Connect with us

Vijesti

Dok je rušen Vukovar Šerbežija je pjevao s Arkanovom suprugom Cecom

Published

on

Čim je Srbija početkom 90-ih napala Hrvatsku, glumac Rade Šerbedžija pobjegao je u Srbiju svome prijatelju redatelju Ljubiši Ristiću i poručio: “Mislim na svoju djecu koja su negdje u šumi, bježe od ustaškoga noža” – donosi Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku.

Ljubiša Ristić, radikalni velikosrbin, u Beogradu bio je kućni prijatelj i vrlo blizak suradnik bračnoga para Milošević. S Mirajnom Marković osnovao je stranku JUL (/ Jugoslavenska levica), on je bio predsjednik, a formalni gazda Slobina supruga – prenosi pisanje HT-a Maxportal.hr.

Rade Šerbedžija je u Srbiji prvo snimio pjesmu “Neću protiv druga svog” u duetu sa Svetlanom Veličković, ( izdanje Diskos, 1992.) kasnije udanom Ražnatović, poznatom pod imenom Ceca. Zajedno su glumili u filmu redatelja Stojana Stojčića, snimljenome po romanu Bore Stankovića Nečista krv, u kojem je Ceca vrlo uvjerljivo odglumila/otpjevala ulogu fatalne ciganske kavanske zabavljačice Koštane.

Za to vrijeme čista krv u Hrvatskoj već je tekla u potocima, srpske granate ubijale su djecu, žene, starce, gorjele su katoličke crkve i hrvatske knjižnice, srpski tenkovi gazili su civile u Škabrnji, a četnička kama na Ovčari je nezamislivom okrutnošću likvidirala ranjenike iz vukovarske bolnice. Veliki pacifist Šerbedžija u to je doba u svojoj beogradskoj „umetničkoj fazi“ glumio i u filmu redatelja Živojina Pavlovića Dezerter, čije su završne scene  1992. godine  snimljene u razrušenom Vukovaru.

U propagandnome letku o tome filmu piše: „Ovaj je film snimljen neposredno posle rata za Vukovar, 1992., i u njemu se čak nalaze snimci tog grada, kakav je zaista bio nakon sukoba. U tom periodu Vukovar je pripadao Srpskoj krajini. Film o strahotama ratnih razaranja, o ljubavi i mržnji, o časti i podlosti, o vernosti i neverstvu, o dobru i zlu… Utočište sreće i ishodište užasa – čovekov neizbrisiv trag“. Drugim riječima, film je trebao prikazati kako za razrušenim gradom tuguju Srbi koji su ga razorili, dok su za njegovo razaranje krivi Hrvati.

Glumac Šerbedžija spetljao se s Lenkom Udovički, kćeri Lazara Udovičkoga, jednoga od osnivača Ozne, a kasnije jugoslavenskoga ambasadora u Venezueli, koji je nakon povratka u Beograd – u vrijeme priprema likvidacije Brune Bušića u listopadu 1978. u Parizu – bio imenovan tajnikom Saveznoga savjeta za vanjske poslove.

Zbog depresije izazvane raspadom Jugoslavije, Lenka i Rade utočište su potražili najprije u Londonu. Tu se pripremao za karijeru u Hollywoodu,  a u tome su mu malo pomogli Udba i KOS preko Gorana Štroka i Slavice Ecclestone.

Na scenu je stupio i Boris Vukobrat, agent KOS-a s prebivalištem u Parizu, koji ga je uzeo u svoj uži tim i honorirao kao suradnika. Rade Šerbedžija vratio se u Hrvatsku nakon dolaska trećesiječanjske neokomunističke koalicije početkom 2000. godine. Osnovao je privatno kazalište Ulysses i održavao predstave na Brijunima koji su uskoro postali stjecište čitavoga jugoslavenskoga glumačkoga ološa koji je pod umjetničkim izgovorom podvaljivao i rehabilitirao jugoslavensku političku ideju.

Nije to bila neka odveć siofisiticirana politička manipulacija koju bi bilo teško spoznati. Uostalom, domaće političke anacionalne strukture hrlile su na Brijune ne zbog predstava i dobre glume nego zbog činjenice da je Šerbedžija bio Srbin jugonostalgičar i jer su u njemu, očito, pronašli utjehu za svoje tihe političke patnje iz netom prohujalih godina u kojima se raspao sav njihov svijet.

Da je Šerbedžija i bolji glumac, a da nije Srbin, nikada ne bi dobio na raspolaganje Brijune, ne bi dobio katedru i stan u Rijeci niti sve ostale počasti kojima su ga darivali. Nije se vratio u Hrvatsku zato što ju volio nego zato što nigdje u svijetu ne bi stekao nešto bez krvavoga rada i zato što nema u svijetu druge države koja povlasticama novcem obilno plaća lažnu lojalnost svojih mrzitelja. Kroz Šerbedžijinu  poslijeratnu renesansu u Hrvatskoj zrcali se, zapravo, sva patologija hrvatske politike.

Glavni sponzori njegovih derneka na Brijunima bili su Vlada, Istarska županija, Grad Zagreb, T-Com, EPH, Mercator, Gavrilović, Coca-Cola, Europlakat, Allianz, Hypo-Group Alpe-Adria itd.

Pridružio im se tadašnji predsjednik Ivo Josipović koji je Radi i njegovu društvancu za provod na Brijunima stavio na raspolaganje logistiku Morha.

Ali sve rijeke, sva mora, sve izdajničke hrvatske politike, svi anacionalni krupni lupeški kapitalisti, mecene i oligarsi, sve glumačke uloge ne mogu oprati karakternu izopačenost glumca Rade Šerbedžije nastalu svrstavanjem uz srpskoga agresora, a protiv hrvatske žrtve. On može živjeti sa svojim bijednim nostalgijama u moralnoj kaljuži bez trunke humanističkoga digniteta, može patiti za svojom Jugoslavijom, ali nema pravo nas vrijeđati, uzimati naš novac, tražiti da šutimo i da ga poštujemo.

Kada govori o bitangama koje su krive za raspad divne mu Jugoslavije, onda je ta lažna ekvidistanca i lažni pacifizam samo paravan kojim neuspješno prikriva neutješnu bol zbog gorke mu činjenice da Milošević nije pokorio Hrvatsku. A kada ovih dana u zaštitu Rade Šerbedžije ustaju brojni anonimni ili djelomično poznati autori u javnosti, onda su to redom svi oni koji su dijelili sa Šerbedžijom iste političke snove, koji su 90-ih poput najgorih čovječanskih hulja u tami svojih soba potajno proslavljali ubojstvo svakoga Hrvata, svaki masakr težaka po hrvatskim selima i pad svakoga hrvatskoga grada te očajnički čekali da JNA slomi posljednji otpor mlade hrvatske države.

Braneći Šerbedžiju i identificirajući se s njime, oni suze liju nad svojom mrtvom prošlosti pokušavajući ju oživjeti, svaljujući krivnju na nas zbog propalih im ideala i oduzimajući svima nama svako pravo na sjećanje i na istinu, na tugu zbog mrtvih heroja, na ponos zbog pobjedonosnih bitaka.

Svi oni koji sada agresivno čestitaju dan propale i zločinačke države, poput Velimira Viskovića, Ivana Jakovčića, Hrvoja Klasića, koji umjesto spoznaja podvaljuje tuđinsku ideologiju, svi oni kojima smeta zakonom dopušteni znak postrojba HOS-a pa bi sada rušili spomenike poginulim mladićima, a ne smeta im, primjerice, spomenik četniku, koljaču mladih hrvatskih redarstvenika, u Borovu, svi takvi, svjesno ili nesvjesno, participiraju u agresivnome jugosrpskome fašizmu koji u miru nastoji hrvatsku pobjedu pretvoriti u poraz.

A jedini fašizam u Hrvatskoj jugosrpski je fašizam koji se valja od Beograda i Aleksandra Vulina, preko Pupovca i njegovih Novosti, Rade Šerbedžije i drugih marginalnih protuhrvatskih političkim skupinama  (za sve njih poginuli branitelji – HOS-ovci  su fašisti) te se još potencira posredstvom crvenih kustosa u Jasenovca koji doslovce svakoga dana unose laži u popis žrtava.

Lako je danas Šerbedžiji hodati po regionu i izdizati se iznad bitanga koje su odvele narode u rat, ali gdje je bio njegov pacifistički instinkt 1991. godine kad su mu sunarodnjaci bacali cvijeće na kolone tenkova koji su gazili prema Hrvatskoj.

Nije se u glumcu Radi pobunio humanist, stao ispred njih i recitirao, primjerice, stihove  iz Prevertove Barbare, o “kiši od čelika, vatre, krvi i neutješne žalosti” pod kojom su stenjali hrvatski gradovi i ljudi, nije zavapio ni nad sudbinom Bresta, ni nad tragedijom Vukovara.

Za to vrijeme on je pjevao i snimao filmove sa Svetlanom Cecom Ražnjatović, suprugom ratnog zločinca Arkana.

Ivica Marijačić/HT | Maxportal.hr Foto:

Advertisement

Vijesti

HITNO UPOZORENJE: Jemenski Hutiji su upravo izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u CRVENOM MORU

Published

on

Pobunjenička skupina preuzela odgovornost za napad nakon što je izvijestila o 16 ubijenih u američko-britanskim napadima na pokrajinu Hodeidah.

Jemenski Hutiji kažu da su izveli raketni napad na američki nosač zrakoplova u Crvenom moru kao odgovor na smrtonosne američke i britanske napade na Jemen – navodi Al Jazeera.

Houthi pristaše marširaju obilježavajući godišnjicu jemenskog jedinstva u Sani, Jemen, 22. svibnja 2024. [Osamah Abdulrahman/AP Photo]

Vojni glasnogovornik Houthia Yahya Saree najavio je napad na nosač Eisenhower u petak; grupa je ranije tvrdila da je najmanje 16 ljudi ubijeno u američkim i britanskim napadima na provinciju Hodeidah, što je najveći javno priznati broj mrtvih u višestrukim rundama napada zbog napada grupe na brodove.

Posljedice napada u četvrtak objavljene su na televiziji Al Masirah, kanalu pod kontrolom Hutija, koji je emitirao video koji prikazuje ranjene civile koji se liječe u Hodeidi. Izvještava se da su najmanje 42 osobe ozlijeđene.

"Američko-britanska agresija neće nas spriječiti da nastavimo s našim vojnim operacijama u potpori Palestini", rekao je Houthi dužnosnik Mohammed al-Bukhaiti na X, upozoravajući da će pobunjenici "eskalaciju dočekati eskalacijom".

Središnje zapovjedništvo SAD-a (CENTCOM) priopćilo je na X da su napadi na 13 Houthi ciljeva "uspješno uništili" osam letjelica bez posade, ili dronova, u područjima pod kontrolom Houthia u Jemenu i iznad Crvenog mora.

MOŽDA JE SAV PAKAO TU UPRAVO da bi se pustio s lanca (Zamislite zasad samo da ga je generirala AI) prema X profilu Matt Wallace-a

Continue Reading

Vijesti

PREDSTAVLJANJE KNJIGE “GLOBALIZACIJA I EUROPA NA RASKRIŽJU” PROF. ANĐELKA MILARDOVIĆA

Published

on

Čast nam je pozvati Vas na predstavljanje knjige prof. dr. sc. Anđelka Milardovića

GLOBALIZACIJA I EUROPA NA RASKRIŽJU. EUROPA OD VOLJE ZA MOĆI DO VOLJE ZA NIŠTA.

Predstavljanje će se održati u Splitu, 4. lipnja (utorak) 2024. godine s početkom u 18:45 sati.

Gradska knjižnica Marka Marulića – Dalmatina, Zagrebačka 4.

Sudjeluju:

  • dr.sc.Anđelko Milardović, autor knjige,Institut za europske i globalizacijske studije, Split-Zagreb;
  • Mislav Vušković, urednik knjige, Institut za europske i globalizacijske studije, Split-Zagreb;
  • Vlaho Kovačević, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu;
  • Željko Primorac, Splitsko-dalmatinska županija;
  • Mario Popović, Hrvatska udruga Benedikt.

Organizatori  promocije su Institut za europske i globalizacijske studije Split-Zagreb  i Hrvatska udruga Benedikt. Predstavljanje  će biti u razgovornom  formatu radijske  emisije.

Prof.dr.sc. Anđelko Milardović

Anđelko Milardović (1956. Ogulin), politologiju je studirao u Ljubljani i Zagrebu. Godine 1981. diplomirao
je na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu kod profesora Davora Rodina s temom Znanost
kao proizvodna snaga .
Na istom fakultetu 1986. uspješno je obranio magistarski rad Pojam djelovanja u filozofskoj antropologiji
Arnolda Gehlena kod profesorice Branke Brujić.
Dana 10. listopada 1989. doktorirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Doktorat
Spontano i institucionalno političko djelovanje. Sociologijsko političko i politologijsko određenje dva
modaliteta političkoga djelovanja obranio je kod profesora Vukašina Pavlovića.

Continue Reading

Vijesti

Peru donio zakon kojim se transrodne osobe proglašavaju “mentalno bolesnima”

Published

on

Predsjednica Perua Dina Boluarte potpisala je dekret kojim se “transseksualizam, transvestizam, poremećaj rodnog identiteta u djetinjstvu, drugi poremećaji rodnog identiteta i fetišistički transvestizam” proglašavaju mentalnim bolestima.

Peruanske vlasti tvrde da će dekret također učiniti besplatnim psihološki tretman za ove kategorije građana, a uvjeravaju i da “kategorički potvrđuju poštivanje dostojanstva pojedinca i njegovo slobodno djelovanje u okviru ljudskih prava, pružajući im medicinsku usluge za njihove uvjete”, prenosi Daily Mail.

Aktivisti za ljudska prava vjeruju da bi klasificiranje trans i interseksualnih osoba kao mentalno bolesnih moglo otvoriti vrata konverzijskoj terapiji, koja je trenutno zabranjena u Peruu.

Konverzijska terapija je proces promjene seksualne orijentacije homoseksualaca, lezbijki ili biseksualaca u heteroseksualce, te transrodnih i rodno varijantnih osoba u cisrodne osobe.

Percy Maita-Tristan, medicinski istraživač na Sveučilištu Southern Science u Limi, rekao je da dekret pokazuje nedostatak svijesti vlasti o složenim LGBT pitanjima.

“Ne možete zanemariti kontekst da se ovo događa u superkonzervativnom društvu u kojem LGBT zajednica nema nikakva prava i gdje označavanje njih kao mentalno bolesnih otvara vrata terapiji konverzije!”, rekao je novinarima.

Dekret koji je potpisala predsjednica Perua dolazi uoči 34. obljetnice otkako je Svjetska zdravstvena organizacija uklonila homoseksualnost iz Međunarodne klasifikacije bolesti, što je izazvalo negodovanje skupina za ljudska prava.

WHO je prestao smatrati transseksualnost bolešću 2019.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved