Izašli su senzacionalni dokumenti o lažima na kojima se bazirao njemački pandemijski odgovor

BILD: “Ovo otkriće opterećuje vladu i njezine savjetnike! I potvrđuje mnoge kritičare korona politike.

Sada izlazi na vidjelo: Vladini stručnjaci ZNALI su da je teška kritika necijepljenih građana pogrešna. No, odlučili su šutjeti. Baš kao i s cjepivom, oko kojeg su pogriješili oko središnje točke.
To dokazuje novi, neredigirani protokol Instituta Robert Koch.”

Slično se odnosi i na mjere lockdowna i imunost. Primjerice: Necijepljene osobe su “u suštini imune” nakon infekcije COVID-om. Kako to grafički prikazati da nitko ne primijeti?

U tom smislu definitivno treba i službeno propitati ulogu njemačkih znanstvenika hrvatskog i slovenskog porijekla Ivana Đikića, Luke Čičin-Šaina, Andreja Trampuža, kao i švicarskog znanstvenika Nenada Bana (član njemačke akademije znanosti Leopoldine) koji su intenzivno i agresivno nastupali u hrvatskom medijskom i političkom prostoru natupali kao epidemiolozi, iako to nisu, zahtijevajući lockdown i druge ‘mjere’ i iznoseći brojne neistine o pandemiji i cjepivu. Također uloga njihovih domaćih znanstvenih ‘jataka’, popularizatora njihovih teza.

Ovo je tim važnije jer je nemoguće da ovi znanstvenici nisu znali da su nekvalificirani (kao što bi bilo nemoguće da bacačica kugle ne zna da nije maratonac), te se za svoje postupke i promašaje nisu nikad ispričali (jer je očekivano stvar da znanstvenik prizna da je krivu, kad se tako pokaže) za radikalne i destruktivne mjere koje su htjeli nametnuti u Hrvatskoj.

Njihova nekvalificiranost se vidi i u glupostima koje su izjavljivali, a nemoguće je da znanstvenik ne zna kakve su to gluposti, pogledajte na Infodemija.

Oni su nam nametljivo govorili da ono što oni tvrde je ‘znanost’, no ispostavilo se da je znanost govorila drugačije, a oni su ovdje propagirali stavove njemačke politike. Nameće se pitanje je li ih netko poslao? Mislim, iz njemačke politike. Jer mi se čini nemoguće da znanstvenik u ulozi znanstvenika poizgovara sve stvari koje su izgovarali, a nekvalificirano.

Za cijele protokole pogledajte OVDJE.

p.s. Izašao je i odgovor RKI. Ne usude se ništa komentirati osim ‘protivimo se ovoj objavi’, klauni

Nenad Bakić/facebook

Kao je Amerika preko Hollywooda, pretvorila crno u bijelo, dobro i zlo, a oni s manjim spoznajnim potencijalima, sve to ‘gutali’.

Jer svjesno prihvaćati svako kulturno ‘smeće’ je loše, ali nesvjesno upijanje ovakvih laži je puno opasnije

Poslušajte…

Čini se kako je dosad sve rečeno što se moglo reći o pokušaju atentata na Donalda Trumpa, koji se odigrao prošlog vikenda na predizbornom skupu u Pennsylvaniji. Kako su TV kamere pratile čitav događaj, a i posjetitelji skupa su sve snimali mobitelima, većina relevantnih činjenica je bila odmah poznata. Nije trebalo dugo da društvene mreže identificiraju atentatora, što su ubrzo potvrdili policija i mediji, piše Borislav Ristić za Večernji list.

Za Trumpa je uvijek vrijedila ona kako čovjek ne mora biti svetac da bi imao sreće, a neuspjeli atentat na njega čini se kako je to i potvrdio. Neki bi rekli kako to donekle važi i za samog atentatora, osim okolnosti da on nije preživio atentat. Trebalo je jako puno sreće da se na skupu visokog rizika s jakim osiguranjem sa snajperom prošeta kroz gomilu i mirno popne na obližnji krov, odakle je potražio svoj put do “slave”.

Trumpov “savršen okret”

Čak bi se moglo reći kako je u slučaju atentatora te “sreće” bilo i malo previše da bi se radio o pukoj sreći. Slučaj u životu ima svoju ulogu, i relativno je lako prihvatiti kako je Trumpov “savršen okret” glavom bio stvar sreće, ali ne može tako lako objasniti sretnim slučajem mali milijun ”slučajnosti” koje su pratile atentatora dok se penjao na krov kako bi pucao na Trumpa. To se u stvarnosti jednostavno ne događa.

Ali, ako to ostavimo zasad po strani, treba reći kako su političke posljedice atentata na Trumpa ono što je u ovom trenutku najbitnije razvidjeti. Svjesni kako to što se dogodilo nikako ne ide njima u prilog, vladari iz Bijele kuće odmah su poslali Bidena da se obrati naciji. Tako su Amerikanci, a i čitav svijet, i u tom se trenutku podsjetiti kako imaju lidera kojis vidljivim naporom slovka ispred sebe napisan tekst.

Žalopojke iz demokratskog tabora

Dosad su svi navikli da slušaju žalopojke iz demokratskog tabora kako su ugroženi zbog ovoga ili onoga, uglavnom optužujući suprotni tabor za “fašizam” i promociju nasilja. Međutim, sad se stvar malo okrenula, pa se mogla vidjeti i promjena u njihovoj političkoj retorici – nakon godina etikecije Trumpa kao Hitlera i “egzistencijalne prijetnje demokraciji”
Sada su požurili pozivati na jedinstvo, bratstvo i mir.

Zaislite da hodate ulicom i da vas netko udari šakom u lice, a kada se vi spremite uzvratiti udarac, on odjednom promijeni ploču i počne pozivati na pomirenje i neophodnost nadilaženja razlika. Potom prolaznici prihvate tu retoriku i počnu vršiti pritisak na vas da prihvatite ruku prijateljstva. Radi se o cinizmu i nesposobnosti za običnu samorefleksiju i kajanje, ali to je način na koji već dugo funkcionira liberalna ljevica.

Trenutak u kojem je Trump prestao biti političar

Naravno, neće proći dugo dok se ne vrate na svoju staru radikalnu retoriku. Međutim, pitanje je hoće li američka desnica nakon atentata na Trumpa i dalje ostati pri svom starom defanzivnom maniru opravdavanja pred napadima s lijeva ili ćemo vidjeti i radikalizaciju s desna? Bar dio američke desnice je zasigurno napustio defanzivan stav onog trenutka kada je Trump ustao s podija, stisnuo šaku i uzviknuo “Borite se!”

To je trenutak u kojem je Trump prestao biti političar i postao simbol borbe američkog naroda protiv radikalizma ljevice. Na desnici se sve do sada vjerovalo kako je ljevica korumpirana i opsjednuta moći. To su, znamo, stare bolesti politike. Međutim, nakon što je Trump čudom preživio atentat, sada je svako postalo jasno da nije stvar u korupciji i grabeži za moći, već da se sada radi o elementarnoj egzistenciji – da druga strana želi uništenje desnice.

Atentati su često pokretali velike događaje. Najpoznatiji je atentat na Franju Ferdinanda. Hoće li atentat na Trumpa označiti buđenje desnice i njen prelazak iz defanzive u ofanzivu?

Autor: Borislav Ristić/Večernji list