Društvo
„S margine političkoga spektra“ – Je li normalno jednostrano govoriti o govoru mržnje?
Zahvaljujući Vladi druga Andreja Plenkovića i državnim institucijama imamo govor mržnje u javnom prostoru (mainstream mediji, društvene mreže, udruge civilnog društva itd.). Pričali su da će novi zakon o medijima obuzdati govor mržnje u javnom prostoru ali to se nije dogodilo i zato odgovornost prvenstveno snose drug Andrej i njegova ministarka kulture i medija…
Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je da mu se čini da kod osmero Hrvata pritvorenih u Zambiji “nije bilo nikakve namjere za trgovinom” djecom dodavši da je “apsolutno neprihvatljivo” stigmatizirati djecu i njihove roditelje.
“Vidim enorman rast govora mržnje, ovo je samo jedna manifestacija. Ako je netko žrtva govora mržnje to sam ja. Živimo u beskrupuloznom ozračju gdje svatko može vrijeđati svakoga kako god hoće. Svaki govor mržnje, pa i ovaj sada, dovodi do toga da djecu koja su ranije posvojena iz afričkih zemalja netko vrijeđa. To je ozračje u kojem danas živimo, to nije normalno”, dodao je.
Drug Plenković kaže za govor mržnje prema uhićenim Hrvatima u Zambiji nije normalan (13. veljače 2023.) Istina nije normalno ali druga Andreja treba pitati (budući da nikada nije reagirao): Zar je govor mržnje prema hrvatskim domoljubima, hrvatskim braniteljima, hrvatskim nogometašima, vjernicima, Katoličkoj crkvi, dr. Željki Markić, Marku Perkoviću Thompsonu, Luki Modriću, Deanu Lovrenu, Joeu Šimuniću, braći Mamić, moliteljima krunice na trgovima diljem Hrvatske…normalan? Nikada drug Andrej nije govorio da je nedopustiv govor mržnje prema gore spomenutima. Treba kazati da Vlada druga Andreja financira govor mržnje (financira Novosti, Bilten SNV-a/SDSS-a, antihrvatske filmove, predstave i pisane uratke) prema domoljubnim Hrvatima, prema istinskim hrvatskim braniteljima, prema vjernicima, Katoličkoj crkvi i svima onima koji štite hrvatski identitet.
Premijer je istaknuo kako treba vidjeti je li sve bilo “procesno legalno”.
„Posvojitelji“ su po djecu iz DR Konga došli u Zambiju, a nisu djecu preuzeli u DR Kongu. Po zakonima DR Konga to nisu ni mogli napraviti pa je njihov postupak nelegalan, bar toliko bi drug Andrej trebao znati.
Dakle, premijer nakon više od dva mjeseca ne zna je li sve bilo „procesno legalno“. Stručnjaci su mu prije više od mjesec dana poručili da nije bilo legalno ali budući da drug Andrej ima dvostruka mjerila i da podržava kriminalne radnje još „ne zna je li sve bilo procesno legalno“.
Drug Andrej nakon više od 2 mjeseca ne zna (on to dobro zna) je li postupak osmoro hrvatskih državljana u Zambiji bio legalan. On brani državne institucije koje izdaju hrvatske dokumente na neviđeno, one koji rade nelegalne radnje pri posvajanju djece iz DR Kongo.
Plenkovićeva uhljebica, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, najavila je kaznenu prijavu protiv Ivana Pernara koji se navodno usudio kazati istinu sudu u Zambiji o posvojiteljima iz Hrvatske. U Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj nije normalno, nije dopušteno kazati istinu da je posvojitelj transrodna osoba i da prema zakonu ne može biti posvojitelj.
Plenkovićevi mainstream mediji pišu o cinkerima i drukerima u slučaju posvojenja djece. Ti mainstream mediji su glavni cinkeri i drukeri domoljubnih Hrvata (hrvatskih branitelja, Deana Lovrena, Joea Šimunića, Marka Perkovića Thompsona i drugih). Zaboravljaju Plenkovićevi mainstrema mediji cinkanje Stipe Mesića, Ivana Zvonimira Čička, Žarka Puhovskoga, riječke udruge Korak, druga Zorana Stevanovića i drugih. Za mainstream medije i druga Andreja nabrojeni nisu cinkeri, drukeri već savjesni građani EU. Drug Andrej ima dvostruke kriterije isto kao i takozvana ljevica u Hrvatskoj. Tito, uzor današnje takozvane ljevice, je bio cinker Kominterne koja je likvidirala više od osam stotina jugoslavenskih komunista na temelju Titova cinkanja (laganja). O cinkanju i drukanju u Hrvatskoj nakon 2000. godine Davor Dijanović piše:
„Stranim obavještajnim službama omogućeno je legalno djelovanje na području RH. Najprije im je omogućen pristup tzv. Šuškovu arhivu (tj. pismohrani pomoćnika ministra obrane za sigurnosne poslove), a onda i tzv. Tuđmanovu arhivu (dokumentaciji iz Ureda Predsjednika i tzv. predsjedničkim transkriptima).
Haaška mreža neumorno je radila protiv Hrvatske i njezinih interesa. Mesić je lažno svjedočio u Haagu, pričao viceve od svome prethodniku, a bivši komunistički cinkeri i drukeri koji su radili za jugoslavenske službe čiste državne institucije od državotvornih kadrova. Tada se uspostavlja i gusta mreža u civilnom sektoru koja doslovce živi od cinkanja i drukanja Hrvatske u inozemstvu.“
„Treba biti oprezan u proglašavanju bilo koga izdajicom, cinkerom ili drukerom. Takve etikete lako postanu sredstvo političkih međustranačkih obračuna. No na žalost hrvatska politička scena prepuna je cinkersko-drukerskog mentaliteta i izdaje hrvatskih interesa. Od cinkanja i drukanja u Hrvatskoj se i dalje dobro živi.“
Davor Karačić: „Odluke o odobrenju posvojenja iz Konga dakle nema i nitko, pa ni “istraživačko novinarstvo” se ne trudi, kako do iste doći a tako niti utvrditi zašto takve odluke nema.“
„U ovom izlaganju ću namjerno izostaviti vlastiti zaključak, te prepustiti da sam čitatelj stekne svoj zaključak te da onda takav zaključak usporedi s galamom lijevih političara te društveno angažiranih osoba kao i glavnih medija u Hrvatskoj, koji sve one koji u ovom slučaju vide sumnjive radnje proglašavaju transfobima i rasistima, inzistirajući na tezi da je skepsa prema zakonitosti usvajanja u konkretnom slučaju, temeljena na rasističkoj mržnji prema afričkoj djeci.“
Drugu Andreju ne smeta govor mržnje prema onima koji pitaju je li postupak „posvojenja“ i dobivanja hrvatskog državljanstva na neviđeno bio u skladu sa zakonom.
Za govor mržnje krive su hrvatske državne institucije, Plenkovićevi ministri i uhljebi koje je postavio na rukovodeća mjesta. Plenkovićevi kadrovi imaju dvostruka mjerila kao i drug Andrej pa ne govore o govoru mržnje kada mrzitelji govore tituliraju domoljube i vjernike slijedećim izrazima: katotalibani, ustaše, fašisti, nacisti, klečavci, itd. To drug Andrej potiče i financira (Novosti, Bilten, indeks i drugi)!
Drugu Andreju ne smeta govor mržnje u ovim objavama:
https://www.index.hr/vijesti/clanak/lovren-veceras-gostuje-kod-neonacista-bujanca/2423661.aspx
RTL-ova Pastorčić i udruga Kolektirv u hajci: ‘Stat ćemo na kraj Markić i Vukušiću’
Drugu Andreju i njegovim uhljebima je gore navedeni govor mržnje prihvatljiv pa nisu reagirali.
Curenje informacija o A. P-u bit će kazneno djelo?
Drug Andrej najavio je promijene Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona, “da se ne bi događalo da informacije iz spisa izlaze van i čine političke probleme jer će to biti kazneno djelo”. Ovo se odnosi samo na informacije koje su za njega štetne.
Curenje informacija iz izvida i istraga DORH-a, USKOK-a i drugih je hrvatski standard kojeg nisu uspjeli promijeniti ni drugi pa ne će ni drug Plenković. Interesantno je da drug Plenković odobrava curenje informacija koji njemu idu u prilog, a osuđuje curenje informacija kada to njemu ne ide u prilog.
Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica najavio je da se izmjenama Zakona o kaznenom postupku namjerava propisati novo kazneno djelo (tih najava je bilo i prije) odavanja sadržaja dokaznih radnji, no napomenuo je da će se kažnjavati samo sudionici postupka, ali ne i novinari.
“Imamo stav da treba zaštiti pravo na privatnost i presumpciju nevinosti osoba na koje se odnosi kazneni postupak”. Nameće se pitanje: Hoće li Josipa Rimac imati pravo na privatnost jer do sada to pravo nije imala?
“Danas ste od strane oporbenih političara konstatira da se vraćamo u neka davna vremena, da se novinari žele spriječiti da objavljuju određene informacije. Otklanjamo tezu da će se novinari kroz propisivanje kaznenog djela procesuirati”, istaknuo je Malenica.
Pojasnio je da bi novim kaznenim djelom ne bi bili obuhvaćeni novinari, već isključivo sudionici postupka – tužitelji, policija, stranke i njihovi branitelji.
Iz najave je jasno da taj zakon ne će biti od koristi. Do sada se nije moglo dokazati tko daje informacije novinarima pa ne će ni u budućnosti. Prema ministru novinarima će biti dopušteno lagati, izvrtati činjenice, zadirati u privatnost jer za to ne će odgovarati!?
Mišljenja stručnjaka su da postupak „posvojenja“ djece iz DR Kongo nije bio legalan ali za ministra ništa nije sporno: “Nastavljamo diplomatsku bitku i za odrasle hrvatske državljane i za djecu”, poručio je Malenica.
U neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj ništa nije nemoguće.
Dr. Marko Jukić
Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.
Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.
Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.
Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.
Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.
Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.
U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.
U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.
Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.
Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.
Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:
https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/
Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar
Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a
Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)
Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.
Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.
Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.
O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.
Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.
Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.
12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.
U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.
Dr. Marko Jukić
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
HRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti6 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti5 dana agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti7 dana agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?