(Izvor za fotografiju: cazin.net/)

 U Sarajevu je prije gotovo godinu dana (15. travnja 2019.), pred sudom BiH započelo suđenje bivšem zapovjedniku 5. korpusa tzv. Armije BiH, Atifu Dudakoviću i njegovim suradnicima. Tereti ih se za ratne zločine i zločine protiv srpskog i muslimanskog civilnog stanovništva – budući da su muslimani jedina zaraćena strana koja se tijekom rata u BiH i međusobno sukobila.

Tužiteljica Marijana Čolović na početku je suđenja pročitala optužnicu prema kojoj se umirovljenog generala “Armije BiH” Dudakovića i 16 njegovih suradnika tereti da su u operaciji muslimanskih snaga “Sana ’95” (u razdoblju od sredine rujna do studenoga 1995. godine) “svjesno i voljno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu sa zajedničkim planom i ciljem da sa teritorija opština Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa i Sanski Most trajno uklone cjelokupno stanovništvo srpske nacionalnosti…”

(Vidi:

istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 10.2.2020.)

Osim nad Srbima, Tužilaštvo Dudakovića i suoptuženike tereti i za zločine nad sunarodnjacima – muslimanima, na području Cazina i Bihaća u drugoj polovici 1994. godine (u vrijeme kad je “Armija BiH” napala “Republiku Zapadna Bosna” i snage lojalne Fikretu Abdiću).

U postupku je predviđeno svjedočenje 450 svjedoka, uz više od 1.100 raznih dokaznih materijala među kojima se nalaze i video snimke s mjesta događaja,  u vrijeme dok su se te operacije 5. korpusa odvijale.

Optuženi su negirali ono što im se stavlja na teret, a potporu im je izrazio i manjih broj prijatelja – ratnih veterana i nekadašnjih pripadnika “Armije BiH”.

Trenutačno je u tijeku ispitivanje svjedoka optužbe od kojih su već mnogi potvrdili dokaze navedene u optužnici.

Svoju je zločinačku karijeru Dudaković započeo u Hrvatskoj, kao oficir “JNA”, kada je krajem ljeta i početkom jeseni 1991. godine sudjelovao u napadima na Zadar, Lovinac, Ričice i druga mjesta na ovom području gdje su počinjeni masovni zločini nad civilnim stanovništvom, uz velika razaranja, spaljivanja hrvatskih kuća, pljačke i progon civilnog stanovništva.

Hrvatsko državno odvjetništvo je u ožujku 2017. godine podiglo optužnicu protiv Atifa Dudakovića i nekoliko drugih časnika bivše “Armije BiH” za zločine nad Hrvatima tijekom rata u BiH, ali za ova nedjela do danas nije odgovarao nitko. U kaznenoj prijavi navode se i Dudakovićevo sudjelovanje u razaranju Zadra i Lovinca (rujan/listopad 1991.) te zločini počinjeni nad civilima na ovom području, kao i zločini protiv srpskih civila u Rakovici, na Plitvicama, u Glini i u Dvoru na Uni.

Okupaciji Lovinca prethodio je zločin srpskih terorista nad pet hrvatskih civila koji su bili zaposleni na željeznici.

(Vidi:

stranica posjećena 10.2.2020.)

Nakon što agresor nije uspio osvojiti Gospić, tadašnja “JNA” i srpski teroristi zajedničkim su snagama krenuli u napad na područje Lovinca koje je bilo od strateškog značaja, a pored toga, u Svetom Roku se nalazilo veliko skladište s oružjem i ratnim materijalom koje su namjeravali staviti pod svoju kontrolu. Koristeći sva raspoloživa sredstva (od topništva, tenkova, minobacača i zrakoplova do oklopnog vlaka), napadači su na kraju uspjeli potisnuti malobrojne i slabo naoružane branitelje koji su se s civilima povlačili kozjim stazama preko Velebita (budući da je put preko prijevoja Alan već tada bio blokiran od agresora), dok su za operaciju izvlačenja starih i nepokretnih ljudi angažirani hrabri i požrtvovni hrvatski alpinisti iz Planinske satnije ‘Velebit’. U Lovincu je ostalo stotinjak uglavnom starijih osoba, a Srbi su ubili ili žive zapalili njih 45.

(Vidi: stranica posjećena 10.2.2020.)

Ove istine, nažalost, već padaju u zaborav. Kakav je odnos nas Hrvata prema Domovinskom ratu dokazuje i ovaj primjer:

Na jednome od linkova Dnevnik.hr koji je postavljen na Internet 12. kolovoza 2006. godine, u naslovu je istaknuto: “Ekskluzivna snimka napada na Lovinac” a ispod toga piše: “Na videozapisu iz 1991. u posjedu Nove TV, a koji možete pogledati u video prilogu na ovim stranicama, vidi se kako Atif Dudaković u svojstvu časnika bivše JNA naređuje napad na općinu Lovinac” – no, na mjestu video zapisa nailazimo na obavijest: “Slika nije dostupna”.

(Vidi: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/snimke-osvjezile-stare-rane.html; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 10.2.2020.)

Tko, kada i ZAŠTO je uklonio snimku, ne zna se.

Kad se radi o zločinima nad Hrvatima u Domovinskom ratu, ti se materijali po pravilu kriju i uklanjaju s Internet mreže, što je već uobičajena pojava.

Koga se mi to plašimo i u ime čega zataškavamo istinu o zločinima nad našim narodom dok se u isto vrijeme povijest krivotvori na štetu Hrvata u BiH i Republike Hrvatske a naši pojedinačni incidenti i zločini dižu na n-tu potenciju? Zar nije već dosta tih bolesnih laži u kojima su muslimani i njihovi saveznici mudžahedini jedine žrtve, a svi drugi zločinci? Komu je u interesu nametati takvu jednostranu i duboko neistinitu sliku o ratnim sukobima na tlu bivše SFRJ iz 90-ih godina prošlog stoljeća? I zašto Hrvatska na to pristaje!?

Smatra se da je Atif Dudaković naručio ubojstvo zapovjednika 101 pukovnije HVO, Vlade Šantića, te da je i osobno sudjelovao u tom zločinu. Šantića je 9. ožujka 1995. godine uhitila i odvela vojna policija “Armije BiH” i od tada mu se gubi svaki trag. Ni poslije 25 godina ozbiljne istrage nema, iako je jako dobro poznato da se takvo što nije moglo dogoditi bez zapovijedi s viših razina, a također se zna i tko je u zapovjednom lancu bio odgovoran za postupanje vojne policije u muslimanskoj vojsci.

Ni to kod nas nitko ne spominje. No, na sreću, Srbi nisu tako popustljivi i benevolentni kad su u pitanju zločini prema njihovim civilima i zarobljenicima. Milorad Dodik i Dragan Čavić su u ime entiteta “Republike Srpske” još 10. kolovoza 2006. godine Tužiteljstvu BiH podnijeli krivičnu prijavu protiv Atifa Dudakovića zbog ratnih zločina, uz prezentiranje dokaza (među ostalim i kaseta s video snimkama koje potvrđuju kako je on osobno zapovijedao ubojstva zarobljenika i paljenje kuća).

Kako se vidi, Tužiteljstvu BiH trebalo je gotovo 13 godina za reakciju.

Tko god pogleda video snimke na temelju kojih su Dudaković i njegovi suradnici uhićeni, može se sam uvjeriti o kakvom se “vitezu” tzv. Armije BiH radi u ovom slučaju. Nije imao milosti ni prema svojim muslimanima, a kamo li prema drugima.

I to je samo djelić istine o krvavom ratu što su ga za stvaranje prve islamske države u Europi vodili Alijini bojovnici u savezu s mudžahedinima i uz potporu radikalnih islamskih organizacija i terorističkih skupina iz Saudijske Arabije, Pakistana, Afganistana, Egipta, Sudana, Alžira, Sirije, Iraka, Jemena, Irana i drugih muslimanskih zemalja.

Stotine mudžahedina dobili su (od razdoblja rata do danas) državljanstvo BiH i ova je zemlja po procjenama sigurnosnih službi iz okruženja, pa i mnogih medija na Zapadu (primjerice, BBC-a) “kolijevka džihadizma u Europi”. Dodamo li tomu da se na strani ISIL-a (u Sriji i Iraku) borilo preko 300 dragovoljaca iz BiH od kojih se najveći dio njih vratio, potpuno je jasno o čemu se tu radi.

(Vidi: https://net.hr/danas/svijet/bbc-pise-bih-je-kolijevka-dzihadizma-u-europi-vise-od-300-bosnjaka-bori-se-u-siriji-i-iraku/; stranica posjećena 10.2.2020.)

Glavnu ulogu u proizvodnji lažne slike o ratu u BiH gdje su muslimani svijetu prikazani kao jedine žrtve i jedini borci za slobodu, također su imali mediji iz islamskih zemalja uz široku i razgranatu mrežu svojih plaćenih novinara i centara diljem zapadnog svijeta.

Taj lažni i izmišljeni stereotip još uvijek uvelike kreira stavove svjetskog javnog mijenja (budući da je preuzet od tamošnjih medija već u vrijeme rata) i na toj iskrivljenoj slici se grade i odnosi njihove diplomacije prema ovom prostoru i narodima koji na njemu žive, što je u krajnjoj instanci ne samo duboko nepravedno, nego dugoročno i vrlo štetno sa stanovišta normalizacije odnosa među narodima u BiH.

Hoće li umirovljeni general “Armije BiH” dobiti zasluženu kaznu za zločine nad Srbima i svojim sunarodnjacima koje je izvan svake sumnje zapovjedio, pokazat će vrijeme.

Za zločine nad Hrvatima, pa ni one počinjene u muslimanskoj agresiji na srednju Bosnu (u kojoj su pripadnici “Armije BiH” i njihovi suborci mudžahedini pobili 1.600 Hrvata, od toga 1.088 civila – mnoge i ritualnim odsijecanjem glava i zatrli desetke hrvatskih sela), po svemu sudeći, nikad neće odgovarati.

Kako je moguće da Tužiteljstvo BiH diže optužnicu za udruženi zločinački pothvat nad Srbima (koji su bili agresori na ovu zemlju), dok se mnogo krvaviji pohod muslimanskih snaga s daleko tragičnijim posljedicama (uz već navedene ljudske žrtve, progon preko 144.000 Hrvata iz njihovih domova, paljenje i razaranje čitavih sela, deseci krvavih masovnih zločina i silovanja) jednostavno ignorira i prešućuje, kao da ga nije ni bilo?

Ta selektivna primjena pravde i inverzija povijesti koja se danas provodi na štetu hrvatskoga naroda (kako u BiH, tako i u Republici Hrvatskoj), teško opterećuje odnose među narodima, jer povjerenja i konačne pomirbe nema niti može biti bez istine i zadovoljštine za žrtve svih strana – koje god vjere i nacionalnosti bile.

A što se BiH tiče, nje će biti toliko koliko u njoj bude istine, pravde i pravne države.

VIDEO; SNIMKE UZNEMIRUJUĆEG SADRŽAJA (samo za starije od 18 godina):

Zlatko Pinter