Najveća prevara sa kojom se danas manipulira jeste prevara po pitanju stanja mrtvih ili života poslije smrti. Što se događa sa osobom kada umre? Postoji li život nakon smrti? Naime, poznato nam je to da je Bog na ‘eksperimentalan’ način riješio problem smrti tako što je uskrsnuo.
U redu, no postavljaju se pitanja: što se događa samnom, odnosno sa duhom ili dušom kada umrem? Idemo li negdje prije nego opet budemo stvoreni jednoga dana za sud kako piše u Bibliji? No kako će jedna osoba to znati? Mi jednostavno ne možemo ovozemaljskom znanošću proniknuti u ovu domenu pitanja života posije smrti. Postoje brojni izvještaji opisa fenomena o stanju poslije smrti. No koliko je to ozbiljno?
Naime, ako je Bog darovatelj života, logično je za zaključiti da on zna što se događa s nama nakon smrti. No da bi uistinu razumjeli o čemu se radi moramo razumjeti što je čovjek po svojoj suštini. Tako imamo sljedeći izvještaj:
”Stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa…” (Postanak 2,7.)Bog je stvorio čovjeka od praha zemaljskog. U originalnom tekstu, na hebrejskom, riječ ‘stvori’ ili ‘stvoriti’ znači formirati (oblikovati). Što znači formirati? Naime, mi znamo da:
– 88,9% našeg tijela čine samo dva kemijska elementa. To su vodik i kisik
– 10,9% našeg tijela čini ugljik i dušik.
– manje od 1% našeg tijela čine ostali kemijski elementi.
Iz ovog proizlazi da mi zaista jesmo prah zemaljski. Kao da se Bog ‘poigrao’ sa kemijskim elementima. I mi kada umremo, ostane samo prah. Ali taj prah zemaljski (materijalna potkova) od koga smo mi sastavljeni kako kaže tvorac nije dovoljan.
Da bi čovjek bio ”duša živa” ili živo biće, treba mu ”duh životni”. Dakle, čovjek ili živo biće je sklop mrtve materije i duha životnog koji dolazi od Boga. No, gdje je u ovoj priči život poslije smrti? Što se dešava kada umremo onda?
‘‘I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao.”
(Propovjednik 12,7)
Kada čovjek umre, duh se vraća k tvorcu, a prah u zemlju. A gdje je duša? Duša ne postoji! Nije tvorac udahnuo čovjeku dušu, nego duh životni (bezlična sila, životna energija). Dakle spajanjem praha i duha, dobije se duša. Duša je živo biće ili čovjek. Tako da čovjek kada umre, duša ne postoji. (Primjer sijalice i struje – kada ovo dvoje spojimo, dobijemo svijetlost. Kada nema struje, nema ni svijetlosti – ona nepostoji! Kako sam inženjer elektroenergetike ovdje sam dao ekvivalentni primjer na jednostavnom nivou koji možete lako shvatiti radi usporedbe)
Pogledajmo što nam još tvorac govori o trenutku kada umremo.
”Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju: taj dan propadnu sve pomisli njegove.” (Psalam 146, 4)
”I psu živu bolje je nego mrtvu lavu. Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi neznaju ništa.” (Propovjednik 9, 4.5)
Bog je smrt često uspoređivao i sa spavanjem. Kao kada čovjek zaspe navečer i ujutro se probudi. To je za njega vrlo kratki vremenski trenutak. Tako je slično i sa smrti. Kada umremo mi spavamo, sve do dana kada nas Bog nebude sve uskrsnuo za sud po djelima svojima, (to je za nas također veoma kratki trenutak) jedne na život vječni, a druge na konačnu smrt.
