Connect with us

Vijesti

Absurdi i paradoksi ovih izbora za Europski parlament

Published

on

Nevjerojatne informacije i nalaze Zdravka Gavrana iz Poticajne skupine Pokreta za hrvatsku budućnost, s njihove mrežne stranice, prenosimo.

  1. Na ovim izborima bilo je 1.103.941 ili 29,86 posto od ukupnog broja birača onih koji su glasovali. Glasovalo nije njih čak 2.592.966 ili 70,14 posto!
  2. Najmanje jednog zastupnika osvojilo je šest lista (na kojima se okupilo ukupno 18! stranaka i jedna nezavisna lista). S ostalih 27 lista (na kojima se okupilo 27 stranaka i dvije nezavisne liste) nitko nije izabran. Više od stotinu registriranih stranaka nije sudjelovalo na izborima.
  3. Bilo je 29.597 nevažećih listića odnosno 2,68%. Drugim riječima, samo nevažećih listića dostajalo je za bar pola jednog mandata da su bili valjano zaokruženi u korist jedne liste.
  4. Liste koje su prešle prag i s kojih su jedan ili više kandidata izabrani u EP osvojile su 68,69 posto. To znači da je 31,31 posto glasova izgubljeno, „otišlo u vjetar“, ne polučivši izbor nikoga od onih koji su zaokruženi, nego su dani glasovi, po d’Hondtovoj formuli, pribrojeni razmjerno onima koji su prešli prag – dakle i strankama posve suprotnih programskih i ostalih stajališta od biračevih. Gotovo trećina birača išla je „ututanj“ na izbore. Uzalud su glasovala čak 345,644 birača. I ne samo uzalud. Naprotiv! njihovi glasovi pribrojeni su onima za koje nisu glasovali, ili one „protiv“ kojih su glasovali! Pametnije bi im i svakako korisnije bilo da su, umjesto na biralište, izmolili sedam pokorničkih psalama Davidovih, ili na izletu u prirodi meditirali o ljepoti od Boga stvorenoga svijeta.

Takvo što – izvrtanje gotovo trećine biračke volje u nešto drugo od onoga što je ta biračka volja htjela – moguće je u izbornim sustavima u kojima postoji prag od 5% „obogaćen“ ovakvom metodom izračuna, te u zemljama u kojima ima prevelik broj natjecateljskih lista. Što bi lista bilo manje, to bi bilo manje „bačenih“ glasova. Što manje stranaka odnosno biračkih lista, utoliko manje rasutih i drugima nepravedno pripisanih glasova!

  1. Samo dvije stranke zabilježile su dvocifreni rezultat: HDZ 22,72%; SDP 18,71 %: osvojile su ukupno 41,43 posto glasova. To je HDZ-u i SDP-u omogućilo da osvoje osam umjesto zasluženih pet mandata, koliko bi im razmjerno i po pravdi pripadalo. Kako je to moguće – vidi objašnjeno pod točkom 4!
  2. Rasponi u broju preferencijalnih glasova na listama sežu do nevjerojatnih razmjera. Na listi Mislava Kolakušića njezin nositelj osvojio je 81,26 posto preferencijalnih glasova, a od svih ostalih jedanaest nitko nije dosegnuo ni jedan cigli postotak. Poslužili su samo zato da bi lista bila pravovaljana. Gotovo istovjetnu situaciju imamo na listi Marijane Petir, koja je osvojila još veći postotak: 85,67%. Ostalo su kao i kod Kolakušića bili anonimci koje treba zanemariti.

Tu se postavlja logično pitanje: Zar bi doista svaka lista morala imati 12 imena samo zato što su pravila takva? Ne bi li bilo poštenije i jednostavnije i jeftinije da se ubuduće dopuste i liste sa samo jednim odnosno s proizvoljnim brojem kandidata?

  1. Preferencijalni glasači nerijetko su se zaista pokazali nemilosrdnima ili (ne)pravednima prema mnogim kandidatima i strankama. Tako je primjerice na skupnoj listi Hrvatskih suverenista Ruža Tomašić, prva na listi, „zgrabila“ sama 76,45 % glasova. Predsjednik glavne stranke u toj koaliciji, Hrasta, Ladislav Ilčić, koji je bio drugi po redu, dobio je svega 1,93 posto, dopredsjednik stranke HSP AS Žoni Maksan 1,04 posto, general Željko Sačić iz Ujedinjenih hrvatskih domoljuba 3,29 posto, a jedini i izrazito aktivni zastupnik u Hrvatskomu saboru iz redova čitave te ad hoc koalicije Hrvoje Zekanović svega 4,34 posto.

Ne možemo nagađati koliko bi ta lista osvojila da na njoj nije bilo ime njezine nositeljice, no ovako bi se komu (ne)upućenomu moglo učiniti da jedanaest njih skupa sa svojim strankama i udrugama (među kojima je i građanska inicijativa Istina o istanbulskoj!) vrijedi svega nepunu četvrtinu koliko vrijedi Ruža Tomašić sama sa svojom minornom Hrvatskom konzervativnom strankom. Da se i ne spominje koliko je ona sa svojom strankom zanemarivo malo postotaka osvojila na dvama prethodnim izborima poslije onih na kojima je g. 2014. na listi HDZ-ove Domoljubne koalicije osvojila čak 106.000 glasova.

  1. Ni intelektualcima se nije na izborima priznavala njihova intelektualna veličina. Na spomenutoj listi „Hrvatskih suverenista“ bila su čak dva ili tri takva: Tomislav Sunić, poliglot i čovjek poznat u Hrvatskoj i u svjetskim intelektualnim krugovima kao konzervativni politički mislilac i teoretičar, osvojio je svega 0,81 posto, Jure Vujić, geopolitičar i voditelj odbora Matice hrvatske za politologiju, svega 0,11%, a Pero Kovačević, poznati političar, pravnik i publicist svega 0,73%.
  2. Ni pokoji istaknuti intelektualac, znanstvenik ili umjetnik koji se našao na drugim listama nije baš intelektualcima osvjetlao obraz. Tako je primjerice na listi NHR-HSP dr. Mato Artuković – povjesničar s neusporedivo većim znanstvenim opusom od dr. Zlatka Hasanbegovića, koji se k tomu uglavnom bavio znanstvenim raskrinkavanjem velikosrpske politike u drugoj polovini 19. i u 20. stoljeću – dobio svega 0,27% (Hasanbegović je dobio 19,27%, a jedva spomena vrijedna kao povjesničarka Bruna Esih čak 39,99%). Teatrologinja, intendantica HNK i publicistkinja Ana Lederer osvojila je pak na istoj listi svega 0,57%. Poznati ekonomski stručnjak Damir Novotny osvojio je na listi liberalnih HSS-a, Glasa, IDS-a i ostalih svega 0,78%. Jedini doktor znanosti i sveučilišni profesor prava na listi Mosta nezavisnih lista Robert Podolnjak, k tomu političar i poznat zastupnik u Hrvatskom saboru, povrh toga i ključni stručnjak u formuliranju referendumskog pitanja inicijative Narod odlučuje, osvojio je svega 1,43%. Glasoviti psihijatar i profesor Medicinskog fakulteta, k tomu i književnik, Veljko Đorđević osvojio je na listi Milana Bandića svega 1,16%, a sveučilišna profesorica filozofije i česta gošća HTV-a Nadežda Čačinović osvojila je na ljevičarskoj listi „Možemo – Nova ljevica – Orah“ svega 1,54%. Jedina je „svijetla“ iznimka Dejan Jović, politolog srpsko-jugoslavenske orijentacije, koji je na listi SDSS-a osvojio čak 14,86%, odmah iza samog M. Pupovca, sveučilišnog profesora lingvistike, koji je osvojio čak 41,71% preferencijalnih glasova.

I zar bi se onda smjelo nazvati zlobnikom onoga koji bi ustvrdio da je hrvatsko biračko tijelo izrazito antiintelektualističko?

  1. Na HDZ-ovoj listi novopečeni političar i Plenkovićev mladac Karlo Ressler osvojio je 21,65% glasova, dok je žena s trodesetljetnim političkim stažem i iskustvom osobnog uspjeha i prestiža „pod“ svim dosadašnjim predsjednicima HDZ-a osvojila 13.02%. Od svih ostalih 10 kandidata nijedan nije dobio više od pet posto. Tuđmanov ađutant, istaknuti sudionik Domovinskog rata i od prošle godine „počasni general“ Stjepan Adanić te pomoćnik glavnog tajnika HDZ-a, osvojio je svega 1,69%, a Marijana Balić, Vukovarka koja je u ratu izgubila i oca i majku, osvojila je 3,01%.

Što sada reći o zahvalnosti prema onima koji su najangažiranije podnijeli teret Domovinskoga rata ili pijetetu prema onima koji su bili njegove obiteljske žrtve na sadašnjoj listi iste stranke koja je vladala i tada i danas?

  1. Paradoksalnost rezultata pokazuju i druge komparacije. Ograničimo se samo na jednu bizarnu, a tiče se najvećeg iznenađenja izbora: Mislava Kolakušića. Njegova lista osvojila je 84.765 glasova odnosno 7,89%, a on osobno 68.883 ili 81,26% preferencijalnih glasova. U inozemstvu pak njegova je lista osvojila svega 1,6% glasova. Do onamo očito nisu osobito doprli odjeci njegova tuzemnog „marketinga“. Kao što i dalje ni blizu razmjerno učinku na domaće birače ne dopiru odjeci marketinga SDP-a (3,96%), Živog zida (2,29%) ili Amsterdamske koalicije (0,94%). 

Zdravko Gavran

Vijesti

Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”

Published

on

Američki kolegij pedijatara upravo je objavio izjavu u kojoj proziva sve glavne medicinske udruge poimence zbog guranja ludila za promjenom spolova kod djece. Traže od ovih skupina da “ODMAH prestanu promovirati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križne spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.”

Puna @ACPeds izjava

“Stoga, s obzirom na nedavna istraživanja i otkrića štetnog pristupa koji zagovaraju WPATH i njegovi sljedbenici u Sjedinjenim Državama, mi, dolje potpisani, pozivamo medicinske strukovne organizacije Sjedinjenih Država, uključujući Američku akademiju pedijatara, Endocrine Društvo, Pedijatrijsko endokrino društvo, Američko liječničko udruženje, Američko psihološko udruženje i Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije neka slijede znanost i svoje europske profesionalne kolege i odmah prestanu promicati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križno spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.

Umjesto toga, te bi organizacije trebale preporučiti sveobuhvatne procjene i terapije usmjerene na prepoznavanje i rješavanje pratećih psiholoških oboljenja i neurodiverziteta koji često prate rodnu disforiju koji su članovi ovih profesionalnih organizacija da kontaktiraju njihovo vodstvo i potaknu ih da se pridržavaju sada dostupnih istraživanja utemeljenih na dokazima.” Oni povezuju MNOGE studije na svojoj stranici:

Continue Reading

Vijesti

IZMJENA PARADIGME? Dolazi doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

Published

on

Lord Walney, bivši laburistički zastupnik, koji trenutno sjedi u Domu lordova u Parlamentu Ujedinjenoga Kraljevstva kao nezavisni zastupnik, izjavio je da je britanska demokracija na raskrižju – piše Barbara Dijanović u HKV-u.

Naglasio je kako je, iako je ekstremizam krajnje desnice dobro prepoznat, premalo pozornosti posvećeno ozbiljnim oblicima nasilja, zastrašivanja i poticanja na mržnju od strane krajnje ljevice.

Ako se u obzir uzme činjenica da je ljevica već dugi niz godina mažena i pažena te zaštićena kao lički medvjed, ova je izjava britanskoga dužnosnika vrlo indikativna. Štoviše, nesvakidašnje je naići na izjavu u kojoj se ljevicu optužuje za potkopavanje demokracije. Iz dosadašnjega iskustva znamo da se takve kvalifikacije, u većini slučajeva, vežu upravo uz desnicu. Znači li ovo da ulazimo u doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

O takvim je ocjenama, naravno, prerano govoriti, no sama činjenica prepoznavanja opasnosti ljevičarskih ideologija poput klimatskoga fundamentalizma, anarhizma, „antirasizma“ itd. po demokraciju, svakako je dobar znak.

„Vidim uznemirujući jaz u našem razumijevanju krajnje ljevice, čiji aktivisti ne koriste rutinski nasilne metode, već sustavno nastoje potkopati vjeru u našu parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava“, napisao je lord Walney u izvješću o političkom nasilju na 292 stranice.

Lord Walney, između ostaloga, upozorio je da bi takvi pokreti krajnje ljevice mogli uzrokovati ogromnu gospodarsku štetu i iscrpiti policijske resurse. Pozvao je vladu da se „nužno“ pozabavi ovim problemom. U izvješću je napisao da postoji „široka supkultura krajnje ljevice“ koja se bavi klimatskim kampanjama, antirasizmom i antiizraelskim aktivizmom koji promovira antikapitalističke, anarhističke i antiestablišmentske ideologije.

Metode ekstremne ljevice – o kojima govori lord Walney – nedavno smo mogli vidjeti i u Republici Hrvatskoj. Dovoljno je samo se prisjetiti predizbornog skupa oporbe na Trgu svetoga Marka u Zagrebu na kojemu je prevladavala sumnjiva ikonografija i mrziteljska retorika. Iako se u ovomu slučaju nije radilo o klimatskom ili tzv. antirasističkom skupu, njegovi su ciljevi bili jasno anarhistički.

Drugovi su sa šakama u zraku krenuli u borbu za očuvanje demokracije, baš kao u dobra stara vremena. Za takve je skupine, doduše, karakteristično da svoje anarhističke i destruktivne ciljeve zamataju u prividno ruho borbe za demokraciju, pa su tako i naši jurišnici na Trgu svetoga Marka pozvali sve da se ujedine u borbi protiv korupcije. Sreća u nesreći jest da je taj vašar militantne ljevice na kraju ispao pravi fijasko, ali je ipak poslužio kao dobar pokazatelj da se drugovi nisu mnogi odmaknuli od starih i prokušanih metoda.

Anarhističke metode univerzalne su i u svojoj se biti ne mijenjaju. Mijenjaju se samo njihovi nositelji. Tako književnik Davor Velnić piše: „Nositelji revolucije više nisu gnjevni proleteri, grlato radništvo i njihovi revolucionarni komiteti; danas su to pacifisti i zeleni, ekološki osviješteni, seksualno izopačeni… uglavnom oni što dječjim kolicima voze pse i mačke i (za sada samo) bočnim pogledom pogledavaju u djecu kao svoj plijen. Zlo mijenja modus operandi, ali mu zavodnička narav ostaje jednako predatorska u potrazi za podobnim izdajicama“.

Rječnik revolucije danas je kudikamo mnogo kompleksniji. Zeleni, ekološki osviješteni, borci za ženska prava, ljubitelji pasa i mačaka, mrzitelji života i djece, borci za prava pingvina i svraka, nebinarni… ovakvi i onakvi, ujedinite se! Jedino za što se današnji revolucionari ne bore, a nisu se borili ni njihovi ideološki oci jest zaštita dostojanstva čovjeka u svakoj situaciji njegova života. To je suviše biblijski i zatucano.

Ekstremna ljevica u Hrvatskoj

Manifestacije ekstremne ljevice u Hrvatskoj možemo vidjeti svake prve subote u mjesecu tijekom molitve krunice na trgovima diljem Hrvatske. Isti nas ti udarnici revolucije, koji se subotama valjaju po tlu Jelačićeva trga, svake godine prilikom održavanja Hoda za život počaste nekim novim performansom. I ove su godine, kao i svih prethodnih, organi reda imali pune ruke posla.

Kada će se u Hrvatskoj postaviti pitanja opasnosti pojedinih ideologija za politički sustav, vladavinu prava i demokraciju? Hrvatska ni po čemu nije izuzeta od takvih trendova, a činjenica da je politička platforma Možemo! (koja otvoreno propagira takve politike i sama je stasala na uličnom aktivizmu), prešla okvire lokalne stranke, vrlo je zabrinjavajuća.

U spomenutome izvješću lord Walney tvrdi da bi se vlada trebala baviti prazninama u znanju unutar ministarstava i agencija za provođenje zakona o ideologijama, taktikama i akterima unutar krajnje lijevih i anarhističkih prosvjednih pokreta te da bi obavještajne službe i ministarstvo unutarnjih poslova trebali klasificirati prijetnje na temelju procjene njihove „taktike za postizanje promjene i vizije svijeta koji žele stvoriti“.

Mi smo u Hrvatskoj, kako bi se reklo, prešli igricu pa nam takvi aktivisti sjede u državnome Saboru i institucijama. Po receptu druga Gramscija!

Čovjek sa zdravim razumom mora se zapitati u kakvoj bismo stvarnosti živjeli da zagovornici takvih anarhističkih ideologija u svoje ruke dobiju poluge vlasti. Hrvatski je narod, hvala Bogu, bio dovoljno razuman da je na ovim parlamentarnim izborima to spriječio.

Lord Walney u svojemu izvješću, također, predlaže da policija više koristi nadzor nad prosvjednicima i da pri odlučivanju hoće li dopustiti ili zabraniti prosvjed u obzir uzme „kumulativne poremećaje i štetu“ koji iz toga proizlaze. Kao jedan od primjera, britanski parlamentarni zastupnik navodi učinak prosvjeda povezan s ratom u Gazi koji rezultira porastom broja antisemitskih zločina iz mržnje.

Zaključno: demokracija nije na raskrižju samo u Velikoj Britaniji, već u cijelome svijetu. Hrvatska, na žalost, ni u ovome nije izoliran slučaj. Je li nastupilo vrijeme zdravorazumske analize opasnosti svih anarhističkih ideologija, tek ćemo vidjeti.

Barbara Dijanović
Hrvatski tjednik

Continue Reading

Vijesti

“Papinska akademija za život izdala je svog utemeljitelja”

Published

on

George Weigel, biograf svetog Ivana Pavla II., požalio se da je Papinska akademija za život izdala dr. Jérômea Lejeunea, svog predsjednika utemeljitelja, knjigom koja se ne slaže s Papinom enciklikom Evangelium Vitae.

Weigel je iznio optužbe prošli tjedan, u svom govoru pod naslovom “Sv. Ivan Pavao II. i Jérôme Lejeune: Dva života u službi života”, održanoj u sklopu druge međunarodne konferencije o bioetici u Rimu od 17. do 18. svibnja.

“Desetljećima su Akademija i Institut Ivana Pavla II. radili kreativno, inovativno na razvoju katoličke moralne teologije i pastoralne prakse sposobne odgovoriti na izazov napada 21. stoljeća na dostojanstvo i svetost života – i to na način da su različite izričaje kulture smrti pozivali na obraćenje“, istaknuo je autor i teolog – prenosi QuoVadisEcclesia.

“Ali sada,” nastavio je Weigel, “akademija je objavila knjigu s ironičnim naslovom ‘La Gioia della Vita,’ (‘Radost života’) čiji su autori teolozi koji se mogu iskreno opisati samo kao oni koji se ne slažu s autoritativnim učenjem Evangelium Vitae.”

„Ta knjiga ne samo da slabi katolički argument za kulturu života koja odbacuje teške zločine protiv života koje je identificirao Evangelium Vitae. Čini to u smislu antibiblijske i antimetafizičke antropologije koja bi bila potpuno strana, čak i gnusna, i Jérômeu Lejeuneu i Ivanu Pavlu II.,” istaknuo je.

U svom izlaganju, Weigel je nadalje optužio da “kao što je Papinska akademija za život izdala svog predsjednika osnivača, dr. Lejeunea, objavljivanjem i promicanjem tako loše informirane i slabo argumentirane knjige, isto čini i rekonstituirani Institut Ivana Pavla II., sada uvelike lišen učenika, iznevjerivši namjeru sveca i učenjaka koji ju je utemeljio i koji je katoličku moralnu teologiju pozvao na obnovu koja se neće prepustiti zeitgeistu, duhu vremena, nego obnavljajući se ispravnim razumom, istinskom sućuti, i plemenitim korištenjem slobode.”

“I zato se moramo nadati da će dekonstrukcija Papinske akademije za život i Instituta Ivana Pavla II. za studije braka i obitelji, bolan proces koji se može promatrati tijekom proteklog desetljeća, biti zaustavljen, a zatim preokrenut, u godinama koje su pred nama“, istaknuo je ugledni poznavatelj života svetog Ivana Pavla II.

‘Radost života’

Vatikanska izdavačka kuća objavila je 9. veljače ”La Gioia della Vita” (“Radost života”), čiji je prolog napisao nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život, koji je izazvao kontroverze svojim izjavama o eutanaziji. u travnju 2023. Tekst sadrži “promišljanja o izazovima suvremene teološke etike” autora poput svećenika Carla Casalonea i Maurizija Chiodija.

Prema članku iz ožujka u talijanskim novinama La Repubblica, knjiga, “bez revolucioniranja katoličke doktrine, ipak ocrtava važna otvaranja kontroverznih tema kao što su kontracepcija, medicinski potpomognuta oplodnja i potpomognuto samoubojstvo.”

Još jedna kontroverzna knjiga

U otvorenom pismu iz rujna 2022.godine, devet međunarodnih stručnjaka ukazalo je na navodne ozbiljne pogreške objavljene u knjizi Papinske akademije za život pod naslovom “Teološka etika života: Sveto pismo, tradicija i praktični izazovi”, koja promiče promjenu učenja Katoličke crkve o korištenje kontracepcijskih sredstava.

Vraćajući se više od pola desetljeća unatrag, u Papinskom institutu za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II., kao i u njegovom statutu, učinjen je niz značajnih promjena.

Još jedna posljedica novih statuta bila je “drastično umanjivanje moralne teologije”.

Weigel je u svom izlaganju objasnio da istine za obranu života od začeća do prirodne smrti ne trebaju dar vjere da bi bile shvaćene i “nisu istine dostupne samo katolicima”.

“Zbog toga je kontinuirani rad Zaklade Jérôme Lejeune tako važan”, naglasio je govoreći o instituciji koja promiče načela poznatog francuskog genetičara.

Na kraju, Weigel je izrazio nadu da će “herojske vrline Jérômea Lejeunea biti službeno priznate od strane Crkve, kako bi se on mogao pridružiti svom prijatelju Ivanu Pavlu II., među redovima blaženih i kanoniziranih”.

Izvor

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved