Connect with us

Istaknuto

Operacija Klaonica (1.dio) Svjedočanstva o zvjerskim zločinima jugokomunističkih “antifašista”

Published

on

Prenosim u cjelosti tekst koji je napisao Zvonimir Došen, radijski novinar i politički komentator iz Kanade čiji se komentari danas rado čitaju u hrvatskim medijima u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji. Vodi najslušanije političke emisiju za Hrvate na Radio Torontu i za Fenix otkriva kao je iz svog Lukova Šugarja 60-ih godina emigrirao iz tadašnje Jugoslavije. – Gospićka Udba najprije ga je stavila pod nadzor jer su ga htjeli prisiliti da špijunira susjede. Bilo je: raditi za njih ili bježati preko granice. Izabrao je ovo drugo i 23. kolovoza 1960. pobjegao u Austriju, a potom u Kanadu gdje i danas živi.

https://fenix-magazin.de/razgovor-s-povodom-zvonimir-dosen-novinar-i-politicki-emigrant/embed/#?secret=bvdKdZfMtt#?secret=43LGaEFmxX

Jedna masovnih grobnica od Britanaca razoružanih i Titinim krvnicima izručenih hrvatskih vojnika i civila
kod Kočevskog Roga u Sloveniji


Svjedočanstva bivših partizana o masakrima zarobljenika u Sloveniji

1

“Poslie završetka četvrtog razreda srednje škole u Veloj Luki živio sam s mojim roditeljima do 10. rujna 1943.godine.

Toga dana prisilno sam unovačen u komunističke partizane, koji su se u Veloj Luki pojavili
poslie kapitulacije Italije Zapadnim silama i poslie što su se talijanske trupe, koje su bile u Dalmacij,i ili
predale ili se priključile partizanima. Ja sam uključen u Dvadeset-šestu Dalmatinsku diviziju.
( Sjećam se kako su se naši stariji sprdali s partizanskim uveličavanjima njihovih “boraca”. Kako bi
zavarali protivnike, osobito u prvim godinama rata, deset partizana je bila je četa, dvadeset ili trideset
“bataljon”, a stotinu “divizija”, nap. a. ).
Ali, pošto sam bio premlad poslan sam na rad u britanskoj bolnici na otoku Visu. Poslie pada Gospića u
travnju 1945., ja sam premješten u Jedanaestu dalmatinsku brigadu, koja je bila stacionirana u Gospiću.
Kasnije sam sudjelovao u borbama koje je ova jedinica vodila oko Trsta. Poslie pada Trsta mi smo kroz
dolinu rijeke Soče napredovali sve do Kranjske Gore, gdje smo stigli 15. ili 16. svibnja.

2

S ovom sam jedinicom ostao do predaje Niemaca i Bielorusa pod zapovjedništvom generala Vlasova, koji
su se predali u obližnjim brdima koja se odatle protežu u austrijsku Korušku.
Kada smo preko granice prešli u Korušku ja sam šest dana bio stacioniran u blizini Klagenfurta. Tu sam
bio svjedokom predaje Hrvatske vojske Englezima, koji su je potom izručili jugoslavenskim komunistima.
Poslie što su hrvatski vojnici razoružani i predani Titinim partizanima Zapadni saveznici nam nisu dozvolili
da dalje ostanemo u Koruškoj. Vratili smo se u Jugoslaviju kroz jesenički tunel.
Poslie jednodnevnog boravka na granici vratili smo se pješice u Kranj. To je bilo 24. ili 25. svibnja.
Jedan smo dan ostali u Primskovu u blizini Kranja. Tu je komandi brigade izdana zapovied da se iz sva
četiri bataljona brigade među oficirima i vojnicima izabare najpouzdanije komuniste koji će biti poslani na
“izvršenje povjerljivog zadatka”.
Kada je ova specijalna grupa formirana podporučnik Joković, koji je bio iz moga sela, mi je dao do znanja
da su ovi partizani izabrani za ubijanje hrvatskih, slovenskih i njemačkih ratnih zarobljenika. Treća četa
trećega bataljona, kojoj sam ja pripadao, određena je za sprovođenje i zaštitu ove novoformirane čete od
60 ili 70 krvnika. Njezin komandant bio je kapetan Nikola Maršić, koji je bio iz okolice Makarske.
Prije toga on je bio zamjenik komandira 2. bataljona. Komesar čete bio je Ivan Bokez s nadimkom
“Crnogorac”. Vrhovni zapovjednik ovoga odreda bio je major Simo Dubajić iz Sekcije za ratne operacije
komande Četvrte armije.
Moralo je biti 26. svibnja, kada je “Četa za istrebljenje”, praćena mojom Trećom četom Trećeg bataljona,
pošla prema Ljubljani. U slovenski glavni grad stigli smo oko 5 poslie podne.
Kamioni na kojima smo došli stali su pred koncentracijskim logorom. Na ovome mjestu bilo je mnogo
drvenih baraka u kojima su bile goleme mase ratnih zarobljenika kao i mnogo civila uključujući žene i
djecu. Čitave obitelji su ovdje bile zatvorene. Čuo sam da je ovo bio koncentracijcki logor Sv. Vid i da je
ovdje bila gimnazija ljubljanske katoličke dioceze.
Logor je bio podpuno ograđen bodljikavom žicom. Svima, osim “Čete za istrebljenje”, bilo je strogo
zabranjeno primicati se zarobljenicima i na bilo koji način s njima komunicirati. Ali krvnicima je bilo
dozvoljeno, kako bi zarobljenicima oduzeli satove, nalivpera, prstenje, zlatninu i sve drugo što su još kod
sebe imali. Mi smo prenoćili u barakama van logora. U 6 sati iduće jutro četiri kamiona natovarena
zarobljenicima i jedan s “istrebljivačima” napustili su logor. Kamionima koji su vozili zarobljenike netko je
dao nadimak “Crne Marice”. Svi smo znali da su zarobljenici odvezeni na stratište i ubijeni.
Oko 10 sati toga jutra naša je Treća četa natovarena na dva kamiona otišla pokupiti odjeću ubijenih
zarobljenika. Išli smo prema Ljubljani kojih kilometar i pol, a onda smo skrenuli desno i nastavili oko 3
kilometra po dosta širokom sporednom putu dok nismo došli do jedne liepe kuće u voćnjaku.
Iza ove kuće bila je šuma uz koju je bila velika njiva. Kojih 100 metara od kuće bila je duboka rupa. Naši
su kamioni stali kod ove kuće, gdje sam vidio grupu od oko 50 zarobljenika. Bili su svučeni do gola, ruke
su im bile povezane žicom, bili su povezani po dvojica zajedno. Moglo se vidjeti da su bili izudarani i
ozlieđeni. Izgledali su vrlo depresirani, a naravno da su imali i zašto. Neki koji su popadali od izcrpljenosti
i batinanja bili su postavljeni između onih jačih parova da ih dovuku do jame smrti.
Svim žrtvama je naređeno da na putu do jame moraju vikati “Sjeno-slama-kuća-jama”.
Kako je koji par dolazio do ruba jame “iztrebitelji” bi ga ustrielili i oni bi kao snoplje jedan za drugim padali
u ovu zjapeću provaliju.
Tu smo ostali čitav dan. Svaki sat je dolazila nova grupa. Sve skupa oko 40 kamiona zarobljenika
dopremljeno je na stratište prije zalazka sunca. Ova kola smrti pratile su jedinice slovenskih kurira kojima
je zapoviedao jedan blondi kapetan, Slovenac. On je izgledao kao Austrijanac ili Niemac i imao je “orden
prvoborca” iz 1941. godine.
Tu večer “istrebljivači” su se hvalili da su ubili između osam i deset stotina ljudi. Oni su ovaj masakar
ostvarili lakim britanskim strojnicama na kojima su bili pričvršćeni prigušivači da se smanji zvuk pucnjave
za vrieme ubijanja. Žrtve su obično ubijane pucnjem u zatiljak, ali neki od njih su živi skakali u rupu, iako
je bila duboka najmanje 45 metara, pa su krvnici za njima u provaliju često bacali bombe.
Oko 11 sati ja sam uspio doći do rupe i pogledati u nju. Prije nego sam mogao ocieniti ikakve detalje,
osim mase krvlju prelivenih tiela, dotrčali su Bokez i kapetan Maršić i počeli me ljutito tući držcima i

cievima njihovih revolvera. Pao sam na zemlju jako krvareći. Poslie ovoga incidenta naša je prateća četa
udaljena od provalije smrti i nitko od nas nije se smio približiti i gledati masakre koji su nastavljeni kroz
čitav dan.

Kad je došla večer mi smo natjerani pakirati zelenkaste odore masakriranih žrtava, zajedno s drugim
komadima njihove odjeće. Oko osam sati navečer vratili smo se u Sv. Vid i kncentracijski logor.
Te večeri major Dubajić je naredio da se budući masakri vrše dalje od grada. Pošto su masakri vršeni
svega šest kilometara od grada bio je u strahu da će civilno pučanstvo saznati što se događa.
Čuo sam kako drugi komunisti razpravljaju o preporuci da se rupa i leševi u njoj miniraju i tako izbriše
svaki trag masakrima.
Zapravo, neki je seljak na mjesto masakra dopremio živo vapno koje je bačeno po leševima uglavnom da
se sprieče rojevi muha i smrad koji je dolazio od trulećih leševa.
Dan poslie masovnih pokolja poslani smo vlakom u Kočevje. Ovaj grad je bio dosta porušen za vrieme
rata tako da je najbolje mjesto koje smo mogli naći za naš smještaj bila dielom porušena vojna zgrada
oko kilometar izvan grada. Prije su u njoj bile stacionirane njemačke trupe. “Istrebljivači” su u Kočevje
došli prije nas, ali mi ih nismo vidjeli. Čuo sam da su se smjestili u kamp u šumi udaljen oko dva sata
hoda. Za vrieme rata slovenski su komunisti tu imali svoj glavni kamp pod imenom “Kočevski Rog”.
Moja četa je određena da stoji i gleda kako u zgradu u kojoj smo bili smješteni slovenski komunisti
dovode nove grupe zarobljenika. Kako su ih dovodili unutar zgrade slovenski crvenjaši su im oduzumali
odjeću i dragocjenosti; ukupno su nakupili oko 5 kg zlata.
Komesar Treće čete, Ljubo Barbarić, Hrvat s otoka Hvara, bio je odgovoran za čuvanje svih tih vriednosti.
Nama su rekli da će oduzeta odjeća zarobljenicima biti zamienjena vojničkim odorama.
Naša dužnost je bila čuvati zarobljenike dok dođu kamioni na koje su utovarani i odvoženi.
Kroz osam dana koliko smo ostali u Kočevju svakih 24 sata deset ili više vlakova, svaki s između deset i
dvadeset dobro zapečaćenih teretnih vagona napunjenih zarobljenicima, dolazilo je u Kočevje iz Ljubljane
i drugih mjesta. Većina njih bili su muškarci, ali bilo je i žena. Ove nesretne žene čim su dovedene u
zgradu koju smo mi čuvali bile su podvrgnute masovnim silovanjima. Mnogi od zarobljenika bili su 15 ili
16 godina stari. Znam da je onaj blondi slovenski kapetan spasio od strieljanja jednoga od ovih dječaka,
možda zato što je poznavao njega ili njegovu obitelj.
Među zarobljenima koji su ovdje dovedeni bilo je najviše Hrvata. Bilo je nešto Slovenaca i srbskih četnika.
Ne znam kojim jedinicama su pripadali. Čuli smo da je tijekom tih naših osam dana u dvie gudure u
obližnjim planinama poklano trideset do četrdeset tisuća zarobljenika. Komandir naše čete bio je drugi
Hrvat, Ivo Franković iz Hodilje na poluotoku Pelješcu. Ne znam kako se on osjećao o ovim ubojstvima za
koje je znao da su počinjeni nad njegovim sunarodnjacima.
Na osmi dan našega boravka u Kočevju organiziran je ples u čast i za zabavu “krvničke čete”. Dovedene
su im i ženske a oni su im, šepureći se, hvalili da su kroz osam dana “likvidirali” 30 do 40 tisuća ljudi.
Pošto smo s ovoga mjesta poslali više od dvadeset vagona odjeće izgleda mi da taj broj nije bio daleko
od stvarnosti.
Ja sam među zarobljenicima vidio svega deset ili petnaest žena, ali sam siguran da ih je ovdje pobijeno
puno više. Naravno, ja nisam vidio svaki dolazak zarobljenika jer nisam uvijek bio na dužnosti. Ženama
nije oduzeta odjeća, one su obučene odvedene na stratište gdje su ih opet obečastili u rupama u blizini
njihova posliednjeg odredišta.
Tu je bio i jedan drugi hrvatski komunist, po imenu Božo Kačić sa Hvara, koji se hvalio s onim što je radio
tim zarobljenim ženama. One koje sam ja vidio izgledale su vrlo jadno i stalno su plakale. One su bile
udovice hrvatskih častnika mlo prije ubijenih u Kočevju.
Djece nisam vidio jer su očito bila odijeljena od od njih. Nama iz prateće čete nije bilo dozvoljeno ni
približiti se ovim ženama.
Među zarobljenicima bilo je oko 200 dječaka između 14 i 16 godina starosti, koji su na sebi imali odore
Ustaške mladeži. Svi su ubijeni, osim onoga kojega je spasio blondi slovenski komunistički kapetan. Svi
su oni vikali da su podpuno nevini od svake krivnje. Mnogi su plakali kao i one žene. Nu ništa nije
pomoglo. Svi su stieljani.
Uvjeti u teretnim vagonima u kojima su zarobljenici dopremani u Kočevje bili su grozni. Pošto im stražari
nisu dopuštali da iziđu van ni radi vršenja nužde prljavština u njima je bila neopisiva.

4

Tijekom svih dana dok su bili zaključani u ovim zagušljivim vagonima zarobljenici nisu dobivali ni hrane ni
vode. Neki od njih su padali u nesviest, a neki su poludjeli. Drugi su, kada su izvlačeni iz vagona, padali
od izcrpljenosti i vrućine. Nih su stražari nemilosrdno batinali a onda prisiljavali one jače da ih nose.
Svi su zarobljenici dobro znali da ih vode u smrt.
Neki su izgledali spremni za borbu za svoje živote, ali većina njih je zbog nedostatka hrane i vode bila
toliko izcrpljena i podpuno oslabljena da nisu previše brinuli o svojoj sudbini, jedino su željeli da njezin
kraj dođe što prije.
Mnogi ovi ljudi su govorili “istrebljivačima” da će doći vrieme kada će oni platiti za ova svoja nedjela. Drugi
su govorili da nisu počinili nikakav zločin i da su za vrieme rata spasili mnoge komuniste. Tražili su da im
se spase životi, ali nijedan od njih nije spašen. Nitko, osim onoga dječaka kojega sam prije spomenuo,
nije spašen. Nitko od zarobljenika nije izpitivan, niti je bilo ikakva suđenja, niti bilo kakve selekcije. Svi
koji su dovezeni u Kočevje bili su ubijeni. Domobrani, ustaše, rupnikovci i razni drugi antikomunisti, svi su
zjadno ubijeni. Neki njemački vojnici, najviše častnici, također su dopremljeni u Kočevje. Među žrtvama
su bila i dva ustaška pukovnika, ali se ne sjećam njihovih imena…”
I dok na preoranom groblju hrvatskih vojnika na Mirogoju grupa njihove rodbine i drugih Hrvata na čelu s
jednim od (rijetkih) častnih hrvatskih biskupa danas u Hrvatskoj, Ivana Šaška i imama Islamske zajednice
u Hrvatskoj, mole potomke onih koji su ga preorali: “Vratite nam križeve i nišane!”, bosovi “slobodne i
demokratske Republike Hrvatske”: sin bivše “narodne vojne lekarke” i njegovi “sidekicks” Njonjo i Međed,
narodu tumače da oni “U skladu s Rezolucijom o osudi komunističkih zločina Vijeća Europe preuzimaju
brigu o pronalaženju, obilježavanju i dostojnom trajnom obilježavanju grobova komunističkih žrtava”, a
jugokomunistička bagra, potomci jugokomunističkih krvnika koji su to groblje preorali, u sred glavnoga
grada te “Hrvatske” sade velike cvijećnjake u obliku imena Tita, jednoga od najvećih komunističkih
zločinaca, koji je nad hrvatskim narodom izvršio najveći zločin genocida njegovoj poviesti.
A kada se u masi današnjih uškopljenih Hrvata ipak našao netko s malo hrabrosti da uništi taj nakaradni
cvijetnjak orjunaška bagra urliče, zamislite: “Vi ustaše samo znate uništavati i ubijati!” Moj odgovor je:
Da, kojom srećom, u toj jadnoj Hrvatskoj ima ustaša vi bi već odavna bili zakopani pod tim cvjetnjakom.
Istovremeno, u Muću kod Sinja potomci palih “boraca” Vicka Krstulovića, koji je naredio preoravanje svih
grobalja poginulih hrvatskih vojnika, zamotani u jugokomunističke zatave vrište da se ploča s imenima
njihovih “najmilijih koji su poginuli na Sutjesci i Neretvi”, mora vratiti na zid neke zgrade. Ploča je bila
skinuta za vrieme popravaka na zgradi. Razni Dežulovići, Tomići, Černjuli, Sabe, Dokumente i druge
jugokomunističke izmetine, bez bojazni da će ih jednoga dana stići zaslužena kazna, već 30 godina
neprestano bljuju svoj otrov po ovim žrtvama i po svemu što je hrvatsko i bez imalo stida ( njihov
izopačeni um ne zna što ta rieč znači ) i straha slave grozne zločine genocida koje su nad stotinama
tisuća Hrvata počinili njihovi krvavi idoli.
Nu, kako reče naš narod, Božja kola se polako voze, ali uvijek stignu na svoj cilj, jednoga dana će, barem
neke od njih, stići zaslužena kazna. Jer, kako reče mletački dužd Urso Patricio, Čuvajte se onih Hrvata
koji oštre koplja na grobovima svojih poginulih – jer tada su nazločestiji !

Zvonimir Došen

Nastavak pročitajte ovdje:

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

SRAMOTAN GOVOR Bezlične individue bi trebale prvo pročitat “Ministar i pokolji” N. Tolstoya…

Published

on

Preporuka Urški Raukar, zastupnicima( 10)   političke platforme Možemo,  njihovim biračima, osobito onima 2431  koji su joj dali preferencijalni glas neka pročitaju knjigu „ Minister and the Massacres“-   MINISTAR I POKOLJI, koju je  još 1986. godine napisao Nikolaj Tolstoj (80), ruski grof i engleski povjesničar.

U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je Britanska armija zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to, Nikolay Tolstoy proglasio je britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za Sredozemlje, kasnijeg premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice predaju sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji, kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgovorne britanske oficire, zapravo, optužio za ratni zločin. Lord Aldington je dao ključnu naredbu koja je  odredila sudbinu kozaka i otkrila ulogu Britanaca u titovom masakru hrvatskih žrtava. Lord Adlington ga je tužio, Tolstoj je izgubio pravnu bitku, proglašen je  krivima za klevetu, engleski  sud kaznio ga je sa dva milijuna funti globe,  koju je Europski sud za ljudska prava poslije  povukao.

Knjiga je bila cenzurirana u Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke. Međutim istina uvijek nađe put, ma koliko je zabranjivali i sakrivali!  Englezi prema britanskim propisima, nakon 30 godina skidaju embargo s najvećeg dijela diplomatskih spisa, korespondencija vlade i Foreign Officea, te dokumenata Ministarstva rata. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije,  vojne i obavještajne, zadržava se pod embargom 75 godina, pa je trebala biti dostupna istraživačima 2020. godine! Ali  Englezi su za još 20 godina produžili tajnost dokumentacije o Bleiburgu!

Titovi zločini konačno su otkriveni unatoč sakrivanju, bezočnom kultu ličnosti i strahu koji je nametnut ljudima ako progovore.

Sramotan, diskriminacijski i isključiv govor suprotan je:

  • Rezolucijama Vijeća EU 1096  i 1481/2006, 
  • Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/ 2006 i
  • Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) koje nisu novijeg datuma pa da se za njih ne zna.

Slobodan govor saborska  zastupnica  Urška  Raukar Gamulin svojih je pet minuta iskoristila kako bi progovorila u ustaškim zločinima 1945. godine za vrijeme NDH.  Izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH je  neprestana mantra jugonostalgičara  koji se ne mire sa samostalnom RH , iako sveobuhvatno koriste sve blagodati koje im ta današnja Hrvatska pruža.

Zastupnica Raukar Gamulin je istaknula kako je na godišnjicu Bleiburga, govoreći o ustaškim vojnicima, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved uz prisustvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, rekao kako će Vlada Republike Hrvatske danas i ubuduće komemorirati žrtve i iskazivati im počast i zahvalu. “Na isti dan je ministar Ivan Anušić objavio kako su 1945. godine ubijani hrvatski vojnici.” – dodala je zastupnica Raukar Gamulin. Zastupnica Raukar Gamulin je također istaknula kako ministar Anušić vojnike fašističke i kvislinške NDH naziva hrvatskim vojnicima što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske.

Naravno da su bili hrvatski vojnici, kao što su bili njemački ili talijanski. Ne može im se brisati narodnost, bili su Hrvati, kao što su bili Hrvati i mnogi partizanski zločinci!

Zločin je zločin ma tko ga počinio, s time da Urška Raukar osuđuje Hrvate NDH kao fašističke i kvislinške vojnike , a zločine partizana Hrvata kao vojnike  iz bivše Titove NOB i Jugoslavije ne osuđuje.

Točno joj je odgovorio predsjednik Hrvatskog sabora porušivši joj kako je napravila ozbiljnu zamjenu teza jer je bio prisutan na komemoraciji, čiji je pokrovitelj Hrvatski sabor, gdje je iskazan pijetet prema žrtvama koje su ubijene bez suda.

Žrtva je žrtva ma od koga zločin počinjen, jer da je po pravdi i pravednosti, svi koji su se predali na Bleiburgu trebali su biti tretirani kao ratni zarobljenici  po Ženevskoj konvenciji o predaji ili zarobljavanju vojnika,  zaštiti zarobljenika u logorima i  pomoći ranjenicima i bolesnicima u vojskama na bojnom polju od 27. srpnja 1929.

Međutim Englezi su prekršili tu konvenciju, zato su i proglasili tajnost dokumentacije vezano uz Bleiburg i kada je istekla 2020 produžili za još 20 godina.

Tito uopće nije poštivao ni primjenjivao nikakve međunarodne konvencije.

O temi Bleiburga opširno i dokumentirano pisao je još 1989. Darko Bekić „Slučaj Bleiburg”: nova istraživanja, nova iskušenja

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

https://hrcak.srce.hr/file/315367

Hrvatski Sabor prihvatio je  na temelju notifikacije o sukcesiji (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 1/92,   bez posebnog sporazuma sve Međunarodne Konvencije u slučaju ratnih sukoba i njihovih posljedica NN 5/1994

Svi  zastupnici u Hrvatskom Saboru,  prema poštivanju institucije Sabora,  kao najviše zakonodavne institucije države Hrvatske, trebali bi proučiti rad i dokumente koje je Hrvatski Sabor u tijeku svoga djelovanja donosio i izglasavao, da se ne dogodi ovakva blamaža i neznanje koje je kao zastupnica pokazala  Urša Raukar -Gamulin!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Zar su Novosti SNV-a medijska „sveta krava“ u Hrvatskoj?

Published

on

U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.

SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.

Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj  mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-ovu-vladu-necemo-podrzati-sanitarni-kordon-oko-sdss-a-je-opasna-politika-foto-20240517?meta_refresh=1

Licemjerno,  podlo  i pokvareno,  čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje  sadašnju  Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“

Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru,  kako je on često meta  govora mržnje i vrijeđanja i kako  mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.

“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.

“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.

Milorad Pupovac bi  se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji  vedrog i  optimističnog  društva!?  Stoga je potrebno  malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada  Pupovca,  njegova SNV-a , SDSS-a,  njegovih Novosti,  govoru mržnje i prošlosti.

Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja  neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali  umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam  dobila  blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.

Znači da nisu mogli ničim  osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.

Međutim ta blokada je smiješna, jadna i  neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.

Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava  Hrvatima na  državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!

Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti  njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.

I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.

  1. Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH  sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja  je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023.  i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)

Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;

  • – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
  • – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina 
  • – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
  • – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
  • – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
  • – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak    
  • – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb

Prvo,  to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a  drugo,  jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na  koji Pupovac preporučuje za okretanje  budućnost ?

Obična laž i manipulacija!

“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.

  • Srpsku  demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.

Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske-  BEOGRAD!

Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!

https://bljesak.info/vijesti/politika/grabar-kitarovic-hrvatskim-gradanima-je-glavni-grad-zagreb-a-ne-beograd/284162

SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!

SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:

“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:

U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske

„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.

Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?

Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“

Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

  • O govoru mržnje

Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?

A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”

Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?

  • Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih  vojnika,
  • Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja  ga ustvari diskriminiraju  u odnosu na manjine,
  • Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje  i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
  • Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu

Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?

Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa  kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio,  zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.

Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a  srpska manjina postaje žrtveno janje!?

Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!

O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.

Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.

Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća

Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal

Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…

I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne  financiraju Novosti,  već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.

Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“  Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac,  tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.

Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.

Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.

I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….

Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom  mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“

„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati  nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.

Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!

Po čemu su to  Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?

Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.

ČISTA UCJENA!

https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju

Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „  vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?

Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!

I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?

Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?

Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?

Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?

Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?

Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi  32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.

Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”

U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;

  • SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici,  ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
  • Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
  • Umjesto Domovinskog rata,  za njih  je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.

Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i  SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.

Agresivni  medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.

To su Novosti, Bulletin i TV VIDA

To je neprestana subverzivna  neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.

Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su  izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena

https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni

Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu  u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u  Večernjem  listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!

A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za  neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.

Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu  “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!

Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?

I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.

Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023.  a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.

Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.

4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa

I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su  SNV i  SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !

Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Don Anđelko Kaćunko u Puli

Published

on

Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.

Dobra večer svima!

Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.

Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.

Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.

Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu  preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.

Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.

Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;

  • Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
  • Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
  • svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo

Kratki životopis

Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)

Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.

1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.

Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)

1999, preuzeo  je dužnost kancelara  u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti  župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.

Njegov  literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni  u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni  do Hrvatskog tjednika.

Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…

Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)

Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja,  a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.

U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja  u suradnji napisali dvije e-knjige:

  1. Dopisivanje s Lili Benčik o Istri

file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf

  • knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca

pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)

Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA

Čitanje pjesama  Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE,  izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.

Don Anđelko Kaćunko

Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!

U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“

Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ

Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:

U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.

U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.

Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.

Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.

Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.

Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved