoj narod, nego samo useljenike koje je kapital prometnuo u potrošače. Sad Amerika ima prigodu da stvori vlastiti narod kakav imaju, primjerice, Rusija, Kina, Indija, Turska ili Iran.

Uz mogući novi način gospodarenja svijetom Amerika bi se sučeljavala sa sve više država koje imaju primjeren politički sustav i koje se nezaustavljivo povezuju u Svjetsku većinu. Kako bi to spriječila, Amerika će se morati baviti obavještajnim potkopavanjem sređenih država koje bi nosilo rastresanje ili mrvljenje Svjetske većine. Nova američka zamisao stvaranja veledržave sredstvo je očuvanja sadašnje svjetske jednostožernosti ili unipolarnosti. Ako joj to ne bude uspijevalo, Amerika će morati uroniti u Svjetsku većinu. Ostaju ipak dva pitanja: (1) hoće li Izrael zagospodariti i veledržavom Amerikom; i (2) kad će se SAD u Arktiku okomiti na Rusiju, koja će u svoj dio Arktika pripustiti Kinu?

Zdravko Mršić

Vijesti

APOKALIPSA SE BLIŽI! SKRIVAJU GA OD JAVNOSTI: Ovo je mjesto na kojem će sjediti Antikrist!

Published

on

Kad završi gradnja Antikrist dolazi… Knjiga Zapadni put u apokalipsu – istina, otkriva nam mjesto na koje će zasjesti Antikrist. Riječ je o Solomonovom hramu koji se nanovo gradi za prijestolje Antikrista a kojeg Židovi nazivaju Mesija.

U knjizi je ispisano sljedeće:

Dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja postao je uistinu mističan. Sam pakao je požurio da odahne s olakšanjem. Privremena vlada odmah ukinula sva ograničenja Židovima u Rusiji (sličan korak je bio prvi rezultat svih revolucija)

Uskoro – (opet slučajnost?) Na međunarodnoj razini donesena je Deklaracija Balfoura o formiranju “nacionalnog ognjišta” židova u Palestini. Tamo se ustremio iz početka potočić, a zatim i bujica ljudi, čiji su preci, u različito vrijeme, i u različitim zemljama, prihvatili judaizam.

Zidanje Solomonovog hrama

“A gdje su sada Zlatna vrata, kroz koja u grad mora ući Antikrist?”, Pitao sam u Jeruzalemu svog turističkog vodiča. Mladić, koji je do tada bio u potpunosti druželjubiv i šarmantan, doslovno je pozelenio od jada.

“Ne antikrist, već m-e-s-i-j-a!” – zlobno je naglasio svako slovo. Dakle tako! Vode turiste i poklonike, brinu se pronaći unosan poslić, sviruckaju na violini i – čekaju! Iz svakodnevice potpuno prizemnih poslova i poslića – čekaju!

Glavni mistični zadatak naseljenika je postao zidanje Solomonovog hrama. U svakoj sinagogi stoljećima su izučavali riječi starozavjetnih proroka Hagaja i Melahije o dolasku Mesije. Po proročanstvima, on će zasjesti u drugom hramu. Što to znači?
Prvi hram koji je sazdao Solomon, razrušen je za vrijeme babilonskog cara Nabukodonosora. Drugi je podignut na tom istom mjestu krajem šestog stoljeća prije rođenja Krista.

Među zidovima drugog hrama o ispunjenju starozavjetnih proroštava pripovijedao je Krist – Mesija, neprepoznat od većine Židova. Oni čekaju drugog “Mesiju”. Čekaju, mada po riječi Spasiteljevoj, od drugog hrama već nije ostao ni kamen na kamenu. Njega su srušili rimski legionari 70. godine i tako načinili pralik budućeg Kraja Svijeta.

Treći Hram

Dakle, budući hram će postati treći. Uostalom, Židove mnogo ne brinu takve suštinske okolnosti. Ne brine ih ni odsustvo prvosvećenika za taj hram, jer sljedstvo svećenstva je davno potrgano.

(“U ljeto 2001. godine u najvećoj tajnosti, vlasti države Izrael odobrile su i omogućile, uz nezapamćeno osiguranje, na zahtjev ultraortodoksnog židovstva, svečano polaganje kamena temeljca za budući novi Solomonov hram na platou Hamija u Jeruzalemu. Zbog rizika od nezadovoljstva muslimanskog stanovništva Jeruzalema čin polaganja obavljen je za svega pola sata, uz prisustvo malobrojnih izabranika.

Čim je vijest o događaju prostrujala Svetim Gradom, u džamiji Al Aksa i oko nje okupile su se muslimanske mase, koje su počele kamenovanje židovskih vjernika kod obližnjeg Zida plača. Interesantno je da je najveći broj informacija svjetskih i domaćih agencija o zbivanjima u Jeruzalemu, govorio samo o neredima koje su izazvali Palestinci, dok je događaj koji im je prethodio uglavnom prešućivani.)

Sinagoge su prije škole nego hramovi. Uznositi žrtvu Bogu Judejci mogu jedino na gori Morija u Jeruzalemu. Dakle, već skoro dvije tisuće godina judajizam je lišen hramovnog života …

… Dakle, tko će zasjesti u novom, trećem hramu? Onaj tko će se oslanjati na svoje božansko porijeklo i na taj način smoći snage da ignorira odsustvo prvosvećeničkog plemstva. Onaj koji će sablazniti mnoge čudesima.

Da, ukoliko se to dogodi u trećem (u njemu se jedino i može dogoditi, jer hram za koji je postavljen kamen temeljac 2001. godine jeste treći. Prim. Priređivača), a ne u drugom hramu, čovječanstvo će imati posla ne s Mesijom, već sa onim koji će se pretvarati, to jest sa …

Katoličko i Pravoslavno predanje ga naziva antikristom. Zašto nije do sada došao, kada je još 1917. godine pao onaj koji ga “zadržava”. (Upravo carsku vlast podrazumijeva apostol Pavao kada govori o “zadržavanju” pojave antikrista. Kako piše V. Larionov: “U naše vrijeme treba misliti da se ima u vidu vlast budućeg Imperatora (suprotno antikristu on se nikad neće predstavljati kao mesija – prim. priređivača). Umjetno očuvanje drevnih tronova na Zapadu i pokušaj da se na vlast vrate drevne dinastije kao što su Merovinzi (“judejski carevi” – prim. priređivača) imaju suprotan smisao. Ovdje se, možda, radi o ispunjenju proroštva da će se prvi Antikristu pokloniti upravo carevi.”

“I sada znate”, piše apostol Pavao u poslanici Solunjanima o dolasku sina pogibelji – “što ga zadržava da se pojavi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već na dijelu, samo se neće izvršiti do tada, dok ne bude iz sredine uklonjen onaj koji je sad zadržava”.)
Da, kulminacija napada na Treći Rim je postala ubojstvo Imperatora. (Talmud jasno ističe: “U opustošenju Rima je – naša nada”). Po mišljenju istraživača, kabalistički natpis, načinjen na zidu Ipatjevskog doma, znači sljedeće:

“Ovdje, po naredbi tajnih sila, Car je bio prinesen na žrtvu radi rušenja države. O ovome se izvještavaju svi narodi.”

Nema sumnje da su revoluciju u Rusiji 1917. godine financirali i moćni židovski bankari sa Zapada. Evo riječi jednog od njih: “Financirajući revoluciju u Rusiji, na jedan uloženi dolar zaradio sam 60 dolara”, Jakov Schiff.

S točke gledišta “ratnih simbola” odabir datuma ubojstva – dan svetog ubijenog mučenika Andreja Bogoljubskog – i mjesta – Ipatjevskog doma – također nije bio slučajan. Upravo u Ipatjevskom manastiru je osnivač dinastije Romanovih, Mihail Fjodorovič, dobio izvješće da je izbran za cara. Kabalisti – carove ubice dvadesetog stoljeća, smatrali su da kraj omražene im dinastije mora nastupiti upravo tako – znamenovan.

… Dakle, zašto nije došao Antikrist, kada je pao “onaj koji ga zadržava”?

Još na dan odricanja Nikolaja Drugog od prijestolja, dok su u hramovima pjevali pokajne kanone Andreja Kritskog, u crkvi sela Kolomensko pod Moskvom dogodilo se čudo. Pronađena je drevna ikona Božije Matere – Državna. U rukama Bogorodice – bili su znakovi monarhijske vlasti. Ali, carska kugla na ikoni nije ovjenčana križem – to je simbol obezglavljene Rusije.

Što su u ovom događaju uvidjele duhovne oči ljudi?

Majka Božja se javila s tužnim likom, odjevena u carski kalež. I nagovijestila na taj način da preuzima ulogu “zadržavanja” na sebe.

Na sličan način je u Drugom svjetskom ratu spašena Rusija. U trenucima kada je Staljin ozbiljno razmišljao o predaji Lenjingrada, održana je prepiska između mitropolita Livanskih gora Ilije i njega. Staljin je prihvatio postupke za spas Rusije koje mu je priopćio mitropolit.

“Da se Lenjingrad ne smije predati, da se svećenici moraju vratiti s pročelja i iz tamnice, i da moraju početi s obavljanjem službe Božje, da hramovi moraju biti otvoreni, da čudotvorna ikona Kazanske Bogomajke mora biti pronijeta u litijama oko grada, i tada ni jedan neprijatelj neće stupiti na tu svetu zemlju … Pred Kazanskom ikonom treba biti služeno Bogosluženje u Moskvi, a potom i u Staljingradu, koji ne smije se predan neprijatelju. Kazanska ikona mora pratiti vojsku sve do granica Rusije … “.
Pisma mitropolita Ilije i Staljina se i dan danas čuvaju u moskovskim arhivima. Staljin je ispunio sve zahtjeve – Rusija je spašena.      

Z. K./dnevno.hr

Izvor: (Jurij. V. Vorobjevski – Zapadni put u apokalipsu, istina)

Continue Reading

Vijesti

Projekt reforme EU predstavljen u Washingtonu prouzročila histeriju u EU medijima koje financira USAID

Published

on

Val histerije pokrenut je prošli tjedan nakon prezentacije plana sveobuhvatne reforme Europske unije u Zakladi Heritage u Washingtonu.

Nekadašnji srednjoeuropski medij VSquare, financiran od strane USAID-a, izrazio je zaprepaštenje, pišući:

“Najutjecajniji think tank Trumpove administracije, Zaklada Heritage, prima prijedloge od neliberalnih snaga u Poljskoj i Mađarskoj o tome kako oblikovati budućnost Europske unije. Prijedlozi, do kojih je došao VSquare, uključuju demontiranje ključnih institucija EU i preimenovanje cijelog bloka.”

Cijeli članak, naširoko reproduciran u europskim medijima, znakovito je naslovljen: “Preimenovanje EU, raspuštanje Komisije: Za što poljski i mađarski neliberali traže potporu SAD-a.”

Uistinu, 11. ožujka na događaju koji je u Washingtonu organizirala utjecajna Zaklada Heritage, održana je prezentacija izvješća “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji”. Izvješće su pripremili poljski Institut Ordo Iuris i mađarski Mathias Corvinus Collegium (MCC) i predstavlja dva moguća scenarija za reformu Europske unije kako bi se obnovila demokracija i suverenitet njezinih država članica.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama.

Ovo je bio jedan od nekoliko događaja u Sjedinjenim Državama na kojima su sudjelovali predstavnici Ordo Iurisa. Ova prva ‘živa’ prezentacija ovih preliminarnih prijedloga reformi – zacrtavajući drugačiji smjer od onog koji su zamislile briselske elite – održana je prije planirane prezentacije 18. ožujka u Budimpešti i prezentacije 26. ožujka u Bruxellesu.

Bez sumnje će biti još takvih prezentacija (jedna je već planirana za Varšavu, no točan datum ostaje nepoznat). Ovo je posebno relevantno budući da se poticanje alternativnog projekta reforme EU-a proteže izvan poljskog Ordo Iurisa i mađarskog MCC-a, obuhvaćajući širu koaliciju desničarskih, konzervativnih krugova diljem Europe.

Demokracija u opasnosti: dvije suprotstavljene vizije Europske unije

Zapravo, inicijativa za izradu protuprijedloga planu reformi o kojem je Europski parlament izglasao u studenom 2023. — uz snažnu potporu francuskog predsjednika i njemačke kancelarke — započela je na konferenciji koju su u rujnu u Varšavi zajednički organizirali Ordo Iuris i The Heritage Foundation. Konferencija pod nazivom “Na pragu stanja Europe: Ekonomija, obrana, ideologija i zaštita suvereniteta u transatlantskoj perspektivi” okupila je predstavnike think tankova, političare, akademike, društvene aktiviste i javne intelektualce iz Poljske, Španjolske, Francuske, UK, Italije, Bugarske, Slovačke, Rumunjske, Mađarske, Hrvatske i SAD-a.

“Zaklada Heritage sada planira uništiti EU – uz pomoć poljskih i mađarskih partnera”, napisala je američka kolumnistica Anne Applebaum reagirajući na članak VSquare na društvenim mrežama. Applebaum je supruga poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog (koga je Elon Musk nedavno nazvao ‘Sorosevom marionetom’ usred njihove velike svađe na X-u) i glasni Trumpov kritičar. Tijekom prošlogodišnje predsjedničke kampanje u SAD-u, otišla je toliko daleko da je napisala: “Trump govori kao Hitler, Staljin i Mussolini.

I sam Elon Musk povukao je usporedbe između EU-a i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik J.D. Vance upozorio: “Prijetnja koja me najviše brine u odnosu na Europu je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Međutim, nije Zaklada Heritage autorica izvješća, već dva neovisna europska think tanka. Štoviše, europski domoljubni krugovi orijentirani na demokraciju i slobodu pozvani su da doprinesu tekućem radu na ovom preliminarnom nacrtu.

Sam Elon Musk je u svojih X postova povukao usporedbe između današnje Europske unije i bivšeg Sovjetskog Saveza, dok je potpredsjednik SAD-a J.D. Vance upozorio na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji:

“Prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih od svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.”

Reformski plan ukorijenjen u komunističkom Manifestu Ventotene, za koji su se zalagali gorljivi eurofederalisti poput zastupnika u Europskom parlamentu Guya Verhofstadta, Emmanuela Macrona i bivšeg njemačkog kancelara Olafa Scholza, označio bi kraj demokracije na kontinentu – osim ako ne izazove raspad Europske unije. Njihov plan nije samo federalistički, nego izravno centralistički.

Institut Ordo Iuris to je detaljno opisao u prošlogodišnjem izvješću “Zašto nam je potreban suverenitet? Deset područja predložene predaje nacionalnog suvereniteta u svjetlu Rezolucije Europskog parlamenta o prijedlozima za izmjene i dopune ugovora.”

Nasuprot tome, alternativna vizija koju predlažu europski konzervativci ocrtana je u nedavno predstavljenom izvješću: “Veliko resetiranje: Obnova suvereniteta država članica u Europskoj uniji.”

Kao odgovor na kritike Anne Applebaum, predsjednik Ordo Iurisa obratio se Xu, rekavši:

“Veliki reset osigurava vraćanje istinske slobode i suverene moći državama. Zajedničko tržište bez pretjerane regulacije. Kraj birokratskim pravilima. Fleksibilna Europska unija s više brzina spremna za globalne izazove.”

Potreba za takvim alternativnim reformskim projektom postaje sve hitnija, s ciljem da se Europa ponovno učini velikom. Dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao EU kao “gadnu” u kontekstu trgovinske politike, blok postaje sve opresivniji i zapravo gadniji u političkom smislu.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača.

Liberalna ljevica u Europi sada vidi rat u Ukrajini i novi pristup Amerike ovom ratu pod Donaldom Trumpom kao priliku za ubrzanje “europske integracije” – što se, u stvarnosti, prevodi u daljnju centralizaciju moći u rukama neizabranih eurokrata koje glasači ne mogu smatrati odgovornima.

Čak i bez čekanja na formalne reforme ugovora – koje trenutačno diskretno promiču europske elite uz malo medijskog nadzora – Europska komisija i Sud pravde Europske unije (CJEU) već tvrde da zakon EU-a i njegovo tumačenje od strane CJEU-a trebaju imati prednost nad nacionalnim ustavima. Time bi se pravosuđe i ustavni sudovi država članica EU-a izravno podredili sucima sa sjedištem u Luksemburgu, čime bi se nacionalni demokratski procesi zapravo potisnuli po strani.

Pravosudna europska superdržava gradi se umjesto parlamentarnih demokracija, zaobilazeći volju nacionalnih birača. Ova promjena je naglašena nedavnim događajima, kao što je otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, “militantna demokracija” u Poljskoj koju financira EU (izgovor za kontrolu liberalne ljevice) i jeziva izjava povjerenika EU Thierryja Bretona da bi EU mogla intervenirati u Njemačkoj ako AfD pobijedi, ali i drugdje, baš kao što je to učinila u Rumunjskoj.

Zašto Veliki reset?

Zanimanje Zaklade Heritage za ovaj projekt proizlazi iz činjenice da Amerikanci imaju veliki interes za putanju svojih europskih saveznika. Zapadna civilizacija zahtijeva i jaku američku demokraciju i živahnu, demokratsku Europu. Takva Europa ne može postojati bez jakih, demokratskih i suverenih nacionalnih država.

Razgovor bi se stoga trebao odmaknuti od vizije reforme briselske elite i okrenuti transformaciji Europske unije vođenoj od temeljnih interesa. Ovaj alternativni put uključuje odmak od modela superdržave inspiriranog komunizmom, predviđenog Manifestom Ventotene (izričito naveden u prijedlogu reforme Europskog parlamenta iz 2023.), i povratak demokršćanskoj viziji Roberta Schumana, jednog od utemeljitelja poslijeratne europske integracije.

Schuman je jednom napisao:

“Demokracija mora biti kršćanska ili je uopće neće biti.”

Danas vidimo koliko su te riječi istinite – s obje strane Atlantika.

izvor: The Remnant Newspaper

Continue Reading

Vijesti

“Dijete moje… doći će dan u kojem će kršćani napustiti Sveto Evanđelje, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke…”

Published

on

“Jao, dijete moje. Dolaze nam dani kada će monasi napustiti jaku hranu koju im je dao Duh Sveti i pojuriti za pjesmama i melodijama. Jer kakva se skrušenost, kakve suze rađaju od stajanja u crkvi, ili u nečijoj ćeliji, i galamljenjem poput volova? Dokle god stojimo pred Bogom, moramo to činiti sa savjesnošću, da naš um ne bude besciljno vođen tu i tamo – iz zapisa pustinjskih otaca prenosi “Kyrios”.

Doista, redovnici nisu došli u ovu pustinju kako bi napuhali svoje umove dok stoje u prisutnosti Božjoj, uz pjevanje psalama i održavanje ritma s melodijama zamahujući rukama i lupkajući nogama. Naprotiv, dolikuje nam da se Bogu molimo sa strahom i trepetom, sa suzama i uzdasima, a da nam glas bude trijezan, skrušen, odmjeren i ponizan.

“Jer uvjeravam te, dijete moje,” nastavio je Abba Pambo, “da će doći dan u kojem će kršćani napustiti knjige Svetog Evanđelja, Svete Apostole i Bogom nadahnute Proroke, i sastrugati Sveto Pismo iz pergamene na kojima su napisani, pišući umjesto njih Tropare i grčke stihove. I njihovi će umovi, dakle, biti usredotočeni na ono što ih udaljava od Svetoga pisma. Iz tog razloga, Oci su nam dali – oni koji žive asketski život u ovoj pustinji—zapovijed da ne pišemo živote i riječi otaca na pergamentu, nego na papiru; jer bi nadolazeći naraštaj mogao izbrisati živote otaca s pergamenta i napisati što god žele. To jest, bit će velika potreba za njima u budućnosti.”

Brat opet upita abu Pamba:

“Što onda? Hoće li oni promijeniti običaje i tradiciju nas kršćana?

I neće li biti svećenika u Crkvama, da bi se te stvari dogodile?”

A Starac je odgovorio; “U tim će vremenima ljubav mnogih ohladnjeti; i neće biti male nevolje, bit će sporova među narodima i seobe stanovništva, nestabilnosti među kraljevstvima, rastrošnosti među svećenicima i lijenosti među redovnicima. Pastiri će pokazati ravnodušnost prema njihovom spasenju i svojim stadima. Svi će monasi jedva čekati da pobjegnu u blagovaonicu; bit će svadljivi, lijeni u molitvi i željni klevete; brzo će naći greške starješinama i njihovim riječima, neće se obazirati na njih niti ih oponašati, već ih vrijeđati i govoriti: ‘Da smo u njihovim godinama, i mi bismo se mučili!”

“Biskupi će se tih dana,” nastavio je Abba Pambo, “bojati moćnika i suditi će im u skladu s donacijama koje od njih primaju. Neće braniti siromašne kada traže ono što im pripada; oni će nanijeti žalost udovicama a siročad će tlačiti, i među vjernicima će doći nevjerstvo, mržnja, pakost, zavist i svadljivost, ljudi će se naviknuti na varanje i pijanstvo.

A brat ponovno upita: “A što treba činiti u takvim vremenima?”

Na to je Starac odgovorio; “Dijete moje, u one dane neka izbavi dušu svoju onaj tko se želi spasiti i bit će velik u Kraljevstvu nebeskom.”

(iz zapisa pustinjskih otaca)

Priredio: Petar Salečić, Izdavačka kuća “Kyrios”

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved