Vijesti
Tko bi koga trebao obratiti?
Budući da je suštinsko poslanje Crkve pozivanje ljudi na obraćenje, na promjenu uma i srca, jednostrani fokus na “neosuđivanje“ ima tendenciju da potkopa to poslanje.
Francuski svećenik i teolog Guillaume de Menthière u svojim nedavnim djelima usredotočio se na obraćenje, ali ne u smislu promjene vjere, već u okretanju od grijeha Bogu, što su, kada se uzme u obzir, samo dvije strane iste medalje.
Autor: John M. Grondelski, Ph.D.
Spomenuti teolog citira francuskog pjesnika Charlesa Péguya koji je napisao: „U kršćanskom sustavu svetac pruža ruku grešniku. Tko ne pruža ruku, taj nije kršćanin”. Péguyeva zapažanja poklapaju se s velikim i malim duhovnim iskustvom, od de Menthièreove napomene kako su bakine ustrajne molitve mogle spasiti mnoge duše do iskustva mistika koji podnose patnju u ime drugih koji bi se inače mogli slomiti pod iskušenjima. S. Emanuela Kalb, časna sestra iz Krakova, opisuje u svojim spisima kako je pristala podnijeti sumnje mlada redovnica koja je bila u iskušenju da napusti svoj red. Krist je otkrio s. Kalbe da će redovnica biti izgubljena ako te ne učini. S. Kalb je priznala da je patnja koju je podnijela za drugoga bila prevelika, ali je mlada časna sestra ostala.
„U kršćanskom sustavu svetac pruža ruku grešniku“.
Način na koji Crkva “dočekuje“ ljude bit će glavni fokus u pripremama za nadolazeću jesensku Sinodu o sinodalnosti. Prethodno sam pisao o tome što znači crkvena „dobrodošlica“: dijeljenje Radosne vijesti Isusa Krista u kojoj se naša slomljena ljudskost može popraviti metanojom—promjenom nečijeg srca i uma, pod djelovanjem Božje milosti—da se odreknemo svojih želja, istina, i živimo u korist Njegovog Puta, Istine i Života. Ta dobrodošlica računa s ljudskom osnovnom manom – grijehom – i nudi Radosnu vijest Evanđelja o iscjeljenju od grijeha. Iscjeljenje od grijeha, naravno, uključuje Božju milost da priznamo, pokajemo se i odlučimo okrenuti se od grijeha.
Da bismo sve to učinili – da bismo dijelili Radosnu vijest (navještajem i ozdravljenjem), da bismo promijenili nečiji način razmišljanja i življenja, da „bismo pružili ruku grešniku“ – nužno implicira znanje dviju važnijih stvari: što je sveto i što je grešno.
To je obraćenje. Tako je Crkva oduvijek razumjela obraćenje. Bojim se da danas nema mnogo ljudi koji to razumiju.
Obraćenje kako je opisano u gornjem dijelu teksta je teško. Moderna, zamjenska verzija obraćenja, skraćuje taj proces izostavljanjem bitnih elemenata. Predloženo je da bi svećenici trebali oprostiti čak i ako nije jasno kaje li se grešnik ili priznaje da je sagriješio. Rečeno nam je da “milosrđe” i “dušobrižništvo” znače ignoriranje praktične primjene dotadašnjeg normativnog crkvenog nauka i prakse, svođenje na aspiracijske ciljeve kojih se nekim oblikom magičnog pastoralnog klerikalizma može izostaviti u životima konkretnih ljudi. Od nas se traži da prihvaćamo „ljude onakvima kakvi jesu“ što, iako je istinito kao početna točka, postaje lažno ako ih tamo ostavimo. (Mi Poljaci imamo izreku: tak mnie stworzyłeś, tak mnie masz – „takvog si me napravio, to je ono što imaš“ – što je više izraz za opis lijenosti, a manje tolerancije).
Rečeno nam je da je prepoznavanje grijeha samo po sebi “osuđujuće“, možda “nemilosrdno“. U najmanju ruku, to je “nepoželjno“. Problem s lažnim naukom obično je u tome što u njemu postoji zrno istine. Nešto je prenaglašeno, a sve drugo izostavljeno.
Neki bi mogli reći da u ljudskom životu svetac i grešnik često nisu tako jasno odvojeni kao što bi možda moglo sugerirati prije izrečene misli Péguya. U jednom smislu to je istina. Ali, u temeljnijem smislu, nije. Grijeh, ispravno shvaćen u smislu onoga što jest u svojoj pravoj i ispravnoj podlosti, ne može koegzistirati sa svetošću. To bi bio luteranski način shvaćanja spasenja – simul justus et peccator (u isto vrijeme pravednik i grešnik), a ne katolički.
Postoji kvalitativna razlika između stanja milosti i stanja grijeha, kada grijeh shvaćamo kao smrtan. Milost i laki grijeh mogu koegzistirati, iako u natjecateljskom duhovnom sukobu; milost i smrtni grijeh ne mogu. Nesklonost crkvenih velikodostojnika da koriste te izraze ne ide na ruku katolicima.
Dakle, svijest o životnim izborima koje svetost podrazumijeva ili zabranjuje nije osuđivanje. Ispravno shvaćeno, bilo bi protu naravno da toga nema. To da se sličnosti privlače, a suprotnosti odbijaju nije samo zakon magnetizma: to je temeljni zakon duhovnog života, kako sveti Ignacije jasno kaže u svojim duhovnim vježbama, relevantnim za razlučivanje duhova. Osoba koja živi u stanju milosti odustaje od grijeha ne zato što je “osuđujuća“, već zato što je to nespojivo s njezinim životom. Isto tako, onaj koji „prebiva u tami“ (usp. Iv 3, 19 – 21) izbjegava svjetlo.
Budući da je suštinsko poslanje Crkve pozivanje ljudi na obraćenje, na promjenu uma i srca, jednostrani fokus na neosuđivanje ima tendenciju da potkopa to poslanje. Crkva mora dočekati grešnika, ali ne i grijeh: pretjerana usredotočenost na “dobrodošlicu“ ili neosuđivanje često spaja tu razliku, barem šutnjom.
I, u tom smislu, Crkva je pozvana da bude “crkva milosrđa”, ali ne može zaboraviti da se među klasičnim duhovnim djelima milosrđa nalazi „dvoumna savjetovati“ i „Grješnika pokarati“. S poniznom sviješću da smo svi grešnici, poziv na “opomenu” ipak ne može biti pasivan ili tih, jer će biti neprimjetan i neučinkovit. Opomena grešniku ne mora i ne treba biti osuđujuća, ali treba jasno pokazati da je ono što netko radi nespojivo s imenom kršćanin.
Razmotrite Kristov nauk: počnite diskretnim susretom oči u oči kada želite ispraviti brata, ali ako to ne uspije, onda umnožite svjedoke. Ako ni to ne urodi plodom, “postupaj s njima „kao poganinom i carinikom“ (usp. Mt 18, 16 – 17). Čak i Isus Krist jasno kaže da, s obzirom na sveobuhvatni poziv na obraćenje, mogu postojati situacije u kojima je nečije ponašanje toliko nespojivo s tim pozivom da ga “ne dočekuje“. I trebamo li Kristov nauk tretirati kao prazno ohrabrivanje: možda postoje slučajevi kada nekome moramo odbiti dobrodošlicu, ali, Bože, stvarno ne možemo zamisliti što bi to moglo biti.
Isto tako, nitko ne može „dvoumna savjetovati“ ako nije siguran što Crkva naučava, čak ni o takvim osnovnim stvarnostima – poput seksa – koje impliciraju svakodnevni život običnih ljudi. Govoriti o nauku ne znači da nekoga osuđujete. Ostaviti brata u zbunjenosti teško da može biti milosrdno.
Još jedna novozavjetna epizoda mogla bi biti relevantna za nadolazeću Sinodu. Uoči Sinode, mnogo se govori o “Duhu” koji vodi (obraća?) Crkvu na načine koji, u nekim slučajevima, nedvojbeno proturječe prihvaćenom nauku. Mogli bismo korisno razmisliti o situaciji koju sv. Pavao opisuje u Prvoj poslanici Korinćanima, posebno u poglavljima 5-6.
Korint je bio lučki grad s tipičnom moralnom dekadencijom. Budući da ih je sv. Pavao obratio, Korinćani su pretjerano uzimali pojam “slobode u Duhu“, vjerujući da ih njihova “duhovna sloboda“ uzdiže iznad moralnog zakona. U Prvoj poslanici Korinćanima (usp. 5, 1) Pavao napada korintske kršćane zbog toleriranja čovjeka koji živi u incestuoznoj zajednici. Protiv njihove “slobode u Duhu“, sv. Pavao odgovara govoreći da čak ni pogani ne čine takve stvari. Ne samo da Pavao pita zašto Korinćani toleriraju ovu situaciju, već im otvoreno kaže: „ne miješate se s nazovibratom koji bi bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili pogrđivač, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni za stol!“ (1 Kor 5, 11). Sv. Pavao ovo učenje dovodi do logičnog kraja u 6. poglavlju, u kojem savjetuje ovaj “neuključivi“ model Crkve koji se ne svodi na osuđivanje, nego takav model nije spojiv s misijom Crkve, a misija Crkve je spasenje (usp. 1 Kor 6, 10 – 11).
Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. To, evo, bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega.
Nema sumnje da će biti onih koji će raspravljati o tome što je sv. Pavao konkretno mislio u tom poglavlju, ali ono što je relevantno za trenutne sinodalne rasprave je da se ne može poreći da poglavlje u Prvoj poslanici Korinćanima eksplicitno uključuje četiri situacije povezane sa seksom.
“Kršćanski“ „život u Duhu“ ne izuzima u obzir moralnog čovjeka koji upravlja compositum humanum zvanim čovjek, koji je jednom nogom u svijetu duha, a drugom čvrsto u materiji. Ne možemo se pretvarati da je duhovno sljedbeništvo toliko “iznad” ili “dublje” od “pukog” spolnog morala, ili da je spolna etika Crkve još uvijek u povojima. U tom bi se slučaju institucija Katoličke Crkve zadužena za vođenje ljudi do spasenja mogla spotaknuti oko temeljnih pitanja koja se događaju u ljudskim životima svaki dan u posljednjih dvije tisuće godina. Crkva mora s autoritetom naučavati i istine u području spolnog morala.
Budući da ovo područje tako duboko utječe na većinu ljudi, to je također područje u kojem Crkva mora naviještati Evanđelje obraćenja, način života koji je izrazito kršćanski, normativan, o kojem se ne može pregovarati i, u konačnici, u skladu je s najdubljim čovjekovim dostojanstvom.
Jednostrani naglasak na „neosuđivanju“ do isključivanja Evanđelja obraćenja (koje zahtijeva poznavanje onoga od čega se treba obratiti) poražava Evanđelje Isusa Krista. To može rezultirati oslabljenom Crkvom, ali ne i Crkvom koja je dobila mandat poučavati i krstiti sve narode, naučavajući ih Radosnoj vijesti o spasenju kroz obraćenje.
Doista, taj jednostrani fokus dovodi do problema koje vidimo u raznim dijalozima i sintezama koje su dovele do ove jesenske Sinode o sinodalnošću. Postoji suptilan pomak od Crkve kao navjestiteljice obraćenja do Crkve kao objekta obraćenja. Nema sumnje da će zagovornici promjena govoriti o Ecclesia semper reformanda i inzistirati na tome da je sadašnji proces samo zadnji korak u toj reformi koja je u tijeku. Međutim, može se reći da se reforma Crkve prvenstveno mora dogoditi u samim članovima (vjernicima) koji su pozvani na sve dublju svetost.
Današnja “reforma“ je drugačija: ona zahtijeva reformu naučavanja, discipline i normi koje su prethodne generacije prepoznavale kao pokazatelje prema kojima se mjeri ljudska reforma.
Ova inverzija postavlja egzistencijalno pitanje za Crkvu, njezin identitet i poslanje koje zahtijeva jasan odgovor: tko bi koga trebao obratiti?
Izvor: CatholicWorldReport prijevod Quo Vadis Ecclesia
Hrvatska matica iseljenika – podružnica Split i ogranak Matice hrvatske u Splitu, s Hrvatskom udrugom Benedikt i Hrvatskim nadzemljem, pozivaju vas na manifestaciju
“DANI HRVATA BUNJEVACA U SPLITU i SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI”
Na susretu će se predstaviti Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Novinsko izdavačka ustanova “Hrvatska riječ”, uz tamburašku pratnju orkestra “Festival bunjevačkih pisama” iz Subotice.
Skup će se održati u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Ul. Zrinsko-frankopanska 19, u subotu 22. lipnja u 19:30 sati.
Cijela smotra se ostvaruje u suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Gradom Splitom i Gradom Kaštela.
Pogledajte plakat…
Sutradan 23. lipnja Hrvatska matica iseljenika, Župa sv. Josipa na Mertojaku i Likovna udruga “Emanuel Vidović”, u sklopu gornje manifestacije predstavljaju likovno svralaštvo u tehnici slame Galerije prve kolonije naive iz Tavankuta (Vojvodina) te Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo iz Tavakuta.
Predstavljanje će se održati u nedjelju, 23 lipnja 2024. a započinje Svetom misom u 9:30 sati.
Cijela realizacija skupa je u suradnji s Splitsko-dalmatinskom županijom, Gradom Splitom i Gradom Kaštela.
Vijesti
IZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica
Portal Međugorjeinfo, podijelio je izvanrednu vijest iz Međugorja koja se proširila društvenim mrežama čime je pojačan intenzitet i dramatičnost ovog poziva – prenosi Zrinka Požežanac u Vjera.hr.
Naime 15. lipnja započela je priprema za devetnicu u župi Međugorje, a kao priprema za obljetnicu ukazanja 24. lipnja. Sve se odvijalo 15. lipnja oko 18. 40 kad, kako kažu vidjelica Marija Pavlović Lunetti ima svoje redovito privatno ukazanje.
Ovoga puta ipak, dogodilo se nešto posebno, kažu da je Gospa uputila poseban poziv svima.
Ukazanje svih dana devetnice: moli se za mir u svijetu
“Gospa je pozvala sve vjernike, župljane i hodočasnike da se ujedine u molitvi krunice od sutra, nedjelje 16. lipnja u 22:00 sata na Brdu ukazanja kod Gospina kipa.
Tamo će nakon molitve, oko 23.30 sati biti i ukazanje vidjelici Mariji tokom svih ovih dana devetnice. Gospa je, naime rekla da se moli za mir u svijetu,” piše u pozivu, a pozivaju se i svi vjernici van Međugorja da ovih dana mole upravo za tu nakanu.
Mnogi su se odazvali. Naime, u večeri prvog dana devetnice 16. lipnja na Podbrdu su se okupile stotine ljudi u molitvi krunice, po želji Gospe. A još tisuće su molitvu pratile preko video prijenosa.
Po riječima vidjelice Marije, Gospa je došla za vrijeme krunice, ispružila ruke nad sve prisutne i molila majčinskim jezikom duže vremena. Nakon toga je zamolila da se još više ljudi uključi u molitvu sutradan 17. lipnja, jer mir je prijeko potreban. Blagoslovila je narod i otišla u nebo, po kazivanju Marije Pavlović.
Molitvu pratite uživo
OVDJE je link na kojem možete pratiti molitvu s Podbrda u 22 sata svih devet dana devetnice.
“Gospa nikad u 43 godine ukazanja nije ovako izvanredno pozivala na molitvu kao što se dogodilo sada.
“Molitvom i postom čak se i ratovi mogu zaustaviti” govorila je prije nego je krenuo rat u HR i BiH ali bili smo gluhi na njen poziv. Nemojmo dopustiti da nas sotona zavede i ukrade nam vrijeme za molitvu da ne sudjelujemo zajedno s Gospom u njezinu planu.
U predzadnjoj Gospinoj poruci Gospa nas podsjeća koliko je Sotona jak (to jer rekla više od 20 puta), a njegova jakost može se slomiti samo molitvom i postom.
Poruka 25. travanja 2024. glasila je: “Draga djeco! S vama sam da vam kažem da vas volim i potičem na molitvu, jer sotona je jak i svakim danom njegova snaga je jača preko onih koji su izabrali smrt i mržnju. Vi, dječice, budite molitva i moje ispružene ruke ljubavi za sve one koji su u tami i traže svijetlo Boga našega. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu. ”, stoji u apelu koji se dijeli društvenim mrežama.
izvori: Medjugorje.info | Vjera.hr | Croativ.net
Vijesti
Hodak: Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne – SVESRBSKI SABOR lijeva falanga prešutila!
Zatoplilo je, ali “hrvatski” mediji ipak i dalje pale vatru. Teško je dešifrirati u čijem su vlasništvu, Soroševom, srpskom ili vijetnamskom. Bravo, naša lijeva naša Hrvatska! Razlikuje se samo Hrvatski tjednik. U četvrtak na koji god kiosk Tiska dođem, već je rasprodan. Dobro, moram se pretplatiti, ali to neće ništa promijeniti na distribuciji onima koji bi ga rado pročitali, ali ga nema za kupiti.
Bez puno filozofiranja i muljanja, već godinama tvrdim kako su naši “intelektualni proleteri” (kako ih je nazvao Lav Trocki) velikom većinom ljevičari. Naravno. Mislim na novinare. U još jedan dokaz tomu nedavno je kolumnist Expressa i 24 sata Tomislav Klauški napisao doktorsku disertaciju o političkoj i ideološkoj orijentaciji novinara u zadnjih trideset godina u Republici Hrvatskoj. Daleko najviše novinara u anketi opisalo se kao liberal, lijevi liberal, neoliberalan, antifašist…
Sad vam je jasno zašto npr.: Pofuk, Gerovac, Bajruši, Viktor Ivančić, Ante Tomić, Jurica Pavičić i čitava plejada naših “intelektualnih proletera” kad ih zasvrbi, zgrabe pisalo i krenu pljuckati protiv HOS-a , Tuđmana, Thompsona, simbola Domovinskog rata, Čavoglava, Oluje, Bljeska, nogometne repke, Dalića… Sve su to tvrdi borci protiv “fašizma” i isključivi kao svi liberali, neoliberali itd. Još kad im se priključe naši vrli povjesničari kao Klasić, Jakovina, Markovina, onda je jasno zašto stalno toliko upirem prstom baš na našu lijevu novinarsku falangu.
Svako ima svoju priču, ali samo se neke objavljuju.
Status quo (vadis)
U Hrvatskoj kao i inače “status quo” (vadis). Koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta još se drži unatoč svim katastrofičarima. Čak je održan i prvi koalicijski sastanak. Ljevičarski mediji su digli neviđenu buru oko jedne vožnje DP-ovog zastupnika u EU parlamentu Bartulice u tuđem Ferrariju. No, ni to nije za sada uspjelo poljuljati vladajuću koaliciju kao što nisu ni niske medijske optužbe DP-ovih ministara o nedostatku obrazovanja za tako “važne” funkcije. Iako se na početku činilo, odlaskom Kolakušića i Jurčevića, da neće ni doći do desno-centrističke koalicije već da će opet glavnu riječ voditi lijevi liberali u HDZ-u, drugovi su se malo preračunali. Većina je tu, bar za sada.
Zanimljiv razgovor dvojice mojih vršnjaka: “Zanimljiva je ta Hrvatska. Oni koji su 1991.g. bili u pivnicama u Münchenu sada su u foteljama političara u Hrvatskoj. A oni koji su 1991.g. bili na bojištima u Hrvatskoj, sad su na bauštelama u Münchenu”.
Na zadnjem aktualnom satu, sad već nezavisni zastupnik, Josip Jurčević, pastoralan i tolerantan kakav već je po prirodi, pomirljivo je ponovno po ne znam koji puta prozvao Premijera veleizdajnikom. Premijer mu je odgovorio nek’ uživa u svojoj saborskoj plaći naredne četiri godine i kako mu nije jasno tko mu je dao diplomu. Travnik ili Mostar? Srećom sve se događalo u Hrvatskoj. Da se taj duel dogodio, recimo, na Tajvanu ili u Crnoj Gori nastala bi “šora” koju ni Šoroš ne bi mogao utišati. Uglavnom, Jura je za neke postao novi junak naše ulice. Rado ga zaustavljaju, naročito prometni policajci.
Lijepo je biti nezavisni saborski zastupnik koji Premijera javno naziva veleizdajnikom. Čuju se glasovi i da Jura treba ići za novog predsjednika države. E, tu sam malo skeptičan. Htio bi biti predsjednikom, a vojsku nije odslužio u Titovoj gardi nego u Domovinskom ratu. Ubrzo će izbori za Pantovčak. Jura nema prave reference, pa ni šanse. Ozbiljniji bi kandidat bio Predrag Matić, zvani “Punjena ptica”. Mobilizirani dragovoljac Fred ode ponovno u EU Parlament, valjda kao nagradu za pamet.
Tako je to kad neodlučni građani moraju odlučno izabrati.
Uglavnom, na proteklim EU izborima izabrano je dvanaest “apostola” skoro bez legitimiteta jer je na izbore izašlo tek nešto više od 20% birača. Uvjeren sam kako je onih 80 posto birača (bolje rečeno spavača) svojim neizlaskom jasno dalo do znanja što misle o takvim EU izborima i ulozi naših apostola među 720 zastupnika u EU Parlamentu. Izbori su bili, službeno rečeno “Bitka za Hrvatsku”, a u stvari bitka za 12.000 eura mjesečno i sve dodatne beneficije kroz narednih četiri godine. A koliko mi imamo još kopita koje bi mogli izvesti u EU i za manju lovu, to svatko od nas najbolje zna.
Europa polako postaje zemlja slobodnog izbora u svemu. Pa tako gledam na fejsu sliku motoriste koji se izjasnio k’o biciklista. Upravo pobjeđuje na Tour de France!
Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne
Naši političari uporno tvrde kako je strateški interes Republike Hrvatske ulazak BiH u Europsku uniju. Moram priznati da sam izuzetno loš strateg. Međunarodni protektorat, “Tamni Vilajet” Aljoše Pužara je političko čudo ovog stoljeća. Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne. Dobila je i državu u državi s glavnim gradom u Banja Luci. Daytonski sporazum me podsjeća na pregovore Domovinskog pokreta s HDZ-om. Srećom postoje i povjesničari malo drugačiji od Klasića, Jakovine i Markovine…
Jedan je i Domagoj Knežević iz Hrvatskog instituta za povijest koji nam otvara neke drugačije poglede bošnjačkih krugova na Republiku Hrvatsku. Naime, nedavno je bila objavljena brošura kojom se Hrvatska proglašava agresorom na BiH. Potom su članovi Bošnjačke jedinstvene organizacije boraca (nešto k’o SUBNOR) objavili da HVO nije sudjelovao u oslobađanju Mostara u lipnju 1992.g. Potom je Memorijalni centar Srebrenica zatražio od hrvatske Vlade da ispita je li ministar Ivan Anušić umješan u zločine nad Bošnjacima.
Nije sasvim jasno jesu li mislili na preko pola milijuna Bošnjaka koji su u doba rata iz BiH pobjegli “agresoru” u Hrvatsku, popunili hotele i odmarališta te koje je Tuđman dao zbrinuti ili je riječ o onima koji su čekali novu Srebrenicu u Bihaću, a dočekali našu Oluju bez koje bi nestali u “oluji”. Još je legendarna Tanja Torbarina davne 1992.g. napisala da je više Bošnjaka poginulo od “ležećih policajaca” u RH-a u koju su se sklonili bježeći od rata u BiH od onih koji su se za nju u BiH borili.
Istodobno portal Klix.ba prenosi izjavu slovenske komunjare Milana Kučana da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu. Potom se nedavno javio i Sejdo Komšić na N1 prozivajući Hrvatsku da prizna da je činila zločine u BiH, te da bi trebala zatražiti oprost od BiH. Itd, itd. I sad je li “strateški interes” RH-e da BiH uđe u EU dok vode takvu politiku? Da s onima koji nas smatraju neprijateljima ukinemo granice pa da usput zatražimo i oprost od Komšića i Dodika. Tko tu koga še*i u glavu, dokle će hrvatski poltronski gen dominirati nad očitim činjenicama?
Najnovijim otkazima u policiji preko dvije tisuće policajaca uličnih pozornika bačeno je s ulice!
Tamo daleko
Dok se naši Hrvateki bave crvenim Ferrarijem, Davor Ivanković iz Večernjaka postao je s godinama sve dalekovidniji. “Tamo daleko” u bivšoj “prestolnici” Beogradu pripremao se dvodnevni Svesrpski sabor. U našim ljevičarskim elektroničkim i pisanim medijima to je prošlo gotovo bez komentara. I da nema Davora tko bi trošio tintu na neki Svesrpski sabor? Greška drugovi i drugarice! Svaki srpski ili svesrpski sabor itekako se tiče Hrvatske.
Srbi imaju bogato povijesno iskustvo kako svoje srpstvo projicirati što dalje na zapad. A zapad smo mi, i geografski i kulturološki. Na Saboru je prikazan “zgodan” videospot u kojem je Vučić “komandant Aleksandar”. Nije se išlo predaleko, tek do Aleksandra Makedonskog. Ako se ponovno “komandant” pojavi u Glini kako bi ponovio svoj historijski govor, trebat će pripremiti posebni traktor za “komandanta” da se dokopa natrag Srbije.
Svesrpski sabor je prošao, ali je iza njega ostala deklaracija od 49 zaključaka o zaštiti, pravima i budućnosti “budućeg” srpskog naroda. Naglasak je na BiH. I tako već skoro dvjesto godina. Od vremena Ilije Garašanina i njegovih “Načertanija”pa sve do 1987.g. kad nam je proslijeđen Memorandum SANU s idejom mira, bratstva i jedinstva te kako od raspadajuće Juge sklepati Veliku Srbiju. Znamo sudbinu tog Memoranduma.
Okupacija, stotinjak tisuća mrtvih, stotine tisuća izbjeglica i prognanika, razrušeni dijelovi Hrvatske i na kraju traktorijada od Knina do Beograda. Međutim, za neke u Srbiji očito povijest nije učiteljica života. “Komandant” Aca sad opet gleda na zapad. Osim Davora Ivankovića nitko ovo “Ploveće kazalište” iz Beograda ni ne spominje. Glina se navodno već sprema za svečani doček.
Za to vrijeme mi rješavamo naše dileme. Je li nam važniji poziv domovine ili priziv savjesti. Dok se u Beogradu formulira 49 zaključaka u Lijepoj našoj “ovce“ u toru izglasavaju da im vuk štiti ovčja prava. Svi znamo da tako glup tor ne postoji među životinjama, ali postoji u hrvatskoj politici u kojoj ljudska prava treba zaštiti jedan od čelnika poraženog agresora. Štoviše, mi smo na to ponosni. Poltronstvo bez premca. Sjetite se kako su na suđenjima za ratne zločine prošli Merčep, Norac, Glavaš, Brodarac, Hrastov… Zabunom smo sudili kapetanu Draganu. Po stavovima naših političkih poltrona upravo je on trebao brinuti u “ljudskim pravima” u Hrvatskoj.
Čudna vremena. Čitam kako je ne binarni Francuz oženio sam sebe. Sad će vjerojatno postati sam otac i majka… Nekako me to podsjeća na našeg Pupija, samo ne znam je li on binaran ili ne binaran?
Najprije su se pojavili umjetni zubi, pa umjetne grudi, pa umjetne usne, pa sad i umjetna inteligencija. Samo je glupost ostala prirodna.
Sreli se Amerikanac i Srbin na sajmu poljoprivredne opreme. Kaže Amer: “Znate li da su naši traktori John-Deer najjači na svijetu?” “Znam”, kaže Srbin, “a znaš li ti da su naši IMT najbrži na ceo svet?” “Kako da ne znam” odvrati Amer. “Gledao sam 1995.g. uživo prijenos trke Knin-Beograd!”
Nadam se, neće za dugo!
Na vijest da je opozicija u Srbiji dobila 57 posto glasova Vučić je navodno odgovorio. “To je laž, ja nisam čuo nikakve glasove”.
Gledam na fejsu sliku Vučića i njegovog Predsjednika Vlade. Muškarci izašli na pivo, bez žena. Nakon poraza hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u prvoj utakmici sa Španjolskom u Srbiji likuju. Neka! Nadam se, neće za dugo! Pa vi se tek trebate iskazati na Europskom prvenstvu protiv Engleske. Tu vam neće pomoći pozivanje na “Srbi sve i svuda”.
Na kraju, iako nisam htio uopće pisati o tome, evo ipak par riječi o našoj igri protiv Španjolske. U javnosti i među navijačima stvorila se takva euforija da je poraz došao kao ledeni tuš. Igrali smo stvarno loše, Španjolci su nas potpuno razbili i nadigrali te pokazali da su bolja momčad. Nakon zadnje tri prijateljske utakmice u kojima smo pobjeđivali, najednom smo igrali neorganizirano, neagresivno i nedovoljno motivirano. Sreća da je to naša prva utakmica u skupini te da već u srijedu možemo popraviti dojam i što je najvažnije – rezultat. U subotu nas naprosto nije išlo. Netko je dobro rekao da je bolje izgubiti prvu negoli zadnju utakmicu. Zato moja supruga i ja čuvamo kupljene navijačke rekvizite za utakmicu s Albanijom. Naprijed Vatreni!!!
Jedna narodna: “Svađati se sa ženom je poput vožnje sobnog bicikla. Samo ćeš se umoriti, a nećeš stići nigdje”.
Zvonimir Hodak/direktno.hr
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
IZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica
Uz tisućutu obljetnicu Hrvatskog kraljevstva: KRALJ TOMISLAV
Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”
Papa Franjo pozvao organizatore Pride-a da u njega uključe i “pedoseksualce”
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
IZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica
Uz tisućutu obljetnicu Hrvatskog kraljevstva: KRALJ TOMISLAV
Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”
Papa Franjo pozvao organizatore Pride-a da u njega uključe i “pedoseksualce”
-
Vijesti4 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti1 tjedan agoSpomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti3 tjedna agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti14 sati agoIZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica
-
Vijesti3 tjedna agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoUVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti3 tjedna agoHRVATSTVO u Istri – iz prve ruke… kao i hrvatska stradanja
-
Vijesti3 tjedna agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’