Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Već dugo planiram napisati tekst o Mladenu-Macu Proročiću, čovjeku koji je 1991-1992. godine u kao čuvar u logoru Morinj, spašavao zarobljene hrvatske civile od progona, mučenja i sigurne smrti. Njegova hrabrost i čovječnost ostali su trajno upisani u sjećanjima mnogih kojima je pomogao u tim teškim vremenima. Zašto baš sada pišem ovaj tekst? Najnoviji događaji, uključujući i rezoluciju o Jasenovcu, podsjetili su me na važnost osvrta na taj period naše istorije, ali i na one istinske heroje bez kojih Crna Gora ne bi bila i nikada neće biti ista. Jedan od tih heroja svakako je Mladen-Maco Proročić.

Logor Morinj bio je sabirni centar smješten u bivšoj kasarni Jugoslovenske narodne armije (JNA) u istoimenom mjestu u blizini Kotora, Crna. Postojao je od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine. Logor je prvenstveno služio za zarobljavanje civila i vojnika sa područja Dubrovnika tokom rata u Hrvatskoj. U tom periodu, u logoru Morinj boravilo je 292 osobe iz dubrovačke regije. Svjedočanstva zatvorenika ukazuju na nečovječno postupanje, uključujući fizičko i psihičko zlostavljanje. Zatvorenici su bili izloženi konstantnom strahu za svoje živote u atmosferi terora.U vremenu ratno-huškačke velikosrpske ekspanzije prema Hrvatskoj i sramnog učešća Crne Gore u tom ratu i još sramnijem pohodu na Dubrovnik, Proročić je bio svjetionik humanosti u mračnim vremenima rata. Dok su mnogi oko njega slijepo slijedili naredbe i učestvovali u brutalnostima, on je pokazao da je moguće ostati čovjek, čak i u najtežim okolnostima. Njegova djela nisu bila motivisana željom za slavom ili priznanjem, već dubokim osjećajem za pravdu i empatiju prema Hrvatima koji su patili. U logoru Morinj, Proročić je rizikovao sopstveni život kako bi zaštitio zarobljene hrvatske civile. On je osiguravao da dobiju hranu, vodu i medicinsku pomoć, skrivao ih od stražara koji su bili skloni nasilju i obezbjeđivao da dobiju što je moguće humaniji tretman. Zahvaljujući njegovim naporima, mnogi su preživjeli taj užasni period i danas mogu svjedočiti o njegovim herojskim djelima.

Istaknuti hrvatski novinar Luka Brailo u svom autorskom tekstu „LJUDSKOST U NELJUDSKOJ SREDINI“ ističe sljedeće: Jedini čovjek koji se u knjizi „Sjećanja dubrovačkih logoraša 1991 – 1992“ spominje po dobrom učinjenom za zatočenike u Morinju je Kotoranin, Mladen Proročić – Maco. Samo se uz njegovo ime ne vežu zlostavljanja, premlaćivanja, ponižavanja i ostale torture koje su prošli logoraši u tom „sabirnom centru“. Dapače, u svojim svjedočanstvima zatočenici na desetak mjesta o Proročiću pišu kao o jedinom stražaru koji se prema njima ljudski odnosio. CKL donosi dva izvoda iz tih svjedočanstava, smatrajući da javnost treba biti upoznata i s tim, doduše rijetkim primjerima ljudskosti, u neljudskom ambijentu ratnog Morinja, što će, kako smo pisali u prošlom broju, svoj epilog imati i na sudu u Beogradu, budući da je protiv SCG tužbu podnijelo 4200 logoraša iz Hrvatske.

Tako Milo Sikić, podpredsjednik Kriznog štaba Cavtata, ističe da mu je „Proročić spasio život“. Sikić je, inače, zbog svoje funkcije kao i činjenice da mu je rođeni brat Željko bio ratni predsjednik Izvršnog vijeća i Kriznog štaba SO Dubrovnik u Morinju imao “poseban tretman.“

U baraku su me prebacili 26. listopada 1991, i tu sam zatekao tridesetak logoraša, piše Sikić. U kontejneru su i dalje ostali Ivo Kralj i M. Brailo. Mene su i dalje odvodili na ispitivanje. Tih su me prvih dana boravka u baraci stražari tukli dvaput dnevno, po cijelom tijelu, od stopala do glave. Tijekom jednog batinanja upao sam u komu, i tako polumrtav ležao sam na podu oko trideset sati, a onda su me stražari izbacili iz barake i stavili preko jednog kamena. Čuo sam ih kako govore: „To je ustaša, treba ga ubiti“. Ipak je jedan od stražara rekao da treba zvati liječnika. Poslije me jedan vojnik odvukao u baraku br. 2, koja je bila popunjena zatvorenicima. Taj mi je vojnik dao vode iz čuturice i komad čokolade. Bio je to Mladen Proročić i mislim da mi je on spasio život. Pitao me tko sam, koga imam… On je na mene pazio i nije dao drugim stražarima da me tuku. No, kad njega nije bilo, bila je posve druga situacija, naglašava Milo Sikić.

Opisujući užase proživljene u Morinju, Marko Herco iz Kupara u Župi dubrovačkoj, uz ostalo, ističe: „Moram spomenuti Mladena Proročića, logorskog stražara iz Kotora. On se od svih logorskih stražara jedini prema nama logorašima ljudski ponašao. Nazvao je moju suprugu, koja je s našom šestomjesečnom kćerkom iz Dubrovnika otišla rodbini u Zagreb i rekao da se nalazim u Morinju i da sam živ. Jednom mi je donio i škare da odrežem nokte jer mi je jedan nožni nokat ulazio u meso, što je bilo jako bolno. Poslije me taj nokat više nije bolio. Kad je bio dežurni stražar, sve je logoraše redovito puštao na zahod, dok drugi stražari to nisu htjeli učiniti. Hvala mu na svemu“, svjedoči Marko Herco.

Mladen-Maco Proročić nikada nije pokleknuo. Njegova nepokolebljiva kritika velikosrpske opsade Dubrovnika i učešća crnogorskih rezervista u napadima na Dubrovnik odjekivala je snažno i hrabro. Proročić je bio jedan od rijetkih glasova razuma i saosjećanja u vremenima kada su mržnja i rat zahvatili regiju. Kroz svoj lični i politički angažman u Liberalnom savezu Crne Gore u Kotoru, njegov glas nije bio samo prisutan, već je bio glasniji i jasniji od mnogih drugih. Njegove riječi su  poput eha koji se odbijao od zidova indiferencije i nepravde, donoseći oštro kritički ton prema vlasti i njihovoj ratnoj politici. Proročić je uporno isticao ljudske gubitke i patnje koje su proizlazile iz suludih ratnih ambicija. Njegov aktivizam nije se ograničavao samo na kritike; on je nastojao i djelovati na način koji bi doveo do promjena.  U vremenima kada je bilo lako postati dio mase i slijediti većinu, Mladen-Maco Proročić je ostao dosljedan svojim principima, pokazujući da pravi heroji nisu oni koji nose oružje, već oni koji se bore za mir, pravdu i ljudskost.

Danas, kada Andrija Mandić, predsjednik parlamenta Crne Gore, „slavodobitnički“ veliča rezoluciju o Jasenovcu a sam je bio učesnik jedinica koje su napadale Dubrovnik, siguran sam da nikada više neće moći kročiti među Hrvate na Stradunu. Njegove riječi o Jasenovcu zvuče prazno i licemjerno u kontekstu njegovog ratnog angažmana i uloge u agresiji na Dubrovnik. Ta dvostruka moralnost nije i ne može biti prihvaćena od strane onih koji su preživjeli strahote tog sukoba i bore se za očuvanje sjećanja na svoje žrtve.

Nasuprot tome, tihi heroj Mladen-Maco Proročić ostaje ponos one časne i građanske Crne Gore koja nikada neće pokleknuti pred avetima velikosrpskog nacionalizma. Njegova hrabrost i nepokolebljivost u osudi nepravednih ratnih djela, kao i njegova neiscrpna borba za ljudska prava i pravdu, čine ga simbolom otpora protiv mržnje i nasilja. Proročić nije samo kritikovao velikosrpsku politiku i napade na Dubrovnik; svojim je djelovanjem pokazao kako izgleda prava ljudskost u najtežim vremenima. Njegovo zalaganje za mir, pravdu i međusobno razumijevanje nadilazi granice nacionalnosti i politike i služi kao podsjetnik mnogima u Crnoj Gori i šire. On je svijetli primjer one Crne Gore koja se ponosi svojom građanskom tradicijom i etikom i  koja se suprotstavlja svakom obliku nacionalizma i šovinizma.

Dok Mandić pokušava reinterpretirati historiju i pridobiti simpatije kroz istorijske rezolucije, Mladen-Maco Proročić je kao čovjek djelovao u skladu sa svojim uvjerenjima i koji je uvijek stavljao ljudskost ispred politike. Njegov primjer pokazuje da je moguće biti moralan i častan i u najtežim vremenima i da su istinski heroji oni koji se bore za dobrobit svih ljudi, bez obzira na njihovu pripadnost. Na Stradunu, gdje sjećanja na prošlost još uvijek žive, Proročićev svijetli primjer, je podsjetnik na ono što je časno i pravedno. Njegovo društveni angažman nastavlja podsticati nove generacije da se bore protiv nepravde i da grade društvo zasnovano na poštovanju, pravdi i miru. U tom kontekstu, on će uvijek biti heroj, dok će licemjerje onih poput Mandića biti zaboravljeno i prezreno.

Zato je važno da se ispriča i prenese priča o Mladenu-Macu Proročiću i drugim neimenovanim herojima u vremenima zla. Oni su pokazali da su hrabrost i čovječnost univerzalne vrijednosti koje nadilaze granice, etničke pripadnosti i vrijeme. Njegova priča nas inspiriše da budemo bolji ljudi i da nikada ne zaboravimo važnost borbe za pravdu i ljudska prava. Takvi pojedinci su svjetionici u mračnim vremenima, pokazujući nam put kojim trebamo ići.

Takođe, iskreno vjerujem da će savremena i moderna Hrvatska naći načina da nagradi Mladena-Maca Proročića za njegov heroizam u odbrani najvećih ljudskih ideala i vrijednosti. Priznanje njegovog djela ne bi samo bilo čin zahvalnosti, već i snažna poruka da su dobrota i ljudskost prepoznate i cijenjene. Ovakva nagrada bi služila kao simboličan čin pomirenja i izgradnje mostova između naroda, pokazujući da se istinska hrabrost i humanost nikada ne zaboravljaju. Proročićev primjer nas podsjeća da svaki pojedinac može napraviti razliku, čak i u najtežim okolnostima. Njegova djela su podsticaj ne samo za one koji su preživjeli strahote rata, već i za sve nas koji težimo ka pravednijem i humanijem društvu. Priče o takvim herojima trebaju biti pričane i prenošene sa generacije na generaciju, kao trajni podsjetnik na snagu ljudskosti i empatije. U svijetu punom sukoba i nepravdi, primjeri poput Proročićevog pružaju nadu i ohrabrenje.

Veza tekst https://faktograf.hr/2024/07/09/clanci-o-rodnoj-neutralnosti-bili-su-u-zakonima-godinama-prije-ratifikacije-istanbulske-konvencije/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR0JCKJNgNxZ92an6F95_yq_iwaWBVITKkzrfANdSjhjjOEdk3RkwdbvaJ8_aem_MFhvFZ0XLPcCaFIRLUvlNQ

To što je rodna ideologija stidljivo bila u par zakona prije izglasavanja Istanbulske konvencije, bio je samo uvod u svekoliko usvajanje. Tada u tih par zakona nije proizvelo toliko štete, koliko  nakon usvajanja. Uostalom Ivica Kristović i sam je priznao, jer je morao istine radi,  da su članci sa rodnim obilježjem uvedeni u mnoge zakone i to nakon usvajanja Istanbulske konvencije.

Stoga vaša ocjena o netočnosti teksta ne stoji i tu obavijest na mojim FB stranicama izvolite skinuti.

Odgovaram vam kao urednik portala Domoljubni.hr i Bloga hrvatskepraviceblog.com

Ivica Kristović, kada je već radio analizu onda je trebao napraviti  sveobuhvatno, a ne površno, selektivno i tendenciozno.

Točno sam napisala  da je izglasavanjem Istanbulske konvencije 13. travnja 2018. rodno značenje ušlo u sve zakone, sve djelatnosti i sve pore života,  punim zamahom.

Prije izglasavanja bilo je samo u nekim zakonima koji su se odnosili na ravnopravnost spolova: Obiteljski zakon, Zakon o radu i Zakon o odgoju i obrazovanju, a poslije izglasavanja ušlo je u sve zakone i pravilnike.

Čak je Ivica Kristović i potvrdio   da je u mnoge druge  zakone rodno obilježje uvedeno nakon usvajanje Istanbulske konvencije!

Kako je onda netočna tvrdnja da su članci o rodnom obilježju uvedeni  nakon usvajanja Istanbulske konvencije, kada jesu?

Zakon o vatrogastvu NN 125/219

Zakon o registru birača NN  98/2019

Zakon o protu minskom djelovanju NN 98/2019

Zakon o lovstvu NN 99/2018  

To je samo nekoliko primjera od mase zakona i pravilnika.

Na  osnovu čega Ivica Kristović tvrdi  kako Istanbulska konvencija nije bila razlog uvođenja članka rodnog značenja?  

Kako to da nisu  bili uvedeni  prije njenog usvajanja u sve zakone, nego tek nakon usvajanja? Znači da je usvajanje IK, direktan povod i razlog!

Zaključci koje na osnovu polovičnih informacija donosi Ivica Kristović su netočni i zlonamjerni, citiram;

„   argumentaciju utemeljenu na denunciranju tzv. rodne ideologije u javni diskurs uveli su pripadnici katoličkog klera i aktivisti neokonzervativnih udruga, da bi je zatim, ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, prihvatili i neki konzervativni političari. Međutim, kako objašnjavaju znanstvenici, “rodna ideologija” je prazni označitelj, taj termin ne znači ništa, već je riječ o terminu u kojeg konzervativci koji ga koriste po potrebi upisuju značenja koja im odgovaraju“

Ivica Kristović   u svom tekstu spominje katolički kler i aktiviste neokonzervativnih udruga u negativnom kontekstu! Sa kojim pravom u jednoj  demokratskoj državi?

Faktograf  i konzervativci imaju pravo na svoj stav i svoj svjetonazor, a ne da ih  zbog toga proganjate, prijavljujete  objave i prezirno pišete o njima, kao što je Ivica Kristofić napisao. Kako ste vi ovlašteni za provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru, držite se demokratskih načela i objektivnosti,  kao što piše o vama na portalu, stranačka neutralnost i nepristranost.

Nažalost uvjerila sam se da niste ni nepristrani, ni  neutralni, jer iz svakog vašeg teksta naprosto vrišti vaš svjetonazor.

Nekorektno ste sa pozicija moći skinuli moje objave o portalu Crofacta i to javnost treba znati. CroFacta je  novi portal  koji je Leksikografski zavod osmislio u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata i uz potporu Agencije za elektroničke medije!

Temeljna svrha projekta uspostava je digitalne, javno vidljive platforme za provjeru činjenica (informacija) vezanih osobito uz prijeporne povijesne, kulturne i društvene teme 19. i 20. stoljeća, ali i prijašnjih razdoblja.

I što se dogodilo, vi ste FB prijavili objavu da vam skine konkurenciju. Nekorektno i zlonamjerno. I ta objava je bila točna. Točno sam napisala da vam je ridikul od povjesničara Stefan Gužvica  bio mjerilo istine. Na što ste me blokirali na Twitteru, jer na FB vam baš i ne bi bilo uputno!

Faktograf se sramoti sa Stefanom Gužvica kao jedinim mjerilom istine. Može li novinarstvo niže pasti?

Molim lijepo Faktografu, to su fakta o vama.

Denunciranje tzv. rodne ideologije po Kristovićevoj terminologiji

Naravno da je  potrebno denuncirati Istanbulsku Konvenciju, koja je pod sasvim opravdanom i razumljivom zaštitom žena, djece i obitelji stvorila uvjete za razaranje obitelji  i nametnuta je kao Međunarodni dokument iznad Ustava RH.

Cijeli tekst Istanbulske konvencije može se pročitati na ovoj poveznici;

https://forum.tm/vijesti/za-one-koji-se-prave-blesavi-forumtm-donosi-tekst-istanbulske-konvencije-6493

Najnoviji napad na osnovi Istanbulske konvencije na malu djecu od 0-4 godine izvodi  Agencija za odgoj i obrazovanje  Vlade RH. Agencija je objavila  šokantne smjernice u dokumentu “Standardi spolnog odgoja u Europi – Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake”. Dokument koji su sastavili Njemački savezni centar za zdravstveno obrazovanje i lokalni ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), je blago rečeno alarmantan. Promiče skandalozne sadržaje namijenjene našoj djeci, ciljajući pri tom na najmlađe, čak i dojenčad!

Je li to  je „zaštita“ žena, djece i obitelji?

Te je podatke  objavila agencija CitizenGO  i u tijeku je potpisivanje peticije u kojoj se traži odgovornost i kazneni progon odgovornih i onemogućavanje daljnjeg rada u državnim, javnim ali i privatnim institucijama koji bi uključivao rad s maloljetnicima.

Agencija je već maknula taj program sa svojih stranica, što ne znači da su odustali! Samo malo primirili dok se javnost na stiša. To su provjerene metode kod nametanja štetnih programa.

https://www.citizengo.org/hr/ed/13489-tra%C5%BEimo-hitno-uklanjanje-skandaloznih–seksualnih-standarda–za-djecu-

Istanbulska konvencija je  velika prevara, laž i obmana

Na javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije (provedenoj na Vladinoj stranici e-Savjetovanja u srpnju 2017.) od ukupno 300-njak sudionika javne rasprave njih 4/5 (80%) je izrazilo protivljenje prihvaćanju Konvencije.

Ni jedna primjedba sa e-savjetovanja se nije uvažila.

Da bi se u Hrvatskom Saboru izglasala Istanbulska konvencija Premijer Plenković vršio je svojim izjavama veliki pritisak na medije, na Biskupsku konferenciju , na saborske zastupnike, da reći ćete da nije, ali vas demantiraju dva najveća prosvjeda od kada postoji samostalna RH, u Zagrebu sa oko 70 tisuća prosvjednika i u  Splitu sa  oko 30 tisuća ljudi.

“Bit konvencije je zaštita žena od nasilja i nasilja u obitelji, dakle, nema nikakvog učinka te konvencije,  da se u naš pravni poredak uvodi treći spol, da se priznaju istospolni brakovi, da naš obrazovni sustav morate primjerice u programima nastavnim imati homoseksualni sadržaj i slično. To su sve netočnosti. Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” govorio  je Premijer Plenković u vrijeme kampanje za usvajanje Istanbulske konvencije.

Rod je već uveden , Zakon o istospolnim zajednicama  izglasan, a vidimo što planiraju  sa djecom, dok naš  premijer Plenković kaže da su sve to netočnosti???

Zakon o istospolnim zajednicama izglasan je još 2003.godine što je i mene iznenadilo! NN 116/2003

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_07_116_1584.html

Angažman države oko istospolnih zajednica je protivan Ustavu, koruptivan i diskriminatoran. Zakon o istospolnim zajednicama  rezultat je zlouporabe državne moći i javnog novca u svrhu zadovoljavanja ideoloških ciljeva pojedinaca u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti. Ti pojedinci su time počinili koruptivna kaznena djela, omogućili diskriminaciju građana i kršenje Ustava.

Usvajanjem Istanbulske konvencije premijer Andrej Plenković pokrenuo je proces rastakanja  tradicionalnog  identiteta hrvatskog naroda.

Predsjednik HDZ-a i Premijer Plenković direktno se suprostavio hrvatskom narodu kojemu je ideološki neprihvatljiva, protivna njegovom katoličkom identitetu!

I ne samo katoličkom , nego i znanstvenom preko genetike.

Kratko pojašnjenje u svezi rodne ideologije i zbog čega je IK  sporna..

Razaranje tradicionalne obitelji je jedan od kamena temeljca novog svjetskog poretka. Iz Istanbulske konvencije jasno je vidljivo na koji se način to čini. Obitelj se više ne sastoji od muškarca i žene i njihovih potomaka. Istanbulska konvencija traži suzbijanje “kulture, običaja ,vjere i tradicije”(čl.12 st.5 IK)  ,jer po njima tu je osnova za nasilje i stoga konvencija zahtjeva iskorjenjivanje “predrasuda, običaja i tradicija “koje se temelje na “stereotipnim ulogama žena i muškaraca” (čl.12 st.1 IK) Time se direktno na udaru našla obitelj temeljena na braku muškarca i žene i sve obiteljske vrijednosti vezane uz takav brak. Prilično prozirno, jer nasilje nastaje svugdje, a ne samo u obitelji. Ruši se postupno obitelj, kao osnovna društvena zajednica i noseći stup društva!

Pod krinkom zaštite žena od nasilja u obitelji uvodi se rodna ideologija .Prema rodnoj ideologiji čovjek se rađa kao neutralno biće ,koje kasnije može odabrati spol ili neki od izmišljenih ” rodova”. Rod se uvodi kao novi društveni konstrukt odvojen od spola. Rod označava uloge ponašanja u društvu, aktivnosti i osobine  koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce (čl.3 IK ) Spol i rod se navode kao mogući temelj diskriminacije u društvu ,pa se na pr. u Njemačkoj upravo uvodi “treći spol “u osobne dokumente.

A što je sa nasiljem prema muškarcima? Svi govore o nasilju nad ženama, a nitko o ženama zlostavljačicama!

U 2022. zabilježeno je 4808 razvoda u Hrvatskoj, pokazuju podaci DZS-a. procjena je da je 30% razvoda konfliktno onda je to oko 2 000 djece godišnje za koje sustav nema mehanizme niti rješenje za pomoći toj djeci i roditelju žrtvi. Kako u Hrvatskoj uglavnom djeca pripadnu majci nakon rastave, iako roditelji imaju podijeljeno skrbništvo, onda su žene, majke te koje ne dopuštaju djeci kontakte sa ocem i njegovom obitelji. Jedino rješenje je sudskim putem tražiti pravo na viđanje djece, no sudski su postupci dugotrajni, a djeca se u međuvremenu otuđuju od oca i njegove obitelji.

Djeca moraju imati ljubav oba roditelja, i kada im se majka predstavi da ih jedino ona voli, a otac ne, onda su  naravno rastrzana između majke, i oca za kojega znaju da ih voli, a i oni njega vole. Takva djeca nisu koncentrirana u školi, popuste u učenju, i u osnovi su nesretna. Ne mogu razumjeti takve majke, koje svoje osjećaje i interese stave ispred interesa vlastite djece, te svoju djecu pretvore u oružje vlastite osvete bivšem partneru.

Očeve  još i institucije diskriminiraju, jer eto samohrane majke, koja teško sama odgaja svoju djecu, a ona u osnovi njemu ne dopušta kontakte sa djecom. Sustav u takvim slučajevima, a to su Centri za socijalnu skrb, ni uz najbolju volju djelatnika, nema nikakve mehanizme da prisili majku da djeca viđaju oca i njegove roditelje.

Definicija roda ne postoji u Ustavu RH. Ustav RH poznaje samo spol kao ustavnu kategoriju i stoga je  prihvaćanjem istambulske konvencije nastao “pravni kaos” ,široki prostor za različita tumačenja i manipulaciju. Jer treba naglasiti da je Istanbulska konvencija “kao međunarodni pravni dokument iznad Ustava RH” Za nadgledanje provedbe Istanbulske konvencije formirano je posebno tijelo GREVIO izvan Vlade  svake zemlje, sastavljeno od udruga za ljudska i ina prava, pa su  time državne institucije potpuno izgubile nadzor nad radom tih udruga ,a one  slobodno služe pojedincima ( Soroš) i skupinama u službi novog svjetskog poretka i izvan svake državne kontrole. Država u državi!

„Postavlja se pitanje zbog čega jedna suverena država time prepušta dio svog državnog suvereniteta jednoj međunarodnoj organizaciji kada može tu materiju slobodno ugraditi u svoje zakonodavstvo?“

Očito zbog partikularnih interesa skupina i pojedinaca Novog svjetskog poretka!

Nametanje rodne ideologije djeci i mladima u vrtićima, školama i medijima

Konvencija (u čl.14 st.1) zahtijeva od stranaka potpisnica da uključe pitanja „roda“ i „nestereotipnih rodnih uloga“ u redovni nastavni plan i program, i to na svim razinama obrazovanja. Djecu bi se kroz TV programe, dječje vrtiće i škole podučavalo da dječaci mogu po „rodu“ biti djevojčice, a djevojčice po „rodu“ dječaci i sl. To bi bilo iznimno zbunjujuće i pogubno za njihov psihološki razvoj.

Nametanjem ideologije djeci, Konvencija ugrožava i pravo roditelja da budu primarni odgojitelji svoje djece jer,  dogma o odvojenosti spola i roda postaje obvezujuća.

Time se suzuje prostor pluralizma, i to ne samo u školstvu. Konvencija, naime, (u čl.14 st.2) predviđa širenje rodne ideologije i u „neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“

„Tata, zašto su barbi odsjekli pimpek?“ Gledatelji zgroženi crtićem na HRT-u.

‘Tata, zašto su barbi odsjekli p*****a?‘ Gledatelji zgroženi crtićem na HRT-u. Evo što o svemu kažu na Prisavlju

„Imam djecu od 4 i 7 godina koja su to gledala i doživjeli šok. Nedopustivo je i sramotno da ovako nešto emitirate i to bez upozorenja na dobnu granicu. Tata, zašto su barbi odsjekli pimpeka, upitao me sin, totalno istraumatiziran viđenim. Tko je ovo dozvolio i zašto – piše jedan čitatelj na društvenim mrežama, dok se drugi čitatelji također slažu da ovo nije bio primjeren potez HRT-a jer djeci šalje krivu poruku i može im izazvati traume.

Istanbulska konvencija Vijeća Europe

1. Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Vijeće Europe prihvatilo ju je 11. svibnja 2011. u Istanbulu.
2. Ona ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača odnosno iznad  nacionalnih zakona. Države koje ju ratificiraju trebaju svoje ostale zakone podrediti i prilagoditi zahtjevima Konvencije.
3. Države koje ratificiraju Konvenciju podložne su kontroli međunarodne skupine pod nazivom GREVIO koja nadzire provedbu Konvencije, osobito na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, anti-diskriminacijska politika…).
4. Do kraja 2017. godine, Konvenciju su ratificirale svega 24 zemlje od ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe, odnosno 14 od ukupno 28 članica Europske unije.
5. U Hrvatskoj ju je  22. siječnja 2013. godine potpisala SDP-ova vlada Zorana Milanovića
6. Stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., a EU ju je potpisala 13. lipnja 2017.
7. Gotovo šest godina nakon potpisivanja Konvencije, EU je još uvijek nije ratificirala jer šest članica – Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka – odbijaju to učiniti u Vijeću EU-a.
8. Poljska, koja je ratificirala Konvenciju 2015., sada je pokušava opozvati i smatra je “štetnom” jer zahtijeva da škole uče djecu o rodu.
9. Turska se povukla iz Konvencije 2021.
10. Istanbulsku konvenciju nisu ratificirale šest članica EU; Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka i  odbijaju to učiniti u Vijeću EU-a.
11. No Europski sud pravde (ECJ) presudio je 2021. da Unija može nastaviti s ratifikacijom i bez jednoglasnosti.

Istanbulska konvencija dakle nije  donijela  ništa novo što Hrvatska nije već imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da Vladi i Premijeru Plenkoviću to nije bilo poznato! Pa koja je onda svrha donošenja i ratifikacije te Istanbulske konvencije?

Interpretativna izjava- nevažeća

Tako Premijer govori o Interpretativnoj izjavi, pa sam se potrudila pročitati Istanbulsku konvenciju u kojoj se po članku  78  IK ratificira u cijelosti, bez rezervi!

Citiram članak 78.-Rezerve.

Članak 78. – Rezerve

1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.
2. Svaka država ili Europska unija može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da zadržava pravo ne primjenjivati ili primjenjivati samo u posebnim slučajevima ili pod posebnim uvjetima.
3. Svaka država ili Europska unija može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da zadržava pravo osigurati ne kaznene sankcije umjesto kaznenih sankcija, za ponašanja iz članaka 33. i 34.
4. Svaka stranka može u cijelosti ili djelomično povući svoju rezervu izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Ova izjava ima učinak od datuma kad ju primi glavni tajnik.

https://forum.tm/vijesti/za-one-koji-se-prave-blesavi-forumtm-donosi-tekst-istanbulske-konvencije-6493

Istanbulska konvencija je neustavna, bez obzira što je dvotrećinskom većinom usvojena.

Nigdje nema spomena roda u Ustavu RH.

Prema članku 5 Ustava RH, svi zakoni moraju biti u suglasnosti sa Ustavom .

Kako roda u  Ustavu RH nema, svi su ti članci u zakonima neustavni.

Međutim uzalud nam Ustav, hrvatske državljane ne štiti Ustav, kada Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom potvrdi Međunarodnu ugovore.

Hrvatski Sabor je stoljećima održavao hrvatski identitet! I konačno u državi Hrvatskoj  u čije stvaranje je  ugrađeno stotine  tisuća ubijenih  kroz povijest, izgubio je svoj dignitet, svoju svrhu i namjenu. U 32 godine samostalnosti Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj izglasao je bezbroj zakona štetnih po opstojnost hrvatskog naroda .

Zastupnike u Sabor biraju građani i zastupnici bi trebali biti  odgovorni svojim  biračima koji su im dali glas  da ih zastupaju u Saboru! Međutim izostala je bilo kakva odgovornost prema građanima- biračima koji su ih izabrali!

Otuđili su se od biračkog tijela i umjesto za njih,  rade za stranačku oligarhiju.

Izostala je osobna savjest koja bira između dobra i zla.

Glasovanjem po stranačkoj stezi ili podobnosti uveli su PARTITOKRACIJU

Partitokracija je partikulami interes novih gospodara situacije, POLITIČKIH ELITA koje su se iznenađujućom brzinom preobrazili u ortačke družine za bezobzirno bogaćenje, a u Saboru  im svojim glasovima sve ozakonili.

Partitokracija je iskrivljeni oblik demokracije koja proizlazi iz bivših komunističkih totalitarnih režima. Dok različite forme diktatura i totalitarnih režima izravno i očigledno negiraju demokraciju,  partitokracija predstavlja sofisticirani oblik izopačene ili lažne demokracije, jer se formalno odvija u demokratskim procedurama i djeluje u demokratskim institucijama.

Tako je Sabor kao demokratska institucija kroz 77 ruku postao izvanredno pokriće za  zatiranje pravnog sustava,  jer političke elite grade svoju „državu u državi“, zakulisnu strukturu, koju nazivamo paradržavnom strukturom, odnosno „dubokom državom“ na koju prenosi ne samo državne ovlasti nego i nacionalna bogatstva. Javno se  državu svodi na administrativnu ljušturu i puki državni aparat, koji postaje infrastrukturno sredstvo u službi paradržavne moći.

Sabor je  tako umjesto vrhovnog zakonodavnog tijela, postao servis Vlade i sudionik u formiranju paradržave!

U što se to pretvorila časna institucija Hrvatskog Sabora koja je više od tisuću godina bila na braniku hrvatske državotvornosti, opstojnosti i samobitnosti?

Lili Benčik/hrvatskepravice

Čelnici općine Tinjan iz duboke mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj  ne dopuštaju ni obilježavanje, ni  sjećanje na žrtve njihove jugo-titoističke ideologije.

Svakim danom iznova u brojnim se primjerima, potvrđuje USTRAJNA antihrvatska politika IDS-a i njima pridruženog SDP-a. Nažalost ne samo čelnika općine Tinjan! Sličnih primjera ima po cijeloj Istri. IDS-ove metode negiranja hrvatskog identiteta Istre manifestiraju se preko regionalizma, lokalne samouprave, istrijanstva i talijanizacije, sa ciljem smanjenja utjecaja  hrvatske vlasti u Istri i rashrvaćivanja Istre.

Istarski Hrvati kroz cijelu su se povijest borili za svoj hrvatski identitet, a nažalosnije je što se moraju i sada boriti u svojoj državi Hrvatskoj!

U Austro-ugarskoj monarhiji protiv talijanaša, mada je po svim popisima stanovništva u AU Monarhiji u 19. i početkom 20.stoljeća, Hrvata bilo više od Talijana.

U vrijeme Talijanske okupacije Istre, ( 1918-1943) opet protiv talijanizacije za očuvanje svog hrvatskog jezika i identiteta.

U Jugoslaviji od 1945-1990, za svoju vjeru, Katoličku crkvu, svoj hrvatski jezik i čakavsko narječje, protiv nametanja srpskog jezika i nakaradnog srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika.

U konačno u svojoj državi Hrvatskoj protiv istrijanizacije, talijanizacije i jugo-titoističke ideologije IDS-a. Stranke koja je od 1990, od samog otimanja stranke talijanaša, iredentista i autonomaša od hrvatske komponente, počela sistematski rashrvaćivati Istru.

U demokratskom državnom uređenju, vlast izabrana na demokratskim izborima, mora prije svega poštovati državu i njeno zakonodavstvo,  i to je iznad svih parcijalnih i stranačkih interesa.

Državnu vlast ne predstavlja samo jedna stranka! Državna vlast treba zastupati sve hrvatske građane, a ne samo svoje stranačko članstvo.

Nedavno je gradonačelnik Labina Valter Glavičić izjavio:

„Istra mora dignuti glas protiv fašizma koji puzi kroz Učku“!?

Koja i čija  to Istra? Jesu li  je Glavičić i njegov IDS dobili  u dotu, pa diktiraju što Istra mora?

„Drug“ Glavičić ovim je riječima opalio pljusku  svojoj stranki, njenoj „demokraciji, toleranciji, multietničnosti i multikulturalnosti“ čime se IDS busa u prsa, jer je sve „priko Učke“ proglasio fašistima!? A fašizam je kapitulirao još 8.rujna 1943.godine.

Župan Boris Miletić, bivši dugogodišnji predsjednik IDS-a,  koji je po funkciji predstavnik državne vlasti na području županije i nositelj izvršne vlasti u županiji, nije se uopće pojavio, ni poslao izaslanika na 6.Kongres hrvatskog iseljeništva, koji se održao od 28.do 30 . lipnja u Puli.

U radu Kongresu sudjelovalo je oko 150 delegata iz cijeloga svijeta i svatko je na svoj način doprinio njegovu uspješnom odvijanju i završetku. Župan Miletić je kao predstavnik  državne vlasti u Istarskoj županiji trebao pozdraviti skup i zaželjeti dobrodošlicu Hrvatima koji su iz cijelog svijeta došli u Pulu i Istru, ali nije imao obraza.

To je očito  nepoštivanje države Hrvatske, od  strane državnih dužnosnika  koji su plaćeni novcem poreznih obveznika  iz Proračuna RH, nepoštivanje Vlade koja je poslala Ministra demografije i nepoštivanje  Katoličke crkve , jer je porečki  i pulski biskup na svetoj misi i otvorenju blagoslovio sudionike Kongresa.

Ali nikakvih dvojbi IDS nije imao glede  Kongres Istrijana koji je organizirao u travnju 1995.

Na Kongres je došlo oko 800 sudionika iz Amerike, Kanade, Italije, Slovenije i Australije. Svi su tražili neki specijalni status i pristup Istri, samo da se smanji utjecaj i značaj Zagreba i RH.

Tim Kongresom IDS je htio  internacionalizirati svoju autonomašku antihrvatsku politiku. [1]

NACRT POLITICKE DEKLARACIJE, koji je prethodno pročitan na Kongresu, imao je vise edukativnu i sentimentalnu, stišavajuću funkciju,  pa se piše  da su Istrijani “kao državljani svojih država (..) most prijateljstva među svojim državama” i da su “ponosni sto mogu raditi na dobrobiti svojih domovina”. Nacrt još upućuje na odgovornost većine (istarski Hrvati) prema pravima manjine (Talijani, Slovenci i ostali), kao i na odgovornost istarskih Talijana u Republici Italiji (..) “da putem svoje Vlade i europskih tijela potiču brzu integraciju Hrvatske i Slovenije u Europsku Uniju”. Istranima se savjetuje promicanje načela praštanja i pomirbe, jer “naša je tradicija i kultura utemeljena u kršćanskoj civilizaciji”. Temeljna poruka Političkog Nacrta je “praštanje u ime suživota i razvitka na političkom i gospodarskom planu”, i sve to u ime “naše djece i budućnosti”.

Sve te teze odražavaju se u politici IDS-a do dan danas, sa time što se ideesovci nisu pokazali kao  tolerantni, već naprotiv nameću svoju politiku, kojom i dalje lažima i jugo-komunističkim agitpropom , truju mržnjom vlastiti narod.

Događaji u Tinjanu pokazali su da nema nikakvog kršćanskog praštanja, ni pomirbe, nema suživota, već samo duboka mržnja, sa kojom beskrupulozno manipuliraju.

Kolateralna žrtva njihove manipulacije  ove godine je župnik Mladen Matika, koji iz čisto tehničkih razloga nije mogao slaviti misu taj dan ( ne može slaviti četiri mise u jednom danu) Naime župnik Matika je župnik i župe  Sv. Nikole biskupa u Pazinu, pa su organizatori komemoracije o tome trebali voditi računa. Ovom mu se prigodom duboko i iskreno ispričavam, na krivom navodu, jer kako sam i navela bilo mi je čudno s obzirom da se do sada svake godine misa zadušnica održavala se u Crkvi.

Vjerujem da mu u takvoj isključivoj i netolerantnoj sredini zatrovanoj mržnjom nije lako pastoralno djelovati i raditi.

I što još proizlazi iz te mržnje? Hrvatski barjak ponižavajuće postaviti na zadnje mjesto, poslije općinske , županijske u EU zastave umjesto na prvo!

„ Člankom 18. Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave propisano je i postavljanje drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama. Pod ‘drugim zastavama’ mislimo na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane“

Eto na koliko se sve načina manifestira to  IDS-ovo posijano sjeme mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj u Istri!

Lili Benčik/ hrvatskepravice

---

[1] https://aimpress.forumcivique.org/article/50425-001-pubs-zag/