Iskreno, organizacija je zakazala, ali to ne čudi, bio je to preveliki zalogaj za Imotski. Ljudi su se masovno morali parkirati tri, četiri kilometra ranije pa kilometrima pješačiti do stadiona, ali tu nije bilo pomoći, niti nečije krivnje. Osim Puljkove! Jer da je Split dopustio koncert na Poljudu sva ta patnja publike bi bila puno manja. Isto vrijedi i za Tomaševića i zagrebački Maksimir – piše Tihomir Dujmović na svom fb profilu.

O tom ideološkom teroru rijetko tko progovara. Thompsonov povratak je bio spektakularan, a činjenica da je gotovo 90 posto publike činila mladež jasno pokazuje da je pred hrvatske jugoslavene iskoračila jedna nova generacija, piše Tihomir Dujmović.

Dok sam čitao Milanovicev zahtjev policiji da intervenira u Imotskom i dok sam gledao tu mladost po imotskim ulicama kako punog srca pjeva sjetio sam se da su Milanovićevi i Josipovićevi partizani istu takvu mladost masovno streljali. Na desetke tisuća.

Pri tom ti naši ljevičari pogotovo oni Josipovićevog tipa nikad nisu osvijestili da se zbog tih mahnitih pokolja na partizane ne može gledati drugačije negoli da se radilo o koljačima i krvnicima….Što su drugo nego zvjeri oni koji su u Gračanima u svibnju 1945 strijeljali dva razreda srednje škole?

Ali kako ne postoji društvena osuda tih koljača oni su se uživjeli u ulogu tobožnjih antifašista koji čuvaju krvave dosege svojih roditelja. Zato je Milanovic reagirao gotovo mehanički: hapsite ih! Da je ovo 1945 sumnja li itko da bi poslao vojsku na tu mladost kao sto je to napravio njegov ljubimac Tito? Jer to je isti bijes, ista nesnošljivost. Ista loše prikrivena mržnja.

Tko danas vjeruje jednom Pupovcu kad ustaje protiv mladosti u Imotskom tvrdeći da time brani Ustav i ustavne vrijednosti? Čovjek pod čijim okriljem se tiska knjiga o krajini, koji požrtvovano brani pravo srpskih Novosti da vrijeđaju osnovne nacionalne hrvatske vrijednosti sada nastupa kao branitelj ustavnih vrijednosti? Koji sarkazam… Čovjek koji slavi Srb unatoč dokazanom pokolju iste te 1941 priča o obrani ustavnih vrijednosti?

Dakle, sad su stigle generacije kojima je sve jasno, koje su rođene u hrvatskoj državi, kojima je Jugoslavija paleozoik i kojima ne pada na pamet one koji su im pobili djedove i širu rodbinu tretirati nikako drugačije negoli koljačima ondašnje hrvatske mladosti.

Glede koncerta htio bih dodati da je ovo bio jedan drugi Thompson. Bol zbog bolesti sina oduzeo mu je dio energije koja se tek povremeno vraćala u starom intenzitetu..

Zato mi se čini da je iz tih vjerskih dubina u kojima živi odabrao početak koncerta pjesmom” kiše padaju, polja rađaju, nije nas ostavio Bog…”. Da, nije nas ostavio Bog, nije nas ostavio ni Thompson i neizmjerno hvala njegovom sinu Anti Mihaelu koji ga je nagovorio da se vrati na scenu.

Došao je u idealnom trenutku o čemu svjedoči rekordna brzina prodaje karata jer su Hrvati bombardirani općim neojugoslavenskim kulturnim i društvenim terorom plus ovo ludilo sa rodnom ideologijom izbezumljeni i očajni počeli gubiti nadu. Mladost koju je Thompson okupio savršeno pokazuje da za malodušnost nema razloga, napisao je Tihomir Dujmović.

Ako se ne vidi video – kliknite na ‘Video na facebooku’

Kakve to imamo posljednjih godina kilave godišnje odmore. Sve je predvidljivo. Požari koje izazivaju krijesnice jer do sada nitko ne pronalazi konkretne krivce.

Mislim one s imenom i prezimenom. Navodno požare masovno izaziva vrućina, gromovi i svemirci. Svako ljeto šume duž obale i zaleđa gore i gore. Netko je u jednom TV Dnevniku rekao kako je čudno da uvijek požari počnu par dana prije proslave pobjede u Oluji i Dana domovinske zahvalnosti. Ne znam kako to naše TV stanice nisu izrezale prije emitiranja, valjda je odgovorni drug prespavao. Sad očekujem da se odmah jave naši dežurni lijevi dušobrižnici i zgroze se nad takvim šovinizmom i ognjištarenjem. O požarima i migrantima divaniti ćemo u jesen.

Međutim, pustimo ljetne prirodne nepogode i hajmo na ljepše teme. Na Olimpijadi smo uspjeli osvojiti sedam medalja. Ovako mala zemlja koja ulaže u šport manje od ijedne članice EU-a puna je športskih talenata koji, samo zahvaljujući svojoj upornosti, disciplini, predanom radu i nevjerojatnoj psihičkoj snazi postižu najbolje svjetske rezultate u svojim disciplinama. Naša će Vlada s izdašnom “sićom” nagraditi osvajatelje medalja jer ipak moramo biti štedljivi.

Štedjeti treba osobito na onima koji nas prezentiraju diljem svijeta svojim uspjesima, ali zato treba dobro platiti nesposobne političare koji nas uglavnom sramote. Srećom su na TV-u pokazali koliko će osvajači medalja dobiti u drugim državama pa možemo uspoređivati. Kako bi opravdao štedljivost naše Vlade, predsjednik Olimpijskog odbora Zlatko Mateša odmah nas je obavijestio da nositelji medalja imaju kod nas pravo na mirovinu. Tako braća Valent i Martin Sinković mogu računati na nešto sitno više od 1100 eurića, a oni sa brončanom medaljom čak na nešto više od 600 eura.

Vladajući ljetuju u Costabelli. Oni manje vladajući na Korčuli. Jutarnji sve zna. Tako zna pouzdano i da 1,8 posto građana ima na štednji 14 milijardi eura u našim bankama. Šteta što ne možemo saznati i tko su ti sretnici. Znači, ima se! Zato se Ljubljanska banka vraća u Lijepu našu. Vraća se, ali ne vraća lovu našim štedišama!

Meteorolozi su postali zvijezde. Mogu pogoditi baš sve osim prognozu vremenu. 

Naježim se kad se naši ljevičari obraćaju

Nije da smo se u ovim epskim vrućinama smrznuli, ali ja se svaki puta naježim kad se naši ljevičari obraćaju javnosti. Vrijedi malo citirati našeg Antu Tomića: “Mi Hrvati smo nažalost budale…” Da bi to potkrijepio Anti je “tribalo” dvije stranice Jutarnjeg s dvije velike “predsjedničke” slike. Takav medijski poguranac nema ni Dragan Primorac. Zbori nadalje mudro naš Ante: “Bezobrazni smo i neumjereni. Spasiti nas mogu jedino migranti…” Kako lijepo kaže Tomislav Mihanović “eto nama krova i salame”.

Dok su Engleska, Francuska, Njemačka i skandinavske zemlje na nogama zbog pobune domaćeg stanovništva protiv svih problema koje su im donijeli migranti, po našem jugo-vodniku oni jedini mogu spasiti Hrvatsku. Žučne su polemike Hrvateka oko migranata. Jedni se boje emigrantske najezde, a drugi misle da nema opasnosti od nereda kao, recimo, u Velikoj Britaniji. Zašto? Zato, tješi nas naš Ante, jer domaćeg življa je iz dana u dan sve manje. Tješe nas i frazom da nije bilo prošlog  svršenog vremena (tj. socijalizma) ne bi bilo ni djece. Netolerantni Englezi nisu zadovoljni činjenicom da su u deset najvećih britanskih gradova načelnici ili gradonačelnici muslimani. Ali kvaka 22 je u činjenici da su svi na tu poziciju došli demokratskim izborima.

Nisu se morali izležavati po asfaltu k’o Tomislav Tomašević, Zdenka Raukar, Bora Radić…  Ante nas je obavijestio i da piše novi roman. Zove se “Nada”. Faktura, Ljevak i ostali izdavači koji su spremni “izdati” čekaju u niskom startu tko će ga smjeti objaviti. Zastupao sam pokojnog velikana Slobodana Novaka koji je u jednom trenutku bio proglašen idiotom od strane jednog splitskog  orjunaša jer je napisao nešto pozitivno o Franji Tuđmanu. A što uopće smiješ pozitivno napisati ili kazati o čovjeku koji je sve legende o Jugoslaviji bacio u prašinu i stvorio u pobjedničkom ratu hrvatsku državu nakon stotine i stotine godina.

U Hrvatskoj je trenutno na snazi teror lažnih bombi i bombastičnih laži…

Histerija na djelu

Na djelu je “historija histerije”. Orjuna i ultra ljevičari “prosto ne mogu da veruju”. U Imotskom je Marko Perković Thompson doveo 50.000 tisuća “zaslijepljenih” ognjištara. Istoričar Hrvoje Klasić komentira: “Sram me je!” Napokon, već je vrijeme za sram. Istoričar nastavlja: “Tako su pozdravljali Hitlerove sluge”. Svaka ti dala, istoričaru! Četiri godine Domovinskog rata te i takve “Hitlerove sluge” živcirale su razne Klasiće s pozdravom “Za dom…”. Između ostalog, Domovinski rat donio nam je i pobjedničku toleranciju prema takvima kao što su Klasić, Dragan Markovina, Ivo Goldstein, Tihomir Jakovina i ostali članovi zloglasnog Vijeća za suočavanje s prošlosti. Domovinski rat odnio nam je 402 dječja života. Današnju mladost koja živi u slobodi i miru (ta tako tragična činjenica za jugofile) slavi na Thompsonovom koncertu pa ih orjuna i jugofili žele pod svaku cijenu pretvoriti u “proustašku histeriju”.

Bravo (ili rio bravo) za profesore povijesti s Filozofskog faksa u Zagrebu! Kad se svake godine u svibnju deru i pjevaju partizanske pjesme u Kumrovcu, to ih ne zabrinjava, ali ovo u Imotskom ne mogu podnijeti. Koji dvostruki moral! Tin Ujević, genijalni hrvatski pjesnik, koji je 1945.g. od raznih jugofila i orjunaša dobio desetgodišnju zabranu pisanja, a čiji su kip u Imotskom zavili u HOS-ovu zastavu, napisao je u svojoj pjesmi: “U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine; malena mjesta srca moga, spomenik Brača, Imotskog…” I kad su si umislili kako su sve “posložili”, iza ugla je iskočio Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, i pokvario im bal vampira.

Naša Ivanka Tome je čvrsto uvjerena kako je Matino “ustaševanje u gostima po receptu njegova šefa Plenkovića”. Možda je žena dobila sunčanicu. Evo, što nam sve donose ekstremno visoke temperature. Pritajeni “ustaša” – Andrej Plenković. Ivanka misli da je Mate “ne znajući kako drugačije privući pažnju” pa je u “sigurnom okruženju braniteljske populacije u Cisti Velikoj zaurlao Bog i Hrvati i Za dom spremni”. Bravo, Ivanka! Nije Mate gradonačelnik Šapca ili Niša, on je gradonačelnik Dubrovnika koji još nije srpski… Kod naših novinara uvijek ista priča. Neki su nemoralni, a neki imaju dvostruki moral…

Domaćinstva kojima su zbog neplaćanja struje iskopčana, svečano su proslavila Noć šišmiša, tj. snalaženje u postkomunističkom mraku.

Javio mi se i čitatelj moje kolumne iz Belog Manastira. Kaže: “Bavim se poljoprivredom, ali sam propao!” Kamo? “U zemlju!”

Oscar Wilde je surovo iskren: “Neki bi ubili i najboljeg prijatelja ne bi li došli u priliku da mu napišu epitaf”. 

‘Službena’ istina

Često se u svojim kolumnama “očešem” o legendarne “profe” povijesti s Filozofskog faksa u Zagrebu. Jedan ljeviji od drugoga. NOB-e, Josip Broz Tito, Sutjeska i Neretva, život i djelo Mike Špiljka, ali ni slovca o strjeljanijima homoseksualaca i neistomišljenika u NOB-u, lažnim legendama o tobožnjim borcima za slobodu i o friziranju povijesti ne bi li se  dobila “podobna” katedra…

Zaraza glorifikacije komunizma i Tita, kao nečeg što je “službena” istina, proširila se poput “svinjske kuge” i na druge fakultete. Što si ljevije, to su ti vrata društvenih fakulteta otvorenija… Čim se uhvatiš za kvaku već si unutra, u zagrljaju svojih istomišljenika. Na tom mitu godinama se grade karijere, pišu knjige, polažu doktorati… Naš Domovinski rat, naša briljantna pobjeda još uvijek za takve nisu niti će ikada biti “tema”. Nedavno smo saznali za neuspjeli atentat na bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. U SAD-u već dugo pada kvaliteta atentatora.

Stara garda atentatora “odradila” bi šeprtljavog Donalda u roku odmah. Ovi novi još uče… To je pomalo razočaralo profesoricu ustavnog prava na Pravnom faksu u Zagrebu Anu Horvat Vuković. Javila se naša Ana na Facebooku s dražesno ženskim komentarom. Prema portalu Narod.hr Ana je pomalo tužna pa kaže: “Umalo. Više sreće drugi put!” Baš atentatorima ne ide! Odiozni Trump se i ovaj puta izvukao. Dok sam živio u SAD-u vidio sam da se popularnost njihovih predsjednika mjeri na jedan nimalo romantičan način – koliko je za vrijeme mandata otvorio novih radnih mjesta. I točka. Tu je Trump na vrhu. U prvom mandatu otvorio je više od šest i pol milijuna novih radnih mjesta. To mu je trebalo biti dosta za drugi mandat, ali onda su na scenu stupili “poštanski glasovi” za Joe Bidena. Ti glasovi stižu još i dan danas. Ovaj puta su ga se odlučili drugačije riješiti – snajperom. Na kraju, imam jedno pitanje: je li vulgarno ljevičarenje naših akademskih elita jeftina gluma ili ofucani modni detalj?

Lao-Tse je mudro zaključio: “Pazite na svoje misli, one postaju riječi. Pazite na svoje riječi, ona postaju djela…”

Amerikanac je na Olimpijadi preskočio motkom visinu od 6 metara i 25 cm. Sretnik. Kad ide iz Austrije na godišnji u Hrvatsku on može jednostavno preskočiti motkom k nama…

Na pitanje kad će multikurturalnom Engleskom upravljati crni kralj, dvor bi diskretno mogao odgovorit: “Kad o tome odluči šah”.

Olimpijada je gotova

Evo, Olimpijada je gotova. Pamtit će se po politizaciji i feminiziranosti, i to od početka pa do kraja. Cura sa karom mlatila je curu bez kare i osvojila zlato. Francuski i olimpijski genij na djelu. Primijetio je to i Alain Finkielkraut, čuveni francuski filozof, pa je napisao: “Francuski genij na otvaranju istakao svojim ne-dolaskom”.

Pod parolom “domaće je domaće” evo nama naših tema. Prva “vruća” dolazi iz Splita. Novi trener Gennaro Gattuso ne vodi na tekmu u Zagreb Ivana Perišića. Stvar je jasna. Ako Talijan tu utakmicu dobije, to mu je “zlatna medalja”. Ako izgubi, put ga vodi u bespuće. Zato, neka igraju samo pouzdani i zdravi.

Moj nekadašnji portal na kojem sam i počeo “kolumnariti” rasplakao se nad tužnom sudbinom Rade Šerbedžije. Uglavnom, Radi su i otac i majka Srbi pa je Radi teško. Pa zar stvarno treba pisati takve jeftine pamflete? Kad je rat počeo, Rade je otišao na “rezervni položaj”, a kad je rat završio Rade se vratio. Kad su agresori dobili nogom u tur Rade se vratio u “Tuđmaniju” i dobro mu ide. Zagreb, Rijeka, Brijuni… Radi je u Zagrebu i na Brijunima odlično. Hvala Bogu! Sad se čudi rezerviranosti prema njemu.

I što sad? Ono što čudi je činjenica da se je u Domovinskom ratu aproksimativno desetak tisuća Srba borilo na hrvatskoj strani, a o njima nitko ne piše ni riječi niti se trudi da im priskrbi sve što bi im moglo zatrebati. Međutim, nedostatak “oduševljenja” prema Radi i njegovoj ulozi u razrušenom Vukovaru ne ide na onu stvar ekipi. U gori i dalje raste zelen bor… Okrenite se malo i onim Srbima koji su se borili i ginuli za ovu državu. Poanta čitave priče je da nije bitno odakle si nego kakav si…

Davor Ivanković je medijski alkar. Pogađa u sridu. Kaže: “Neki bi sada zbog ‘Jure i Bobana’ slali na Goli otok. Zato se i dalje pjeva, a “društveni higijeničari” ne spavaju. Zato i izgledaju tako neispavano. Skandalozno! U Imotskom su deseci tisuća Hrvata pjevali hrvatske pjesme na hrvatskom jeziku uz hrvatske zastave. Sramota! Zovite odmah Radu, Tomića, Pofuka, Rudanicu, Tomu, Bajrušija… Još Juga nije propala…

Crkvenim “krugovima” vraćaju se oduzeti stambeni i poslovni “kvadrati”.

Na kraju krajeva i na početku početka, najstariji posao ipak je bio stvaranje svijeta.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Dana 29. srpnja, sin afričkih migranata nožem je napao na malu djecu u Southportu u Engleskoj. Ubio je tri djevojčice (u dobi od šest, sedam i devet godina, na gornjoj slici) i teško ranio dvoje odraslih i osmero druge djece; pet ih je ostalo u kritičnom stanju.

Međutim, zaista velika vijest je da je nekoliko Britanaca zaključilo da je napadač bio musliman, a zatim su se pobunili i napali džamiju. To je potaknulo premijera Kiera Starmera da obeća da će učiniti sve što je u njegovoj moći da zaštiti ne starosjedilačku britansku djecu, već muslimane.

Na tiskovnoj konferenciji, Starmer je osudio one koji prosvjeduju protiv ubojstva troje djece kao “ekstremno desničarske” “nasilnike”, dodavši: “Dopustite da budem vrlo jasan. Poduzet ću sve korake koji su potrebni da vas [Muslimane] zaštitim…. Krajnja desnica pokazuje tko je. Moramo pokazati tko smo mi kao odgovor na to.”

Ali zašto je toliko Britanaca pretpostavilo da je ubojica, čije je ime dano kao Muganwa Rudakubana, rođen od ruandskih migranata, uopće bio musliman?

Prvo, kako to već biva, mnogi su muslimani pokrenuli slične napade, nasumično napadajući nožem domaće Europljane. Iako postoji bezbroj primjera iz zapadnih zemalja – uključujući javno odrubljivanje glave u Londonu, također od ruke afričkih migranata – ne treba napustiti Britansko otočje da bi se pronašao gotovo identičan napad.

Dana 23. studenog 2023., musliman alžirskog podrijetla, s poznatim kriminalnim dosjeom, također je nožem izbo skupinu predškolske djece koja su pohađala katoličku školu Saint Mary’s u Dublinu. U napadu je izbodeno troje djece – dvije djevojčice i dječak, svi stari pet ili šest godina – i njegovateljica koja ih je pokušala obraniti. Ubodena nožem blizu srca, još jedna petogodišnja djevojčica hospitalizirana je u kritičnom stanju.

Inače, tadašnji irski premijer Leo Varadkar (poluindijac homoseksualac) odgovorio je baš kao i njegov britanski kolega prije nekoliko dana. Optužio je one koji prosvjeduju protiv izbadanja katoličke školske djece da su rasisti “puni mržnje” i obećao da će koristiti “sve resurse zakona” za kažnjavanje prosvjednika i pooštravanje zakona koji se tiču ​​”govora mržnje” i “huškanja”.

Drugo, Rudakubana bi mogao biti obraćenik na islam.

Bilo je mnogo primjera nemuslimana, uključujući europskog podrijetla, koji su prešli na islam samo da bi počeli sa terorizmom. Iz očitih razloga, oni rijetko formalno mijenjaju svoja prijašnja, nemuslimanska imena. Ruanda je, štoviše, iako povijesno kršćanske većine, doživjela nagli porast prelaska na islam. Konačno, kao mladi crni migrant u UK, gdje je kulturna i etnička polarizacija postala izražena, Rudakubana bi najvjerojatnije gravitirao i usvojio načine i svjetonazor drugih crnih i smeđih migranata; a veliki broj njih su muslimani u Velikoj Britaniji.

Treće, kada su u pitanju imena muslimana subsaharske Afrike, ona su često autohtona, a ne onakva kakva biste očekivali da budu – Muhamed, Ahmed i slična.

Razmotrite afričku naciju Ugandu, koja dijeli granicu s Ruandom i u kojoj je slično kršćanska većina (s malom, iako nemirnom, muslimanskom manjinom). Mnogi, ako ne i većina muslimana u Ugandi – čak i počinioci ubojstava, te nasilni – imaju autohtona imena koja nemaju nikakve veze s islamom.

Tako je ime tinejdžerice muslimanke koju je otac prije nekoliko dana spalio zbog prelaska na kršćanstvo Naasike Maliyat. Nekoliko tjedana prije toga, drugi musliman je otrovao i ubio svoju majku jer je prihvatila Krista. Njegovo ime je Arajabu Mukiibi. U veljači je ubijen i muslimanski par koji se obratio na kršćanstvo. Zvala su se Twaha Namwoyo i Nadiimu Katooko.

Doista, dva Afrikanca koji su zaklali i nožem odrubili glavu Leeju Rigbyju, britanskom vojniku, na ulicama Londona 2013. zvali su se Michael Adebolajo i Michael Adebowale. Obojica su prešli na islam.

Jasno, Shakespearov izreka, “Što je u imenu?” ovdje ima veliku težinu. Ime osobe, posebno u podsaharskoj Africi, ne mora biti, a često i nije, prepoznatljivo muslimansko, iako ta osoba jest.

Ali možda je najveći pokazatelj da je Muganwa Rudakubana možda bio musliman to što su britanske vlasti koje tvrde da on nije musliman izgubile sav kredibilitet. Njihova riječ je apsolutno bezvrijedna. U ovoj fazi igre, tko bi se iznenadio kada bi saznao da, kao dio svoje “kontrole štete prema muslimanima”, vlasti stvaraju lažna imena, identitete i pozadinu za muslimanske kriminalce, kako ljudi ne bi nastavili povezivati ​​točke i dizati se protiv njihove agende?

Na primjer, dan nakon Rudakubanina ubojitog pohoda nožem, jedan drugi muškarac je bio uhićen jer je pripremao napad nožem na bdijenju za žrtve. Iako se definitivno čini da je muškarac arapskog ili bliskoistočnog podrijetla, vlasti su mu brzo dale ime “Jordan Davies”. (Čak i da mu je to pravo ime, možda mu je otac Britanac, ali majka muslimanskog podrijetla — i zar je onda tek nedavno odlučio stupiti u dodir sa svojim “korijenima”?)

Ne može se dovoljno naglasiti: čelnici UK, kao što je slučaj sa svim čelnicima Zapada, uvjereni su ljevičari, što, između ostalog, znači da za njih ciljevi uvijek opravdavaju sredstva. Bilo da je njihov proklamirani cilj održavanje mira i reda u UK ili, što je vjerojatnije, da je to prevladavanje bilo koje prepreke na putu njihovog plana masovne migracije, korištenjem svih potrebnih sredstava — uključujući otvorene laži i izmišljotine — očito je dio njihovog modusa operandi. Misliti drugačije znači biti budala.

Na kraju, naravno, nije važno je li Rudakubana musliman ili nije. Isti argument ostaje. Europa je utemeljena na kršćanskim vrijednostima. Oni koji dođu u Europu i ne asimiliraju se, bilo da su muslimani ili samo iz “trećeg svijeta” — što je sve više samo akademska razlika — sa sobom donose neprihvatljiva “ponašanja”, uglavnom tribalizam koji se očituje kao mržnja i napadi na “druge”.

Istini za volju, u Europi su oni koji djeluju prema takvim plemenskim impulsima gotovo uvijek muslimani. Islam u biti obogotvoruje tribalizam – ideju da se svijet sastoji od “nas” protiv “njih” – ali, ponekad, to bi jednostavno mogao biti opći tribalizam. Islam u Europi samo je koncentrirani i mikrosmički odraz ove istine, iako se odnosi na sve koji ne dijele svjetonazor Zapada, koji je još uvijek ukorijenjen u kršćanskim vrijednostima – a koje ljevica mrzi i čini sve što je moguće da potkopa.

Raymond Ibrahim, The Stream

Pripremio Milenko Bernadić, dopisnik, Croativ.net-a iz Španjolske

Poveznice:

Muslim or Not? British Government Respects Privacy of Man Who Murdered Three Children

Islam’s ‘Rule of Numbers’

https://www.aljazeera.com/news/2023/11/24/irish-police-make-34-arrests-after-dublin-rioting

https://www.bbc.co.uk/programmes/p07gmxt6

Muslim Father Burns Daughter for Turning to Christ

Muslim Suspected of Killing His Christian Mother, Relative Says

Christian Convert Couple Slain for their Faith

Media Cover Up the Jihad on French Churches

People asking, "Why are the protestors in Southport targeting a Mosque"?

During the vigil for the three murdered girls, police arrested a man of Arab appearance, reportedly with a knife, in Southport town centre, on his way to attack the vigil

Was this an Islamic terrorist?… pic.twitter.com/R7BTt2MdEi

— Connor Tomlinson (@Con_Tomlinson) July 30, 2024

How Islam Deified Tribalism