Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji i draga rodbino !

Hvala vam lijepa!

Kako početi i što reći?

Tko bi rekao da će taj mali iz Višnjevca, iz višnjevačke osnovne škole doći u ovu kino dvoranu i držati govor? On ne pjeva, nego drži govor!

Tko bi rekao da će sve ovo što sam radio cijeli život, te pjesme, da će to biti problem? Jer ja sam pjevač!  Kada me najavljuju sa drugim kandidatima, ja sam pjevač! Valjda je po nekim medijima to neki niži oblik postojanja, jer ja sam čovjek koji nije ni gospodin, ni bivši premijer, nego pjevač!

Ali imaju oni sa mnom jedan problem, a to je, što sam ja i pisao te pjesme! Pisao sam ih u Pittsburghu, Pečuhu, Osijeku, Višnjevcu, Imotskom, Zagrebu, mojoj Slavoniji i mojoj Dalmaciji!

Što to tebi treba? Zašto to radiš?

Ono što je najvažnije večeras je, da ja vama ovdje odgovorim na neka pitanja, u svom Osijeku, u svom gradu, da ja ovdje pred svojim Osječanima, pred svojim Višnjevčanima, Ćepinčanima, ljudima iz Retfale, Tenje. Antunovca, Sarvaša, Brijesta i Donjeg grada, da ja njima  odgovorim “Što to tebi treba?” To je osnovno pitanje, koje mnoge od vas mori. Drugo pitanje koje sam čuo, to mi je rek’a moj ujak u Imotskom “Zašto to radiš?”

Ne može meni nitko u mom gradu držat lekcije, nikada nije, niti će. Ovo je moj grad, naš grad, najljepši na svijetu!

I ruku na srce, stvarno nema razloga! Ja bih mogao sa svojih 57-58 godina, sa ovim što sam stvorio, sa ovo nešto malo premosnih cjevi koje su mi ugradili i sa ono nešto štapova za pecanje što su mi ostavili djed i otac, ići na lugarnicu ili na Dunav, živjeti jedan miran život.

Međutim ja nemam pravo na to, nemam pravo, jer sam odgovorna osoba, ja sam cijeli svoj život odgovorna osoba i dok sam pjevao, vodio firme i dok sam studirao i doktorirao. Ja sam od 23. lipnja ove godine do danas izgubio jako puno prijatelja i poznanika.

Ljude je strah, strah ih je fotografirati se, strah ih je doći! Moje organizatore bilo je strah uzeti veću dvoranu, jer se ljudi boje, čega, koga?

Ja se ne bojim!

Ja sam došao reći u svom gradu, pred svojim  očima, ” ja se ne bojim” Mi se ne bojimo! Mi ćemo razbiti strah!  

Oni se boje! Oni se boje i zato lažu. Strah ih je, jer “istina je voda duboka” Istina će izroniti 22. prosinca  i nitko je neće više moći potopiti.

Mi se nemamo što lagati, vi i ja znamo se dugo godina. Sad il’ nikad je stih iz moje pjesme. Pokojni profesor Lauc je htio da kod njega doktoriram iz metafizike, jer kao da vidim ja unaprijed . Ja samo osjećam svoj narod i to ga osjećam jako! Ja razumijem što znači biti dio tog naroda! A ja razumijem što znači nemati! Ja razumijem što znači demokracija!

Demokracija nije ovo što ovi misle da je demokracija! Demokracija je kod nas saživjela početkom devedesetih godina. Svi smo je čekali, svi smo se nadali, svi smo bili puni elana  i onda smo  2 000 godine dobili tu neku vlast, vlast koja 20 godina krade svima nama vrijeme. Mi ćemo vratiti sve što su nam uzeli, sve , samo ne možemo vratiti vrijeme. Oteli su nam ga. Vratiti ćemo sve osim vremena! Kako ćemo vratiti svojih 20 godina? Ja nikako!

To su ljudi koji ne znaju što znači pluralizam, demokracija i vladavina prava. Pluralizam je kada svatko od nas može misliti što hoće, bez obzira  jeli član neke stranke ili nije! Mi smo živjeli u sustavu koji je jednoumni mentalitet, jednostranački i totalitaran. Ja sam mislio da je to prošlo, nažalost nije! Nažalost i danas se ljudi izbacuju na cestu, i danas ne možeš dobiti posao, ako nisi član stranke.

Mi moramo uzeti neke vrijednosti koje su bitne . Mi moramo vratiti izvrsnost! Mi moramo vratiti ono što se svugdje kod Hrvata cijeni , naših deset poštenih prstiju i naš mozak. Naš rad i našu sposobnost! Mi smo svugdje sposobni osim u svojoj zemlji.

Ja sam poduzetnik, ja to razumijem . Ja znam što znači stajati u redu u poreznoj upravi, ja znam što znači plaćati doprinose pri isplati plaća, prvi, drugi i treći stup.

Sve ja to razumijem , ali ne razumijem što im više toliko treba! Ima ih sve više i više , da uz stranačku iskaznicu ti ljudi, ta mediokritetska klatež, uništavaju firmu za firmom! Uništavaju hrvatsko obrazovanje, hrvatsko zdravstvo, hrvatske mlade, a ne daju živjeti ni hrvatskim umirovljenicima. Naši branitelji izvršavaju  suicid, naši mladi odlaze i to ne više kao prije, samo otac, odlaze cijele obitelji, odlaze da se ne vrate! Prodaju stanove!

Nije moja životna ambicija da budem Predsjednik, ja ne želim biti Predsjednik fikus, ja želim raditi ! Ja želim biti predsjednik, koji želi raditi zajedno s vama, a ne sa njima! Ja  imam svoje ime i prezime, imam svoje poslove!

A onda me optužuju , da zašto ja koristim riječ narod? Zato što vas volim, što vam vjerujem. Zato što  piše u temeljnom dokumentu.  Ustavu, da vlast proizlazi iz vas i pripada Vama ! Zato kažu mi da ne znam, kažu mi da lupetam  i da laprdan? A može li se?

Iza mene stoji narod, i najveći je problem to što ja uopće ne lupetam, problem je u tome što ja ne laprdam, što ja govorim istinu !

To je ono što oni ne mogu podnijeti! Istinu! Ne mogu podnijeti istinu! A istina je da je nama njih dosta! Istina je da oni traže kontinuitet! Nastavak ovako kao što nam je sada! Pa nastavite sami, bez nas! Mi idemo u drugom smjeru! Ovo nije slučajna država! Ja hoću više ovlasti za Predsjednika države! Ne za Miroslava Škoru, nego za Predsjednika države!Za bolje kontrolirati taj sustav koji je loš!

Svaki dugi, treći , čovjek ima stalno problema sa blokadama, stalno odgađaju , pa izglasavaju neki zakon, a ljudi i dalje blokirani.

Da bi ušli u Europsku uniju skinuli smo gaće, sada je vrijeme da obučemo gaće.

Sada je vrijeme da proglasimo gospodarski pojas, neka love Talijani, ali neka plate.

Sada je vrijeme da budemo svoj na svome, da riješimo granicu sa Crnom Gorom i Srbijom , da saznamo gdje su naši nestali, da se plati ljudima koji su trunuli u njihovim koncentracijskim logorima , neka se plati pravedna odšteta!

Nemamo mi problema ni sa kim . Mi hrvati radimo sve iz ljubavi prema narodu, ne iz mržnje prema nekom drugom, ali tko nas vodi? Ljudi koji nemaju viziju! Oni nemaju ni dana radnog staža u realnom sektoru u radnoj knjižici. Njihovo prvo zaposlenje je saborski zastupnik, ako ne i ministar! A kada im treba novac, ima nas, ima nas!

U svom prvom obraćanju rekao sam da to želim promjeniti! Mi smo ljudi koji radimo neke stvari zbog kojih naš narod propada i nestaje. Ja to želim promjeniti!

Oni to  zovu  parlamentarna demokracija , ali to nije ni parlamentarna ,ni demokracija, mi živimo u sustavu u kojem  šef pobjedničke stranke vlada državom, to je faraon! On sa svojim trgovačkim partnerima dijeli državu kao ratni plijen. Kakav je to gospodarstvenik kojemu radnici štrajkaju , a nastavnici su na ulicama! Loš!

Pitajte moje radnike! Gospodarstvenik koji se ne pobrine za svoje ljude, je loš!

Ljudi ja ne znam koliko nas ima Hrvata, neki kažu da nas ima u svijetu oko 8  milijina, što znači da ima 8 milijuna različitih mišljenja!

Nudim vam savez! Nudim vam savez u kojem ćemo pokušati probati naći tu neku slamku zajedništva,  koja nam je nužna da napravimo promjene, promjene za ovu našu državu, za ovaj naš narod, za sve ljude koji su dali svoje živote kroz stoljeća da opstanemo. Moramo naći snage da napravimo gospodarsku i političku oluju. To je ono što nam sad treba, trebaju nam promjene!

I jednu stvar vam obećajem ( a ne obećavam često) Ja sam čovjek koji se zove Miroslav, a zovu me Miro. Miro će im jahati za vratom svih 5 godina, mira za tu vlast neće biti. Mene nitko ne može nazvati, ja sam naovisan!

Uz vašu i Božju pomoć napraviti ćemo čudo! Tražim od vas žrtvu, tražim od vas da izađete na izbore 22. prosinca  2019, godine

Ima novaca, ima,  ali ljudi se ne vraćaju. Ljudima je povrijeđeno dostojanstvo, ponos ! Ljudi su povrijeđeni!   Zovu ljude natrag u Hrvatsku, ovo je Švicarska, ovo je Grčka!

Ovo je Hrvatska! Zovu ih krivi ljudi!

Početi ćemo od Pantovčaka! Ja neću potpisati kao Predsjednik ni jedan dokument, dok ne potvrdi Ustavni sud! To je tzv. suspenzivni veto! A kakav nam je Ustavni sud? Nikakav!

A zašto? Zato jer je rezultat kao i sve ostalo, obične trgovine pozicijama! Pogledajte naše sudstvo? Imamo li mi pravdu, imamo li pravicu? Kome mi vjerujemo danas? Imamo to što imamo! I generalno,  politika nema što raditi u Sudstvu!

Ja nikad ne bih bio ovo što jesam da nema vas, nikada! Ja sam Hrvat i Katolik, Kršćanin i usuđujem se reći tko sam i što sam! Sve što imam u životu dugujem svom Višnjevcu, svom Imotskom, svojoj Slavoniji, svojoj Dalmaciji i svom hrvatskom narodu!

Hvala vam na svakom potpisu koji ste mi dali! Ja želim tim potpisima dokazati

1. da ima ljudi koji drugačije misle, koji se ne boje
2. da onima koji se boje pokažemo da ima šanse, onda će i oni htjeti s nama ! Nemojte nikome zamjeriti, ja želim biti onaj faktor koji će ujediniti sve ovo skupa

Ja želim zajedno s vama napraviti bolju Hrvatsku!

Ja želim zajedno s vama vratiti Hrvatsku našem narodu i to SAD IL’ NIKADA

Živjeli! Neka dragi Bog čuva vas, vaše obitelji i našu domovinu Hrvatsku!

Idemo do pobjede, do Pantovčaka!

Dodatno pitanje iz publike;

Autokefalnost Hrvatske pravoslavne crkve? Zašto da ne, dapače? SPC nije nešto što ima ekskluzivitet na nekim teritorijima na kojima sada ima!

Republika Hrvatska pripada svim hrvatskim državljanima i hrvatskom narodu,  svi imaju jednaka prava na ovu državu, bez obzira gdje žive i  ne smije biti privilegiranih, ni diskriminiranih!

Lili Bencik/hrvatskepravice