Društvo

HIPPOLITO: Srpska veza i dokazi ex. srbijanskog zastupnika o krađi na USA izborima

Published

3 godine ago

16 prosinca, 2020

Kad je Sidney Powell 20. studenog razgovarala s konzervativnim radijskim voditeljem Howiejem Carrom, među četiri zemlje koje je optužila za uplitanje u predsjedničke izbore održane 3. studenog uvrstila je i Srbiju.

foto: YouTube/KTV Televizija – Zvanični kanal

Četiri dana ranije, bivši član srbijanskog parlamenta objavio je zapanjujuće dokaze koji podupiru tvrdnju Powell.

Srđan Nogo ne samo da je pokazao kako je Srbija manipulirala ukupnim brojem glasova, već je razotkrio veze između najviših dužnosnika u srpskoj vladi, vodećih srpskih ljudi u tehnologiji i komunikacijama, Georgea Sorosa, bivšeg potpredsjednika Joea Bidena, CIA-e i drugih vladinih agencija u Sjedinjenim Državama.

Među osobama koje Nogo spominje u svom članku na web stranici Srbin Info nalazi se general David Petraeus, koji je zapovijedao američkim trupama u Afganistanu, da bi potom 15 mjeseci bio ravnatelj CIA-e u administraciji Baracka Obame prije nego ga je 2012. godine zamijenio John Brennan.

U odvojenom tweetu objavljenom 29. studenog, Nogo je potvrdio da je vojska Sjedinjenih Država zaplijenila servere CIA-e u njemačkom gradu Frankfurtu.

Nogo (39) je bio član Narodne skupštine Srbije od 2016.-2019. godine i sjedio u tri odbora kao član oporbe. Pripadao je stranci Dveri, koju Wikipedia opisuje kao nacionalističku i populističku, te ima svoju vlastitu web stranicu na srpskom jeziku.

Osnovana 2012. godine, Srbin Info objavljuje dnevne domaće i međunarodne vijesti i “jedna je od najčitanijih internet stranica na ćirilici u Srbiji”, navodi se na srpskoj stranici Wikipedije. Ta stranica dodaje da Srbin Info “promiče patriotizam (i) bliske veze između Srbije i Rusije” te je istodobno “iznimno kritična prema NATO-u, Europskoj uniji, globalizmu, snažnom utjecaju Sjedinjenih Država i opće euroatlantske integracije”.

U svom članku od 16. studenog, Nogo je napisao da su srpski tehnološki stručnjaci koji rade za Dominion Voting Systems — koji ima ured u Beogradu, glavnom gradu Srbije — napisali software za glasačke mašine Dominion. Taj software sadržavao je algoritam koji je trebao umanjiti za predsjednika Donalda Trumpa, napisao je Nogo.

Nogo je naveo dva primjera iz Michigana. U okrugu Antrim, Trump je držao rano vodstvo prije nego je računalna pogreška prenijela 6.000 glasova Bidenu, donijevši mu navodnu pobjedu.

Dvije činjenice čine taj prijenos još sumnjivijim. Ne samo da je Trump pobijedio u okrugu Antrim 2016. godine. Republikanski predsjednički kandidati pobijedili su na 32 od protekla 34 izbora.

Konačni rezultat izgledao je toliko sumnjivo da je 4. prosinca sudac iz Michigana naredio forenzičku istragu glasačkih mašina Dominion u okrugu Antrim i zabranio uništavanje dokaza.

U okrugu Wayne, u kojem je Detroit središte okruga, Dominionove mašine automatski su se povezale na srpsku IP adresu 3. studenog u 23 sata. Operatori s te adrese potom su premjestili na tisuće glasova s Trumpa na Bidena.

“Od samog početka”, napisao je Nogo, “program je postavljen na način da svaki put kad Trump primi 3 glasa, jedan glas se dodaje Bidenu”.

Nogo je u svoj članak uvrstio popise IP adresa i konekcija te grafiku koja prikazuje algoritam. Također ih je objavio putem tweeta.

“Softveru su dodane brojne pogreške i malware-i”, napisao je Nogo, “a dodatne manipulacije izvršene se putem interneta sa srpske IP adrese”.

Nogo je te adrese povezao s beogradskim sjedištem Serbia Broadband-a (SBB), koja od 2018. godine upravlja s jednom trećinom srpskog internetskog tržišta i polovicom tržišta kabelske televizije.

SBB predstavlja zajednički napor CIA-e i Sorosa za razvitak srpske tehnološke infrastrukture tijekom građanskih ratova koji su doveli do raspada Jugoslavije.

U 2000. godini, Soros i Kohlberg Kravis Roberts & Co. (KKR) najavili su odvojene inicijative za ulaganje u europski razvoj interneta. Dvije godine kasnije, Sorosev Dionički fond za jugoistočnu Europu uložio je 10 milijuna dolara u SBB. Do 2011. godine, Soros je prodavao investicijske portfelje specijalizirane za srpske digitalne medije.

U 2013. godini, kad je Petraeus postao predsjednik KKR Global Instituta, KKR je kupio većinski udio u holdingu koji je bio vlasnik SBB-a za 1,3 milijarde dolara.

Pet godina kasnije, BC Partners su kupili KKR-ov udio za 2,6 milijarde eura (oko 3 milijarde dolara prema tečaju iz 2018. godine). Ali KKR je zadržao upravljačku kontrolu.

Petraeus, tweetao je Nogo, “kontrolira tvrtku koja je promijenila američke glasove iz Beograda”.

Još trojica Amerikanaca odigrala su vitalne uloge u uspostavljanju srpske tehnološke infrastrukture: Sean Fitzpatrick, David Roseman i Bill Jameson. Fitzpatrick, marketinški stručnjak, koristio je svoj položaj izvršnog potpredsjenika McCann Ericksona (sad McCann Worldgroup) kao krinku za svoj rad u CIA-i, napisao je Nogo.

Roseman je tijekom 30 godina i CIA-i radio u 150 zemalja. Kao dio svojih dužnosti, Roseman je pomogao Bosni i Hercegovini u uspostavljanju zajedničke obavještajne službe sa Srbijom,

Roseman i Fitzpatrick bili su među onima koje je CIA koristila kako bi preuzela kontrolu na srpskim obavještajnim službama, pravosuđem i političarima, napisao je Nogo.

“Stoga, Beograd je bio sigurna kuća za provođenje izborne prijevare u Americi”, napisao je Nogo. “Također, iranska veza s izbornom krađom u SAD-u ne bi mogla postojati bez Srbije.”

Nenad Kovač nam pruža tu poveznicu. Od 2015. godine, Kovač je predsjednik uprave Roaming Group, konzorcija tvrtki koje je osnovao i koje su se specijalizirale za IT razvoj, telekomunikacije, elektroniku i obnovljive izvore energije.

Kovač “kontrolira čitavu IT industriju Srbije”, napisao je Nogo, te je “izravno povezan s Huaweijem i ZTE-om”, kineskim telekomunikacijskim tvrtkama.

Kovač je zastupa obje tvrtke u Srbiji, a njegove veze u vladi omogućuju mu kršenje američkih sankcija protiv Irana isporukom tamošnje Huawei i ZTE opreme.

Tri dana prije posjeta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Washingtonu, zastupnica Eddie Bernice Johnson izrazila je zabrinutost zbog Kovača i njegovih suradnika potpredsjedniku Mikeu Penceu. Demokratkinja iz Teksasa napisala je da skupina koja uključuje Kovača i Andreja Vučića — brata srbijanskog predsjednika — planirala “konsolidirati svu infrastrukturu i projekte javnih radova”, napisala je.

Johnson je također upozorila Pencea na to da Srbija “aktivno teži dubljim diplomatskim i trgovinskim vezama s Iranom”, koji “aktivno traži mogućnosti ulaganja u srpske privatizacijske sheme”, napisala je. Samo nekoliko mjeseci ranije, Iran je u Beogradu otvorio poslovni centar za cijeli Balkan.

Kovač se u Sjedinjenim Državama nalazi pod istragom zbog kršenja sankcija protiv Irana, financiranje terorizma i pranje novca, napisao je Nogo. U srpnju, srbijanska policija uhitila je 11 osoba pod optužbom za krađu i pranje 70 milijuna dolara putem web stranica za lažne investicijske tvrtke. Među žrtvama su bili investitori iz Teksasa, što je potaknulo uključivanje FBI-a u slučaj. Početak tog suđenja očekuje se u siječnju.

Nogo je dodao da je USAID, agencija State Departmenta za inozemnu pomoć, korištena za pranje novca. Tko se okoristio time? Bivši parlamentarac iznosi optužbu koja oduzima dah:

“Soros je organizirao čitavu korumpiranu mrežu u Srbiji u kojoj su ogromne količine novca, uključujući stotine milijuna dolara američkih poreznih obveznika, ukradene i oprane putem USAID-a, a taj je novac korišten za financiranje političkih aktivnosti u SAD-u i aktivnosti terorističkih organizacija Antifa i BLM (Black Lives Matter).” (naglasak dodan)

Nogo optužuje srpskog predsjednika Vučića za sudjelovanje u ovoj korupciji i koristi dva incidenta iz ožujka kako bi dokazao svoju poantu.

Kad je Vučić bio u Washingtonu na sastanku o sigurnosti, pitao je savjetnika za nacionalnu sigurnost Roberta O’Briena hoće li Trump podržati Vučićev plan o preseljenju 1,2 milijuna migranata — uglavnom ISIS-ovih boraca — u Srbiju. Soros bi Vučiću platio 25.000 dolara za svakog preseljenog migranta.

“O’Brien je bio šokiran”, napisao je Nogo. “Prvo, nije mogao vjerovati da postoji luđak koji je spreman primiti teroriste i uništiti vlastitu zemlju. Drugo, bio je još više šokiran što ga ovaj luđak moli za Trumpovu podršku u takvom planu, znajući vrlo dobro da je Trump iskonski neprijatelj Georgea Sorosa i da se oštro protivi migrantima i Islamskoj državi.”

O’Brien je pitao je li Vučić razgovarao s nekim drugim o tome, a predsjednik je rekao da je kontaktirao diplomatske izaslanike Richarda Grenella i Jareda Kushnera. Grenell je pregovarao o povijesnim ekonomskim sporazumima između Srbije i Kosova.

O’Brien je potom pozvao Grenella i Kushnera. Kad su se sučelili s Vučićem, on je priznao da je lagao i pokušao implicirati Hashim Thaçija, predsjednika Kosova koji je u studenom trebao podnijeti ostavku.

“Budući da je Thaçi bio u isto vrijeme u Washingtonu”, napisao je Bogo, “odmah je pozvan u Bijelu kući, a Vučić i Thaçi su bili prisiljeni priznati što rade sa Sorosom.”

Kasnije u ožujku, O’Brien se sastao s bivšim srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem, sad članom oporbe, u vezi 3 milijarde dolara koje Irak duguje konzorciju sa sjedištem u Beogradu kad su američke snage okupirale Irak. Tadić je rekao da je prodao taj dug za 280 milijuna dolara kompaniji koja je u vlasništvu jednog od Bidenovih sinova u zamjenu za Bidenovu političku potporu.

Je li taj sin Hunter? Vrlo vjerojatno. Kao što je senator iz Iowe Charles Grassley rekao na podu Senata 10. prosinca, Bidenova je obitelj “uključena i potencijalno kriminalno poslovala širom svijeta, uključujući Kinu, što je stvorilo protuobavještajne zabrinutosti.” (naglasak dodan)

Prije četiri godine, kao srbijanski premijer, Vučić je donirao 2 milijuna dolara predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton i javno je podržao. Srpski medijski tajkun Željko Mitrović poslao je 5 milijuna eura (5,5 milijuna dolara prema tečaju iz 2016. godine) za njezinu kampanju na račun povezan s Bidenom.

Kao što je Nogo napisao, “ovo je vrsta ološa koju globalisti konstantno dovode na vlast u Srbiji.”

Danas Srbija. Sutra Sjedinjene Države? Ili se to već dogodilo?

Joseph Hippolito/FrontpageMag | Konzerva.hr

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić