Connect with us

Vijesti

ZNANSTVENICI I MEDIJI SE ČUDE ZAŠTO IM LJUDI NE VJERUJU Pogledajte tko su vlasnici “hrvatskih medija” i sve će vam bit jasno

Published

on

Prikazana struktura vlasništva nad medijima u Republici Hrvatskoj dovodi u pitanje sam demokratski poredak, s obzirom da se političke opcije čiji politički programi odudaraju od smjera koji odgovara financijskim interesima vlasnika nakladnika medija suočavaju s pristranim i neobjektivnim izvještavanjem, ignoriranjem i marginalizacijom.

Pitanja vlasništva nad medijima u Republici Hrvatskoj iz godine u godinu pretvara se u prvorazredno pitanje legitimiteta demokratskog poretka. Iako ta tema, razumljivo, službeno ne postoji, stotine tisuća građana na društvenim mrežama svakodnevno izražavaju svoje negodovanje pristranim izvještavanjem većine mainstream medija koji gotovo više i ne skrivaju vlastite agende, sve redom usmjerene na ostvarenje paprenog profita – prenosimo jedan stariji članak Focusonline.eu.

Većina građana shvaća da su mediji postali produžena ruka biznisa i da je glavni cilj medija postala isključivo zarada, a ne informiranje javnosti uz održivo poslovanje. Kada u medijskom biznisu zarada postane isključivi cilj tada se stvarnost mora prilagoditi potrebama tržišta, a informacije filtrirati, oblikovati i usmjeravati u željenom smjeru. Hrvatski mainstream mediji danas su upravo produkt takvih procesa gdje se u utrci za reklamama i marketinškim budžetima stvarnost tj. narativ o toj stvarnosti oblikuje do te mjere da ona sve manje liči na ono što građani primjećuju vlastitim očima.

Analizom strukture vlasništva nakladnika medija u Republici Hrvatskoj uočava se da su sve tri vodeće komercijalne televizije u Republici Hrvatskoj (dvije nacionalne i jedna kablovska) u vlasništvu tvrtki iz Luksemburga i Savezne Republike Njemačke.

Također se uočava da je vlasnik 9 hrvatskih news portala tvrtka iz Savezne Republike Njemačke, vlasnik 4 news portala tvrtka iz Republike Austrije, vlasnik 2 news portala tvrtke iz Velikog Vojvodstva Luksemburg te vlasnici 2 news portala tvrtke iz Republike Slovačke. Dodatnih 8 news portala u vlasništvu je obitelji Hanžeković, a 1 news portal u rukama propalog medijskog tajkuna Ninoslava Pavića.

Izvlačenje milijuna kuna iz Hrvatske bez oporezivanja

O interesima trenutnih vlasnika domaćih medija najbolje govori slučaj Nove TV. Vlasnik Nove TV i njen jedini dioničar je tvrtka SLOVENIA BROADBAND S.Á R.L., sa sjedištem u Luksemburgu, na adresi Rue Edward Steichen 2., Luksemburg. U Nadzornom odboru Nove TV sjede Viktorija Boklag iz Milana, Italija,  Željko Batistić iz Milana, Italija i Aleksandra Subotić iz Beograda, Republika Srbija. Tvrtka SLOVENIA BROADBAND vlasnik je i News portala Dnevnik.hr. Nitko od tih ljudi nema nikakve veze s Hrvatskom.

Pravi vlasnici Nove TV  kriju se iza tvrtke United Group registrirane u Amsterdamu, a njeni suvlasni su srpski poduzetnik Dragan Šolak i britanski investicijski fond BC partners. Šolakove kompanije poznate su po skandalima u borbi za prevlast na tržištima Jugoistočne Europe, a sklone su zaobilaženju pravila i izbjegavanju plaćanja poreza.

Dokumenti Malta Filesa, koji su u posjedu Europske istraživačke suradnje (EIC) 2017. godine su pokazali kako vlasnik Nove TV izbjegava plaćanje poreza u Hrvatskoj, u kojoj su u jednoj godini Hrvatski Telekom, Iskon i VIPnet, United Media Grupi platili 6,7 milijuna eura za televizijska prava. Taj novac je bez plaćanja poreza u Hrvatskoj završio na tajnim računima United Media Grupe na Cipru i u Lihtenštajnu. 

United grupa se, naime,  kroz svoju tvrtku United Media bavi i distribucijom sadržaja drugim kabelskim mrežama (Sport klub kanali, Grand, Cinemania, N1), a prava za emitiranje tih kanala hrvatski su kabelski operateri (HT, Iskon, A1) plaćali na maltešku adresu jedne od podružnica United Grupe. Budući da Malta nije porezna oaza, već članica EU, s kojom Hrvatska ima sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, porez plaćen u La Valetti (35 posto) računa se kao da je plaćen u Hrvatskoj. No, Malta ima zanimljivu odredbu da stranim tvrtkama koje su kod njih samo registrirane i “papirnato” prisutne, vraća 85 posto poreza, što znači da United grupa ondje zapravo plaća samo 5 % dobiti.

Nakladnici medija proizvode javno mnijenje

Suočeni s ovakvim podacima, sve više građana više ne nalazi opravdane razloge niti dokaze za uvjerenje da ijedna od ovih stranih tvrtki obavlja medijsku poslovnu djelatnost u Republici Hrvatskoj za potrebe istinitog i objektivnog izvještavanja građana Republike Hrvatske, a u svrhu izgradnje prosperitetnog demokratskog društva. Istovremeno, jedini relevantni domaći vlasnik medija, obitelj Hanžeković ima direktne financijske interese budući da si medijskim biznisom osigurava unosne multimilijunske poslove u sektoru naplate i ovrha nad građanima.

Svi dokazi, oni empirijski i oni anegdotalni, upućuju ma činjenicu da vlasnici, nakladnici medija u Republici Hrvatskoj proizvode javno mnijenje i utječu na demokratske i političke procese u skladu sa svojim financijskim ili političkim interesima.

Prikazana struktura vlasništva nad medijima u Republici Hrvatskoj dovodi u pitanje sam demokratski poredak, s obzirom da se političke opcije čiji politički programi odudaraju od smjera koji odgovara financijskim interesima vlasnika nakladnika medija suočavaju s pristranim i neobjektivnim izvještavanjem, ignoriranjem i marginalizacijom.

Takvo postupanje stranih privatnih tvrtki nije začuđujuće, jer je cilj medijskog biznisa ostvarivanje profita, no, takvo njihovo postupanje diskvalificira njihove zaposlenike od mogućnosti da budu tretirani kao novinari, u smislu posrednika u demokratskom procesu i objektivnih tumača političke i društvene stvarnosti. Upravo suprotno, zaposlenici tih privatnih tvrtki u svjetlu novog poimanja medijskog biznisa mogu biti tretirani isključivo kao PR djelatnici čija se djelatnost svodi na ostvarivanje ranije zacrtanih ciljeva vlasnika tvrtke.

Ivan Matešić 

Autor Ivan Matešić

Vijesti

Ekskluzivni arhivski dokumenti – dokazi o suradnji ‘krvavog bravara’ i Hitlera u obrani jadranske obale od invazije Amerikanaca…

Published

on

Povijest pišu pobjednici. Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenski komunisti Drugi svjetski rat možda su zapravo napisali svoju verziju, za koju se čak i danas mnogi pristaše propalog režima kunu da je istinita. Ali vrijeme uvijek na kraju osigura da istina izađe na vidjelo. Tako dokumenti u njemačkim arhivima otkrivaju kako je Tito po Staljinovom naputku želio primirje s Hitlerom kako bi se zajednički obranili od angloameričkog iskrcavanja na Jadranu.

izvor slike: Hitler i Broz (twitter)

Bilo je to u proljeće 1942. kada je Tito poslao svog generala Vladimira Velebita u Zagreb s prijedlogom sklapanja primirja s Nijemcima zbog moguće invazije angloameričkih snaga na jadransku obalu, otkriva više različitih izvora dostupnih u njemačkim i austrijskim arhivima.

Dok se skrivao u bespućima zapadne Bosne, Tito je strahovao da bi saveznici uskoro mogli izvršiti iskrcavanje na obalu Jadrana. To mu nije odgovaralo jer bi takvo što značilo brzi kraj njegovih komunističkih ambicija. Pa je u dogovoru sa Staljinom odlučio pokušati s Hitlerom postići primirje. Velebit je tako Nijemcima predložio primirje. U zamjenu za prestanak “terorističke aktivnosti” Tito je očekivao da će mu Nijemci dati dio zapadne Bosne i da ga neće maltretirati.

Staljin je želio Balkan za sebe

Staljinu se nije sviđala ideja da se saveznici iskrcaju na Balkan, koje je sovjetski diktator smatrao svojim satelitom. Čak bi i privremeno primirje s Hitlerom bilo bolje od ovoga. No, njemački zapovjednik stacioniran u Zagrebu, general Edmund Glaise von Horstenau, znao je da o takvim stvarima odlučuje Berlin. Informaciju je prenio kući, ali kada je Hitler doznao za predloženo primirje, odbio je prijedlog rekavši da s banditima ne treba pregovarati, nego ih strijeljati.

Njemački general Edmund Glaise von Horstenau (Izvor: Twitter)

Od posebnog je interesa Titova nasilna reakcija 1950-ih, kada su informacije o pokušaju primirja između jugoslavenskih komunista i nacionalsocijalista prvi put izašle na vidjelo u britanskim novinama, koji je sažeo knjigu Tajna fronta austrijskog povjesničara Wilhelma Höttla koji je tijekom rata bio šef njemačke obavještajne službe za istočnu i srednju Europu. Činjenice iznesene u Daily Telegraphu i Yorkshire Postu Tito je nazvao lažnima, a Britance je optužio za klevetu napora NOB-a.

Na kraju se pokazalo da je Broz lagao.

No, kada su 1990-ih otvoreni njemački i austrijski arhivi, upravo je Tito razotkriven kao lažov. Nekoliko njemačkih vojnih zapovjednika, obavještajnih časnika i njima bliskih osoba ostavilo je svoje dnevnike i telegrafske poruke u arhivu, potvrđujući namjere o primirju. Ispada da je jedini lažov sam Tito.

Ivan Sokić/Nova24tv.si

Continue Reading

Vijesti

Svi Zrinkini rezultati slaloma koji su joj donijeli Mali kristalni globus

Published

on

Hrvatska skijašica Zrinka Ljutić je na putu do osvajanja Malog kristalnog globusa u slalomu osvojila bodove u devet od deset utrka u ovoj sezoni, u kojoj je ostvarila tri pobjede (Semmering, Kranjska Gora, Courchevel) i jednom bila druga (Sestriere).

Izvor: Pixsell / Autor: Igor Soban/PIXSELL

Sezonu je otvorila 6. mjesto u finskom Leviju. Potom je u austrijskog Gurglu bila deveta, a u američkom Killingtonu ponovo šesta.

Prvu pobjedu u karijeri i prvu za hrvatsko žensko skijanje u posljednjih 18 godina ostvarila je u austrijskom Semmeingu 29. prosinca prošle godine. Pobjedom je otvorila i ovu godinu, 5. siječnja je slavila u slalomu u Kranjskoj Gori.

Uslijedio je kiks u Flachau gdje je zauzela tek 34. mjesto ostavši bez druge vožnje i bodova. No, u francuskom Courcheveleu se ponovo uspela na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.

U Sestriereu je bila druga iz Amerikanke Mikaele Shiffrin, da bi u Areu zauzela 10. mjesto.

U posljednji slalom sezone u američkom Sun Valleyju je ušla kao vodeća sa 515 bodova ispred Švicarke Camille Rast sa 474 i Austrijanke Katharine Liensberger sa 464 boda.

Desetim mjesto je osvojila 26 bodova, dok je Rast osvojila 18, a Liensberger 45 bodova.
Na koncu je Zrinka slavila sa 541 bodom ispred Liensberger sa 509 i Rast sa 492 boda.

REZULTATI U SLALOMU OVE SEZONE (10)
Levi (Fin) – 6. mjesto
Gurgl (Aut) – 9. mjesto
Killington (SAD) – 6. mjesto
Semmering (Aut) – 1. mjesto
Kranjska Gora (Slo) – 1. mjesto
Flachau (Aut) – 34. mjesto
Courchevel (Fra) – 1. mjesto
Sestriere (Ita) – 2. mjesto
Are (Šve) – 10. mjesto
Sun Valley (SAD) – 10. mjesto

Hina autor: Hina

Continue Reading

Vijesti

Britanija je napala 171 zemlju! Velika Britanija i Velika Srbija kao geopolitička prijetnja Hrvatskoj!?

Published

on

Iako je Britansko Carstvo uspjelo osnovati svoju prvu koloniju u Irskoj tek 1556., što je nekoliko desetljeća nakon što su Portugal i Španjolska kolonizirale zemlje na afričkom i američkom kontinentu, ono je ipak postalo sinonim za globalni sukob zbog svoje mreže dominiona i kolonija koje se protežu po cijelom svijetu. – piše Florian Zandt na statista.com. – Britanija je napala ili izazvala sukob na području 171 države, što je skoro 90% svijeta… – donosi i Daily Mail.

Kao što pokazuje prvi grafikon iz naše nove serije sadržaja ‘InFact’, iako nisu svi postali dijelovi britanskog imperija, britanski ratni napori poštedjeli su samo nekoliko zemalja u svijetu.

Prema knjizi “All the Countries We’ve Ever Invaded: And the Few We Never Got Round To”postoje samo 22 zemlje koje Britanija nikada nije napala. Na karti nema puno praznina, ali neke od značajnijih uključuju Švedsku, Bjelorusiju i Vatikan.

Najveće mrlje mogu se vidjeti na afričkom kontinentu, gdje je samo Royal African Company, koja je osnovana 1660., bila odgovorna za prisilno uklanjanje 212.000 robova iz njihove domovine i njihovo otpremanje u engleske kolonije u Americi između 1662. i 1731. godine.

Britansko carstvo, u svojim različitim sljedovima, može se smatrati jednim od najdugovječnijih zapadnih carstava na svijetu. Njegova prva stalna prekomorska kolonija u Americi osnovana je 1607. u Jamestownu u Virginiji, dok je Hong Kong, njegov posljednji veliki prekomorski teritorij, predan Kini 1997. godine.

Godine 1920. carstvo je pokrivalo otprilike 13.700.000 četvornih milja ili 24 posto ukupne kopnene površine Zemlje – donosi statista.com.

Znači, od 193 države koje su članice UN-a Britanija nije napala samo njih 22, što znači da su napali ili izazvali sukob na području 171 države, što je skoro 90% svijeta.

A kakav je odnos Velike Britanije prema Hrvatskoj najbolje je ilustrirao povjesničar Željko Sakić u članku iz 2016. na portalu Narod.hr s naslovom:

Velika Britanija i Velika Srbija su geopolitička prijetnja Hrvatskoj!

Projekt Velike Srbije nedjeljivo je vezan uz vanjsku politiku Velike Britanije.

“Velika Britanija odigrala je ključnu ulogu u radu Haaškog suda i neprocesuiranja cijelog vrha JNA i KOS-a za zločine u Hrvatskoj i politici koju je taj sud vodio kako bi se izjednačili agresor i žrtva.” – piše Sakić…

“Nakon drugog svjetskog rata, zbog sramotne odluke Harolda MacMillana, dogodila se tragedija u Bleiburgu. MacMillan je bio opunomoćeni ministar pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije promoviran u lorda Stocktona. Isti taj McMillan je 1957.g. postao premijerom Velike Britanije.” – vrlo znakovito, čovjek koji je izravno odgovoran za smrt stotina tisuća ljudi bude nagrađen mjestom Prvog ministra Velike Britanije.

“Koliko su u britanskim vladajućim krugovima bili svjesni uloge u zločinu koji se dogodio govori i činjenica da su autora knjige ‘Ministar i pokolji’, objavljene 1986. godine od ruskog grofa Nikolaja Tolstoja, rođenog u Engleskoj, optužili za klevetu i u sudskom procesu knjiga je zabranjena i povučena iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Proces je bio zatvoren za javnost, a ruskom grofu Nikolaju Tolstoju je izrečena novčana kazna od 1.500.000 funti uz dodatnih milijun funti za sudske troškove. Nikada nikome nije izrečena toliko velika novčana kazna u Velikoj Britaniji.“ – zaključuje Željko Sakić.

Izvor: Narod.hr

P.S. Što na koncu reći, kome trebaju neprijatelji pored takvih prijatelja (saveznika) – pita se Hrvatski ratnik?

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved