Eugenika kao demografsko-ekonomska mjera ili predviđeni komunizam o kojem nas nisu učili

Unatoč tomu što je o eugenici mnogo pisano, jednostavna anketa ad hoc na reprezentativnom uzorku ustvrdila bi da rijetko tko, „obrazovan“ i naoružan fakultetskim papirima, zna što je to. Pa i oni koji bi znali, ponajprije bi spomenuli nacističku Njemačku u kojoj je toga bilo ponajmanje, a dalje od toga nastupilo bi crnilo, uglavnom stoga što povijest piše pobjednik, a onaj drugi nema pravo glasa.

Iako se kao pojam spominje krajem 19-og i početkom 20-og stoljeća pa se krivo podrazumijeva da je tada i započela u praksi, eugenika nas, u svim svojim oblicima, prati kroz cijelu poznatu i nepoznatu povijest. U svojim temeljima, navodno, barem po definiciji, sadržava nakanu da se čovjek što bolje prilagodi društvenim i prirodnim okolnostima, da bude otporan na bolesti, a genetske devijacije i bolesti budu svedene na najmanju moguću mjeru.

I, osim etičkih pitanja, tko bi tomu stavio zamjerku kad bi tomu bilo tako?! No, je li doista tako, postoji li i druga strana priče i koliko se današnja znanost približila religijskim tekstovima koji su počesto i sami u nekim svojim dijelovima samo loše prevedena znanost, i potire li danas ista ta znanost, kroz političke odluke, religijske postavke upravo stoga što joj više nisu, kao alat kontrole, potrebne? Ne postaje li ta znanost nova religija, a njeni nositelji kardinali čiji se stavovi ne preispituju pod prijetnjom sankcija? Sadašnjost nam o tome pruža mnoge odgovore.

No, vratimo se eugenici i uvjetnoj potrebi za njom. Ono što jest najvažnije prije bilo koje priče jest tko je taj koji bi je i po kojemu ključu provodio, s kojim ovlastima, kojim ciljem i koje bi ga regulatorno tijelo nadziralo? Kakve osobine bi morali imati takvi znanstvenici i političari a da i sami ne dođu pod udar njenih postavki? Bi li morali zanemariti osnovno pravilo NE UBIJ, kao što je to primjer u zakonu o pobačaju i tzv. osobnim slobodama, makar plod u nositeljici, jer majkom se ne može zvati onu koja nije imala porođaj niti ima namjeru, bio u potpunosti zdrav i po fiziologiji u potpunosti zaseban organizam privremeno ovisan o toj nositeljici? Je li i to dio eugenike, neka njena sastavnica ili nam se priviđaju bijeli miševi?

U čemu je kvaka?

Je li Svevišnji razmatrao opasnost od Umjetne Inteligancije (UI) kad je stvarao Čovjeka? Doduše, Njegova tehnologija bila je tisućama godina naprednija od naše današnje, barem one poznate javnosti, pa je čovjeka mogao stvoriti od biološkog materijala (i gline i praha) na svoju sliku i priliku dok mi još uvijek proizvodimo plastično-metalne kreature na razini malodobnog djeteta u nastojanju da nam što više sliče.

No, zašto bi Svevišnji uopće stvarao čovjeka kojeg je uzgajao u kontroliranim uvjetima Raja? Je li se čovjek doista drznuo i omalovažavao Stvoritelja, pa ga ovaj izbacio ili je istina sadržana u tome da ga je stvorio na svoju sliku i priliku pa ga, kao što mi radimo s djecom, odaslao u svijet naoružana znanjem, ostavimo za neku drugu zgodu, a ovdje ponovimo ključno pitanje, zašto!? Pri tome, preskočit ćemo skriveno pitanje, ako na svoju sliku i priliku, je li tada stvorio bijelog, crnog, kosookog čovjeka ili sve zajedno? Ako je ovo zadnje onda moramo povijest učiti ispočetka jer nešto očito ne štima!

Svakako, mogao mu je taj čovjek poslužiti u razne svrhe: točiti vino, kopati rudnike ili pospremati po kući no, ako je tomu tako, zašto bi ga obdario svekolikim znanjem koje bi takvomu bilo samo nepotrebni teret i mogući i vjerojatni sukob s Ocem jer, po svojoj usađenoj prirodi, ne bi trpio maltretiranje i podređeni položaj?

Kako bilo, saznajući iz starih spisa, čovjek je u to doba navodno živio mnogo duže, a njegov prokreativni vijek bio je razmjeran biološkom satu pa je tijekom života, koji se brojio u stotinama godina, mogao imati više žena i sa svakom pak nekoliko djece koja bi već za njegova života proizveli nekoliko generacija a za šta imamo mnoštvo primjera u prirodi, najčešće kod glodavaca koji su navodno fiziološki vrlo slični čovjeku pa u roku od godinu dana od jednog para imamo koloniju u usponu koje se jako teško riješiti!

Elem, očito je to bila nakana i Stvoritelja samog jer je, kako čitamo, Zemlja bila prazna i pusta pa je trebalo nastaniti sve kutke, no kako bi to bilo kad sin ne bi prestigao Oca pa je brže-bolje ne samo nastanio sve kutke nove postojbine već se i nakotio poprilično, Stvoritelj je opet morao reagirati pa stoga danas ne živimo nekoliko stotina već samo nekoliko desetaka godina. U međuvremenu, nakupilo se genetskog otpada sukladno mnoštvu genetskih mutacija pa se stado moralo pročišćavati raznim metodama.

Izim ratova, najdjelotvorniji lijek bio je puštanje tzv. bolesti među narod, kolokvijalnog izraza „virusi“ koji bi napadali slabi imunosni sustav i time pročišćavali stado, baš onako kako se danas puštaju računalni virusi u sustave koji nisu dovoljno zaštićeni. Ili pak, među društvo koje danas broji preko 8 milijardi duša pa ga, iz ovog ili onog razloga, treba prorijediti.

U tu svrhu bolesti poput kuge, tuberkuloze, gripe… bile su dostatne sukladno okolnostima, no čovjek nikako da se obuzda pa Kinezi svojedobno uspostavljaju tzv. „Kulturnu revoluciju“ o kojoj na mreži ima dosta pa ovdje o tome nećemo no, unatoč tomu, danas ih je više od 1,3 milijarde! U novije vrijeme, zadnjih stotinjak godina, farmakološka industrija koja se ne bi nazivala industrijom da joj na prvom mjestu nije dobit, služi se svim mogućim marifetlucima pa pod parolom zaštite čovječanstva proizvodi „lijekove“ kojima regulira natalitetnu sliku čovječanstva i, koliko je moguće, obuzdava njegov brojčani rast koji je obrnuto proporcionalan tehnološkim dosezima pa danas imamo sve više ljudi a sve manju potrebu za njima jer ih mijenjaju roboti i UI, a gdje toga nedostaje nadopunjuju masama s drugih područja i tako proširuju genetsku raznovrsnost i funkcionalnost, no unatoč tomu broj raste.

Stoga i novostečena prava, novostečena ravnopravnost svih i svega pa i općenje istospolnih jedinki, općenje sa životinjama, te na koncu pravo na pobačaj, legalizirano pravo na ubojstvo i to samo stoga jer je netko zaključio da nas je na Zemlji previše pa pod krinkom prava na osobni izbor postoji pravo oduzimanja života! No, pokušajte se na bilo kom sudu obraniti tvrdnjom da je ubojstvo koje ste počinili vaše pravo na osobni izbor pa me zanima kako ćete proći!

Je li Eugenika paradoks sama sebi i svojim tvorcima? Razvijamo li u vlastitu vrtu štetnike koji će nam uništiti urod jabuka ili zbog administrativnih sankcija moramo uništiti vagon mandarina, lubenica ili ulovljenih srdela? Je li sufrašizam dio eugenike? Je li to LGBT „pokret“, je li dio eugeničkog plana projekt migracija, je li to „COVID pandemija“, smišljena očistiti sve one koji na bilo koji način ovise o tzv. „zdravstvenom sustavu“, pročešljati raju i odbaciti genetske pogreške u svrhu oplemenjivanja genetskog materijala, ili je svrha mnogo jednostavnija – smanjiti broj po bilo koju cijenu!?

Sukladno našim trenutačnim problemima u zdravstvenom sustavu u Hrvatskoj, pitam se je li čaša napola puna ili napola prazna? Treba li nadopuniti zdravstvo kadrom pa sustav opet opteretiti ili pak smanjiti broj korisnika tako da sustav opstane ovakav kakav je sada? Možda bismo odgovor trebali tražiti u Alanu Fordu! Oni su odavno dali odgovore na većinu naših današnjih problema po principu RIDENDO DICERE VERUM!

Za pretpostaviti je onda da bi hrvatski genetski materijal bio kvalitetniji osim u slučaju uvoza novog, a onda možda i po kubiku pitke vode po glavi stanovnika budemo na prvom mjestu u svijetu! Dakako, ako bi šačici preostalih Hrvata išta preostalo u vlasništvu! U svrhu „viših“, eugeničkih zakonitosti!

Bog i Hrvati, Sunčev narod!

Piše: Mario Škorin | Hrvatski ratnik