Connect with us

Istaknuto

„Zločini u Oluji su odgovornost svih nas“ Nikako! Odgovornost je isključivo na strani Srbije kao agresora, koja je započela rat! Da Srbija nije započela rat, žrtava ne bi bilo!

Published

on

Ovu rečenicu potpisuju:

Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb),

Centar za građansku hrabrost (Zagreb),

Centar za žene žrtve rata – ROSA (Zagreb)

Centar za građansku hrabrost (Zagreb)

Inicijativa mladih za ljudska prava (Zagreb)                                                    

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije – UDIK (Sarajevo)

Srpski demokratski forum (Zagreb) i

Ženska mreža Hrvatske, uz podršku

Žena u crnom (Beograd)

Uz obrazloženje

„Suprotstavljamo se državnom poricanju činjenica te ukazujemo i upozoravamo na to da su ubijeni naši sugrađani srpskog etniciteta, njihova je imovina pokradena i uništavana, članovi njihovih obitelji su protjerani, a povratak im je de facto desetljećima onemogućen. Neshvatljivo nam je neodgovorno ponašanje hrvatskih političara prema suočavanju s prošlošću. Aktualno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama zločina, prema ljudima koji su ubijeni”, rekla je Nela Pamuković iz Centra za žene žrtve rata po završetku akcije.

 „Za nas kao predstavnice/ke civilnog društva, suočavanje s ‘Olujom’ treba biti put pomirenja, a ne put razdora. To ne treba biti put slavlja, nego put razumijevanja. Sve dok se ne suočimo s ratnim zločinima u ‘Oluji’, nemamo pravo upirati prste u druge“

Nevjerojatna lakoća izvrtanja teza, prebacivanje krivnje  za rat i žrtve koje su svojom krivnjom izazvali. Itekako imamo pravo upirati prste u krivca za rat, u agresora i napadača, jer Hrvati nisu željeli rat!  Da Srbi nisu započeli rat ne bi bilo žrtava ni razaranja ni na hrvatskoj, ni na srpskoj strani.

To je temeljna postavka, koju namjerno zanemaruju, odnosno prešućuju sve ove udruge, sa ciljem prebacivanja krivice sa  Srbije  na Hrvatsku.

 „Društvo utemeljeno na nepriznavanju svojih grešaka iz prošlosti, nema perspektivu mirne budućnosti. Zahtijevamo procesuiranje počinitelja ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon „Oluje“. Zločini u „Oluji“ su odgovornost hrvatske države.“

Zamislite greške  iz prošlosti proizlaze iz obrane Hrvatske i prava na oslobađanje svojeg teritorija!

Pogrešan, tendenciozan i zlonamjeran  pristup žrtvama

Jesu li te udruge zahtijevale odgovornost vodstva JNA, države Srbije i četničkih  zločinačkih postrojbi?

Jesu li te udruge prosvjedovale i demonstrirale nakon kataklizme Vukovara?

OLUJA  je reakcija na agresiju Srbije, JNA i srbočetnika na Hrvatsku. Oslobodilačka akcija, završna vojna operacija za oslobođenje Hrvatske! Oluja  je osigurala mir i opstojnost ne samo hrvatskog naroda, spasila je opkoljenu enklavu Bihaća sudbine Srebrenice.

O važnosti deblokade bihaćke enklave, većina svjetskih političara kao i vojnih analitičara složila se da su snage HV predvođene generalom Antom Gotovinom odigrale najznačajniju ulogu na sprječavanju  istrebljenja stanovništva bihaćke enklave, još pogubnijeg od onog koje se dogodilo na području Srebrenice, i to treba naglasiti pripadnika bošnjačkog naroda,  što najbolje govori o doktrini ratovanja HV, kao  i  najviših časnika HV.

Da HV nije deblokirala bihaćku enklavu nitko to ne bi učinio, niti UN niti NATO, stoga sudionike ove i niz drugih operacija i akcija na području BiH, koje je HV poduzimala u cilju suprotstavljanja velikosrpskoj agresiji, izuzetno smeta nezahvalnost i negiranje činjenica od strane aktualnog bošnjačkog vodstva, kako po pitanju vojne pomoći tako i po pitanju svih drugih oblika pomoći koje je hrvatska država pružila BiH i Bošnjacima kao narodu.

Svaki drugi pristup je pogrešan i  povijesno neodrživ. Ovakav parcijalni pristup,  van svakog je povijesnog konteksta, smišljen za blaćenje Republike Hrvatske i hrvatskog naroda koji nije htio rat.

Izdvajanje  samo Srpskih  žrtava u Oluji, zlonamjerno je, manipulativno i neistinito. Srbi su kao agresori trebali  biti svjesni kada su izazvali rat, da će u njemu stradati i njihovo civilno stanovništvo.

Ana Gvozdić iz Inicijative mladih smatra da to što se mnogi protive njihovoj akciji pokazuje koliko je javnost slabo upoznata sa zločinima koji su počinjeni protiv civila, a oni upozoravaju upravo na taj problem i od institucija zahtijevaju da žrtvama i društvu omoguće pravo na istinu i pravdu. “Očito je da ljudi koji su razgovarali s nama nisu upoznati s istinom, a još više boli to što kod njih osjećam nevoljkost da se s tom istinom suoče”

Zanimljivo je kojom istinom, onom  „istinom“  nevladinih  udruga  počevši od Dokumente,  koje se financiraju iz Proračuna RH, da hrvatske žrtve nisu predmet njihova istraživanja, niti je to  uzrok rata, niti  tko je izvršio agresiju na RH? Ta istina u svoj svojoj jednostavnosti njih ne zanima!

”Hrvatska je vodila politički pravedan i oslobodilački rat, a Oluja je legitimna vojna operacija nakon koje su oslobođeni okupirani teritoriji te predstavlja krunu svih naših pobjeda u Domovinskom ratu”, istaknuo je general Markač na svečanosti  u Kninu.

General Markač je rekao da je Oluja bila vojnički čista pobjeda, dok iza neistinitih interpretacija događaja, pokušaja nametanja kolektivne krivnje i optužbi o zločinačkom udruživanju stoje ”oni koji su napali Hrvatsku, pobunjenici i agresori koji su stvorili paradržavu Republiku Srpsku Krajinu.

U Bibliji, točno to piše:  Matej 26,52 ,   Kaže mu tada Isus: “Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu.“

Ne može se u agresiji na drugi narod i njegovu zemlju, razarati i ubijati, pa očekivati  da će sami  proći bez posljedica.

Agresija na Hrvatsku ili što je prethodilo Oluji:

  • pokolj u Borovu Selu, 2. svibnja 1991.godine. Masakrirano 12 hrvatskih policajaca,
  • pokolj u Strugi, 27. srpnja 1991.godine, 12 osoba, hrvatski civili iz Zamlaća kao živi zid. Masakrirano 5 hrv. policajaca. Istog dana su ubijene još 3 osobe u Dvoru.
  • pokolj u Kozibrodu, 26. srpnja 1991.godine, 10 osoba. Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a.
  • pokolj kod Pastuše, potkraj srpnja 1991.godine, 7 zatočenika: 4 civila, 1 pripadnik civilne zaštite i 2 hrv. branitelja.
  • pokolj u Dalju,1. kolovoza do prosinca 1991.godine, 39 osoba. Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a i ZNG-a. Pokolj 25 civila, 20 policajaca Policijske postaje Dalj, Policijske uprave osječko-baranjske, 15 pripadnika ZNG-a i četiri pripadnika Civilne zaštite
  • pokolj u Lovincu, 8. kolovoza 1991.godine, 5 osoba.
  • pokolj u Kraljevčanima, 14. kolovoza 1991 godine, 5 staraca
  • pokolj  kod Gline,29. kolovoza 1991.godine,10 osoba.
  • pokolj u Berku, 2. rujna 1991.godine, 5 Hrvata, mnogi su odvedeni u logore i ubijeni,
  • pokolj u Graboštanima, Stublju i Majuru, 3. rujna 1991.godine,20 Hrvata.       
  • pokolj u Četekovcu,,Balincima i Čojlugu, 3. rujna 1991.godine,24 Hrvata.
  • pokolj u Kusonjama, 8. rujna 1991.godine, 20 masakriranih pripadnika ZNG,
  • Petrinja, položaj oko nove bolnice,18. rujna 1991.godine, 17 masakriranih pripadnika ZNG.
  • Ivanovo Selo, 21. rujna 1991.godine, 7 ubijenih, 12 ranjenih, 1 nestala osoba. Sve žrtve su Česi.
  • Tovarnik, 22. rujna 1991.godine, 68 osoba, civili i svećenik Ivan Burik
  • pokolj u Gornjem Viduševcu kod Gline, 1. listopada 1991.godine, 14 ubijenih, među njima troje djece. Pokoj su počinili četnici iz Gline „Šiltovi“
  • pokolj u Novom Selu Glinskom,3. listopada 1991.godine, 11 osoba.
  • pokolj u Čorcima, 4. listopada 1991.godine, 5 civila
  • pokolj u Vagancu, 9. listopada 1991.godine, 9 starijih civila.
  • pogrom u Lovasu,10. listopada 1991.godine, snage JNA i srpskih paravojnih postrojba, sastavljenih od domaćih Srba i Srba iz Srbije natjerali  su stanovnike u minsko polje, stradalo je 70 stanovnika Lovasa.
  • pokolj u Širokoj Kuli  kod Gospića, 13. listopada 1991.godine, 34 osobe, Za zločin nitko nije odgovarao. Preciznije, oni Srbi koji su bili osuđeni u odsutnosti naknadno su oslobođeni svake odgovornosti. U slijedećim  danima ubili su još 32 civila, među kojima je bila jedna cijela petočlana obitelj, kao i jedna djevojčica od 13 i dječak od 17 godina. Žrtve su prije pokolja mučili, vukli ih konjima po mjesnim puteljcima, brojne su ljude spalili, kao i sve hrvatske kuće.
  • pokolj u Novom Selu Glinskom,16. listopada 1991.godine,22 osobe.
  • pokolj u Karancu, 17. listopada 1991.godine, 4 hrvatska civila, mučeni u policijskoj postaji Beli Manastir i smaknuti na farmi.
  • pokolj kod Baćina, 20. listopada 1991.godine,56 osoba
  • pokolj u Lipovači, 28. listopada 1991.godine, 7 osoba.          
  • pokolj u Lušcu, 2. studenog 1991. godine, 59 osoba.
  • pokolj u Petrinji, 4. studenog 1991.godine, 76 osoba.
  • pokolj u Petrinji, 5. studenog 1991.godine,4 civila.
  • pokolj u Poljanku, 7. studenog 1991.godine,10 civila.
  • raketiranje Bizovca, 7. studenoga 1991. 9 osoba.        
  • pokolj u Erdutu, 9. studenog 1991.godine, 15 osoba.
  • pokolj u Erdutu, 11. studenog 1991.godine, 5 civila.
  • pokolj u Saborskom,12. studenog 1991.godine, 29 osoba,
  • pokolj u Kostrićima, 15. studenoga 1991.godine, 16 hrvatskih civila, 2 djece od 2 i 4 godine, ubijeno u dječjim krevetićima i starac od 93 godine, selo izbrisano sa lica zemlje.
  • Ovčara, 18. studenog 1991.godine, 255-264 osobe, ranjenici iz Vukovarske bolnice
  • Masakr u Škabrnji,18. studenog 1991.godine, 86 osobe
  • pokolj u Nadinu, 19. studenoga 1991.godine, 14 osoba.
  • pokolj u selu Klancu, sredina studenog 1991.godine, 20 hrv. civila.
  • pokolj u Dabru,21. listopada 1991.godine, 7 osoba, ekshumirani su 4. travnja 1992.godine
  • pokolj u Vrhovinama,22. i 23. studenog 1991.godine, 8 civila, Vrhovine i Dabar
  • pokolj u Smoljancu, 4. prosinca 1991.godine, 7 osoba.
  • pokolj u Čanku, 10. prosinca 1991.godine,  6 civila.; 7. civil ubijen je 30. travnja 1994.
  • pokolj u Voćinu i Humu kod Slatine,12. – 14. prosinca 1991.godine, 47 hrv. civila.
  • pokolj u Joševici, 16. prosinca 1991.godine,21 hrvatski civila, 4 djece, počinili četnici  “Šiltovi”
  • pokolj u Bruškoj, 26. prosinca 1991.godine,10 osoba, ubijeno 9 Hrvata i 1 Srbin, koji ih je branio,
  • pokolj u Erdutu,26. prosinca 1991.godine,7 osoba. Žrtve su Hrvati i Mađari,
  • pokolj u Jasenicama,30. prosinca 1991.godine,5 hrv. civila (5 staraca).
  • pokolj kod Lađevca,2. siječnja 1992.godine,9 ubijenih civila,
  • pokolj u Furjanu, 2. siječnja 1992 godine,7 ubijenih civila.
  • Pokolj u Lađevačkom selištu, 16. – 21. siječnja 1992,10 osoba.
  • pokolj u zaseoku Šašićima kod Ervenika (Knin), 18. siječnja 1992.godine, 4 osobe (2 malodobne djece.)
  • granatiranje Slavonskog Broda, 3. svibnja 1992.godine,poginulo 6 djece.
  • pokolj u Rodaljicama,14. lipnja 1992.godine, 4 osobe. Pobunjeni Srbi, kod Benkovca pobili ih  unatoč nazočnosti UNPROFOR-a.
  • pokolj u Šopotu kod Benkovca,4. prosinca 1992.godine,4 osobe.
  • pokolj u Zatonu Obrovačkom, 26. siječnja 1993.godine, 7 civila,
  • pokolj u Medviđi, 9. veljače 1993.godie, pobunjeni Srbi pobili 10 civila.
  • zločin na plaži Soline, 14. lipnja 1993.godine, pobunjeni Srbi granatirali su plažu, 5 ubijenih i 7 teško ranjenih civila,
  • raketiranje Zagreba, 2. svibnja 1995.godine, 7 mrtvih i 194 ranjenih. Napad zapovjedio Mile Martić.

Ovaj popis samo je dio zločina koje su počinili JNA, pobunjeni Srbi i četnici iz Srbije od 1991-1995.godine, odnosno do ili prije Oluje. Svaki član ovih udruga trebao je imati taj popis, pa tek onda popis stradalih Srba u Oluji. Jer da nije bilo ovog popisa, ne bi bilo ni Oluje. U tome je bit i zato zločini u Oluji nisu odgovornost svih nas. Odgovorna je isključivo Srbija!

Jer pored pokolja stanovništva, srpski agresor je sustavno i namjerno  uništavao sakralne  objekte, rušio i palio crkve , da se ne vidi koji narod je tu živio, u akciji etničkog čišćenja sa ciljem  stvaranja etnički čiste Velike Srbije.

Isključivi krivac za brutalnu agresiju na Hrvatsku su Srbi, odnosno Srbija, sa svojom  mitomanskom  velikosrpskom  ideologijom  od koje nisu odustali do danas i koja je preimenovana u Srpski svet.

Srbija svjesna svoje krivice za poguban rat 1991-1995.godine, koji je ona izazvala, umjesto pokajanja i priznanja krivice stvara Memorandum SANU 2 kojim krivicu prebacuje na Hrvatsku i BIH. I ne samo to, nego i dalje inzistira na priključenju Republike Srpske, Srbiji, iz čega je vidljivo da je ideja Velike Srbije i dalje živa i da se od nje ne odustaje.

Strategija u ostvarivanju velikosrpske ideologije:

  • Memorandum 2: Srbija se nikad ne smije odreći Knina
  • Rekom i Documenta – politička policija Zapadnog Balkana
  • Haški sud – izlazna strategija kroz sorošev  projekt “Rekom”
  • Srbijanska strategija za 21. stoljeće – Zaključci Memoranduma II i Haška presuda hrvatskim generalima na tragu iste politike
  • Cijeloj Hrvatskoj podvaljena prazna Šaranova jama kao masovna grobnica Srba i Židova

Da pojasnim što je Rekom: Rekom je mreža pomirenja. Regionalna inicijativa za utvrđivanje ratnih žrtava, koju predvodi Dokumenta. Pomirenja nema dok Srbija ne prizna krivicu za rat, odnosno agresiju. Pomirenje sa izjednačavanjem krivice ne dolazi u obzir. „Znate mi smo se malo šalili, pa bi se sada mirili“ kao što je Slobodan Milošević dok su četnici palili i ubijali po Hrvatskoj rekao „ Ja sam za mir“

Memorandum SANU 2

-Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;

-Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;

-Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;

-Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;

-Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;

-Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;

-Pomagati odcjepljenje Republike Srpske;

-Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;

-Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Memorandum SANU 2  treba  stalno ponavljati, jer on je osnova i sadašnje srpske politike, pa je i ova akcija „Zločini u Oluji su odgovornost svih nas“ sastavni  dio te memorandumske politike prebacivanja krivice.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Uz čestitku za Dan državnosti

Published

on

Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska  prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!

Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.

Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;

„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”

Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.

A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su  da njome vladaju  stare jugoslavenske strukture,  njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.

Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji  zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.

Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.

Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.

Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve  što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!

Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.

Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010  

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države.  Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati  u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.

Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;

Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni  pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.

Ivica Račan  kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i  gospodarski  razvitak   zemlje.

Prodajom  državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom,  narušena je  financijska i gospodarska  stabilnost i  sigurnost države.

Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.

Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da  je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!

Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr

Continue Reading

Istaknuto

Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024.godine

Published

on

„Dan mladosti“ okupio je u  Kumrovcu  posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?

Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB?  Piše li to drug  Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita  kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?

„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.

Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.

Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.

I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!

Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…

Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“

Nas pionire osmoškolce učili su u  školi u Jugoslaviji  da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.

To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.

Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ  u Beogradu  27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.

Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.

Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.

Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u  knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član  partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni  štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“

„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu  je Tito kad je  tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“   rekao mu je Zulfikarpašić,

„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“  odgovorio  mu je Tito opraštajući se.

Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.

Čisti  povijesni revizionizam za isprane mozgove,  jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.

Pa da njega i javnost  malo podsjetim na  povijesne  činjenice: i to logičnim slijedom:

1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?

Komunistička partija Jugoslavije

2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?         

Josip Broz Tito

3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?

Josip Broz Tito

4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?

Maršal Josip Broz Tito

5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?

Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom

6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?

Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.

7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?

Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo  komunističko društveno uređenje.

I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom  se kao ponosi.

Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?  

Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.

Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj  vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i  potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili  progonjeni politički i sudski.

Evo  drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio,  ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?

Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.

Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub  u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.

 Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.

Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,

Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.

Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.

Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se  „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.

Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu  jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.

Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj  ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.

„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.

Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak  i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.

Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.

Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.

U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a  i  oko 600 po slovenskoj evidenciji.

I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata,  traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Tomislav Tomašević krši Ustav i Zakone RH!

Published

on

Zastave LGBT ne mogu  samostalno vijoriti, već samo sa desne strane zastava RH, ako je službeno proglašena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave ili zastava jedne od 22 nacionalne manjine koje su navedene u Ustavu RH.

A kako LGBT zastava niti jedno od toga nije, ne može se službeno vijoriti!

TOMISLAV TOMAŠEVIĆ: „Ja odlučujem o tome koje će zastave na gradske jarbole, ja dajem suglasnost“

I još nadodaje;“ Kada bi svi imalo pravo odlučivati o tome koje zastave staviti na gradske jarbole, pa kako bi to izgledalo?“

Takva vrsta samovolje je ipak ograničena. Da,  on odlučuje, ali u okviru ovlasti koje mu daju Ustav RH i Zakon o  grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika  Republike Hrvatske  ( NN 55/90), i u skladu sa Pravilnikom o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave.( NN 94/1998 )

Je li LGBT Zastava proglašena zastavom grada Zagreba ili Zagrebačke županije ili neke od 22 nacionalne manjine koje su nabrojane u Ustavu RH?

Nije, to je zastava jednog pokreta!

Tomislav Tomašević time krši Ustav RH, jer LGBT zastava nije zastava niti jedne jedinice lokalne uprave i samouprave, ni nacionalne manjine.

Pravilnik o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_07_94_1289.html

Članak 15.

Ministarstvo uprave vodi očevidnik o izdanim odobrenjima grba i zastave jedinicama lokalne samouprave.

Očevidnik iz stavka 1. ovog članka vodi se u obliku knjige formata 420 ¤ 297 mm i mora imati pobrojane stranice.

U očevidnik iz stavka 1. ovog članka unose se slijedeći podaci: redni broj; naziv jedinice lokalne samouprave i njeno sjedište, brojčana oznaka rješenja kojim se daje odobrenje, datum izdavanja odobrenja, datum uručenja grbovnice i napomena.

Članak 18.

Ako se zastava jedinice lokalne samouprave ističe uz zastavu Republike Hrvatske, tada se zastava jedinice lokalne samouprave nalazi sa desne strane gledano sa ulice prema zastavama.

Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi sa desne strane gledano s ulice prema zastavama.

Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu Republike Hrvatske i zastavu županije tada se zastava županije nalazi sa lijeve strane, a zastava grada ili općine sa desne strane od zastave Republike Hrvatske gledano sa ulice prema zastavama.

LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!

Što znači da su člankom 15 i člankom 18  Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave točno propisani uvjeti i propisi o postavljanju drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama.

Pod „drugim zastavama“ misli se na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane. Ako se zastava općine ili grada ističe uz zastavu županije, tada se zastava općine odnosno grada nalazi s desne strane gledano s ulice prema zastavama, a ako želite staviti sve, onda zastavu općine ili grada ističete s desne strane, a zastavu županije s lijeve strane od zastave Republike Hrvatske. Postavljanje zastave EU nije propisano ovim Pravilnikom, ali gledajući  prema instituciji, ona se nalazi desno od zastave države.

Iz navedenog proizlazi da LGBT zastava nema očevidnik, nije prijavljena kao zastava jedinice lokalne uprave i samouprave i ne može se službeno vijoriti!

Po članku 137. Ustava RH, u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.

Što radi MUP? Zar nitko ne štiti  Ustav i zakone RH?

Zašto ovo pišem? Jer je dosta samovolje pojedinaca ili stranaka kada se dočepaju vlasti. Onda misle da su nedodirljivi i iznad Ustava i Zakona RH.

Po Istri su se vijorile  IDS-ove i talijanske zastave bez hrvatskih zastava. Prijavila sam MUP-u i sada svugdje gdje se viju, mora prva biti zastava RH, pa onda sve ostale.

Furio Radin je bio domišljat, pa je Zajednica Talijana za svoju zastavu uzela onu države Italije i uz blagoslov  IDS-a, po istarskim gradovima vijore se  na izbor zastave! Pored hrvatske ( natjerala sam ih da je postavljaju) vijore se talijanska, županijska, EU, gradske….

Stoga ovaj tekst šaljem Ministru u nutarnjih poslova i svim odgovornim osobama, da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo poštivanje Ustava i Zakona RH, jer smo svi po Ustavu i Zakonima jednaki. Zakone RH svi moramo poštivati inače ćemo živjeti u anarhiji, samovolji i strahovladi pojedinaca na vlasti.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved