Connect with us

Vijesti

BOMBA JE BAČENA! Traditionis custodes: Zmija umjesto ribe

Published

on

 „A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? (Lk 11, 11)…

Bomba je bačena. Papa Franjo izdao je Motu proprij Traditionis custodes koji strogo ograničava slavljenje tradicionalne latinske mise. U stvari, briše četrnaestogodišnji Motu proprijo pape Benedikta XVI., Summorum Pontificum, koji je izdan kako bi se pomoglo vjernicima koji su „nastavili biti s ljubavlju i naklonošću povezani s ranijim liturgijskim oblicima koji su duboko oblikovali njihovu kulturu i duh“. Očito papa Franjo misli kako to više nije potrebno.

Ovdje neću analizirati nove odluke u Motu propriju – dokument i prateće pismo možete pročitati kod navedeni linkove.

Međutim, jedna od mojih prvih misli kada sam čitao Papinu uredbu bile su riječi našega Gospodina: „A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? (Lk 11, 11). Sve veći broj katolika traži da ih se nahrani „ribom“ koju predstavlja tradicionalna latinska misa; a sada im je Sveti Otac dao zmiju.

Ove Gospodinove riječi mi padaju na pamet jer mislim na sve ljude koje sam upoznao posljednjih godina koji su otkrili tradicionalnu latinsku misu i utvrdili da je ona izvor snage i utjehe u njihovom duhovnom hodočašću ovdje na zemlji. Ne odbacuju Drugi vatikanski koncil; ne misle da su bolji od katolika koji idu na Novus Ordo i ne mrze Svetog oca. Oni se uglavnom ne bave crkvenom politikom. Jednostavno vole ljepotu, uzvišenost i bogatstvo tradicionalne latinske mise – ljepotu, uzvišenost i bogatstvo koje nisu mogli pronaći u svojoj lokalnoj župi.

Mislim na one katolike koji su godinama, pa i desetljećima pohađali tradicionalnu latinsku misu. Oni su se formirali zbog njezine ljepote i duhovnosti. Nije im „preferencija“ da pohađaju tradicionalnu latinsku misu; nego im je srž prakticiranje vjere. Da ih ne bismo prebrzo osuđivali negativno zbog ove činjenice, sjetimo se riječi pape Benedikta: „Ono što su ranije generacije držale svetim, i za nas ostaje svetim i važnim, a ne može odjednom biti potpuno zabranjeno ili se čak smatrati štetnim“. Kako papa Franjo pokazuje očinsku brigu prema tim vjernim katolicima? Od njih je stvorio sinove i kćerke drugog reda, nedostojne da sjede za očevim stolom.

Isto tako mislim i na one katolike kojima je dosadilo da ih papa kleveta i sada će biti u iskušenju da napuste Crkvu, odlazeći u pravoslavlje ili u sedevakanizam (vjerujući se da nema pape od 1958.) ili će tražiti neku drugu „neovisnu“ katoličku zajednicu ili kapelicu. Lako im je reći da šute i slušaju, ali koji bi se otac koji voli svoju djecu ponašao ovakvo prema njima? Otac pun ljubavi bi bio susretljiv što je više moguće, pogotovo kada je jedini „grijeh“ ljubav prema onome što milijuni katolika vole stoljećima.

„A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati?“

Uistinu. Sveti Oče, bezbrojni katolici traže da ih se hrani tradicionalnom latinskom misom – da bi mogli štovati Boga kao što su ga štovale prethodne generacije katolika. Zašto nam umjesto toga daješ zmiju?

Izvor | QuoVadisCroatia

Vijesti

PREPORUČUJEMO VJERNIM KATOLICIMA – JEDANAEST BESKONAČNIH GODINA UŽASA (ožujak, 2013.-ožujak 2024.)

Published

on

“Dakle, došao je s kraljevim mandatom, ne donoseći ništa dostojno visokog svećenstva, ali imajući bijes okrutnog tiranina i bijes divlje zvijeri.”

II Makabejcima 4:25

Loše vijesti. Od trenutka objave imena izabranog kardinala na Konklavi 2013. znali smo da nas čekaju vrlo, vrlo loše vijesti. Iz nekog bizarnog razloga, neobjašnjiva odluka Benedikta XVI. da podnese ostavku na papinstvo (ostavka za koju je mislio da bi nekako uspio izborom svog izabranog nasljednika) imala je nevjerojatan učinak – prenosimo s bloga Rorate Caeli.

Isusovci nikada nisu bili ovoliko heretični: ipak, sada su uspjeli jednog od njih izabrati za papu. Latinoamerička crkva nikada nije bila ovako problematična: ipak, sada su kardinali smatrali da je dobro vrijeme da izaberu prvog latinoameričkog papu, i to iz najsekulariziranije nacije na tom kontinentu.

Upravo u trenutku objave imena u loži, upitali smo argentinskog prijatelja za komentar. “The Horror” je do tada bio naš najčitaniji post i izazvao nam je neizmjernu žalost, jer ljudi jednostavno nisu htjeli vjerovati dokazima. Ako ništa drugo, zvuči gotovo previše pozitivno danas, kada su tradicionalni katolici pod intenzivnim službenim progonima, dok najveći heretici i perverznjaci slobodno lutaju uništavajući duše: ali, u svakom slučaju, bio je to vrlo proročanski tekst.

Vrijeme je da se prisjetimo:


Nadbiskup Buenos Airesa kleči da primi “blagoslov”
protestantskih svećenika i fr. Raniero Cantalamessa – Buenos Aires, 2006

Kao zakleti neprijatelj tradicionalne mise, dopustio je samo njezine imitacije u rukama deklariranih neprijatelja drevne liturgije. Progonio je svakog pojedinog svećenika koji se trudio nositi sutanu, čvrsto propovijedati ili koji se jednostavno zanimao za Summorum Pontificum.

Continue Reading

Vijesti

Dva “paklena” sata od 30 potresa u Crnoj Gori, ali i u BiH

Published

on

Jutros od 4.06 sati do 6.00 sati na području Crne Gore i Bosne i Hercegovine zabilježeno je više od 30 potresa.

Potres jakosti 5,6 stupnjeva po Richteru pogodio je Crnu Goru u 4.06 sati. Potres je registriran na području Nikšića, a do 5 sati uslijedila je serija jačih i slabijih potresa.

Prema podacima Seizmološke službe Republike Hrvatske zabilježili su jak potres magnitude 5,6 stupnjeva Richterove ljestvice s epicentrom u Crnoj Gori, na 56 kilometra sjeveroistočno od Dubrovnika.

Intenzitet u epicentru procijenjen iz magnitude iznosio je sedam stupnjeva EMS ljestvice. Potres se osjetio duž južne i srednje Dalmacije, sve do Splita i Šibenika s okolicama.

Za sada nema informacija o ozlijeđenima niti o materijalnoj šteti. Nedugo nakon prvog podrhtavanja tla, u 4 sata i 06 minuta dogodio se još jedan potres nešto slabijeg intenziteta od 3,4 stupnja prema Richteru s epicentrom nedaleko od prvog, na crnogorskoj strani granice.

Samo nekoliko minuta kasnije novi potres osjetio se i u BiH, jačine 3.1 po Richteru. Epicentar potresa bio je 49 kilometara od Mostara.

Iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju priopćeno je da snaga potresa odgovara epicentralnom intenzitetu VII stupnja Mercallijeve ljestvice (MCS) te da je potres mogao uzrokovati materijalnu štetu u epicentralnom području.

Europski mediteranski seizmološki centar priopćio je da je potres bio jačine 5,3 stupnja te da je uslijedio manji potres od 2,8 stupnjeva po Richteru u 05:38 sati, na dubini od 10 kilometara.

Za sada nema informacija o eventualnoj šteti.

Velik broj građana je na društvenim mrežama opisao da ih je potres probudio.

“Umro sam od straha”, “Sve nas je probudilo, treslo je jako dugo”, “Jako dugo potres”, pišu Dubrovčani, Bilećani, Sarajevo.

Kako svjedoče građani na društvenim mrežama, potres ih je probudio.

Dežurni seizmolog rekao je i da se tlo sada smiruje, a iskustva pokazuju da je realno očekivati ​​da to smirivanje bude popraćeno nizom slabijih potresa. (Mediji, Potres.hr, Geofizički zavod)

Continue Reading

Vijesti

BiH Vrijeme za hrvatsku nacionalnu drskost?!

Published

on

U okolnostima kada bošnjački gazija sarajevskim studentima povjerava kako je pronašao poštenog Hrvata-nasljednika po svojoj mjeri, a pregovori HDZ-a, Trojke i SNSD-a sve više sliče na one kada se spašavala SFRJ, Hrvati moraju izići iz (dosadašnje) puke retorike i uzeti ono što im pripada.

Dragan Čović: „Ponosni smo što jesmo veliki narod u BiH“.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prije 13-14 godina, komentirajući političke okolnosti u Bosni i Hercegovini, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić kazao je, pomalo i prkosno, kako hrvatski narod nema fenomen kuhanja žabe – trpjet će samo do određenog trenutka. A, evo, danas, kada je političko ozračje u nas vjerojatno gore negoli je bilo kada je biskup Ratko posegnuo za ovom uistinu ilustrativnom prispodobom, podsjetimo na sindrom kuhane žabe.

Kada, dakle, žabu bacite u vruću vodu, ona bi refleksno skočila van zbog osjećaja topline, odnosno ugroženosti. Kada je pak stavite u hladnu vodu pa je postupno grijete, žaba će mirno čekati da ju skuhate.

Ima još „Komšića“…

Ukoliko uopće postoji ikakva dvojba u kojoj su Hrvati (trenutačno) poziciji, govor Željka Komšića na sarajevskom Fakultetu političkih nauka uoči ovogodišnjeg Dana neovisnosti, zorno pokazuje kako bi i taj bošnjački gazija i njegovo biračko tijelo, u konkretnom slučaju vrlo mlado, tu (hrvatsku) žabu najradije utopili. Odmah! Sad, u hladnoj ili vreloj vodi –  svejedno. Pitali su, naime, sarajevski studenti svoga dragoga gosta, štoviše zamjerili mu: zašto nije spremio nasljednika za iduće izbore, kada ode iz Predsjedništva, da BiH ima koga birati. „Nemojte biti uvjereni kako je to tako. Ali nemojte očekivati, ostale su dvije i pol godine do izbora, da sada govorim o tim stvarima, o tom potom. To je jedna od stvari o kojima razmišljam, neću da kažem da me muče. Mislim da sam pronašao pogodnu osobu. Ostaje mi samo da tu osobu uvjerim da krene u tom pravcu jer mislim kako može pobijediti“, poručio je Ljiljan Zlatni, što je, dakako, izazvalo egzaltiranost, gotovo domoljubni trans mladeži u multi-kulti bastionu podno Trebevića.

I dok je, eto, on tješio „sarajevsku budućnost“ najavom kako ima još „Komšića“, u Mostaru su HDZ, Trojka i SNSD, gotovo u „sudačkoj nadoknadi“, pokušavali ispuniti (briselske) uvjete kako bi sredinom travnja Europska unija konačno amenovala službeni početak pregovora s, više-manje, posljednjom pretendenticom u europskoj čekaonici. O nekoliko je zakona riječ, ali Izborni je, sudeći prema svim dosadašnjim vijestima sa sličnih summita u Sarajevu i/li Laktašima, ono što Hrvatima i Bošnjacima nikako ne ide od ruke. (Srbima je ionako svejedno.) Slijedom čega, a poglavito zbog činjenice kako prijeti realna opasnost da najbrojniji narod instalira „novog Komšića“ – k’o da (već) dvojica nisu dovoljna?! – evo još malo(g) vremeplova.

Nije fer, ali

„Ponosni smo što jesmo veliki narod u BiH. To treba čuti svatko tko misli da može u ime nas donositi odluke. Mi smo danas u prigodi da pošaljemo jasnu poruku, tu smo, razvijat ćemo se, graditi, unatoč pokušajima da nas se zaustavi. Mnogi su se potrudili da pokušaju odgoditi odluku najviše pravne instance države, da onemoguće ono što nam je Ustavni sud definirao – a to je hrvatskom narodu drugi neće birati predstavnike. Jer taj narod je dio BiH, ima svoj ponos, skupo je platio svoj opstanak. Predstavljanje hrvatskog naroda na svim administrativnim razinama vlasti u BiH ustavna je kategorija naše zemlje BiH. Ali koliko god se oni trudili različitim nastojanjima, iz onoga što je ostalo u zakonskim okvirima, kada je u pitanju izborno zakonodavstvoneće moći birati za nas“, naglasio je Dragan Čović 10. kolovoza 2018. na Dan Općine Široki Brijeg.

Lider najjače hrvatske stranke u BiH i dalje je na toj crti. Međutim, od njegova nadahnuta govora u Hercegovini ljutoj, Bošnjaci su još jedanput uspjeli instalirati svoga Hrvata u troglavi državni vrh. A u aktualnim okolnostima, sudeći makar po tomu koliko ovo pripetavanje oko ispunjavanja europske zadaće traje, između Trojke – probosanske kako su se samopromovirali – i SDA nema značajnije razlike u poimanju legitimnog predstavljanja u državi s dva entiteta i tri naroda.

Istina, (tzv.) probosanski lider Elmedin Konaković odmah je nakon posljednjih izbora, u brojnim intervjuima, kazao kako je izbor bošnjačkoga gazije i ustavan i zakonit – ali kako nije fer. Uz to, prisegnuo je, čak i hrvatskim medijima, kako je i osobno bio njegov fan te otkrio – za one koji su to ionako već znali – kako je plan bio da se SDP, preko eto takvog Hrvata, približi hrvatskom narodu u BiH, da se raširi u Hercegovini i Posavini.

Guvernerska manira

„U političkom smislu ne mislim da se učinilo išta dobro ili da je on napravio išta dobro što bi našoj djeci olakšalo budućnost. Također, Komšić je kroz vrijeme potpuno homogenizirao hrvatski narod oko HDZ-a, a politički pluralizam u hrvatskom narodu je vrlo slabo razvijen“, posuo se malo i pepelom taj bivši član SDA, koja je u dva navrata – uz potporu, doduše neslužbenu, Islamske zajednice u BiH – prepisala ovaj socijaldemokratski urnek pa svoga poštenog Hrvata instalirala u hrvatsku fotelju kad je god to mogla.

I nije, dakako, šokantno samo to što je Mostar dobio prefiks (mada…) – bosanski, nego ponajprije to što je zapadni dio toga grada anatemiran kao šovinistički. Baš, uostalom, kao što je u komunizmu (zapadna) Hercegovina stigmatizirana kao – ustaška. I sustavno zapostavljana u ex-SFRJ. Što u znatnoj mjeri baštini bošnjačka politika – uporno radeći Beograd od Sarajeva

Čović je inače kronični optimist glede bosanskohercegovačke europske perspektive. Dojam je, međutim, kako je u posljednje vrijeme (malo) pokoleban. Tako je početkom veljače upozorio kako se eto događa da se partneri usuglase, a onda neki od njih pregovaraju s nekim drugim. Nije, istina, precizirao koji su to drugi. No nije teško detektirati kako je riječ o strancima – zapadnim veleposlanstvima, tim i 30 godina nakon Daytona neizostavno važnim akterima pred i post izbornih procesa u nas. Uostalom, na gotovo svako, a osobito u kontekstu aktualnih sastanaka vladajućih stranka, spominjanje legitimnih predstavnika, oglašava se Veleposlanstvo SAD-a u BiH. Onako baš u sad već kronično guvernerskoj maniri.

I, ne samo to. Slučaj južna plinska interkonekcija, taj, po stavu HDZ-a, strateški interes hrvatskog naroda u BiH, govori kolika su očekivanja sarajevske političke (i ine) čaršije od Washingtona.

Bastion šovinizma?!

Nakon što su se 24. veljače u Zagrebu sastali hrvatski premijer Andrej Plenković, vlasnik (a i novinar) Face TV Senad Hadžifejzović uznemirio je svoje gledateljstvo: „Današnji sastanak Plenkovića i Čovića u Zagrebu je bitan, ali izjava nakon sastanka šokantna. Plenković je javno dao podršku Čoviću za Južnu gasnu-plinsku interkonekciju, ali pod Čovićevim uvjetima. Izjava Plenkovića je totalna kontra Amerikancima.“

Uz to, većina bošnjačkih medija zagrebački je sastanak sestrinskih stranaka sublimirala stavljajući (bezmalo) zajednički naslov: „Ovo se Amerikancima neće svidjeti!“ Gotovo, također, da i nema bošnjačkog portala ili novine koji nisu prenijeli, većina u cijelosti, tekst iz New York Timesa o izgradnji južne interkonekcije koja, veli taj list, izaziva etničke nesuglasice. I baš kao što je gazdu gore rečene televizije šokiralo zagrebačko suglasje Plenkovića i Čovića, tako je, ali uistinu, šokantan članak američkoga dnevnika u komu se uz ino kaže: „Lider bosanskih Hrvata Dragan Čović kaže kako podržava predloženi zapadni plinovod, ali želi ga staviti pod nadzor kompanije koju će voditi etnički Hrvati, umjesto postojećeg operatera plinovoda, BH Gasa sa sjedištem u Sarajevu, a koji vode Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi stvoriti nalazila bi se u bosanskom gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugom bastionu hrvatskog šovinizma“, piše NYT prije 15-ak dana.

Želje i pozdravi

I nije, dakako, ovdje šokantno što je Mostar dobio prefiks (mada…) – bosanski, nego to što je zapadni dio toga grada anatemiran kao šovinistički. Baš, uostalom, kao što je u komunizmu (zapadna) Hercegovina stigmatizirana kao – ustaška. I sustavno zapostavljana u ex-SFRJ. Što u znatnoj mjeri baštini bošnjačka politika – uporno radeći Beograd od Sarajeva – uz potporu tzv. međunarodne zajednice. Tako evo pregovori po FBiH sve više sliče onima iz ranih 1990-ih kada se sastančilo po zbratimljenim republikama kako bi se spasila Jugoslavija. A o čemu je, u biti, riječ, plastično je objasnio prvi u Hrvata na „slučaju plin“.

„…Postoje dva pitanja, jedno je opravdanost svega toga kako bi se strateški izbjegla ovisnost o bilo kome te da imate povezanost i s jedne, druge i treće strane. To poštujemo i želimo, ali ne želimo biti naivni. Ne bih želio da danas, sutra zbog političke krize netko zatvori plinovod iz Sarajeva u Posušju. Okolnosti su u BiH takve da moramo uvažavati entitetsku i županijsku nadležnost“, kazao je Čović, ponovno „šokirajući“ mnoge…

Za što, u biti, nije bilo razloga jer ovo oko (ne)puštanja, Sarajevo je nedavno (umalo) imalo prigodu osjetiti na svojoj koži. Posljednjeg se dana prošle godine oglasio Nedeljko Elek. „Upravo me zvao predsjednik Republike Srpske Dodik. Uvažavajući predsjednikov zahtjev, poduzeće Sarajevo-plin iz Istočnog Sarajeva neće sutra isključiti plin susjedima. Sretnu Novu godinu Sarajlijama želimo uz ruski plin od predsjednika Dodika i kolektiva iz Istočnog Sarajeva“, poručio je (malo…) ironično taj direktor Sarajevo-plina.

Dosta je gutanja

Na to je, dakle, mislio Čović kada je tumačio zašto „hrvatska strana“ inzistira na spoju plinskih mreža Hrvatske i BiH preko Zagvozda s odvojcima prema Mostaru i Travniku što bi ovoj zemlji omogućilo pristup LNG terminalu na Krku.

Nakon svega, spomenimo, a što je u stanovitoj mjeri u vezi i s onom žabom biskupa Ratka i s Čovićevim širokobriješkim nadahnućem, netom objavljenu studiju Sociologija hrvatskog društva dr. Ivana Burića, u kojoj autor, prepričajmo ga, uz ino poručuje kako Hrvati (ma gdje bili) moraju podići razinu pozitivne nacionalne drskosti, inovativnosti i prodornosti. Umjesto (samo) puke retorike. Kredibilitet povijesni i svaki drugi sigurno imaju, pa uistinu nema više potrebe – evo još jedne prispodobe iz životinjskog carstva – gutati žabe.

Zapravo „Komšiće“ – i/li slične mu evo najavljene nasljednike.

izvor: Nedjelja.ba

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved