Dosada je u povijesti Crkve 16 papa nosilo ime Grgur. Prvome između njih povijest je dala počasni naslov Veliki. To je znak da se radi o izvanrednoj osobi čiji je utjecaj trajne vrijednosti kroz sva vremena. On je živio i djelovao u veoma teškim i složenim okolnostima – donosi TKA.

Dosada je u povijesti Crkve 16 papa nosilo ime Grgur. Prvome između njih povijest je dala počasni naslov Veliki. To je znak da se radi o izvanrednoj osobi čiji je utjecaj trajne vrijednosti kroz sva vremena. On je živio i djelovao u veoma teškim i složenim okolnostima. Pa ipak je taj rad, zahvaljujući Božjoj milosti, svečevoj neumornoj revnosti, ugledu što je proizlazio iz njegove svetosti i bogate osobnosti, njegovu izvanrednom talentu za upravu, bio izvanredan; a rezultati su njegova 14-godišnjeg pontifikata bili izuzetno veliki ne samo za njegovo nego i za kasnija vremena.

On je Petrovoj Stolici, kako na Zapadu tako i na Istoku, pribavio silan ugled. Udario je temelj odnosima s carskim vlastima u Bizantu, na bazi većeg dostojanstva i veće slobode, osobito na duhovnome području. Radio je na obraćenju Langobarda u Italiji te Angla u Britaniji. U životu je bio učitelj narodu, redovnicima, kleru i biskupima, a po smrti je to svojim brojnim pisanim djelima.

Grgur se rodio oko god. 540. u Rimu, u krilu jedne stare i ugledne rimske senatorske obitelji. U sebi je nosio najbolje vrijednosti rimske baštine. Kao rođeni Rimljanin osjećao se uvijek duboko vezan i s Rimskim Carstvom. To ga ipak nije smetalo – što je također dokaz da je bio velik duh, čovjek širokih pogleda – da svoj pogled upravi i izvan granica Rimskoga Carstva, na nove germanske narode što su nadirali prema zapadu i jugu. Svojom je oštroumnošću odmah shvatio da je zadaća rimske Crkve te narode ne samo obratiti i pokrstiti, već i u sebe uključiti, učiniti ih svojima, da se u njoj osjećaju kao u vlastitoj kući. I tako je Rim pod njegovom vladavinom postao misionarsko središte Zapada.

Od svog je oca baštinio na Siciliji veliko imanje pa mu je tako bilo moguće osnovati ondje 6 benediktinskih samostana. Jedan je osnovao u Rimu u svojoj rodnoj kući, koju je pretvorio u samostan, posvetivši ga svetom Andriji. Jedno je vrijeme bio visoki državni činovnik, rimski prefekt, a onda se nenadano god. 575. povukao iz javne službe te postao redovnik svoga rimskoga samostana Sv. Andrije. Tu se osjećao veoma ugodno, no nije mu bilo dano dugo uživati sveti samostanski mir. Papa Benedikt I. i Pelagije II. uzeše ga u svoju službu. Pelagije II. ga je zaredio za đakona te kao svog apokrizijara – nuncija – poslao god. 579. u Carigrad. Ondje Grgur ostade sve do god. 585. živeći na carskome dvoru u redovničkoj povučenosti i siromaštvu, provodeći vrijeme usred dvorske vreve i meteža isključivo u molitvi i teološkom proučavanju.

Nakon povratka u Rim živio je opet jedno vrijeme u svome dragom samostanu, no i dalje je bio Papin savjetnik i vodio brigu o njegovoj korespondenciji s Istokom. Protiv svoje volje i odlučnog protivljenja izabran je god. 590. za Pelagijeva nasljednika na Petrovoj Stolici. Njegov će pontifikat u povijesti Crkve biti jedan od velikih. Grgur je odmah od početka svoga pontifikata imao jasnu svijest o svojim papinskim dužnostima. Za biskupa je posvećen baš na današnji dan godine 590. Izabran je bio već prije i odmah je počeo djelovati. U Rimu su tada vladale velike elementarne nepogode: poplava, zatim glad i kuga. Novi je papa odredio da se održi svečana pokornička procesija kako bi se izmolilo Božje smilovanje. Kao dobar organizator naredio je da sav Božji narod sudjeluje u procesiji, ali da se pojedine kategorije okupe i svrstaju kod pojedinih rimskih crkava. Tako kler kod Sv. Kuzme i Damjana, redovnici kod Sv. Gervazija i Protazija, redovnice kod Sv. Petra i Marcelina, dječaci kod Sv. Ivana i Pavla, udovice kod Sv. Eufemije, udate žene kod Sv. Klementa, a svi drugi vjernici kod Sv. Stjepana. Iz tih su crkava svi išli moleći u crkvu Sv. Marije Velike. Tom je zgodom Grgur izrekao vjernicima svoju prvu propovijed. U njoj se kao brižan pastir potrudio da svoje ovce utješi, obodri, upravi im srce prema Bogu, koji pripušta takve nevolje da bi se ljudi obratili. Sve ih je potaknuo također na ustrajnu molitvu i pokoru.

Grgur je bio i veliki obnovitelj bogoslužja. On je dao rimskome kanonu mise, koji još i danas upotrebljavamo, konačan oblik. Od njega potječe i po njemu se zove Grgurov sakramentar. On je obnovitelj liturgijskoga pjevanja. Da li je i u kolikoj je mjeri on i tvorac takozvanoga gregorijanskog korala, to se ne može sa sigurnošću utvrditi. Osnovao je rimsku školu pjevača. Grgur je i kao papa i usred najveće aktivnosti bio velik mistik koji je neprestano žalio za smirenim kontemplativnim redovničkim životom. To je njegovoj pastirskoj službi davalo poseban čar. I nije čudo što su svi njegovi brojni duhovni spisi duboko utjecali na srednjovjekovnu pobožnost.

Grgur je pun zasluga preminuo 12. ožujka 604. Glas svetosti uživao je već za života, a nakon smrti samo se još povećao. (KTA)

 Bundnis Sahra Wagenknecht ili skraćeno BSW je njemačka stranka osnovana početkom 2024 godine. Na lipanjskim europskim izborima ova stranka osvaja 6% glasova, a sada na lokalnim postaje odlučujuća stranka na području bivše Istočne Njemačke.

  Priča o BSW je ujedno priča o kulturološko-političkom nasljeđu komunističke Istočne Njemačke koju Staljin osniva 07.10.1949. Riječ je o državi formiranoj kako bi ju se što bolje prodalo Zapadu. Primjer toga je Staljinova nota iz 1952. kojom on nudi ujedinjenje Njemačke pod uvjetom da ova bude neutralna. Tadašnja Zapadna Njemačka odbija taj prijedlog pa do ujedinjenja dolazi tek 03.10.1990. nakon što bankrotiranom SSSR bude isplaćena otkupnina – piše Hladna istina.

ELEZIONI IN TURINGIA (EX DDR)

Il partito di destra anti euro tedesco AfD ha vinto nello stato orientale di Turingia.

Il nuovo partito DAVVERO DI SINISTRA chiamato Alleanza Sahra Wagenknecht – Ragione e Giustizia, è già a due cifre.

Fonte screenshot:https://t.co/NqzXJJylBj pic.twitter.com/mChfhHE8VQ

— Stefano Longagnani (@longagnani) September 2, 2024

  Više od 4 desetljeća komunizma i potom šok prelaska na kapitalizam su stvorili društveni efekat koji još nije prošao. Najbolji primjer toga su izbori na kojima nekadašnja Komunistička partija i potom desni AFD ostvaruju odlične rezultate. Kao primjer toga ćemo uzeti izbore u Tiringija 1994. na kojima nekadašnji Komunisti, a sada PDS osvajaju 16.57% glasova.

  Od tada do danas jedino što se promjenilo je postak glasova i zastupničkih mjesta koje bivši komunisti osvajaju u Istočnoj Njemačkoj. Na izborima u Tiringija 2019. oni pod imenom Ljevica osvajaju 31% glasova,a njima se tu već pridružuje novi, desni s AFD 23.4%. Drugim riječima kao što u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj dominiraju CDU i SPD u „Istočnoj Njemačkoj” dominiraju Ljevica i AFD.

  Preciznije bi bilo reći da je Ljevica dominirala do kraja 2023. kada jedna od njihovih zvjezda, Sahra Wagenknecht napušta stranku i osniva BSW. Ona napušta stranku jer se na slaže s njenom podrškom migrantima, korona politici, borcima protiv klimatskih promjena i slično. Dužnosnici stranke Ljevice su s oduševljenjem dočekali njen odlazak jer im se napokon vraća mir u kući. Uz put su komentirali da će ona propasti i da će to rješiti njihove probleme. Na kraju se dogodilo obratno pošto BSW na europskim izborima osvaja 6.17% glasova, a Ljevica 2.7%.

  Razlog za uspjeh BSW-a na jučerašnjim izborima u „Istočnoj” Njemačkoj i ranijima za Europski parlament se po nama temelji na migrantskoj politici. U programu stranke se navodi:

„Mješanje kultura nas može obogatiti, ali to vredi samo dok je broj migranata limitiran…”, a potom se dalje govori „…Cijenu natjecanja za povoljne domove, manje plaćene poslove, neuspjelu integraciju ne snose bogati…”

  Ukratko BSW je klasična lijeva stranka koja kao da je nastala prije 50, 100 ii 150 godina. Ona zagovara veću socijalnu pravdu, veće plaće i mirovine, državne intervencije u ekonomiji i kapitalizam. Istovremeno stranka osuđuje zelenu tranziciju, primanje migranata, zahtjeva deglobalizaciju i protivi se ratu. Ukratko ona se protivi svemu onome što negativno utiče na rast životnog standarda.

  S takvim programom BSW je danas jedinstvena lijeva stranka u Europi i puno šire. Istovremeno riječ je o stranci koja izluđuje zagovornika migranata jer ju ne mogu optuživati za rasizam i nacizam. Ne mogu je za to optuživati pošto je otac Sahre Wagenknecht Iranac, a njena glavna kolegica se zove Amira Mohamed Ali !?

  Sve u svemu na izborima koji su se održali u Tiringiji 01.09.2024. (nakon kojih Financial Times piše da su ove dvije ‘države’ glasovale za kraj rata u Ukrajini – FT/Marizio Blondet) BSW osvaja 16%, a u onima održanim u Saksoniji njih 12%. U oba slučaja je postala najjača lijeva stranka u ove dvije savezne države. Ako tim postotcima dodamo rezultat AFD-a (32 i 31%) i Ljevice (13 i 7%) otkrivamo da su netradicionalne stranke osvojile 61% glasova u Tiringija i 50% u Saksoniji. 

To predstavlja još jedan veliki dokaz o razlici u razmišljanjima između stanovnika bivše Istočne i Zapadne Njemačke.(Hladna istina)

Poštovani Hrvati i Hrvatice,

Ponukani najnovijim događajima u Republici Hrvatskoj, točnije na estradnoj sceni, kao Udruga veterana 4. gardijske brigade smatramo se dužnima reagirati na te događaje.

Prateći medijske natpise od pojedinih „nazovi novinara“ i pojedinaca iz političke elite s pravom se pitamo za koju državu smo ginuli i prolijevali krv, za koga stvarali slobodnu državu.

Pojedini novinari i političari stvaraju takav kaos i podjele u društvu da nam stvarno nije jasno iz kojeg razloga i u čijem interesu to rade.

Smetaju im koncerti Marka Perkovića Thompsona u Imotskom i Dugopolju, koje samo iz njima znanih razloga nazivaju „Ustaškim dernecima“, a s druge strane veličaju koncert Bijelog Dugmeta na kojem se viju jugoslavenske zastave.

Većina naših prijatelja i suboraca iz cijele Hrvatske, Herceg–Bosne i raznih dijelova svijeta prisustvovala je koncertu Marka Perkovića Thompsona gdje tijekom tri koncerta, na njihovu žalost, nije zabilježen niti jedan incident.

Osim ako za pojedine novinare i političare incident nije nošenje hrvatskih zastava, zastava i majica 4. gardijske brigade, kao i zastava i majica HOS–a, koje su legitimne oznake postrojbi iz Domovinskog rata.

Možda im smetaju domoljubne pjesme, možda sto tisuća mladih domoljuba, koji su nazočili koncertima.

Smatramo da im od svega navedenog smeta činjenica da su to sve bili istinski Hrvati i domoljubi, što nije bilo nikakvih problema niti nereda i što je sve proteklo u najboljem redu.

Zbog svega navedenog ova događanja za njih su „Ustaški dernek“, a nastupi Bajage, Bijelog Dugmeta, Cece, Prijovićke… su kultura.

E, mi tu i takvu kulturu ne podržavamo i ne želimo u našem dvorištu.

Nedavni koncert Bijelog Dugmeta u Splitu gdje se pjeva „Moja Jugoslavijo“ i vijori jugoslavenska zastava za njih je vrh kulture.

Draga gospodo (drugovi) to je za nas branitelje dno dna.

Gdje su sada odgovorne osobe, koje takvo nešto dopuštaju i odobravaju?!

Gospodin (drug) Ostojić kaže da je dosta više „sranja“, da treba žestoko udariti na domoljube i zabraniti „Ustaške derneke“, a ne smeta mu Jugoslavija.

Možda ima u planu ponovno otvoriti Goli otok i tamo slati njemu nepodobne, odnosno njihove neistomišljenike. Pitamo se kako onda nazvati okupljanja u Srbu, Strmici, Borovu selu… po njima vjerojatno kulturno okupljanje.

E pa dragi drugovi, taj film nećete gledati. Vi pišite i radite što Vas je volja, a nama nikada više nećete nametati svoje ideje i vjerovanja.

Citat Blaženog Alojzija Stepinca:

„ Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje, našim srcima nikada nećete ovladati„.

Na Vašu žalost Juga Vam je propala, ali ste ipak Vi svoje mjesto i dobro plaćene poslove pronašli pod našim hrvatskim nebom (nažalost).

Mi, veterani 4. gardijske brigade, uvijek i za svagda ostajemo vjerni svojoj poginuloj braći i hrvatskom narodu.

Stoga, na kraju od odgovornih osoba tražimo da nikada više ne dozvole ovim Jugoslavenima nastupe po hrvatskim gradovima, jer to nije kultura, to je širenje mržnje i svjesna provokacija. Neka nastupaju po Srbiji i njihovom „regionu“, a tko ih obožava, neka ih ide tamo slušati i gledati uz četnička kola i igranke.

Ostavite nas na miru i ne izazivajte nas, sve smo Vam dali, a Vi „popularna piskarala“ pljujete po nama, mrzite nas i sve što je hrvatsko.

Mi smo vjerni hrvatskoj zastavi, hrvatskom narodu i našoj poginuloj hrvatskoj braći.

Mrzimo zvijezdu petokraku, pa bila ona na Heinekenu, zastavi ili pak Michelinova.

Bog i Hrvati.

Udruga veterana 4.gardijske brigade.