Nemoguće nam je vratiti se u stanje izvorne nevinosti. Ljudski pad nije bio neka neugodna pogreška, nešto što je najbolje zaboraviti, kao da možemo raščistiti cijelu stvar praveći se da se nikada nije dogodila. To je, zapravo, ono što bi stanovnici nudističkih kolonija i europskih plaža htjeli vjerovati.

Ali to je laž. Vrata Edena i dalje su odlučno zatvorena. Pogreška je učinjena i naučili smo lekciju o stanju u svemiru i svemu što se događa u njemu. Ipak, Bog je u svojoj beskrajnoj milosti i pravdi poslao svoga Sina Jedinorođenca da nas otkupi od tiranije laži.

Isus je dopustio da ga ponize do kraja i svuku do gola, a u toj moralnoj agoniji u kombinaciji s njegovom fizičkom agonijom ponio je bol naših zlih izbora. U tom procesu je ostvario otkupljenje svakog aspekta našeg bića, uključujući i tijelo. On je platio cijenu za sve bolesti koje tijelo uzrokuje i trpi.

Mi se ne možemo vratiti u Eden, ali Krist je otvorio put do obnove izvornog jedinstva- onog s kojim smo bili blagoslovljeni prije pada. On nas poziva da se borimo u svakom trenutku u skladu s Božjom prvotnom namjerom, tako da bi jednog dana naslijedili naš istinski identitet.

“I još se ne očitova što ćemo biti“, kaže sveti Ivan (1 Iv 3, 2-3). Djelomično znamo, s očima vjere, očima nade, jer nam je rečeno kako ćemo u Raju, nakon “uskrsnuća tijela“, biti blagoslovljeni zauvijek s novim i proslavljenim tijelima. Do tada, Gospodin nas uvjerava da nam je njegova milost dovoljna.

On želi da naša tijela budu izraz naša cjelokupnu osobnost, bilo u celibatu ili u čistoći bračne ljubavi. Nadnaravnom milošću izlivenom kroz sakramente Crkve i zazvanom kroz molitvu, moguće je naučiti u potpunosti ljubiti, razumjeti ono što smo nekad bili i gledati prema naprijed s pouzdanjem na ono što možemo postati.

U Kristu, oznake našeg drevnog poraza su preobražene. One su simbol blaženog jedinstva koje nas čeka, a za koje je On platio cijenu. Naš zadatak je surađivati s milošću, nositi dio križa svaki dan našeg života, boriti se protiv onih snaga koje su ga svukle do gola i degradirale mu tijelo.

U toj borbi, čednost čuva našu osobnost poput zida oko palače, i sram funkcionira kao nevidljivi stražar na vratima. Sram rađa pokajanje. Pokajanje razbija stisak sebičnosti, i dopušta djelovanje prave ljubavi. A kad Ljubav završi sa svojim radom, nema više sramote.

Ne smijemo podcijeniti hitnost ovog poziva na borbu, niti smijemo zaboraviti da je naš protivnik opisan u Svetom Pismu kao najsuptilnije i najlukavije stvorenje. Krist nas poziva da ostanemo budni i bdijemo, zadržavajući stalni oprez zbog taktike đavla, a posebno zbog njegovog posebnog interesa za našu djecu. Iskušenja obično počinju suptilno, sa “malim” kompromisima, ali moramo shvatiti da je svrha neprijatelja da nas postupnim ublažavanjem gura prema puno gorim stvarima.

Zbog masivnog pritiska nemoralnog društva, sve nam se teže oduprijeti današnjim izazovima jer je u našoj prirodi da želimo svojoj djeci sreću. A mladi se doimaju vrlo nesretno kada se opiremo njihovoj želji da budu moderni i u skladu s vremenom. No, moramo stvar sagledati iz druge perspektive. Bog, naš Otac želi da naša djeca budu sretna vječno, pa nam njihova istinska sreća uvijek mora biti pred očima našeg srca.

Živimo u bolesnom vremenu, u stvari došli smo do razdoblje koje je smrtno bolesno. Ivan Pavao II nazvao ga je “kulturom smrti”. I pri tom je mislio puno šire od smrti tijela. U jednom kratkom stoljeću, Zapadno društvo je degenerirala iz kršćanske kulture u jednu kulturu bez duše, a sada i bez ljudskosti.

Sljedeća faza je dijabolična kultura, proces koji je već započeo. U ovom trenutku, u velikom ratu između dobra i zla, moramo se okrenuti s obnovljenim povjerenjem prema Gospi, moleći za milosti mudrosti, razboritosti i skromnosti za naše mlade. Svakodnevno bismo trebali zazivati njezinu zaštitu protiv duha svijeta i duha našeg drevnog neprijatelja. Ako to učinimo, ona će nam pomoći da vidimo područja našeg života u kojima smo bili prevareni, Ako odgovorimo na njezine izljeve milosti, ona će nam pomoći da pronađemo bolji način. Onda će naša djeca učiti potpunije ljubiti. I biti će ljubljena zbog onoga što zaista jesu.

Michael D. O’Brian

izvor: QuoVadisEcclesia

Žena “odjenuta suncem” ukazuje na to kako je Marija napustila sjene smrti i ušla u prekrasno svjetlo nebeske slave – piše Philip Kosloski u Aletei.

Slika: Kruna od dvanaest zvijezda Diego Velázquez | Javna domena

Prvo čitanje o svetkovini Uznesenja Marijina uzeto je iz knjige Otkrivenja:

Otvoren je Božji hram na nebu,
a Kovčeg saveza njegova mogao se vidjeti u hramu.
Veliki znak pojavi se na nebu, žena obučena u sunce,
s mjesecom pod nogama,
a na glavi joj kruna od dvanaest zvijezda.
Bila je trudna i glasno je zapomagala od boli dok se trudila roditi.
Otkrivenje 11:19A, 12:1-2

Papa Benedikt XVI. osvrnuo se na ovo čitanje u homiliji koju je održao 2007. godine na svetkovinu Velike Gospe.

Žena odjevena suncem
Objasnio je kako, “bez ikakve sumnje, prvo značenje je da je to Gospa, Marija, zaodjevena suncem, to jest Bogom, potpuno; Marija koja živi potpuno u Bogu, okružena i prožeta Božjim svjetlom. Okružena 12 zvijezda, to jest 12 plemena Izraelovih, cijeli Božji narod, cijela zajednica svetaca; i pod njezinim nogama, mjesec, slika smrti i smrtnosti.”

Benedikt XVI nastavlja pokazujući kako je ova slika povezana s njezinim Uznesenjem:

Marija je iza sebe ostavila smrt; potpuno je obučena u život, uznesena je tijelom i dušom u Božju slavu i tako nam, stavljena u slavu nakon pobjede nad smrću, govori: Ohrabrite se, ljubav je ta koja na kraju pobjeđuje!
Uznesenje Marijino na nebo velika je pobjeda nad grijehom i smrću, ona koja nam može dati nadu za budućnost:

To je prvo značenje žene koja je Marija uspjela biti. “Žena zaogrnuta suncem” veliki je znak pobjede ljubavi, pobjede dobrote, pobjede Boga; veliki znak utjehe.
Ljubav je pobijedila čak i smrt, što bi nam trebalo pomoći dok se na jednoj zemlji borimo protiv grijeha.

Iako se može činiti da grijeh ima prednost, dobra vijest koja nam je otkrivena u Uznesenju jest da Kristova ljubav pobjeđuje sve.

Ono što trebamo učiniti jest nasljedovati Marijin primjer i pouzdati se u Boga, dopuštajući mu da čini što želi u našim životima:

Blagdan Velike Gospe poziv je na pouzdanje u Boga i nasljedovanje Marije u onome što je ona sama rekla: Evo, službenica sam Gospodnja; Stavljam se Gospodinu na raspolaganje.
Dok slavimo Veliku Gospu, pogledajmo gore i s čuđenjem gledajmo ženu “odjenutu suncem”, koja nas nastavlja pozivati ​​da slijedimo njezine stope (Aletea)

Luka Modrić jučer je kao kapetan Real Madrida podigao pehar UEFA-inog Superkupa nakon što je njegova momčad s 2:0 pobijedila Atalantu, uz golove Fedea Valverdea i Kyliana Mbappea – prenosi Poskok, pisanje HMS-a.

foto : Kanal sportowy

Ovaj trijumf, ostvaren u Varšavi, donio je Modriću 27. trofej u dresu Reala, čime je postao igrač s najviše osvojenih trofeja u povijesti kluba.

Do ove utakmice, Modrić je dijelio prvo mjesto s Nachom, koji ima 26 trofeja, ali s obzirom na to da je Nacho sada igrač saudijskog Al Qadsiaha, neće imati priliku povećati tu brojku. Modrić, koji će uskoro napuniti 39 godina, započeo je novu sezonu s Realom, u kojoj će momčad ponovno pokušati osvojiti Ligu prvaka, La Ligu i Kup kralja.

Očekuje se da Modrić u ovoj sezoni ima veću ulogu nego prošle godine, kada je često ulazio s klupe. Španjolski mediji naglašavaju kako bi zbog umirovljenja Tonija Kroosa i Modrićeve forme, kapetan Hrvatske mogao imati značajnu minutažu.

“Zamijenio je Rodryga, učvrstio Realovu igru i pokazao da će u ovoj sezoni dobiti dosta minuta jer momčadi je u prvom poluvremenu nedostajao tip igrača kakav je on. Imao je zadovoljstvo podići prvi trofej kao kapetan tima. Sad je na 27 osvojenih trofeja, najviše u povijesti Madrida,” piše As nakon jučerašnje Modrićeve izvedbe.

“To je ljubav i nemojte to nikako drugačije zvati. To je ono što Realovi navijači osjećaju za Luku Modrića. Uzbudljivo je bilo vidjeti ovacije koje je dobio pri ulasku na teren. Čista ljubav. Nalik onoj na Real i finala,” dodala je Marca./HMS/