Politički znanstvenici i pravnici sa sve većom pozornošću promatraju transformaciju Australije tijekom 18 mjeseci pandemije u smjeru totalitarne distopije.
Činjenicu da Australija više ne funkcionira kao jedinstvena država, dok su Australcima suspendirana neka temeljna građanska prava, australske vlasti mogu opravdati malim brojem smrtnih slučajeva od covida, ali nije jasno gdje su granice političkih ambicija u ostvarivanju potpune kontrole nad svakodnevnim životom – piše B. Drljača u Jutarnjem listu.
Osim što su epidemiološki vrlo radikalni, u Australiji mijenjaju zakonska rješenja koja će doslovno omogućiti transformaciju države u Big Brother kada je u pitanju nečija privatnost u digitalnom životu, što nema veze s pandemijom.
>> KONAČNO ISTINA! Dokumenti otkrivaju, Amerikanci i Kinezi su kreatori korona virusa zbog kojeg svijet pati…
Jesmo li slučajno dobili prvu pravu modernu totalitarnu državu? A gdje se nalazi tijekom 2020./2021. nedostaje osjetljivost na narušavanje privatnosti i temeljnih prava? Jesu li promjene u Australiji toliko duboke da mijenjaju temelje njihovog političkog poretka? Je li Australija uopće ostala funkcionirajuća demokracija?
Opis situacije u Australiji
Tisuće australskih državljana zaglavilo se u inozemstvu jer je nemoguće pridržavati se strogih odredbi o neophodnoj hotelskoj izolaciji, koje pojedine australske države definiraju na različite načine. Između tih osam australskih država, ovisno o pojedinoj državi, granice se tu i tamo zatvaraju. Stoga Australija već mjesecima ne funkcionira kao jedna država, već kao osam zemalja. U kolovozu je vojska patrolirala granicom između Queenslanda i Novog Južnog Walesa kao da je to granica dviju zemalja između kojih postoji velika napetost, pa čak i vojni sukob.
Neke australske države postavile su epidemiološke mjere na takav način da diskriminiraju građane iz drugih zemalja kao da su stranci, možda čak i stranci. Zapadna Australija traži od građana koji žive u Novom Južnom Walesu potvrde da su cijepljeni ako žele ući u njihovu ‘državu’. Što je donekle logično, iako je nejasno zašto se oni koji nisu cijepljeni mogu družiti u jednoj zemlji, ali im nije dopušten odlazak u inozemstvo.
>> Odgovor prof. Josipa Mužića predsjedniku HKLD-a na njegov napad, na temelju – ‘neodoljiva dojma’
S druge strane, u Queenslandu su zabranili ulazak 14-godišnjaku koji je imao transplantaciju pluća pa nije mogao otići na pregled kod svog specijalista u Queensland. Političari iz Queenslanda de facto su odlučili da se samo stanovnici Queenslanda trebaju primati u bolnice u svojoj državi. Nosi li 14-godišnji vanzemaljac neki užasni virus koji bi mogao zaraziti cijelu državu, pa se s njim postupa kao s velikom sigurnosnom prijetnjom? Gdje je nestala empatija?
Raspad Australije na pojedine države politički je, zapravo, vrlo neobičan. Australski federalizam bio je slab. Središnje vlade kontrolirale su 80 posto poreznih prihoda, a države su ovisile o transferima iz središnjeg proračuna. Tako su se savezne države kontrolirale s jednog mjesta, pa čak i tražile reforme. Međutim, primjenom izvanrednih ovlasti zbog pandemije, vlade pojedinih država sada su unaprijed odredile pozicioniranje cijele Australije. Dovoljno je da jedna od australskih država spriječi dolaske s međunarodnih putovanja, pa tako de facto kontrolira granice Australije.
>> NEONACIZAM PONOVO JAŠE! Ex. potpredsjednik Pfizera Michael Yeadon: ”Rukavice su bačene, vlada Britanije cijepit će djecu između 12 i 15 godina bez pristanka roditelja!”
Kao poseban problem pokazalo se da su političari u australskim državama u početku imali političke koristi od uvođenja karantene jer im je popularnost rasla pa se nametanje strogih rješenja pretvorilo u svojevrsno natjecanje. Tako su u Australiji uhićenja i stavljanja u lisice tinejdžera koji se druže na otvorenom postali normalne scene, a dolaskom delta sojeva i sve većim brojem slučajeva države su se počele igrati međusobne optužbe za “epidemiološke neuspjehe” drugih država.
Utjecaj središnjih vlasti tako je brzo pao tijekom pandemije. Pokušali su razviti plan epidemiološkog ublažavanja mjera u četiri koraka, koji se temeljio na dostizanju stope cijepljenja od 80 posto, kada će uslijediti potpuno otvaranje. Neke su se države odmah počele opirati izvršavanju jasnog plana. Jedan od državnih šerifa odmah je rekao da se potpuno otvaranje može dogoditi samo kad se cijepe djeca mlađa od 12 godina, iako nitko u svijetu u to vrijeme nije odobrio cijepljenje tog dijela dječje populacije.
>> “Više se nikad neću cijepiti!”: Primio Pfizer pa završio u bolnici s plućnom embolijom
U zapadnoj Australiji lokalni su se političari odmah počeli pitati zašto ih središnje vlasti žele zaraziti. Neke su države, s druge strane, morale odustati od strategija s nula kovida i dugih i iscrpljujućih blokada zbog velikih prodora virusa, ali je tendencija određenih državnih vlasti da imaju veći utjecaj nego prije, ostala manje ili više izražena. A svoj utjecaj ostvaruju zabranama. U kojoj će mjeri Australija ostati ujedinjena nakon pandemije? Ovo je trenutno teško pitanje. U nedavnom istraživanju čak 54 posto zapadnoaustralskih osoba izjavilo je da se osjećaju kao “zapadni australci”, a ne Australci.
Osim toga, osjetljivo pitanje australskog federalizma, politički pogled na korištenje digitalnog nadzora nad građanima kao vrlo osjetljivo pitanje, vrlo se značajno promijenio u Australiji. Što se tiče Orwellovog nadzora, čini se da Australija u ovom trenutku može učiniti gotovo sve.
U Australiji je razvijena aplikacija koja se temelji na tehnologijama digitalnog prepoznavanja lica i geolokacije tako da vlasti mogu, kad god žele, poslati upit svakom građaninu, koji je dužan snimiti sebe i svoju lokaciju i poslati odgovor u roku od 15 minuta. . U protivnom će ga policija početi tražiti. Zanimljivo je da nema demonstracija nezadovoljstva javnosti zbog takvog totalitarizma.
To je također izašlo iz okvira pandemije. U kolovozu je australski parlament ignorirao preporuke parlamentarnog odbora za sigurnost koji je preporučio značajne izmjene zakona o digitalnom nadzoru.
>> SKUP ZA SLOBODU U SPLITU Dr. Jurinčić: ‘Ponovno ustrojite Zbor narodne garde i budite spremni!’
Australska policija dobila je tako nevjerojatne digitalne ovlasti s nejasnim kriterijima kada im je točno dopušteno primijeniti ih. Takozvani nalog za prekid podataka koji državnim agencijama daje pravo da “dodaju, kopiraju, brišu ili mijenjaju podatke” na privatnim uređajima s odgovarajućom narudžbom. Vlasti mogu dobiti ovaj nalog za ometanje podataka u postupku tzv. hitna ovlaštenja, tj. bez odluke suca na odgovarajućoj instanci.
Novim zakonskim rješenjem australske agencije dobile su i mogućnost naloga za preuzimanje računa, što im omogućuje kontrolu, pa čak i poništavanje digitalnih računa. Taj nalog mogu dobiti na 90 dana, a za to vrijeme vlasnik računa ne mora znati da vlasti imaju pristup njegovom računu i da je pod nadzorom. U osnovi, policajac može koristiti vaš račun kao i vi i nadzirati vaše aktivnosti kako bi prikupio potrebne podatke. Vlasti također mogu oval nalog u skraćenom postupku hitnog odobrenja.
Treći inovativni nalog koji je dobila australska policija je nalog za mrežne aktivnosti koji im omogućuje pristup svim mrežnim aktivnostima za koje se sumnja da su na neki način nezakonite.
>> JE LI UHIĆEN BILL GATES!?
Definicija “ozbiljnih” internetskih prekršaja, koja je potrebna za dobivanje takvog naloga, nije jasna. U osnovi, ovaj nalog omogućuje širok nadzor na društvenim mrežama i platformama za razmjenu poruka. Ako policija sumnja da netko koristi WhatsApp za kriminalne poruke, moći će to kontrolirati. Ovako prikupljeni podaci neće se moći koristiti izravno na sudu, ali će se koristiti za dobivanje drugih naloga.
Čak i ako zanemarimo narušavanje privatnosti građana na temelju sumnje (bez pravih dokaza), bizarno je da je donesen zakon koji policiji omogućuje da izazove gubitak podataka, digitalnih valuta i stvarnog novca. Postavlja se i pitanje kako je sada moguće zaštititi novinare i njihove izvore. I kako je moguće da policija kompromitira nečiji uređaj bez iznošenja sudu čvrstih razloga za tako nešto. I što je najvažnije: postupak je postavljen na takav način da australski državljani nemaju priliku legalno braniti svoju privatnost.
Kombinacija novih rješenja zakonskog nadzora u digitalnom svijetu s epidemiološkim radikalizmom u Australiji doista je ušla u zonu koju smo se nadali vidjeti samo u mračnim filmovima znanstvene fantastike.
Nadajmo se da ćemo u ovoj pandemiji naučiti iz australskog primjera da se temeljni demokratski standardi nadzora nad odlukama koje ograničavaju temeljna građanska prava, poput slobode kretanja, ne smiju zanemariti. Vrlo je lako doći u iskušenje i pomisliti da to nije važno sve dok traje opasna pandemija.
Međutim, važno je i bit će uvijek važno, prenosi Webtribune “Jutarnji list”, .