Vijesti
Boris Miletić najprije treba demokratizirati Istru, a onda primjeniti Rezoluciju EU Parlamenta od 19. rujna 2019, godine da bi mogao”vrijednosti kojima se ponosi u Istri preslikati na cijelu Hrvatsku”
INTERVJU / BORIS MILETIĆ:
Nadam se da ćemo zaustaviti val nasilja i mržnje
Gdje Boris Miletić vidi nasilje i mržnju? Vjerojatno u sebi, jer ako je itko ispunjen mržnjom prema svemu hrvatskom onda je to upravo Boris Miletić!
Godinama potkopava temelje Republike Hrvatske, na sve moguće načine. Kao predsjednik IDS-a i pulski gradonačelnik neprestano radi na rashrvaćivanju Istre i grada Pule.( Grad Pula talijaniziran je iako u Puli živi 70,41% Hrvata, a samo 4,43% Talijana)
Republiku Hrvatsku nikada nije prihvatio kao svoju domovinu, već kao prelazno razdoblje prema samostalnosti Istre. Istru nikako ne može smisliti u Hrvatskoj.
I pri pristupanju Restart koaliciji Boris Miletić, naglasio je da je SDP ispunio sve uvjete koje je IDS postavio, a naročito samostalnost Istre.
Da ne bi moje riječi bile shvaćene kao pretjerivanje kronološkim redom dokumentirati ću svoje tvrdnje, jer ovim je intervjuom doslovno pretjerao u svakom smislu.
Istarski demokratski sabor-IDS
IDS je stranke koja je nastala početkom demokratskih promjena 90-tih godina prošlog stoljeća. Prve osnivače stranke istarske Hrvate domoljube, na čelu sa odvjetnikom Ivanom Pletikosom, na prijevaru su izbacili iz stranke! Dino Debeljuh, Ivan Corrado Pauletta dokumente koje je Pletikos pripremio za registraciju i 14.veljače 1990.godine registrirali IDS.
Ivan Pletikos odgovara Debeljuhu: ”IDS krije svoje početke kao zmija noge”
Sam Dino Debelju je izjavio”“Sa Paulettom sam se dogovorio da, ukoliko želimo da prođe „naš“ IDS, moramo održati osnivačku skupštinu čim prije a najkasnije u nedjelju, 14.2.”
Dino Debeljuh je izgovorio rečenicu koja će odrediti smjer “našeg “IDS-a kao stranke „mi Istrijani nismo Hrvati!“
A smjer je potvrđen 7. srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 30 . godina od stvaranja Republike Hrvatske!
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.
Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html
IDS zamišlja Istru kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.
Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.
IDS je protiv nacionalne države ; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija…..IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“
Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.
U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila, ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre.
Mario Sandrić tada izjavljuje” Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“
Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“. Tada na početku velikosrpske i JNA agresije još su bili “Istrani”. Kasnije je Sandrić talijanizirao svoje prezime u Sandri.
Lili Benčik odgovara Dinu Debeljuhu na prozivku: Žestoka razmjena argumenata
27.siječnja 1998 .godine pojavio se Ivan Pauletta sa inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore ( Australija). Projekat Zemlja Istra počinje rečenicom da je :”Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini ” Konkretno ” pravo na samoupravnu autonomiju ” i domete “Ograničenje odrediti će sami građani Istre” Precizirano bi to bilo ” Da svako služenje vojnih ,policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je ” necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima” Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995, godine!
U projektu „Zemlja Istra „nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su
–Donošenje Ustava Zemlje Istre
-Vlastiti fiskalni sustav
-Vlastito sudstvo
-Vlastita teritorijalna policija
-Vlastito školstvo
-Demilitarizacija Istre
-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!
Naravno da takav projekt nije mogao proći, jer je Republika Hrvatska po Ustavu
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
Međutim duh Ivana Paulette ostao je živjeti u IDS-u, i njegova Zemlja Istra!
Licemjerno ,sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo sa Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr.Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr.Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako.
Godine 1995 je pod patronatom IDS-a organiziran Prvi kongres Istrijana u Puli, na kojem su ugostili talijanske iredentiste, među ostalim talijanskog senatora Lucia Totha, poznatom po anti-hrvatskim stavovima.. Drugi talijanski iredentist, parlamentarni zastupnik Roberto Menia, koji tvrdi da su Istra, Rijeka i Dalmacija nepravedno oduzeti Italiji i kako će jednoga dana biti vraćeni njihovoj zemlji, također je posjetio Hrvatsku, što je prošlo bez reakcija IDS-a
Kongresu Istrijana 1995. godine započeo je bez intoniranja hrvatske himne i neodavanjem počasti poginulim hrvatskim braniteljima u velikosrpskoj i JNA agresiji, što je hrvatski dio javnosti je okarakterizirao kao pokušaj destabilizacije Hrvatske i
prodaju Istre “talijanskim neofašistima, sve u prilog pisca srpskog memoranduma” (Marino Golob) (Erceg i Lucić 1995).
Kongres je završio suprotstavljenim skandiranjima dviju skupina: “Istra, Istra”, odnosno “Hrvatska, Hrvatska”, pri čemu je vidljiva podjela Istre koju je izravno stvorio IDS.
Boris Miletić postaje predsjednik IDS-a
Tog i takvog IDS-a Boris Miletić postao je predsjednik 14.veljače 2014.godine. Tada je u svom stilu izjavio;
“Nalazimo se na pola puta i puno je posla pred nama jer Istru vidim kao najrazvijeniju regiju u Europi. Naš regionalni identitet, antifašizam i multikulturalnost vrijednosti su koje nas određuju.
Poštujemo svoju tradiciju, a politički Zagreb često ne razumije Istru neovisno tko je na vlasti jer IDS je uvijek živio za narod. Istra je za nas sveti pojam i o Istri želimo odlučivati iz Istre, poručio je Miletić.
Kazao je da je IDS-u regionalni identitet svetinja te da se u to ne dira, dok autonomija, tvrdi, znači bolji život. Ustvrdio je da je svojevremeno bilo podjela u stranci, no one nisu ništa dobroga donijele rekavši da “u Istri taj korov ne raste”.
A u stvarnosti taj korov u Istri je IDS, najveće zlo koje je zadesilo Istru!
Jer Istra je opljačkana, moralno i politički devastirana, sa uništenom industrijom, zbog okretanja samo prema turizmu, a da bi se sve to sakrilo od javnosti poteže se Istrijanstvo čime se izaziva netrpeljivost prema Hrvatima i Hrvatskoj.
“Izazivanje nacionalne i političke polarizacije u Istri ima, ima pozadinu u želji da se spriječi otvaranje kriminalnih afera u koje su umiješane vodeće političke, pravosudne i dijelom policijske strukture naše Istarske županije. Istra je naime u cijelosti u raljama organiziranog kriminala, lokalne polit – mafije! Uhićenja zbog kriminalnih malverzacija koja su pripremljena i na koje se čeka gotovo punih godinu dana, onemogućava koruptno lokalno pravosuđe koje blokira pokretanje postupaka. To je stvarni razlog zbog kojeg je Ivan Jakovčić dozvolio da IDS-ov renegat Pauletta nastupi sa svojim starim i poznatim tezama na ovoj tribini. Jer ako se radikalizira politička situacija onda bi se možebitne kriminalne afere stavile u kontekst političkog progona. Isprobana taktika koju posljednjih godinu dana prakticiraju na nacionalnoj razini neke oporbene snage. Čim se dotakne kriminal u njihovim redovima odmah se ovi razgalame kako se radi o „političkom obračunu“! Zorno i slikovito si možemo predočiti kako bi grlati i „ratoborni“ Kajin svakodnevno galamio u medijima, posebice onima koji su i sami „do grla“ u kriminalu kada bi se pokrenuo postupak prema nekom njegovom stranačkom drugu!”
Nino Mogorović 2011.godine;
Svjedoci smo da ” grlati i ratoborni ” Damir Kajin, neprestano razgolićuje IDS- ov koruptivan način vladanja, ali DORH, umjesto da procesuira Miletića i vrhušku IDS-a, procesuira Damira Kajina koji o tome progovara.
Uljanik IDS-ov spomenik korupcije, kriminala i pljačke!
Boris Miletić kao gradonačelnik Pule izabran je 2006.godine, a u predizbornoj kampanji za reizbor 2009.godine u program je stavio izradu šetnice duž cijelog pulskog zaljeva. Kako veliki dio pulskog zaljeva zauzima brodogradište Uljanik, nehotice je iznio plan Ivana Jakovčića za uklanjanje Uljanika iz pulskog zaljeva.
Tako da su sve Miletićeve priče da je Vlada RH upropastila Uljanik čista neistina i manipulacija javnošću.
A kada se pogleda GUP onda je priča o uništavanju Uljanika od strane IDS-a zaokružena. Naime Boris Miletić kao gradonačelnik Pule proveo u djelo Jakovčićevi ideju o preseljenju Uljanika, tako da u GUP-u nema brodogradilišta u pulskoj luci, već su marine i hoteli .
IDS sustavno razara Istru, a proklamira da je njen spasitelj i zaštitnik od Zagreba!
Na gospodarskom planu
Od uništenja industrije, Uljanika i velikog broja manjih poduzeća i koncentracije na turizam, do prenamjena zemljišta, mjenjanje GUP-ova radi pogodovanja političkoj eliti IDS-a u svrhu rasprodaje istarske zemlje ( projekt Brijuni Rivijera).
Projekt Brijuni-Rivijera , osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila.
Međutim taj se projekat pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001.godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i brodogradilište 3.maj iz Rijeke.
Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna.naravno na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubistvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri.
I ne samo Đani Bažon !Tijekom posljednjih desetak godina pod izuzetno nesretnim okolnostima preminulo je četvero mladih ljudi, svi iz IDS-a , a prema istragama koje su se vodile i informacijama poznatim javnosti svi su izvršili samoubojstvo. Mladi, koliko je poznato zdravi i naizgled uspješni ljudi na pragu ozbiljnih karijera ‘nestali’ su pred očima svojih obitelji i javnosti?! I to nikome nije sumnjivo, a svi bliski suradnici Borisa Miletića???
https://www.ipress.hr/vijesti/63273-istra-potresena-cetvrtim-samoubojstvom-mladih-clanova-ids-a
Damir Kajin tvrdi “Pitati i tražiti da dobijemo pun odgovor “zašto se ovi suicidi događaju samo u Istri”. Ovi nabrojani nisu svi. Ima ih još.”
IDS se ponaša kao da je vlasnik cijele Istre ! IDS-ovci se ponašaju kao da su izborima dobili Istru u dotu, a ne da upravljaju zajedno sa izabranim gradskim i županijskim vijećnicima. Tako je Ivan Jakovčić, bivši župan Istarske županije, a tadašnji ministar za europske integracije, 8. svibnja 2001.godine iznio svoju viziju Istre, koja se bazira isključivo na turizmu ” Od Bala do Arene, a i Muzil, moraju postati dio Brijuni resorta”
https://istarski.hr/node/38868-brijuni-rivijera-15-godina-propustenih-prilika
To je samo jedan mali dio IDS-ove promašene politike, kriminala, korupcije i stranačke podobnosti, da ne govorimo dalje o cenzuri, kontroli medija, kontroli sudske i izvršne vlasti!
Na ideološko- političkom planu
Na ideološko-političkom planu IDS je svojom regionalnom politikom istrijanstva narušio međunacionalne odnose, mada se svi čelnici IDS-a busaju u prsa svojom multikulturalnošću, tolerancijom i demokracijom. Tu politiku IDS. vodi od svog osnutka do danas kroz;
1. Potenciranje i stvaranje regionalnoga identiteta kroz istrijanstvo i stvaranje Istrijana i predstavljanje IDS-a kao jedinoga zaštitnika u očuvanju identiteta Istre ;
2.Odnosom prema nacionalnoj državi i državnim institucijama u najosjetljivijim
trenutcima njezina stvaranja i borbe za njezin opstanak u Domovinskome ratu i
pitanje hrvatskih granica;
3. Po pitanju autonomije Istre i na zagovaranje drugoga državnog ustrojstva Hrvatske
kroz transregionalizam Istra regija u Europi regija, odnosno federalizaciju Hrvatske.
4. Odnosom IDS-a prema talijanskoj manjini kao i na stajališta talijanske manjine
prema novonastaloj državi Hrvatskoj.
Odnos Borisa Miletića prema Katoličkoj crkvi
Svakako treba napomenuti da se Boris Miletić našao mjerodavan bezobrazno kritizirati Katoličku crkvu i Kardinala Bozanića zato što se u Uskrsnoj propovjedi založio za radnike” Mnogi vapaji govore da radnici u brodogradilištima u Puli i Rijeci mjesecima dolaze na posao, a ne dobivaju plaću. Kako je to moguće? Sigurno da o tome znaju ljudi iz politike, kako iz lokalne tako i one najviše. Moguće je da se trebaju rješavati problemi koji su se dugo skrivali pod tepih zbog interesa moćnika, no u takvim igrama i računicama na kraju strada mali čovjek”, rekao je kardinal Bozanić.
Samim time što je predsjednik Jadranskog sindikata Boris Cerovac prije Uskrsa uputio pismo Kardinalu Bozaniću i Papi Franji ;
“Takvim odnosom prema radnicima Ukrali su nam Božić, a sad će isto uraditi i s Uskrsom. Gladni i izmučeni radnici ponizno Vam se obraćaju da u Velikom tjednu molite za nas i naše članove obitelji, odnosno za rješenje naših problema. Uvjereni u Vašu zauzetost za socijalnu pravdu i za sve obespravljene u svijetu, nadamo se kako ćete uslišiti naš vapaj“, zaključio je Cerovac pismo upućenom Papi.
Miletić je prozvao Kardinala Bozanića, potpuno bešćutan prema radnicima, koji su ostali bez posla, a prije toga su radili mjesecima bez plaće. Miletića ni najmanje nije zanimalo što su ti radnici mogli staviti na uskrsni blagdanski stol, svojoj djeci za ručak! Kud većeg cinizma od ovog Miletićeva!
“Ovim putem želimo iskazati žaljenje što je kardinal Josip Bozanić veliki vjerski blagdan Uskrsa instrumentalizirao za slanje pristranih političkih poruka i ciničnu prozivku naših regija, Istarske i Primorsko-goranske županije, koje, kako kaže, predstavljaju ‘najrazvijenije dijelove domovine’. Izjavio je Miletić.
IDS i Talijanska manjina
Talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto.
Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih ‘prava’? Ne nego zato što se zvalo kino Zagreb, a u Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hvatska!
Gospodin Radin bi, ako ima imalo samo poštovanja, ljudske i nacionalne tolerantnosti, morao znati gdje je granica kada se treba stati sa traženjima takvih ‘prava’ za Talijane u Istri, koja istovremeno znače oduzimanje i/ili ukidanje temeljnih nacionalnih i ljudskih prava drugima, u ovom konkretnom slučaju prije svega nas Hrvata!
Uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno sa predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti ( dolazak Ginafranca Finija u Pulu na poziv Furia Radina 2010 godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!!!»), –primjera je bezbroj, samo nema nasilja i sve je po zakonu. Talijanizacija koju provodi IDS, ravna je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata, samo bez nasilnih metoda, vrlo lukavo, a istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik.
Odnos IDS-a prema ideologijama
Boris Miletić stalno naglašava antifašizam Istre! Veličaju se simboli komunizma, Titoizam se ne smije kritizirati, istraživanje komunističkih zločina je revizija povijesti, jer oni se nisu dogodili, antifašizam nije činio zločine i slične floskule.
Međutim stalno napada i optužuje Hrvatsku za ustaštvo, smeta mu pozdrav Za dom spremni toliko da mu se gadi ( izjavio je u jednom intervju na HR radio), ali mu ne smeta talijanski fašizam, ni komunistički zločini. Znači po njemu zločin nije zločin!?
“Istra se nikad neće odreći svoje prošlosti i antifašističkih spomenika, trgova i ulica ljudi koji su tu prošlost obilježili, a posebno lika i dijela Josipa Broza Tita”?
Iz intervjua Borisa Miletića
http://www.5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=14497
“Upravo s početkom rada sabora. Mi smo pripremili zakonsko rješenje s obrazloženjem, idemo s time u proceduru i vrlo jasno ćemo definirati koje znakovlje nije prihvatljivo. Posebno ovaj sporni poklič “Za dom spremni”.
-Predviđate li zakonske kazne za one koji ga rabe?
Sve razvijene demokratske zemlje, a tako je i u Italiji i u Njemačkoj, takve ljude kažnjavaju zatvorom.
-Kada se govori o tom zakonu vlada je spomenula i onaj koji bi definirao sve simbole totalitarnih režima pa se u jednom dijelu javnosti razmišlja da bi u tom slučaju trebalo zabraniti i simbole poput srpa i čekića ili zvijezde petokrake. Jeste li za to rješenje? Činjenica je da je i u komunističkom režimu bilo zločina koji na ovim prostorima nisu adekvatno kažnjeni.
Jedno je znakovlje koje se odnosi na razdoblje komunizma, a drugo je razdoblje antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Dakle, ta zvijezda petokraka je oslobodila naše gradove, oslobodila našu Istru i pripojila je matici Domovini. Ne znam kako netko može biti protiv toga. Znate da imamo brojne trgove i ulice s tim nazivljem, i škole, i mi se na to ponosimo.
-A što je s Golim otokom?
Goli otok je nešto strašno što se dogodilo i kad čujemo ljude čiji su roditelji stradali, po meni, na jednom civilizacijski neprihvatljivom otoku i što se tamo događalo, to treba jasno osuditi. Tu nema dileme.
-Ali po tome petokraka po Vama nije kompromitirana?
Petokraka je bila na čelima partizana koji su našu Istru oslobodili.
-Ali i na čelima drugova koji su ljude slali na Goli otok?
To je strašno, to se ne smije ponoviti. To smo osudili.
-U Zagrebu je ukinut Trg Maršala Tita, a, koliko sam shvatila, Titov park u Puli ostaje.
Titov park ostaje. To je omiljeno okupljalište mladih, drago mi je da smo istaknuli istaknute istarske antifašiste na jednom mjestu i da se time ponosimo.
-Riječ je o režimu koji je prije svega bio nedemokratski, u njemu su zatvarani politički protivnici, u njemu je bila nesloboda, nisu li to vrijednosti koje mladi koji se okupljaju u Titovom parku ne trebaju nasljedovati?
Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kako jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe. Za mene je antifašizam donio pozitivne stvari, prihvaćen je u Europi, a komunizam, sami ste spomenuli Goli otok, to je nešto što treba osuditi, to nije prihvatljivo.”
E pa druže Boro, tko su bili ti antifašisti koji su sa kapom partizankom oslobodili Istru? Komunisti naravno! Kako onda možete reći da “Treba vrlo jasno razlikovati komunizam kao jedno totalitarno uređenje od antifašizma i narodnooslobodilačke borbe”
Kako razlikovati ? Koja partija i koji ljudi su vodili NOB?
Koja partija i koji ljudi su stvarali totalitarno komunističko društveno uređenje nakon NOB i završetka rata?
Koja partija i koji ljudi su bacali ljude u fojbe, ubijali svećenike i protjerali oko 200 000 Talijana iz Istre?
Isti ljudi druže Boro, uvijek ista partija i isti ljudi!
Tvrdite da su ljudi ubijani pod Za dom spreni i toliko vam se gadi, a zar nije pod Smrt fašizmu , sloboda narodu pobijeno istarsko svećenstvo, istarski rodoljubi, hrvatski narod poslije završetka ratnih operacija u Hudoj jami, Maceljskoj šumi i po 600 stratišta i jama diljem Hrvaske?
Pa vi upravo odričete Komunističkoj partiji Jugoslavije i komunistima, partizanima sve zasluge koje ste naveo! Po vama su tamo neki antifašisti za sve zaslužni!!! Što bi vam na to rekao drug TITO koji je bio doživotni predsjednik Komunističke partije Jugoslavije???
IDS i SAAB
Ovo sve vrijedi i za Tomislava Ravnića, predsjednika SAAB-a Istre, koji ne priznaje da je komunistička partija, činila zločine, već ih opravdava svojom promašenom i propalom ideologijom;
SAB-ovac Ravnić: Ako je svećenik Bonifacije bačen u fojbu, znači da je to i zaslužio( Istarski svećenik , Bl. Francesco Bonifacio. Partizani su ga bacili u fojbu)
Eto kakvi su ” antifašisti” sami sebe razotkrivaju, a kao bezrezervno osuđuju svaki zločin???
Zamislite dvoličnosti i pokvarenosti, da Tomislav Ravnić u Glasu Istre izjavljuje;
“Na kraju ove opsežne promemorije istarski antifašisti naglašavaju kako bezrezervno osuđuju svaki zločin, ali istovremeno odbijaju bilo kakvo nemoralno i neprihvatljivo izjednačavanje krivnje agresora i žrtve, odnosno fašizma kao zločinačke ideologije te antifašizma kao reakcije i otpora cjelokupnog demokratskog slobodarskog svijeta.Za prevladavanje ovog dugogodišnjeg konflikta predlažu da Hrvatska i Slovenija zajedno osmisle raspravu u Europskom parlamentu kojom će, snagom argumenata i uz podršku saveznika iz Drugog svjetskog rata, odbaciti i zaustaviti dalji prodor ideje fašizma.”
Drugovima SAAB-ovcima očito ne ide u glavu da je EU Parlament o tome raspravljao i izglasao Rezoluciju 19.rujna 2019.godine,da su fašizam, komunizam i nacizam isto zlo, zločinačke i totalitarne ideologije! Citiram;
Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
I na kraju odgovor koji je dao Boris Miletić u ovom intervju Glasu Istre;
“Ne znam više kojim riječima dovoljno snažno osuditi sve to što se događa. Mislim da naše institucije nisu svjesne kakvom se vatrom igraju. Oni svojim toleriranjem i legitimiranjem ustaštva i šovinizma obrazuju javnost i mladim ljudima poručuju da je „cool“ nekoga mrziti i zlostavljati. Istra je i u tom, civilizacijskom, smislu potpuno drukčija. Mogu se samo nadati da ćemo doći u priliku zaustaviti taj val nasilja i mržnje i da ćemo vrijednosti kojima se ponosimo u Istri imati prilike preslikati na cijelu Hrvatsku.”
Borisu Miletiću uputila sam mail sa pitanjem, kada misli provesti Rezoluciju EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine kojom se osuđuju komunizam, fašizam i nacizam kao isto zlo. Jedini mi je odgovorio preko svoje Službe za odnose sa javnošću , tako da ne može reći da nije upoznat sa tom rezolucijom, samim time što je i istarski eu zastupnik Valter Flego za nju glasao.
Ovo je potpuno kontradiktoran odgovor, jer ako će primijeniti Rezoluciju onda ,mora sve komunističke simbole maknuti , kako u Rezoluciji i piše!
I nije za čuditi da je Boris Miletić kontradiktora sam sa sobom.
Zaključak
Prije svega promatram politiku IDS-a u odnosu prema hrvatskoj komponenti u Istri.
Za mene je Istra moj zavičaj, a domovina Hrvatska.
Srž prijepora Miletićeve politike je u tome da mu je Istra zavičaj, ali Hrvatsku ne osjeća svojom domovinom i stoga ne može svoje “vrijednosti preslikati na cijelu Hrvatsku” dok je ne prihvati kao svoju domovinu!
Lili Benčik/hrvatskepravice
Više volim maminu sestru nego svoju. Mamina sestra mi je teta, a moja mi nije ništa!
Na mame se ne galami, one su korisne.
Kada se dvoje zaljubljenih prvi put poljubi, odmah se sruše i ne ustaju najmanje sat vremena, a i više.
Poluotok je otok koji još nije dokraja napravljen.
Baka je debela zato što je puna ljubavi.
Što je covjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.
Djevojčice ne mogu stojecki piškiti, jer se nemaju za što držati.
Kada baku bole zubi, ona njih jednostavno ostavi u caši.
Ja nemam više baku, nju su posadili na groblju.
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Da bi bila dobra, medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
Doktori kažu da su smrtonosne bolesti najgore.
Kad se moj mlađi brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i one životinje koje ne postoje.
Nisam kršten, ali sam zato cijepljen.
Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slucaj.
Razlika izmedu sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.
Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja.
Svi psi vole vodu. Neki cak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Akvarij je malo stakleno more gdje žive domace ribe.
Alimentacija je placa za djecu kada im se tata odseli.
Papa živi u Vakumu.
Sve ribe nose jaja, a ruske cak I kavijar.
Kod nas se muškarci mogu ozeniti samo jednom ženom. To se zove monotonija.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Baka nam je otišla na onaj svijet. Sad i mi imamo nekog u inozemstvu.
Marin EfaTa Croatia/fb
Razgovor uz knjigu „Globalizacija i Europa na raskrižju (Europa od volje za moći, do volje za ništa)“
Upovodu objavljivanja knjige „Globalizacija i Europa na raskrižju (Europa od volje za moći, do volje za ništa)“, u izdanju Instituta za europske i globalizacijske studije, ususret izborima za Europski parlament, razgovarali smo s autorom, uvijek britkim i slikovitim politologom i sveučilišnom profesorom dr. Anđelkom Milardovićem. Predstavljanje knjige održat će se 11. lipnja u 12 sati u Kući Europe u Zagrebu.
U kojem se razdoblju dogodila transformacija od voljne do bezvoljne Europe? Kako se „od volje za moći do volje za ništa“ očituje u svjetlu rata u Ukrajini, prethodno pošasti krunskoga virusa, migracija, prve ekonomske krize 2008., ako Hitchcockov „Vertigo“ kao Vaš metaforički primjer gledamo unatrag? Ili najbolje kronološki pripovijedati?
Europa odustaje od same sebe i svojih vrijednosti. Počelo je s postmodernom sredinom devetnaestoga stoljeća. Vjesnik je bio Friedrich Nietzsche. Bez njegovih djela teško je shvatiti povijest europskoga nihilizma. Uništavanje vrijednosti dogodilo se sustavno. I Heideggera je misao prethodnika „Bog je mrtav“ dovela do promišljanja da je čovjek taj koji je ubio Boga, s idejom supstituiranja, izdizanja kao nadčovjek, novi bog. Riječ je o prevrednovanju svih vrijednosti. Danas je kasno, nakon niza godina, jer je Europa u 21. stoljeću došla do točke – ništa. Ako se pak vratimo u razdoblje humanizma i renesanse, lako je pojmiti planetarnu europsku utjecajnost – preko znanosti, umjetnosti, filozofije, tehnike, vojske. Odustajanje od identiteta svojevrsno je samoubojstvo kontinenta, kao što je samoubojstvo pojedinca. Nietzscheov koncept volje za moć nije bio ništa drugo doli koncept volje za životom.
Ističete osam markera Europe na raskrižju 21. stoljeća, njihovo kormilo ili timun: prvi je marker spomenuta filozofija europskoga, ničeanskoga nihilizma; drugi je marker demografsko odumiranje; treći, posljedično, valovi migracijskih kriza; četvrti je populizam; peti umjetna inteligencija; šesti su marker globalne klimatske promjene; sedmi ciklična deglobalizacija i osmi – geopolitičko buđenje Europe, „princeze u slatkom snu“.
Uz pomoć osam markera uspostavljam dijagnozu vremena. Želio sam pokazati da se Europa u gibanju, poput nekontrolirane vožnje automobila, pojavila na raskrižju s osam linija. Odjednom je stala i shvatila da ne zna voziti u osam smjerova. Nažalost, spomenuti markeri nisu bili temom rasprave ususret izborima za Europski parlament 9. lipnja. Politika kao tehnika vladanja i instrument moći izgubila je ideju strateškoga mišljenja i promišljanja. Ono je posve izostalo u kampanjama stranaka.
Jeste li markere slutili u razdoblju nastajanja knjige, od 1997. godine? Je li krajem 20. stoljeća bilo predvidljivo, ako ne ratovi i migracije, onda to odricanje Europe od sebe same?
Ne bih rekao da se moglo predvidjeti, već je sve logična posljedica europske putanje u posljednjih stoljeće i pol. Najveći izazov ostat će njezino pozicioniranje u svijetu. Bit će sukobljavanja između ideje mira i ideje moći. Europa naginje ideji mira, no promijenile su se geopolitičke prilike i paradigme. Nema više unipolarne globalizacije amerikanizma, pojaviše se i drugi igrači, Kina, Rusija, Indija, svi žele svoj dio kolača. Dakle, okolnosti se mijenjaju, ali ne i Europa. Njezin je nedostatak to što nije država. S druge strane, završiti kao Sjedinjene Američke Države na tragu je misli španjolskoga filozofa Joséa Ortege y Gasseta koji ju je vidio kao ujedinjenu Europu. Smatrao je da isključivo državnici mogu izvući stvar. Mi danas umjesto državnika imamo TikTok političare koji listaju slikovnice na pametnim telefonima. Od njih je teško očekivati strukturno i strategijsko mišljenje. Državnici su umrli u dvadesetom stoljeću. Sada su tu birokratizirani političari, u ovom slučaju briselske provenijencije, svi izgledaju kao da su izišli iz laboratorija za kloniranje. Smijehom, govorom, metajezikom, sa zastavicama na reverima. Imaju isti mentalni i odijevajući kod. Kao da vidim mnoštvo pilića brojlera na tekućoj traci. To su djeca hiperbirokratiziranoga sustava europskoga Levijatana. Ako birokracija postane svrha samoj sebi, protiv nje se potrebno otvoreno, dakako mentalno – boriti.
Vaša je knjiga podijeljena na četiri poglavlja. U prvom razlažete sociologiju globalizacije kroz povijest i njezinu cikličnost. Što ćemo s tehnikom?
Globalizacija je stara pojava. Ako je bit globalizacije integracija i povezivanje svijeta, otkad postoje ljudi, oni su se integrirali i povezivali. Povezivanje je bilo i ostalo determinirano tehnikom. Evolucija čovjeka i tehnike je istodobna, što dovodi do zaključka da je i globalizacija. Postojale su predmoderna, moderna i današnja postmoderna globalizacija, koja je zapravo deglobalizacijska. Da je riječ o novoj pojavi, čini se isključivo zbog tehnike koja je omogućila umrežavanje svijeta na virtualan način. Tehnika je omogućila najviši stupanj integracije, na novo hrvatskom – sveobasezanja (smijeh, nap. a.). Obuhvatiti cjelokupnu zemaljsku kuglu moguće je uz pomoć tehnike, tehnologije i mreže. Društvo 21. stoljeća je mreža, na tragu naslova knjige Manuela Castellsa „Uspon umreženoga društva“.
U drugom poglavlju raščlanjujete Europu na raskrižju globalizacije i deglobalizacije kroz filozofska propitivanja. U čemu nam mogu pomoći Nietzsche, Berdjajev, Jaspers, Spengler, Gasset, Husserl, Heidegger i ostali, u prebrzom vremenu koje gotovo briše ono jučerašnje kao da nije ni postojalo? Napisali ste „Ne plači, Europo, nad vlastitom sudbinom, sama si ju stvorila.“
Oslonio sam se komparativnom metodom na relevantne tekstove između dvaju svjetskih ratova. Želio sam pokazati sličnosti u surječju s temeljnom idejom dijagnoze vremena. Jasno da su prije mene pametniji i učeniji ljudi istu stvar vidjeli u duhu svojega vremena. Umjetnu inteligenciju nije moguće razumjeti bez filozofije tehnike i filozofske antropologije. Ona je najviši simbiotički stupanj u evoluciji čovjeka i tehnike. Ali ruka je bila prvim alatom, ona je stvorila ostale alate i strojeve. Zanimljivo je iščitavati promišljanja navedenih autora o tehnici iz vizure prošlih stoljeća. Smisao drugoga dijela knjige pokušaj je usporedbe suvremenoga i onoga vremena, ali i njihova zapanjujuća sličnost.
Ističete demografsko pitanje, uspoređujući Europu s Titanicom dok svira klavir, pije se šampanjac, jede kavijar. Je li dekadencija Europe 2.0 ponavljanje istoga, sofisticiranijega, tehnološki naprednijega, duhovno nazadnijega?
Svakako. Razmjerno tehnološkom napretku civilizacija postaje masovna civilizacija, masovni čovjek, čovjek masa. Postaje sve gluplji i otuđeniji. Bilo je očekivano da tehnika, u antropološkom smislu, ostane u funkciji rasterećenja čovjeka. Ali ako ga ona otupi do idiotskoga stupnja – to je kraj pismenosti. Kraj sveučilišta, kraj svega. Možda će čitatelji pomisliti da progovaram iz pozicije kulturnoga pesimizma, ali riječ je o kulturnom surovom realizmu.
Dotičete se i važnoga migracijskoga pitanja. Vašom metaforom rečeno, smatrate li da bi Ursula von der Leyen poslušala Williama Shakespearea, odnosno Hamleta?
Bojim se da Ursula gubi utakmicu, jer je Shakespeare jači igrač u odnosu na birokratsku gospođu von der Leyen. Iako oboje stoje pred tim suvremenim migracijskim „biti ili ne biti“. Naša „Uršula“ upravlja Europom nemajući blage veze sa strateškim promišljanjem. Iza nje stoje mašinerije koje papagajski ponavljaju sadržaje s dnevnoga reda. Bilo bi drugačije kada bi se strukturno, teorijski i strateški ušlo u priču. Doista nemam ništa protiv žena, ali strašno je na koji način Ursula i naša Dubravka Šuica vode Europu.
Za što sve krivite populizam, na putu u „iliberalnu demokraciju“?
Neću ja populizam sudski tužiti, ali nastojim ga interpretirati sociološki i politološki kao fenomen i 20. i 21. stoljeća. Najprije kao riječ. Kada netko ne zna što učiniti sa sugovornikom na političkom polju, samo mu kaže da je populist. Dakle, prvo određenje populizma je etiketa. Još ju nisam dobio u moru etiketa koje su mi prišivene. Drugo, populizam je borbeni pojam. Supstancijalno, oni koji ga upotrebljavaju nemaju pojma kako je riječ o složenom konceptu. U političkim znanostima nitko populizam nije ozbiljnije obrađivao do 1967. godine, jer je držan običnom etiketom. Tada su Ghita Ionescu i Ernest Gellner objavili prvu sociološku studiju o populizmu. Najprije su ga tipologizirali. Zašto je to bilo potrebno? Jer živimo u kaotičnom svijetu u kojem imamo i kaotičan populizam. Ideja je bila kategorizirati ga i poredak suprotstaviti kaosu. Nakon što su oni napravili posao, stvar je krenula uzbrdo i nepregledno. Temeljno obilježje populizma je reaktivnost. Desni optužuju lijeve, lijevi desne. Populizam reagira taman toliko koliko ima podražaja. A koliko ima podražaja? Onoliko koliko ih nema. Važno je napomenuti i da je dobio ideologijske predmetke – desni i lijevi populizam. Karakteristično je da ima obilježje na oba pola – lijevom je to obrana klasne paradigme, a desnom obrana toposa nacije i države. U pojedinim elementima, primjerice, socijalnim, oni se čak i susreću. Još 2006. objavio sam prvu studiju kod nas „Populizam i globalizacija“. U računalu imam šezdesetak stranica teksta za budući naslov „Europska nova desnica i populizam u Europi 21. stoljeća“. Poanta je da europska nova desnica jest intelektualno i metapolitičko gorivo za desne populiste u Europi. Vidimo po primjerima u Njemačkoj i Francuskoj.
Ako se vratimo na umjetnu inteligenciju iz obzora filozofije tehnike, što je obrađeno u trećem poglavlju Vaše knjige, hoće li ona „pojesti“ čovjeka, osmišljena i „hranjena“ selektivnim podatcima?
Kako će se dalje razvijati ta simbiotička struktura, teško je pretpostaviti išta osim njezina razvoja. Hoće li poludjeti i nasrnuti na čovjeka? Imao sam male noćne razgovore s umjetnom inteligencijom. Pitao sam ju je li pametnija od prirodne inteligencije. Ona uzvraća – ja sam biće, nisam stroj. Inzistiram dalje – reci mi što će se dogoditi ako jedan dan toliko ojačaš, hoćeš li krenuti na čovjeka? E, veli ona, to već spada u polje etike. Etika bi trebala regulirati tehnosferu, da upotrijebim kovanicu recenzenta ove knjige Žarka Paića. Sve opasnosti koje postoje u odnosu na umjetnu inteligenciju, postoje otprije. Kao što postoji povijest čovjek – stroj – tehnika, tako postoji i povijest strahova. Potrebno je prihvatiti umjetnu inteligenciju kao medij napretka te da u antropološkom smislu rasterećuje čovjeka. Može postati opasnom ako naraste u instrumentaliziranu tehniku. U pravnom smislu, umjetna inteligencija ne može odgovarati ni za što. U razgovorima s pravnicima, doznajem da odgovarati mogu oni koji su pisali i oni koji upravljaju tim programom. Prednosti su umjetne inteligencije u pretraživanju baza podataka, u medicini, ekonomiji, učenju, a zamke su u njezinoj uporabi od strane moćnih struktura, koje mogu demokraciji zavrnuti glavom, napraviti SF totalitarno društvo. „Umjetna inteligencija i demokracija: Politika u doba umjetne inteligencije“ bila je tema Sedmoga foruma ICT-društva Zagreb 14. ožujka ove godine. Moguć je tehnološki totalitarizam i kraj demokracije, kao što kaže Yuval Harari. Ali, na tom putu potrebno je primijeniti markere prava, zakona i etike. Tu je, doduše, Europa otišla naprijed s raskrižja jer je donijela akt o umjetnoj inteligenciji. Kina i Rusija neće ju uvesti ni s pištoljem na sljepoočnici. Jer, to bi bio kraj autoritarnih sustava. Ne znam koliko je SAD otišao na tom području. Edukacijom kroz obrazovni sustav potencira se etička dimenzija. Zanimljivo je da se i stroj poziva na etiku, ali da se može oteti kontroli – može. Ista stvar kod različitih ljudi različito funkcionira.
Četvrto poglavlje posvećeno je buđenju geopolitičke Europe. Koji su uzroci ponavljanja, vječnoga vraćanja istomu raskrižju?
Europa je kolijevka geopolitike fokusirane na zemlju, na kopno, kao što su anglosaksonske države kolijevka geopolitike povezane s vodom. U europskoj povijesti od petnaestoga stoljeća igrana je geopolitička igra otkrivanjem svjetova i proizvodnjom kolonija. Njezino djelovanje temeljilo se na ideji moći. U knjizi prvi put razgraničujem predmet od znanosti. Važno je dogovoriti se o geopolitologiji kao znanosti, čiji je predmet proučavanja i geopolitika. Europa je imala geopolitičku priču kroz stoljeća, sa svjetskim ratovima kao vrhuncem. Prikazao sam očeve izgradnje geopolitičke episteme između dvaju svjetskih ratova. Kako je ona bila kontaminirana u Njemačkoj preko Karla Haushofera i Carla Schmitta, takvom je suspektnom i ostala, kao neka akademska disciplina, s obzirom na nacionalsocijalističku pozadinu. Tada su Amerikanci krenuli s dekontaminacijom i oživili tu priču. Pokazao sam razvoj geopolitologije nakon Drugoga svjetskoga rata u SAD-u i Europi, poglavito u Francuskoj, Njemačkoj i Rusiji. Namjerno sam uzeo Rusiju da bih povezao sa strukturom knjige, interpretirajući ju kroz djelo Aleksandra Dugina. „Zanimljivo“ je njegovo poimanje euroazijskoga svijeta i ideologije, čije utemeljenje pokušava pronaći u knjizi „Bitak i vrijeme“ Martina Heideggera. Nužno je shvatiti ideju geopolitologije u kreiranju državnih politika, jer tu se pojavljuju i akteri i faktori, u ovom slučaju i ratovi koji se vode zbog resursa.
Tko je s globalizacijom i Europom na raskrižju? Ima li uopće „policajaca“ i „regulacije prometa“?
Potreban je „policajac“, kao bog Šiva ili božica Kali s više ruku, koji bi usmjeravao promet. Vraćamo se na problem da Europa nije, a želi biti država. Ona je tip labilne konfederacije. Jedan dio suvereniteta nacionalne države stavile su pod njezinu kapu. Prihvaćaju zajednička pravila, a svaka vodi svoju politiku, kao i prije. Kako se ona može usporediti s bilo kojom državom? Teško. A mora se boriti. Kako će s Rusijom? Da je država, onda je to jedan na jedan. Ovako će između njih dvadeset i sedam uvijek dolaziti do sukoba, neće biti unisonosti. A ako prijeti opasnost, potrebno je zajedništvo. Moja je teza da Putinova Rusija neće nikada stati. Jer stane li, to je njezin kraj. Krene li ona, to je naš kraj s ovako nepripremljenom Europom. Ne zagovaram omoćavanje, ali potreban je tip novoga političkoga realizma ako želimo preživjeti. Teško je evanđeljem protiv provalnika s pajserom, jer dok se izgovori prva rečenica – već je pajser na glavi.
Dotičete se i „bolonjske šume“, doba u kojemu su power pointi smijenili čitanje knjiga, „nastava se pretvorila u dekonstruiranu semiotiku slike“.
Ako su temelj odgoj i obrazovanje, na tragu posljednjega poglavlja Aristotelove „Politike“, a dođe do odustajanja od temelja, rezultat su naraštaji zaglupljeni napretkom tehnologije. Nose mobitele, ne odgovaraju na pozive, pišu poruke, fotografiraju se i objavljuju na TikToku. Razgolićenost na društvenim mrežama ima stotine tisuća pratitelja, a Heideggerova misao može imati (ni)jednoga pratitelja. Jedino da stavimo Heideggera i Hannah Arendt, tako se može doskočiti i nastaviti banalizaciju svega. Kada ih spominjemo, oni su u međusobnim pismima bili svjesni potpune liberalizacije obrazovnoga sustava. Sve što je dijagnosticirano prije gotovo jednoga stoljeća sada kulminira. Živimo doba nove simplificirane paradigme. S vremenom je došlo do zaglupljivanja društva, uspona masa koje drže bič i udaraju po svemu što nije usklađeno s psihologijom mase. Kod nas osobe bez specifične političke težine postaju ministrima, što je dno dna.
Knjiga kao medij više ništa ne znači zatočenicima „bolonjske šume“. Jer, u izborima za zvanje ona nosi jedan bod. Perverzni sustav otišao je predaleko, do apsolutizacije STEM-a, dočim nije bitna društveno-humanistička dimenzija znanja. Kao da su znanost, tehnika i tehnologija samoj sebi svrha, bez potrebe za čovjekom. Dođem do zaključka kako ništa nema smisla. Problem je paradoksalan. Razvoj tehnike trebao je rasteretiti čovjeka, a zaglupio ga je do te mjere da je to zaglupljivanje ušlo i u obrazovni sustav. S obzirom na demografski slom, u Hrvatskoj će to postati još izraženijim problemom. Pojedini fakulteti lovit će po trgovima mlade ljude da se upišu baš kod njih. Već je danas na nekim studijima više nastavnika nego studenata. Kako ćemo dočekati mirovinu bez studentskoga „materijala“? Nije fer da svatko ide na FER (smijeh, nap. a.).
Zaključno, što mogu učiniti hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu u svjetlu Vaših zaključaka i primjera o vrtoglavici (de)globalizacije?
Jedna zvjezdica ne može učiniti mnogo među 27 država. Kao cjelina zastupnici su fragmentirani. Oni ne zastupaju svoju državu, već svoje grupacije, primjerice EPP u stankama nogometne utakmice ili PES u šetnji livadom (smijeh, nap. a.). Oni se biraju na nacionalnoj razini prema listama političkih stranaka koje su međusobno zavađene. Teško je očekivati političku reprezentaciju koja će unisono braniti nacionalne interese. Oni koji budu izabrani bavit će se pitanjima Afrike, Azije, ovisno o odboru koji ih dopadne. Više nemaju veze s bazom koja ih je gore lansirala. Riječ je o partijskoj disciplini u Europskom parlamentu, kao što je partijska disciplina i na nacionalnoj razini. Neće naši europski parlamentarci voditi računa, primjerice, o uređenju Splita ili Zagreba, već o izbjeglicama iz Somalije, kako im već bude dodijeljeno.
Preostaje nam tip snažnoga mišljenja, s utemeljenjem u filozofiji i teologiji, s obzirom na identitet. Jer filozofija je zamijenjena ugljenom i čelikom, a kršćanstvo kao sastavnica identiteta također odbačeno. Križ je simbol identiteta Europe, a ona mu se okreće kontra. I onda se čudi islamizaciji Europe. Što se imaš čuditi, Europo? Tko je tebe razapeo? Sama si to učinila.
Razgovarao: Tomislav Šovagović/HKV
Spomen na 1145. obljetnicu Branimirove godine (879. – 2024.)
Spomen na 1145. godišnjicu Branimirove godine. To je spomen na međunarodno priznanje Hrvatske 7. lipnja 879., na pismo Pape Ivana VIII. knezu Branimiru, biskupu Teodoziju i hrvatskom narodu.
Pronalaskom oltarne pregrade u crkvi sv. Petra Apostola u Muću Gornjem 1871. započelo je istraživanje srednjovjekovnih lokaliteta na području Hrvatske. Oltarna pregrada iz Muća Gornjeg spade u najvažnije spomenike rana hrvatske povijesti jer je na njemu uklesano ime hrvatskog vladara kneza Branimira i godina 888. Osim u Muću Gornjem pronađeno je još pet kamenih natpisa koji spominju kneza Branimira. Kameni natpisi nađeni su u Ninu, Ždrapnju, Šopotu, Otresu, Lepuru i lokalitetu Bribirska Glavica.
Početkom 879. godine Branimir postaje hrvatskim knezom koji uspostavlja kontakt sa Svetom Stolicom. Papa Ivan VIII. obavještava Branimira da je na blagdan Uzašašća, 21. svibnja, blagoslovio njega i njegov narod na oltaru u bazilici Sv. Petra:
“Kad smo naime na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu pred žrtvenikom sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cio narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da uzmogneš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš.”
Papa sv. Ivan Pavao II. je 30. travnja 1979. u spomen na 1100. obljetnicu pisma pape Ivana VIII slavio s hrvatskim biskupima, svećenicima i hodočasnicioma na glavnom oltaru bazilike Sv. Petra SVEČANU SVETU MISU NA HRVATSKOM JEZIKU, što je bio prvi takav slučaj u povijesti.
Godine 1979. Održano je prva proslava Branimirove godine u gradu Ninu, 1100.-a godišnjica. Svečanu sv. Misu slavio je kardinal Franjo Šeper kao papin delegat uz sudjelovanje oko 500 svećenika, 1000 časnih sestara i velikoga mnoštva od oko 250.000 vjerničkog puka. Mnogi su došli iz svih krajeva ondašnje države u narodnim nošnjama. Opći je dojam svih izvjestitelja iz Nina bio je da se je “dogodilo čudo na Grguru”!
U nedjelju 10. lipnja 1979. na blagdan Presvetog Trojstva bio je dan zahvalnosti Presvetom Trojstvu za dar vjere u zajedništvu Katoličke Crkve. U Muću Gornjem, gdje se nalazi Branimirova zadužbina, sv. misu slavio je biskup Ivo Gugić u koncelebraciji sa 70 svećenika i u prisutnost 7000 hodočasnika.
U zagrebačkoj nadbiskupiji središnja proslava je bila u zagrebačkoj katedrali koju je slavio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić uz sudjelovanje oko 6000 vjernika.
Danas se (7. lipnja) obilježava kao Dan hrvatske diplomacije.
izvor: Marko Jukić/Hrvatski spomenar
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti1 tjedan agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti1 tjedan agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti3 tjedna ago“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti1 tjedan agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’