Connect with us

Vijesti

BIJEG RUDOLFA PEREŠINA IZ AGRESORSKE VOJSKE – PODVIG ZA PAMĆENJE

Published

4 godine ago

on

(Izvor za fotografiju: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ljerka-peresin-‘zelim-upoznati-osobu-koja-je-srusila-avion-mog-rudija-i-to-joj-oprostiti’/399337/)

Dana 25. listopada 1991. godine, na aerodrom u Klagenfurtu se iznenadno i neplanirano spustio nadzvučni borbeni zrakoplov MIG – 21, Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.
„Ja sam Hrvat, ne mogu pucati i neću pucati na Hrvate“ – rekao je pilot Rudolf Perešin i te njegove riječi prenijeli su svi mediji. Četiri dana poslije već je bio sa svojom obitelji i odmah se uključio u obranu Domovine kao pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Ovaj podvig hrabrog pilota izazvao je veliku pozornost svjetske javnosti, opće oduševljenje u Hrvatskoj koja je već bila izložena bjesomučnim udarima agresora, ali i ogorčenje u Beogradu.

Perešin je svoje neslaganje s tadašnjom orijentacijom vojnog vrha JNA jasno pokazao već 1990. godine, kad je odbio pristupiti „generalskoj partiji“ (Savezu komunista – Pokretu za Jugoslaviju), na što su po zapovijedi bile obvezne sve aktivne vojne osobe.
Kao Hrvat za kojega se znalo da ne dijeli uvjerenja većine ostalih, pogotovu srpskih pilota, bio je pod stalnom prismotrom, tako da je planiranje bijega bio izuzetno rizičan i složen pothvat. Samo jedan pogrešan korak bio je dovoljan pa da sve završi tragično.

Nakon duljeg pauziranja od letenja (a što je administrativnom zabranom bilo uvedeno za sve Hrvate na Vojnom aerodromu Željava u Bihaću), Perešin je bio određen za nadziranje povlačenja JNA iz Slovenije. Kretao se planiranom trasom: preko Zagreba, Ljubljane do Kopra, a potom natrag preko Ljubljane i tada se rizičnim manevrom kod Bleiburga spustio u razinu tla (kako bi bio izvan dometa radara) i velikom brzinom uletio u zračni prostor Austrije, odmah izvukao stajni trap i zaputio se prema Klagenfurtu. Naravno, prethodno je sve isplanirao do najsitnijih detalja. I sve je izveo savršeno, nepogrešivo.

Ostat će upamćena skromnost ovog domoljuba koji sebe nije smatrao herojem, iako ga je tada cijela Hrvatska slavila, jer njegov podvig bio je od velike važnosti za moral napadnutog naroda.
Nakon što je došao u Zagreb i Glavni stožer Hrvatske vojske rekao je:
“Učinio sam samo ono što mislim da je dužnost svakog građanina Hrvatske. Svatko tko Hrvatsku smatra svojom domovinom treba pridonijeti borbi za slobodu. Pravi su heroji u Vukovaru i na drugim borbenim linijama, no za mnoge od njih nikada se neće čuti.”

To je bio Rudi. Naš Rudi, vrhunski pilot, ali jednako tako i izuzetan čovjek koji nije tražio niti očekivao priznanja i hvalospjeve, smatrajući obranu zemlje svojom dužnošću. Za njega je to bilo pitanje ljudske i nacionalne časti, nešto što se razumijevalo samo po sebi.

Junak Domovinskog rata Rudolf Perešin, nestao je u svojoj trideset osmoj godini, 2. svibnja 1995., nakon što je njegov zrakoplov srušen tijekom obavljanja borbene zadaće u oslobodilačkoj VRO Bljesak u kojoj je sudjelovao kao zapovjednik 1. lovačke eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Zarobljen je od neprijatelja na području BiH i o njegovoj daljnjoj sudbini se više nije znalo ništa. Njegovi posmrtni ostaci vraćeni su 4. kolovoza 1997. godine i predani obitelji. Pokopan je na Mirogoju 15. rujna iste godine.

Spomenik Rudolfu Perešinu u Gornjoj Stubici
(Izvor za fotografiju: https://hr.wikipedia.org/wiki/Rudolf_Perešin)
  • Rudi je trajno obilježio naš Domovinski rat i borbu za slobodu hrvatskoga naroda. Sa svojom Prvom lovačkom eskadrilom obavio je niz vrlo važnih i povjerljivih zadaća u obrani Zagreba i zračnog prostora Hrvatske. S te posljednje borbene zadaće se, nažalost, nije vratio. Očito da ga ni pod koju cijenu nisu htjeli pustiti živog, iako je Hrvatska sve učinila kako bi se pokrenuo postupak razmjene (dok se vjerovalo da je na životu).
  • Od 1994. godine bio je predsjednik novoutemeljenog Zagrebačkog saveza u zrakoplovno-tehničkoj djelatnosti koji je okupljao djecu i mlade na programima tehničke kulture, osobito vezano za zrakoplovno-tehničke djelatnosti. Danas ovaj Savez nosi njegovo ime.
  • Zrakoplovno-tehnička škola u Velikoj Gorici također od 25. ožujka 1998. godine nosi njegovo ime, kao i Središte za obuku HRZ i PZO u vojarni Zemunik.
  • U rodnoj Gornjoj Stubici 1999. godine postavljena je bista Rudolfa Perešina, a 24. lipnja 2004. godine otvoren spomen park koji je nazvan po njemu. U parku je postavljena statua pilota i konzervirani MIG – 21, u znak sjećanja na ovog izuzetnog čovjeka, domoljuba i pilota.
  • Za iskazano junaštvo u ratu i zasluge u borbi za slobodu Domovine odlikovan je:
  • Redom kneza Domagoja s ogrlicom
  • Spomenicom domovinskog rata
  • Medaljom Bljesak
  • Medaljom za iznimne pothvate
  • Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa srebrnim pleterom
  • Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom
  • Spomenicom domovinske zahvalnosti
  • Redom Nikole Šubića Zrinskog
  • Redom bana Jelačića
  • Redom Stjepana Radića

Posmrtno je unaprijeđen u čin stožernog brigadira Hrvatske vojske.
Njegov MIG – 21 dopremljen je iz Austrije u Hrvatsku 2019. godine i izložen ispred zgrade Ministarstva obrane u Zagrebu.
Podsjećanje je to na naš Domovinski rat, na krvave i olovne godine u kojima smo vodili bitke za svoju opstojnost, ali i na jednog hrabrog i časnog čovjeka, junaka, pilota i Hrvata kojega ništa nije moglo zaustaviti u riješenosti da i sam doprinese toj borbi u kojoj je na kraju žrtvovao i svoj život – u slavu Domovine i za slobodu hrvatskoga naroda.

Zlatko Pinter

Related Topics:
Advertisement

Vijesti

Glavna europska tužiteljica: “Nije posao javnosti, ni političara ocjenjivati – je li počinjena prevara ili ulogu EPPO-a!”

Published

12 sati ago

on

10 ožujka, 2024

By

Iako premijer Andrej Plenković uporno ponavlja kako su europski istražitelji prekoračili svoje ovlasti u slučaju aktualne afere oko 3D snimanja koje je nakon potresa obavljao Geodetski fakultet, Europski tužitelji i dalje neumorno kopaju i istražuju slučaj – donosi Dnevno.hr.

Riječ je o 100 posto novcu iz hrvatskog proračuna, kaže Plenković, pravo je pitanje zašto oni to rade. Ovog tjedna zato smo se zaputili u Luksemburg kako bismo na licu mjesta saznali o čemu je riječ.

Zašto se u ovom slučaju govori o sukobu nadležnosti i što glavna europska tužiteljica poručuje hrvatskim vlastima i hrvatskim građanima, odgovorila je Laura Kovesi, nova šefica EPPO-a za.

“Ne komentiram istrage u tijeku, a budući da se tu radi o takvom slučaju, pokušat ću dati općenit komentar. Općenito vrlo dobro procjenjujemo svoju nadležnost, pridržavamo se Uredbe i pravila kada je riječ o nadležnosti EPPO-a. U ovom slučaju želim naglasiti da, ako netko gaji sumnje o tumačenju Uredbe, ovdje u Luksemburgu nalazi se sud Europske unije i svi koji imaju sumnje trebaju se obratiti sudu i pitati kako bismo trebali tumačiti Uredbu”, rekla je.

‘Naše predmete obično provjerava vijeće’

“O nadležnosti EPPO-a ne odlučuju vlada, parlament, političari ni poslovni ljudi, to je nešto što pripada pravosuđu. To je moj komentar, a iza ovoga leži pravo pitanje vezano uz ovaj slučaj: je li počinjena prevara ili ne? A EPPO nastoji istražiti ovaj slučaj i utvrditi je li doista tako. Mislim da bi hrvatski građani željeli znati je li počinjena prevara, je li netko ukrao novac ili nije, to je pravo pitanje”, rekla je Kovesi.

Novinar ju je upitao je li obavila sve provjere, a Kovesi je odgovorila: “Naše predmete obično provjerava stalno vijeće, to je sustav koji čine tri troje tužitelja iz triju država članica EU, koji procjenjuju i prate sve predmete i procjenjuju sve odluke. Ponavljam: ako netko gaji sumnje u našu nadležnost, o tome odluku može donijeti samo sud Europske unije.

O predmetima se sud ne bi trebao donositi u javnosti niti bi se trebalo javno govoriti je li EPPO nadležan, je li počinjena prevara i bi li EPPO trebao vršiti pretrage. To nije posao javnosti ni političara nego pravosuđa, i upravo to činimo. I opet ponavljam: ovdje se ne radi o tome tko je nadležan nego o tome je li počinjena prevara, je li itko pokušao otkriti istinu i, treće, ako je istina ono što je premijer rekao, svi želimo doznati je li prevara počinjena ili nije”.

Godine 1868., kada je sazivao Prvi vatikanski koncil, papa Pio IX. bio je blaženo nesvjestan “djelomičnog zajedništva” koje protestanti navodno uživaju s Katoličkom crkvom:

Sada, tko god bude pažljivo ispitivao i razmišljao o stanju različitih vjerskih društava, podijeljenih među sobom, i odvojenih od Katoličke Crkve, koja od dana našega Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola nikada nije prestala vršiti, svojim zakonitim pastirima, i još uvijek nastavlja izvršavati, božansku moć koju mu je povjerio ovaj isti Gospodin; ne može se ne uvjeriti da niti jedna od ovih zajednica sama po sebi, niti sve one zajedno, ne mogu ni na koji način sačinjavati i biti ona Jedna Katolička Crkva koju je Krist naš Gospodin izgradio, i utvrdio, i htio da se nastavi; te da se za njih nikako ne može reći da su ogranci ili dijelovi te Crkve, budući da su vidno odsječeni od katoličkog jedinstva. Jer, budući da su takva društva lišena tog živog autoriteta koji je uspostavio Bog, koji posebno poučava ljude što je od vjere, a što je pravilo morala, te ih usmjerava i vodi u svim onim stvarima koje se odnose na vječno spasenje, tako su oni neprestano različiti u svojim doktrinama, i ova promjena i varijacija neprestano se događa među njima. Svatko mora savršeno razumjeti, te jasno i očito vidjeti, da je takvo stanje stvari izravno protivno naravi Crkve koju je ustanovio naš Gospodin Isus Krist; jer u toj Crkvi istina mora uvijek ostati čvrsta i uvijek nedostupna svakoj promjeni, kao polog dat toj Crkvi da je čuva u svojoj cjelovitosti, za čiju je skrb Crkvi obećana prisutnost i pomoć Duha Svetoga zauvijek.

(Papa Pio IX., Apostolsko pismo Iam Vos Omnes; podcrtavanje dodano.)

Ovdje možemo vidjeti da se učenje Drugog vatikanskog sabora ni na koji način ne može smatrati “razvojem” doktrine jer nijedan autentični razvoj ne može proturječiti prethodnom učenju – može ga samo učiniti jasnijim. Ali ne postaje ništa jasnije nego reći da je Katolička crkva Crkva koju je uspostavio naš Gospodin Isus Krist. Smiješno, ali nekako svi razumiju što znači izraz “jest” u ovom kontekstu, dok većina ljudi ima problema s “opstoji u”. To je vidljivo i iz svakodnevnog života: ako kažeš da je ta žena tvoja svekrva, svi razumiju što govoriš. Ali pokušajte reći svojim prijateljima da vaša svekrva živi u ovoj ženi i vidite misle li oni da ste još nešto pojasnili. Sretno.

Kada analiziramo novu ekleziologiju Drugoga vatikanskog sabora, također je korisno pogledati motiv za promjenu izravnog “jest” u “opstoji u”. Razlog zašto je pravi katolički nauk promijenjen na Drugom vatikanskom saboru može se sažeti u jednu riječ: ekumenizam. Kao Bp. Donald Sanborn je više puta istaknuo da se ne može prakticirati ekumenizam II Vatikanskog sabora dok inzistira na tome da je samo Katolička crkva istinska Crkva Isusa Krista, a da su sve druge “crkve” heretičke sekte koje nemaju pravo postojati. Stoga je učenje moralo biti zamućeno, a savršen način za to bio je pretvarati se da novi substitut u formulaciji na neki način čini učenje Pija XII. “preciznijim”. Naravno da nije učinio tako nešto, a krajnji dokaz za to je da bi sve heretičke “kršćanske” sekte koje prakticiraju ekumenizam s Crkvom Novus Ordo bile apsolutno užasnute kada bi im Vatikan sada odjednom rekao da je Katolička crkva sama je prava Crkva Isus Krist, da je njihove vlastite “crkve” su lažne, i da se moraju obratiti na katoličanstvo ako žele biti spašeni.

Godine 1977., otprilike godinu dana prije nego što je postao “papa” Ivan Pavao II., poljski “kardinal” Karol Wojtyla izričito je izjavio da je učenje Drugog vatikanskog sabora promijenilo samu prirodu Crkve: “Crkva je… uspjela, tijekom Drugog Vatikanskog sabora, u redefiniranju vlastite prirode” (Wojtyla, Znak kontradikcije, str. 17). Da biste vidjeli skeniranu stranicu na kojoj se nalazi ovaj citat u knjizi, KLIKNITE OVDJE. Razmislite o tome što Wojtyla ovdje govori: da je sabor definirao postojanje nove crkve, da crkva od i nakon Drugoga vatikanskog sabora nije ista crkva kao ona prethodna. To je ono što znači redefinirati prirodu crkve, jer priroda čini stvar onakvom kakva jest.

Godine 2004. Blagopokojni Donald Sanborn vodio je žestoku raspravu s teologom Novus Orda dr. Robertom Fastiggijem upravo o ovoj djelomičnoj komunističkoj ekleziologiji II. Video možete besplatno pogledati na sljedećoj poveznici:

Rasprava: Je li učenje Drugog vatikanskog sabora o Crkvi heretično?

Nadamo se da će naš prvi video u seriji Uvod u sedevakantizam biti od pomoći mnogima. Svakako ga podijelite s prijateljima i obitelji, suradnicima i sužupljanima. Pitajte ih za mišljenje o videu — to je uvijek dobar početak razgovora.

Za one koje zanima “više”, preporučujemo sljedeće videe:

>> Silogizam sedevakanizma — Bp. Donald Sanborn
>> Zašto sedevakantizem? — fr. Antun Čekada
>> Jesu li vrata pakla prevladala? — Novus Ordo Watch

Ovaj niz se nastavlja u sljedećem nastavku:

Uvod u sedevakantizam, II. dio: Učenje II. vatikanskog sabora o lažnim religijama kao sredstvima spasenja (Uskoro prijevod na hrvatski)

izvor: NovusOrdoWatch.com

Continue Reading

Vijesti

DIRLJIV ISTUP BANJALUČKOG BISKUPA “Nikad se ne ću umoriti…”

Published

18 sati ago

on

10 ožujka, 2024

By

Za HKR o dramatičnoj situaciji u Banja Luci, posvjedočio je novi biskup Željko Majić od 29. veljače.

Biti bliz svećeniku, biti bliz svom narodu – to je moj projekt. Ono što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost!

Kaže mu jedan svećenik: “Ja na Božić izvirujem i gledam, hoće li mi netko doći na misu.” I kaže – “Došlo troje!” Evo, mene sad jeza hvata… I volio bih da iskustvo ne dožive, nego da čuju…

Novi banjalučki biskup Željko Majić je zaređen u Banjoj Luci. On je naslijedio Franju Komaricu koji je na tom mjestu bio 35 godina. Majić je dužnost preuzeo „pružajući ruku svim vjerskim zajednicama u BiH“.

Poslušajte dirljiv komentar novog banjalučkog biskupa….

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved