Žena “odjenuta suncem” ukazuje na to kako je Marija napustila sjene smrti i ušla u prekrasno svjetlo nebeske slave – piše Philip Kosloski u Aletei.

Slika: Kruna od dvanaest zvijezda Diego Velázquez | Javna domena

Prvo čitanje o svetkovini Uznesenja Marijina uzeto je iz knjige Otkrivenja:

Otvoren je Božji hram na nebu,
a Kovčeg saveza njegova mogao se vidjeti u hramu.
Veliki znak pojavi se na nebu, žena obučena u sunce,
s mjesecom pod nogama,
a na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda.
Bila je trudna i glasno je zapomagala od boli dok se trudila roditi.
Otkrivenje 11:19A, 12:1-2

Papa Benedikt XVI. osvrnuo se na ovo čitanje u homiliji koju je održao 2007. godine na svetkovinu Velike Gospe.

Žena odjevena suncem
Objasnio je kako, “bez ikakve sumnje, prvo značenje je da je to Gospa, Marija, zaodjevena suncem, to jest Bogom, potpuno; Marija koja živi potpuno u Bogu, okružena i prožeta Božjim svjetlom. Okružena 12 zvijezda, to jest 12 plemena Izraelovih, cijeli Božji narod, cijela zajednica svetaca; i pod njezinim nogama, mjesec, slika smrti i smrtnosti.”

Benedikt XVI nastavlja pokazujući kako je ova slika povezana s njezinim Uznesenjem:

Marija je iza sebe ostavila smrt; potpuno je obučena u život, uznesena je tijelom i dušom u Božju slavu i tako nam, stavljena u slavu nakon pobjede nad smrću, govori: Ohrabrite se, ljubav je ta koja na kraju pobjeđuje!
Uznesenje Marijino na nebo velika je pobjeda nad grijehom i smrću, ona koja nam može dati nadu za budućnost:

To je prvo značenje žene koja je Marija uspjela biti. “Žena zaogrnuta suncem” veliki je znak pobjede ljubavi, pobjede dobrote, pobjede Boga; veliki znak utjehe.
Ljubav je pobijedila čak i smrt, što bi nam trebalo pomoći dok se na jednoj zemlji borimo protiv grijeha.

Iako se može činiti da grijeh ima prednost, dobra vijest koja nam je otkrivena u Uznesenju jest da Kristova ljubav pobjeđuje sve.

Ono što trebamo učiniti jest nasljedovati Marijin primjer i pouzdati se u Boga, dopuštajući mu da čini što želi u našim životima:

Blagdan Velike Gospe poziv je na pouzdanje u Boga i nasljedovanje Marije u onome što je ona sama rekla: Evo, službenica sam Gospodnja; Stavljam se Gospodinu na raspolaganje.
Dok slavimo Veliku Gospu, pogledajmo gore i s čuđenjem gledajmo ženu “odjenutu suncem”, koja nas nastavlja pozivati ​​da slijedimo njezine stope (Aletea)

Luka Modrić jučer je kao kapetan Real Madrida podigao pehar UEFA-inog Superkupa nakon što je njegova momčad s 2:0 pobijedila Atalantu, uz golove Fedea Valverdea i Kyliana Mbappea – prenosi Poskok, pisanje HMS-a.

foto : Kanal sportowy

Ovaj trijumf, ostvaren u Varšavi, donio je Modriću 27. trofej u dresu Reala, čime je postao igrač s najviše osvojenih trofeja u povijesti kluba.

Do ove utakmice, Modrić je dijelio prvo mjesto s Nachom, koji ima 26 trofeja, ali s obzirom na to da je Nacho sada igrač saudijskog Al Qadsiaha, neće imati priliku povećati tu brojku. Modrić, koji će uskoro napuniti 39 godina, započeo je novu sezonu s Realom, u kojoj će momčad ponovno pokušati osvojiti Ligu prvaka, La Ligu i Kup kralja.

Očekuje se da Modrić u ovoj sezoni ima veću ulogu nego prošle godine, kada je često ulazio s klupe. Španjolski mediji naglašavaju kako bi zbog umirovljenja Tonija Kroosa i Modrićeve forme, kapetan Hrvatske mogao imati značajnu minutažu.

“Zamijenio je Rodryga, učvrstio Realovu igru i pokazao da će u ovoj sezoni dobiti dosta minuta jer momčadi je u prvom poluvremenu nedostajao tip igrača kakav je on. Imao je zadovoljstvo podići prvi trofej kao kapetan tima. Sad je na 27 osvojenih trofeja, najviše u povijesti Madrida,” piše As nakon jučerašnje Modrićeve izvedbe.

“To je ljubav i nemojte to nikako drugačije zvati. To je ono što Realovi navijači osjećaju za Luku Modrića. Uzbudljivo je bilo vidjeti ovacije koje je dobio pri ulasku na teren. Čista ljubav. Nalik onoj na Real i finala,” dodala je Marca./HMS/

Brojni hodočasnici, kažu, deseci tisuća građana iz cijele Dalmacije, ali i Hercegovine, koji su noćas i jutros pješice stizali u Gospino svetište, u srcama i na usnama nosili su zazive koji su njima osobno najvažniji. Onima kojima je to Hajduk, bio je Hajduk koji, eto, igra na Veliku Gospu – piše JOSIP GRČIĆ u Dalmacijanews. Djelomično prenosimo…

I već danima rijeke ljudi teku prema Sinju, a svima je cilj Svetište s oltarom Gospe Sinjske. Deseci i stotine tisuća dolaze pred sliku sinjske nebeske zaštitnice kako bi podijelili s Njom težinu u duši, zamolili je za milost ili zahvalili na primljenim dobročinstvima, koja Ona neumorno dijeli vjernicima, evo, već više od tri desetljeća.

Tjedan i pol dana nakon Alke, Sinj opet nije spavao. Hodočasnici koji su počeli pristizati u velikoj mjeri još tijekom srijede, u noći na četvrtak i tijekom jutra nagrnuli su u grad pod Kamičkom. Nitko nije žalio zbog neprospavane noći, jer jednom je Gospa! Njezin zagovor i milost treba zaslužiti, kazat će vjernici kojima nije bilo teško prijeći sve te kilometre. Doduše, neki su odmah navalili na fast-food objekte, neki se predali meditaciji i molitvi, kako kome odgovara… Jedno je sigurno – da u Sinju ovih dana ima mjesta za svakoga. Jer je i Gospina milost neizmjerna, dovoljna za sve koji joj se obraćaju.

– Dolazimo iz Livna, 13 sati smo bili u putu. Krenuli smo oko 16:30 sati i došli rano jutros. Gospino veliko milosrđe nas u cijelom životu tješi, a Gospa nam da snagu i da dođemo ovdje. Meni je ovo sedmi put da sam u Sinju – rekla je Ružica Bilić. Sa svojim je sestrama krenula prema Gospinom Sinju, jedna od sestara, i to Biljana Vedriš prvi je puta hodajući stigla pred čudotvornu sliku.

– Prvi puta sam pješačila i iskreno je bilo naporno. Sretna sam da sam izdržala, uz Gospinu moć i moje sestre koje su bile sa mnom.

Evo kako je 1. studenog 1950. proglašena dogma o Marijinom uznesenju (blagdan Velike Gospe)

Bilo je i onih koji su nogama pedalali na biciklima…

– Iz Gruda smo biciklom došli do Sinja, i trebalo nam je oko tri sata. Prijeđeno je 87 kilometara, dok nije bilo vrućine. Članovi smo Biciklističkog kluba Grude – govori Ante Žulj. S njim je u društvu Vitomir Boban.

– Iako ima puno kraljica na svijetu, jedino Gospa je prava kraljica, s krunom na glavi! Naši su otišli pred Turcima, nisu im htjeli robovati pa su sa sobom ponijeli Gospinu sliku. Svatko ovdje ima svoju nakanu, tristo godina naši ljudi putuju ovdje. I nove generacije uvijek imaju želju ići pješice, tako i moja i druga djeca – veli Ante Baketinić.

– Moja ekipa je stigla iz Rame našoj Majci od milosti, nakon tri dana hodanja. Došli smo se, naravno, pomoliti i zahvaliti, noge su pune žulja i rana, ali isplatilo se. Sanirat ćemo sada rane, ispovjediti se i malo odmoriti. Najviše smo hodali po noći kako bi nam bilo manje vruće – priča nam tako Branko Petrović kojemu jedan mladi franjevac pomaže sanirati rane na stopalima, toliko da je krv probila kroz bijele sportske čarape.

Čarape su, zato, tek dio onoga što se nudilo po velikom derneku koji se prosuo svim uličicama, trgovima i parkovima viteškoga grada. Hvala nebesima na struji, mogle su se mise pratiti preko zvučnika diljem grada, a usput šetati i birati.

Među tradicionalnim vjernicima sinjskog kraja četiri dana u godini je strogi nemrs. To su Čista srijeda, Veliki petak, Badnji dan i, kao lokalni ali za njih jednako važan, Gospin post, dan uoči blagdana Velike Gospe. Neki taj dan poste, neki se ne mrse, ali nemali broj niti posti niti se ne mrsi što ni u kojem slučaju ne znači da manje štuju Gospu Sinjsku. Od lokalnog, pak, stanovništva, takvi koji dan prije Gospinog blagdana ne poste ili se bar ne mrse su tek iznimke.

U skladu s tim ustalili su se i običaji da se ponoć i prve minute dana na koji spada blagdan dočeka “gladan kao vuk”, sve do posjeta šatorima u sinjskom parku gdje se nudi pečeni odojak i janjetina.

– Ljudi nemaju novca pa prodaja ide nešto slabije nego prošle godine. Za kilogram odojka treba izdvojiti 30 eura dok za kilogram janjetine treba imati 40 eura. Neki se ljudi žale, nekima blagdan Velike Gospe i alkarski dani ne mogu proći bez barem kilograma pečenog, tako da se svega nagledamo ovih dana. Cijene su išle u skladu s drugim povećanjima, kako je struja išla gore tako je i cijena mesa otišla – govori Joko Čačija dok lopatom pomjera žeravicu ispod “stolnog nogometa”.

A dok su jedni s krunicom u rukama prelazili na desetke kilometara, drugi su jutro 15. kolovoza dočekali uz zabavu s alkoholnim pićima i jakom glazbom na gradskim ulicama. Hodočasnici su prolazili uz razuzdanu mladost na kultnoj Pijaci. U isto vrijeme, sinjski park postao je postelja na otvorenom.

Otvorena su i srca Sinjana, nesumnjivo dobrih domaćina kad je gostoprimstvo u pitanju, za furešte i domaće, ali uspijeva li svoje bogatstvo – kako prirodno i kulturno, tako i gastronomsko i vjersko, svijetu prezentirati tijekom cijele godine?