Armin Schwibach, profesor filozofije i dopisnik iz Rima za austrijsku web stranicu Kath.net, objavio je na Twitteru da mu je jedan kardinal nedavno dao nekoliko pozitivnih komentara o nadbiskupu Marcelu Lefebvreu, preminulomu utemeljitelju Svećeničkoga bratstva sv. Pija X.

Schwibach je 21. kolovoza napisao: „Kao što je nedavno izjavio kardinal: nadbiskup Lefebvre bit će jednoga dana priznat kao crkveni naučitelj. Stoga se ‘drugi’ trebaju pokazati da su mu dorasli”. Catholic Family News obratile su se profesoru Schwibachu koji je potvrdio da mu je nedavno te riječi doista izrekao kardinal Katoličke Crkve. Drugom je prilikom, prema Schwibachu, isti taj kardinal dodao da je Lefebvre bio „prorok”. No kardinal je izgovorio ove riječi privatno te ih ne želi reći javno.

Ova pouzdana činjenica koju je otkrio Schwibach od velike je važnosti za Katoličku Crkvu jer pokazuje da postoje i drugi visoki prelati osim nadbiskupa Carla Marije Viganòa i biskupa Athanasiusa Schneidera koji vide valjanost trajne kritike vlastite nadbiskupu Lefebvreu u odnosu na Drugi vatikanski sabor, vidike postkoncilskoga Učiteljstva i novus ordo Mise.

Vrijeme je za obazrivo osluškivanje

Nadamo se da će ovaj kardinal, kao i drugi prelati koji razmišljaju na sličan način, iskreno izaći u javnost. Vrijeme je da se sada s poštovanjem čuje ovaj tradicionalistički stav, kojega se toliko desetljeća gušilo i progonilo. Činjenica je da se katolički um smanjuje kad mu se zabrani gledati stvarnost, postavljati pitanja ili iznositi prigovore. Naviknemo se zatvarati oči, ali naš Gospodin je Svjetlost i Istina te uvijek možemo biti sigurni da će nas blagosloviti kada težimo da mu ugodimo tražeći i govoreći Istinu, bez brige za ljudsko poštovanje.

Papa Pavao VI je optužio nadbiskupa Lefebvrea ga glumi antipapu… Njihovu raspravu u Castel Gandolfu pročitajte na TheCompassNews (engl.)

Usto također duboko vjerujem da do potpunije i proporcionalnije procjene naše trenutne krize i njezinih korijena možemo doći samo kada se posvetimo vođenju intelektualne rasprave u javnosti, gdje su jasno predstavljeni argumenti i protuargumenti, proširujući tako perspektive i pristupe istini. (…)

Osvježavajuća iskrenost biskupa Schneidera

U knjizi Christus Vincit (Angelico Press, 2019.), biskup Athanasius Schneider iskreno opisuje vlastitu reakciju na Lefebvrea i njegov pokret, gdje govori da se osjećao privučen njegovim argumentima, ali da je potom bio zbunjen jer su mjesni biskupi upozorili vjernike protiv ovoga „neposlušnoga” nadbiskupa.

Evo kako sam to prikazala u svojoj recenziji knjige:

„Kada je [biskup Schneider] imao 15 godina, počeo je čitati neke tekstove koje je napisao nadbiskup Marcel Lefebvre, osnivač Svećeničkoga bratstva sv. Pija X., ali  je ‘osjetio dvojbu’. Njegovo osobno poštovanje prema vladajućemu papi bilo je u suprotnosti s Lefebvreovim uvidima za koje je smatrao da su ‘u svojoj biti točni’. Budući da u to vrijeme nije izravno čitao tekstove Koncila (1962.-1965.), nego umjesto toga komentare konzervativnih autora koji su ih predstavljali, isprva nije imao ‘zabrinutosti ili sumnje da bi moglo biti problema s koncilskim tekstovima’. U to je vrijeme prakticirao vjeru u ‘potpunu nepogrešivost Koncila’.”

Sada biskup Schneider vidi da je taj zaključak bio pogrešan. On govori: „U današnje vrijeme shvaćam da sam ‘isključio’ svoj razum. Međutim, takav stav nije zdrav i proturječi tradiciji Crkve, kao što to primjećujemo kod otaca, naučitelja i velikih teologa Crkve tijekom dvije tisuće godina”.

Takav stav da se „isključi” razum biskup sada naziva „ekstremnim ultramontanizmom”, kao i „slijepom obranom svega što je izrekao Koncil, što je, čini se, ponekad zahtijevalo mentalne akrobacije i logiku ‘kvadrature kruga’”.

Ovaj jedan primjer pokazuje kako su mnogi u crkvenoj hijerarhiji nadbiskupa Lefebvrea – umjesto da javno raspravljaju o primjedbama koje je iznio on kao i nekoliko drugih tradicionalnih skupina i pojedinaca – ostracizirali i time ugušili njegove iskrene i dobro obrazložene argumente. Takva metoda, međutim, neće trajati vječno, jer će se istina uvijek osloboditi.

Nedavno sam čula od nekoliko konzervativnih katolika da su se držali podalje od publikacija tradicionalističkog pokreta jer im je rečeno da su oni „raskolnici”. Međutim, sad kad počinju čitati neke njihove knjige i kritike, kažu: nikad to nisam znao! Volio bih da sam znao. Drugi mi kažu: uskraćeno nam je tako mnogo prekrasnih elemenata naše vjere! Novi molitvenici često su tako dosadni, dok su stari toliko oplemenjujući i nadahnjujući! Osjećamo kao da nam je ukradena baština.

Tako to ide. Istina se uvijek oslobađa. A svaki prelat koji bi se sada iskreno pozabavio tim problemima, učinio bi veliku uslugu laicima i time bi nam pomogao u smislu dobro odmjerene i obrazložene rasprave, radi spasenja duša.

Maike Hickson

Izvor: https://catholicfamilynews.com | ChristusRexHrvatska