Connect with us

Vijesti

Absurdi i paradoksi ovih izbora za Europski parlament

Published

on

Nevjerojatne informacije i nalaze Zdravka Gavrana iz Poticajne skupine Pokreta za hrvatsku budućnost, s njihove mrežne stranice, prenosimo.

  1. Na ovim izborima bilo je 1.103.941 ili 29,86 posto od ukupnog broja birača onih koji su glasovali. Glasovalo nije njih čak 2.592.966 ili 70,14 posto!
  2. Najmanje jednog zastupnika osvojilo je šest lista (na kojima se okupilo ukupno 18! stranaka i jedna nezavisna lista). S ostalih 27 lista (na kojima se okupilo 27 stranaka i dvije nezavisne liste) nitko nije izabran. Više od stotinu registriranih stranaka nije sudjelovalo na izborima.
  3. Bilo je 29.597 nevažećih listića odnosno 2,68%. Drugim riječima, samo nevažećih listića dostajalo je za bar pola jednog mandata da su bili valjano zaokruženi u korist jedne liste.
  4. Liste koje su prešle prag i s kojih su jedan ili više kandidata izabrani u EP osvojile su 68,69 posto. To znači da je 31,31 posto glasova izgubljeno, „otišlo u vjetar“, ne polučivši izbor nikoga od onih koji su zaokruženi, nego su dani glasovi, po d’Hondtovoj formuli, pribrojeni razmjerno onima koji su prešli prag – dakle i strankama posve suprotnih programskih i ostalih stajališta od biračevih. Gotovo trećina birača išla je „ututanj“ na izbore. Uzalud su glasovala čak 345,644 birača. I ne samo uzalud. Naprotiv! njihovi glasovi pribrojeni su onima za koje nisu glasovali, ili one „protiv“ kojih su glasovali! Pametnije bi im i svakako korisnije bilo da su, umjesto na biralište, izmolili sedam pokorničkih psalama Davidovih, ili na izletu u prirodi meditirali o ljepoti od Boga stvorenoga svijeta.

Takvo što – izvrtanje gotovo trećine biračke volje u nešto drugo od onoga što je ta biračka volja htjela – moguće je u izbornim sustavima u kojima postoji prag od 5% „obogaćen“ ovakvom metodom izračuna, te u zemljama u kojima ima prevelik broj natjecateljskih lista. Što bi lista bilo manje, to bi bilo manje „bačenih“ glasova. Što manje stranaka odnosno biračkih lista, utoliko manje rasutih i drugima nepravedno pripisanih glasova!

  1. Samo dvije stranke zabilježile su dvocifreni rezultat: HDZ 22,72%; SDP 18,71 %: osvojile su ukupno 41,43 posto glasova. To je HDZ-u i SDP-u omogućilo da osvoje osam umjesto zasluženih pet mandata, koliko bi im razmjerno i po pravdi pripadalo. Kako je to moguće – vidi objašnjeno pod točkom 4!
  2. Rasponi u broju preferencijalnih glasova na listama sežu do nevjerojatnih razmjera. Na listi Mislava Kolakušića njezin nositelj osvojio je 81,26 posto preferencijalnih glasova, a od svih ostalih jedanaest nitko nije dosegnuo ni jedan cigli postotak. Poslužili su samo zato da bi lista bila pravovaljana. Gotovo istovjetnu situaciju imamo na listi Marijane Petir, koja je osvojila još veći postotak: 85,67%. Ostalo su kao i kod Kolakušića bili anonimci koje treba zanemariti.

Tu se postavlja logično pitanje: Zar bi doista svaka lista morala imati 12 imena samo zato što su pravila takva? Ne bi li bilo poštenije i jednostavnije i jeftinije da se ubuduće dopuste i liste sa samo jednim odnosno s proizvoljnim brojem kandidata?

  1. Preferencijalni glasači nerijetko su se zaista pokazali nemilosrdnima ili (ne)pravednima prema mnogim kandidatima i strankama. Tako je primjerice na skupnoj listi Hrvatskih suverenista Ruža Tomašić, prva na listi, „zgrabila“ sama 76,45 % glasova. Predsjednik glavne stranke u toj koaliciji, Hrasta, Ladislav Ilčić, koji je bio drugi po redu, dobio je svega 1,93 posto, dopredsjednik stranke HSP AS Žoni Maksan 1,04 posto, general Željko Sačić iz Ujedinjenih hrvatskih domoljuba 3,29 posto, a jedini i izrazito aktivni zastupnik u Hrvatskomu saboru iz redova čitave te ad hoc koalicije Hrvoje Zekanović svega 4,34 posto.

Ne možemo nagađati koliko bi ta lista osvojila da na njoj nije bilo ime njezine nositeljice, no ovako bi se komu (ne)upućenomu moglo učiniti da jedanaest njih skupa sa svojim strankama i udrugama (među kojima je i građanska inicijativa Istina o istanbulskoj!) vrijedi svega nepunu četvrtinu koliko vrijedi Ruža Tomašić sama sa svojom minornom Hrvatskom konzervativnom strankom. Da se i ne spominje koliko je ona sa svojom strankom zanemarivo malo postotaka osvojila na dvama prethodnim izborima poslije onih na kojima je g. 2014. na listi HDZ-ove Domoljubne koalicije osvojila čak 106.000 glasova.

  1. Ni intelektualcima se nije na izborima priznavala njihova intelektualna veličina. Na spomenutoj listi „Hrvatskih suverenista“ bila su čak dva ili tri takva: Tomislav Sunić, poliglot i čovjek poznat u Hrvatskoj i u svjetskim intelektualnim krugovima kao konzervativni politički mislilac i teoretičar, osvojio je svega 0,81 posto, Jure Vujić, geopolitičar i voditelj odbora Matice hrvatske za politologiju, svega 0,11%, a Pero Kovačević, poznati političar, pravnik i publicist svega 0,73%.
  2. Ni pokoji istaknuti intelektualac, znanstvenik ili umjetnik koji se našao na drugim listama nije baš intelektualcima osvjetlao obraz. Tako je primjerice na listi NHR-HSP dr. Mato Artuković – povjesničar s neusporedivo većim znanstvenim opusom od dr. Zlatka Hasanbegovića, koji se k tomu uglavnom bavio znanstvenim raskrinkavanjem velikosrpske politike u drugoj polovini 19. i u 20. stoljeću – dobio svega 0,27% (Hasanbegović je dobio 19,27%, a jedva spomena vrijedna kao povjesničarka Bruna Esih čak 39,99%). Teatrologinja, intendantica HNK i publicistkinja Ana Lederer osvojila je pak na istoj listi svega 0,57%. Poznati ekonomski stručnjak Damir Novotny osvojio je na listi liberalnih HSS-a, Glasa, IDS-a i ostalih svega 0,78%. Jedini doktor znanosti i sveučilišni profesor prava na listi Mosta nezavisnih lista Robert Podolnjak, k tomu političar i poznat zastupnik u Hrvatskom saboru, povrh toga i ključni stručnjak u formuliranju referendumskog pitanja inicijative Narod odlučuje, osvojio je svega 1,43%. Glasoviti psihijatar i profesor Medicinskog fakulteta, k tomu i književnik, Veljko Đorđević osvojio je na listi Milana Bandića svega 1,16%, a sveučilišna profesorica filozofije i česta gošća HTV-a Nadežda Čačinović osvojila je na ljevičarskoj listi „Možemo – Nova ljevica – Orah“ svega 1,54%. Jedina je „svijetla“ iznimka Dejan Jović, politolog srpsko-jugoslavenske orijentacije, koji je na listi SDSS-a osvojio čak 14,86%, odmah iza samog M. Pupovca, sveučilišnog profesora lingvistike, koji je osvojio čak 41,71% preferencijalnih glasova.

I zar bi se onda smjelo nazvati zlobnikom onoga koji bi ustvrdio da je hrvatsko biračko tijelo izrazito antiintelektualističko?

  1. Na HDZ-ovoj listi novopečeni političar i Plenkovićev mladac Karlo Ressler osvojio je 21,65% glasova, dok je žena s trodesetljetnim političkim stažem i iskustvom osobnog uspjeha i prestiža „pod“ svim dosadašnjim predsjednicima HDZ-a osvojila 13.02%. Od svih ostalih 10 kandidata nijedan nije dobio više od pet posto. Tuđmanov ađutant, istaknuti sudionik Domovinskog rata i od prošle godine „počasni general“ Stjepan Adanić te pomoćnik glavnog tajnika HDZ-a, osvojio je svega 1,69%, a Marijana Balić, Vukovarka koja je u ratu izgubila i oca i majku, osvojila je 3,01%.

Što sada reći o zahvalnosti prema onima koji su najangažiranije podnijeli teret Domovinskoga rata ili pijetetu prema onima koji su bili njegove obiteljske žrtve na sadašnjoj listi iste stranke koja je vladala i tada i danas?

  1. Paradoksalnost rezultata pokazuju i druge komparacije. Ograničimo se samo na jednu bizarnu, a tiče se najvećeg iznenađenja izbora: Mislava Kolakušića. Njegova lista osvojila je 84.765 glasova odnosno 7,89%, a on osobno 68.883 ili 81,26% preferencijalnih glasova. U inozemstvu pak njegova je lista osvojila svega 1,6% glasova. Do onamo očito nisu osobito doprli odjeci njegova tuzemnog „marketinga“. Kao što i dalje ni blizu razmjerno učinku na domaće birače ne dopiru odjeci marketinga SDP-a (3,96%), Živog zida (2,29%) ili Amsterdamske koalicije (0,94%). 

Zdravko Gavran

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Vijesti

U slučaju da niste čuli, MSM sada priznaju da je Ukrajina proxy CIA-e!

Published

on

U slučaju da niste čuli, MSM sada priznaju da je Ukrajina opunomoćenik CIA-e.

To znači da Putinova invazija na Ukrajinu NIJE bila neprovocirana i da su SAD ekspanzionisti koji ruše suverene nacije radi geopolitičke dobiti – piše na X profilu @WarClandestine.

SAD su donijele rat Putinu pred vrata.

Što znači da je svaka stvar koju su vam zapadni mediji rekli o ratu u Ukrajini bila utemeljena na laži. Sve analize koje ste čuli od pompoznih MSM govornika temeljile su se na pretpostavci da je Putin to učinio ničim izazvan, samo zato što je “doslovno Hitler”. Ništa od toga nije bila istina.

Ispostavilo se da su Putinove optužbe da zapadne obavještajne službe kontroliraju Ukrajinu bile točne, stoga je njegov napad više nego opravdan. Zamislite samo da je Rusija financirala nacističke milicije u Kanadi, započela građanski rat, svrgnula vladu, zatim uspostavila vlastiti marionetski režim, zatim postavila ruske obavještajne baze i biolaboratorije po cijeloj našoj sjevernoj granici. Svaki bi Amerikanac tražio da se Kanada i Rusija sravne s zemljom. Pa to je upravo ono što su SAD učinile Rusiji i ljute su.

Rusija je pokušala ući u NATO, odbijeni su. Rusija je pokušala pregovarati nenasilnim sredstvima za rješavanje sukoba, što im je odbijeno. Rusija je UN-u pokušala iznijeti svoje pritužbe zbog američke proizvodnje biološkog oružja i špijunaže, što je odbijeno. Rusija je pokušala ići diplomatskim putem, a Zapad je samo vikao “ruske dezinformacije”, a oni su bili ti koji su gurali dezinformacije.

Zapad se također potrudio cenzurirati neovisne novinare poput mene koji vam to govorim od prvog dana, jer da je javnost cijelo vrijeme znala ovaj detalj, ne bi podržali slanje naših dolara poreza tamo.

Ovo će mnogim Amerikancima biti teška pilula za progutati, ali Rusija nije negativac u ovom scenariju. Zapad je, a nije ni blizu.

Što prije svi to prepoznamo, prije ćemo moći počistiti nered.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved