Connect with us

Društvo

Stradalništvo je društvena valuta naše kulture: Meghan Markle egocentrična kraljica drame!?

Published

on

Moram priznati da sam oduvijek pokušavao razumjeti zašto ljude, osobito Amerikance, toliko zanima kontinuirana sapunica koja okružuje kraljevsku obitelj. Iz moje perspektive, najzanimljivije kod njih je činjenica da ih svi smatraju toliko zanimljivima. Možda je to razlog zašto svi padamo na to. To pomalo izgleda kao da hodate pločnikom i odjednom ugledate skupinu ljudi koja sjedi na travnjaku ispred nečije kuće i napeto promatra kako raste trava. Vi se zaustavljate i buljite u ljude koji bulje u travu, fascinirani činjenicom da su oni fascinirani takvom svakodnevnom stvari. Druga skupina se zaustavlja i bulji u vas, i tako dalje, sve dok milijun ljudi ne zuri besciljno, a nitko od njih nije siguran što i zašto gleda. Priznajem da je ova analogija malčice nepravedna prema travi. Trava je možda dekorativna, poput kraljevske obitelji, ali je također funkcionalna, za razliku od kraljevske obitelji.

Ako ste proteklih godinu dana bili svjesno ljudsko biće u zapadnoj civilizaciji, vjerojatno ste čuli da se dvoje najmanje funkcionalnih i najdosadnijih iz ove skupine, Meghan Markle i princ Harry, odvojilo od obitelji i došlo u Ameriku u potrazi za privatnošću i, kako je rekla Meghan, “autentičnim” i “običnim” životom. Da su sve to doista željeli, mogli su imati sve te stvari. Ako je to bio njihov cilj, mogli su se maknuti iz javnosti, povući se u kolibu u divljini i živjeti u tišini i osami. Umjesto toga, Harry i Meghan su se odmaknuli od pompe i okolnosti života slavnih preko bare samo da bi prigrlili pompu i okolnosti života slavnih u Sjedinjenim Državama.

Par je kupio skromnu vilu od 15 milijuna dolara u južnoj Kaliforniji, potpisao višemilijunski ugovor s Netflixom i potom još jedan sa Spotifyjem te započeo raditi na povratu svoje “privatnosti” namjernim skretanjem pozornosti na sebe na sve najunosnije moguće načine. Kao dio ovog stremljenja za običnim životom u svojoj kući od 1.700 kvadrata, Netflixove su zvijezde u udarnom terminu odradile veliki intervju s Oprah Winfrey, koji je emitiran ovog vikenda. Tijekom intervjua, Harry i Meghan,udobno zavaljeni na terasi koja košta više od vaše kuće, vrlo su detaljno objasnili zašto su žrtve. Nakon godine u kojoj su na tisuće Amerikanaca umrle od COVID-a, a milijuni ostalih pali u neimaštinu zbog vladinih zatvaranja, bilo je važno podsjetiti gledatelje da bi naše najdublje simpatije trebale biti rezervirane za nevjerojatno bogatu hollywoodsku glumicu koja je napustila supruga, udale se za princa i potom potpisala ugovor s Netflixom.

Ali ona ima dobar razlog zahtijevati naše suosjećanje. Kao što je to objasnila Oprah, britanski tisak je bio zločest prema njoj. Ljudi na društvenim medijima također su bili zločesti prema njoj. I bila je podvrgnuta svim vrstama kritika i pritisaka javnosti. Čak je otkrila da je kraljevska obitelj iza kulisa pomalo disfunkcionalna, ako možete to vjerovati. Kad malo bolje razmislim, definitivno možete vjerovati. Doista, mogli biste tvrditi, da je, nakon što je odlučila brakom ući u takav život, zasigurno znala da to donosi mnogo pritisaka javnosti i kritika i disfunkcije. To bih znao čak i ja, a ja pratim kraljevsku obitelj otprilike onoliko malo vremena koliko je osoba sposobna pratiti u modernoj zapadnoj kulturi. Ja čak ne znam sva njihova imena (je li Charles onaj stariji ili onaj stvarno stari?). Ali Meghan je na neki način bila u potpunosti zaslijepljena potpuno predvidljivim rezultatima akcija koje je namjerno poduzela.

Ona također tvrdi da su se, naravno, iznosili rasistički komentari o njezinom sinu. Ona ne želi otkriti tko je iznosio rasističke komentare, što znači da je to izmislila ili je spremna novinarima dopustiti beskrajno špekuliranje o krivcu — uz neizbježno blaćenje nevinih u tom procesu — umjesto da jednostavno imenuje odgovornu osobu. Koji god bio slučaj, teško je gledati na bilo koga u vidokrugu ove drame kao bilo kakvu žrtvu. Meghan i Harry žele i ovce i novce, i svoju palaču i plakati u njoj, kao i ugovor s Netflixom i svoju privatnost, a uglavnom se izvlače s ovom šaradom jer razumiju kako u današnje vrijeme funkcionira stradalništvo.

Stradalništvo je društvena valuta naše kulture, a Meghan i Harry u toj valuti nastoje postati bogatiji nego što su to u uobičajenim dolarima i centima. Na njihovu sreću, pravila intersekcionalnosti presijecaju se u njihovu korist. Iako je riječ o dvoje razmaženih derišta u sporu s drugim razmaženim derištima, Meghan je u čitavoj skupini najmanje bijela. Njezin joj relativni nedostatak bjeline daje isključivi posjed nad stradalničkom krunom. Kad bi njezin spor bio s nekim manje bijelim od nje same — ili, što se toga tiče, manje heteroseksualan — ona bi u cijeloj priči bila negativka. No, u ovom slučaju, ona javno osuđuje ljude koji se na intersekcionalnoj ljestvici nalaze ispod nje. To je čini u pravu, iako je u krivu. Ona pobjeđuje po defaultu. I to objašnjava zbog čega su američki mediji pohrlili u njezinu obranu, ne trudeći se čuti drugu stranu.

Što se mene tiče, ne znam niti me previše zanima tko je najviše u krivu ili najviše u pravu između Harry-Meghan kampa na jednoj strani i kampa kraljevske obitelji na drugoj. Ono što mogu reći jest da su svi oni grozni na svoje specifične načine i nitko od njih nije žrtva ničega i nikoga. Ako ovdje postoji bilo koja žrtva, to smo mi, javnost, jer smo mi ti koji moramo slušati prenemaganja ovih užasnih ljudi. (Konzerva.hr)

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved