Ovo su fotografije snimljene 1915. za vrijeme turskog genocida nad Armencima. Armenci su najstarija kršćanska nacija na svijetu (kralj im se pokrstio prije Milanskog edikta 313. g.). Živjeli su osim u Armeniji na području cijele istočne, središnje i južne Turske. Od 2.000.0000 ostalo ih je 60.000. piše Jasna Blažić na svom fb profilu

Na prvoj fotki: Nakon sto su silovane, Armenke su razapete na križ kao i Bog kojem su se klanjale.

Druga fotka: Majke zakopane u zemlju dok čekaju polaganu smrt pored djece koja stoje iznad njih.

Zašto je važno pamtiti zlo kao i dobro: da se održava svijest i budnost da je čovjek uvijek potencijalan kriminalac i zločinac, kao što je i potencijalan dobrotvor i humanist. Problem je u našoj antropološkoj određenosti: Ako smo sami sebi mjerilo, onda sve to stoji na labavim temeljima. Zato civlizacija, društvo, narod ili čovjek koji krhkoga i labilnoga čovjeka stavlja na mjesto Boga sam sebe i cijelu civilizaciju dovodi u opasnost. Rekli su odavno filozofi: O Bogu nam svjedoči zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama.”

20. stoljeće je trebalo biti idealno stoljeće u kojem je čovjek sebe proglasio emancipiranim, slobodnim od Boga i svih ‘okova’ i konačno trebao stvoriti raj na zemlji, optužujući sve vjekove prije sebe kao ‘mračne’. Na kraju je bilanca bila ovo: logori, genocidi, najveći svjetski ratovi, na stotine milijuna mrtvih, mučenih, razaranja, glad i smrt. A u kulturi: kič, plastika, mediokritetstvo. Glede ekologije: zagađenje, smrad, bolest… U ekonomiji: s jedne strane pretilost, s druge glad. Boga zamijenio kapital, novac, moć – djelo povampirenog i pohlepnog čovjeka. Čovjek nikako shvatiti da on ne može i ne smije biti krajnje mjerilo jer jednostavno antropološki nije sposoban za to. Povijest to dokazuje na svakoj stranici.”

105. OBLJETNICA OSMANLIJSKOG GENOCIDA NAD KRŠĆANSKIM ARMENCIMA, ASIRCIMA I PONTSKIM GRCIMA

– Svake godine 24. travnja Armenci diljem svijeta, u domovini i iseljeništvu, obilježavaju Dan genocida nad Armencima. Uzgred budi rečeno da je naziv “genocid” skovao poljski i američki pravnik, jedan od sastavljača Konvencije o genocidu iz 1948. god. Raphael Lemkin (1900. – 1959.) i to u svezi s masovnim pokoljem Armenaca u Osmanskom Carstvu. Armenci nazivaju taj dan “metz yeghern” (hrv. “veliki zločin”). Turska niječe genocid nad Armencima u Osmanskom Carstvu, osporava broj žrtava, tvrdeći da je riječ o pojedinim tragičnim sukobima tijekom Prvoga svjetskoga rata. Armenska strana tvrdi da je u razdoblju od 1915. do 1923. god. ubijeno 1,5 milijuna ljudi, a turska strana da je stradalo od 200 do 500 tisuća kao posljedica građanskoga rata i gladi. Armenija i Turska ne održavaju diplomatske odnose, a granica je između zemalja zatvorena od 1993. god. Armenska apostolska Crkva je kanonizirala žrtve genocida. Slično je u istom razdoblju počinjen progon i etničko čišćenje i prema drugim kršćanskim narodima, Asircima i pontskim Grcima.

Zločin je prema Armencima papa Franjo nazvao “prvim genocidom 20-oga stoljeća”. Tijekom svojega posjeta Armeniji 2016. god., spomeničkomu kompleksu za žrtve genocida nad Armencima na brdu Cicernakaberd u Erevanu, u muzejskoj knjizi žalosti papa Franjo napisao je sljedeće: “Molim ovdje, s boli u srcu, da se nikada više ne dogode ovakve tragedije, molim da čovječanstvo ne zaboravi kako bi znalo zlo pobijediti dobrim. Neka Bog čuva sjećanje armenskoga naroda! Sjećanje se ne može zatomiti, ni zaboraviti! Sjećanje je izvor mira i budućnosti!” Armenci diljem svijeta štuju uspomenu na svoje sunarodnjake koji su bili žrtve genocida prije i nakon Prvoga svjetskoga rata u Osmanskom Carstvu. Svake godine, stotine tisuća Armenaca, uključujući i pripadnike iseljeništva, u žalosti hodočaste na spomen-obilježje genocida nad Armencima. Simbol je genocida nad Armencima cvijet nezaboravak (spomenak).

Genocid nad Armencima su priznale i osudile mnoge zemlje i međunarodne organizacije: Europsko vijeće, Europarlament, UN-ova potkomisija za sprječavanje diskriminacije i zaštitu manjina; parlamenti Urugvaja, Francuske, Belgije, Danske, Italije, Nizozemske, Njemačke, Švedske, Švicarske, Rusije, Poljske, Libanona, Litve, Grčke, Sirije, Slovačke, Cipra, Argentine, Venezuele, Čilea, Kanade, Vatikana, Italije, 49 od 50 država u SAD-u. Zastupnički je dom Kongresa Sjedinjenih Američkih Država 2019. god. većinom glasova priznao genocid nad Armencima.