Dosta ljudi mi se javlja sa pitanjima vezano za izbore u nedjelju. Ovdje donosim svoja promišljanja koja kreću od toga da smatram i obavezom i povlasticom izlaziti na izbore i sudjelovati u odabiru onoga što smatram boljim za Hrvatsku:

1. Lijevo-liberalni kandidat ne može postati predsjednik Hrvatske bez pomoći glasova „desnice“. 
2. Između Grabar-Kitarović i Milanović postoji razlika velika kao razlika između onoga tko ti ne čini dovoljno dobra i onoga tko ti aktivno nanosi zlo.
3. Plenković je prevario birače koalicijom sa HNS-om, ratifikacijom Istanbulske, krađom referenduma.. lista je duga. Nastavit ću se zalagati da u Sabor uđu zastupnici koji istinski zastupaju vrijednosti za koje se zalažemo. Istovremeno, neću  dopustiti da moje opravdano nezadovoljstvo Plenkovićem iskoriste za dovođenje Milanovića na vlast.
4. Svaki dan odabiremo između većeg i manjeg dobra ( ili kolokvijalno, „odabiremo manje zlo“). Zašto bismo to prestali činiti baš sada, na predsjedničkim izborima?

Evo detaljnijeg objašnjenja:

1.Lijevo-liberalni kandidat ne može postati predsjednik Hrvatske bez pomoći glasova „desnice“. 

Bilo da mu „desni“ birači daju svoj glas, jer nisu prepoznali da s njim ne dijele viziju Hrvatske niti svjetonazor. Bilo da birači „desnice“, nezadovoljni što nemaju dovoljno dobrog kandidata ostanu kod kuće ili izađu na izbore i ponište svoj listić.

Kad bi 50 posto birača „desnice“ u nedjelju poništilo svoj listić – oni izravno pomažu Milanoviću da postane predsjednik. Kad bi 50% „lijevih” birača u nedjelju poništilo svoje listiće zato što nisu zadovoljni svojim kandidatom – oni bi pomogli Kolindi.

Dakle, na to tko će biti predsjednik  utječu i oni koji glasaju i oni koji poništavaju svoj listić.

Od 2000. do danas vidjeli smo na predsjedničkim izborima na kojima su pobijedili Mesić i Josipović na koji način birači “desnice” dovode na vlast lijevo-liberalnog kandidata. Nikad nismo imali obrnuti slučaj – da „lijevi“ glasači na vlast dovedu „desnog“ kandidata. Veliku ulogu u cijeloj priči igraju i mediji.

2. Između Grabar-Kitarović i Milanovića postoji razlika 

U četiri godine premijerskog mandata Milanović je zloupotrebom svojih velikih izvršnih ovlasti napadao i aktivno štetio svim vrijednostima za koje se ja osobno i udruga U ime obitelji zalaže: obiteljske vrijednosti – pravo roditelja da odgajaju svoju djecu, brak kao zajednica žene i muškarca, zaštita prava na život od začeća do prirodne smrti,  neradna nedjelja, pravo građana na referendum, promjena izbornog sustava kroz Birajmo zastupnike imenom i prezimenom, Katolička Crkva kao izvor dobra za hrvatski narod, Domovinski rat kao temelj hrvatske države, raskrinkavanje svih totalitarizama – osobito  komunističkog i mnogo toga drugoga.

Grabar-Kitarović je u svom 5-godišnjem mandatu za svaku od navedenih vrijednosti učinila nešto dobro. Je li mogla više? Je. Je li mogla manje? Je.

Razlika između Grabar-Kitarović  i Milanovića je velika kao razlika između onoga tko ti ne čini dovoljno dobra  i onoga tko ti aktivno nanosi zlo.

3. Plenković je prevario birače koalicijom sa HNS-om, ratifikacijom Istanbulske, krađom referenduma… lista je duga. Nastavit ću se zalagati da u Sabor uđu zastupnici koji istinski zastupaju vrijednosti za koje se zalažemo. Istovremeno, neću  dopustiti da moje opravdano nezadovoljstvo Plenkovićem iskoriste za dovođenje Milanovića na vlast.

O tome što mislim/mislimo o Plenkoviću pokazali smo svojim djelima , od početka njegovog mandata. U ime obitelji je odmah ukazala na Plenkovićevu nevjerodostojnost  – čim je iz koalicije izbacio Most i uveo po korupcijskim aferama poznati Vrdoljakov HNS, Pupovca i druge satelite. Rasvijetlili smo financiranje Pupovčevih Novosti i zloupotrebu javnog novca, informirali smo i upozoravali na opasnosti ratifikacije Istanbulske konvencije, suorganizirali prosvjede u Zagrebu i Splitu, rakrinkavajući kako zbog vlastite karijere Plenković nanosi štetu Hrvatskoj.  Nakon ratifikacije IK sudjelovali smo po drugi puta u pokretanju referenduma za pravedniji izborni sustav Narod odlučuje, borili se godinu dana sa njegovim ministrom Kuščevićem, izložili krađu referenduma kao metodu Plenkovićevog vladanja, doprinijeli smo našim kampanjama  kažnjavanju Plenkovićevog HDZ-a na EU izborima. Kroz ove 4 godine Plenkovićevog vladanja – sudjelovali smo u izradi Obiteljskog zakona koji je on spremio u ladicu iako bi taj zakon korigirao štetu koju su njegovim izmjenama nanijeli Opačić i Milanović te zaštitio djecu od posvajanja od istospolnih parova,  podnijeli smo prijedloge za zakonsku zaštitu nerođene djece i njihovih majki, suorganizirali Hod za život u svim većim hrvatskim gradovima, ukazivali na korupciju i nepotizam. Naši kriteriji su isti – bilo da se radi o HDZ-u ili SDP-u – gledamo što ČINE za vrijednosti koje dijeli veliki dio hrvatskog naroda. —

I imajući sve to u vidu – ne mislim dozvoliti da moje opravdano nezadovoljstvo Plenkovićem bude iskorišteno za dovođenje Milanovića na Pantovčak. Pri čemu osobno mislim da ga upravo Plenković gore i priželjkuje – pa da mu u izbornoj  godini pomogne da izgleda „desnije“.

4. Svaki dan odabiremo između većeg i manjeg dobra ( ili kolokvijalno, „odabiremo manje zlo“). Zašto bismo to prestali činiti baš sada, na predsjedničkim izborima?

Među ljudima koje izuzetno cijenim ima onih koji se izjašnjavaju da će izaći na izbore i poništiti svoj birački listić jer “ne mogu birati manje od dva zla“. Poštujem njihovo viđenje situacije. Istovremeno, u odsustvu idealnog  političkog kandidata, idealnog učitelja za moje dijete, idealnog omjera radnog vremena i vremena koje provodimo s djecom, u odsustvu idealnih poslovnih ili političkih partnera… mogu nabrajati do sutra – odabiremo, sukladno svojoj savjesti veće dobro u odnosu na manje dobro.

Isto vrijedi na izborima za bilo koju političku funkciju: u odsustvu kandidata koji bi na najbolji mogući način predstavljao moje/naše vrijednosti, čije djelovanje bi Hrvatsku usmjeravalo prema mojoj/našoj viziji – odabirem onog kandidata – koji je tome bliže. U  okolnostima u kojima trebam izabrati između Grabar-Kitarović i Milanovića – ocjenjujući što su radili na svojim funkcijama i što je realno za očekivati u budućnosti – nemam nikakve sumnje da je Grabar-Kitarović bliže, a Milanović dalje od mojih vrijednosti i vizije kakva bi Hrvatska trebala biti.