Istaknuto
Neustavna rodna ideologija ušla u sve zakone, u sve pore društva i to u punom opsegu nakon usvajanja Istanbulske…!
To što je rodna ideologija stidljivo bila u par zakona prije izglasavanja Istanbulske konvencije, bio je samo uvod u svekoliko usvajanje. Tada u tih par zakona nije proizvelo toliko štete, koliko nakon usvajanja. Uostalom Ivica Kristović i sam je priznao, jer je morao istine radi, da su članci sa rodnim obilježjem uvedeni u mnoge zakone i to nakon usvajanja Istanbulske konvencije.
Stoga vaša ocjena o netočnosti teksta ne stoji i tu obavijest na mojim FB stranicama izvolite skinuti.
Odgovaram vam kao urednik portala Domoljubni.hr i Bloga hrvatskepraviceblog.com
Ivica Kristović, kada je već radio analizu onda je trebao napraviti sveobuhvatno, a ne površno, selektivno i tendenciozno.
Točno sam napisala da je izglasavanjem Istanbulske konvencije 13. travnja 2018. rodno značenje ušlo u sve zakone, sve djelatnosti i sve pore života, punim zamahom.
Prije izglasavanja bilo je samo u nekim zakonima koji su se odnosili na ravnopravnost spolova: Obiteljski zakon, Zakon o radu i Zakon o odgoju i obrazovanju, a poslije izglasavanja ušlo je u sve zakone i pravilnike.
Čak je Ivica Kristović i potvrdio da je u mnoge druge zakone rodno obilježje uvedeno nakon usvajanje Istanbulske konvencije!
Kako je onda netočna tvrdnja da su članci o rodnom obilježju uvedeni nakon usvajanja Istanbulske konvencije, kada jesu?
Zakon o vatrogastvu NN 125/219
Zakon o registru birača NN 98/2019
Zakon o protu minskom djelovanju NN 98/2019
Zakon o lovstvu NN 99/2018
To je samo nekoliko primjera od mase zakona i pravilnika.
Na osnovu čega Ivica Kristović tvrdi kako Istanbulska konvencija nije bila razlog uvođenja članka rodnog značenja?
Kako to da nisu bili uvedeni prije njenog usvajanja u sve zakone, nego tek nakon usvajanja? Znači da je usvajanje IK, direktan povod i razlog!
Zaključci koje na osnovu polovičnih informacija donosi Ivica Kristović su netočni i zlonamjerni, citiram;
„ argumentaciju utemeljenu na denunciranju tzv. rodne ideologije u javni diskurs uveli su pripadnici katoličkog klera i aktivisti neokonzervativnih udruga, da bi je zatim, ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, prihvatili i neki konzervativni političari. Međutim, kako objašnjavaju znanstvenici, “rodna ideologija” je prazni označitelj, taj termin ne znači ništa, već je riječ o terminu u kojeg konzervativci koji ga koriste po potrebi upisuju značenja koja im odgovaraju“
Ivica Kristović u svom tekstu spominje katolički kler i aktiviste neokonzervativnih udruga u negativnom kontekstu! Sa kojim pravom u jednoj demokratskoj državi?
Faktograf i konzervativci imaju pravo na svoj stav i svoj svjetonazor, a ne da ih zbog toga proganjate, prijavljujete objave i prezirno pišete o njima, kao što je Ivica Kristofić napisao. Kako ste vi ovlašteni za provjeru činjenične točnosti tvrdnji u javnom prostoru, držite se demokratskih načela i objektivnosti, kao što piše o vama na portalu, stranačka neutralnost i nepristranost.
Nažalost uvjerila sam se da niste ni nepristrani, ni neutralni, jer iz svakog vašeg teksta naprosto vrišti vaš svjetonazor.
Nekorektno ste sa pozicija moći skinuli moje objave o portalu Crofacta i to javnost treba znati. CroFacta je novi portal koji je Leksikografski zavod osmislio u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskog rata i uz potporu Agencije za elektroničke medije!
Temeljna svrha projekta uspostava je digitalne, javno vidljive platforme za provjeru činjenica (informacija) vezanih osobito uz prijeporne povijesne, kulturne i društvene teme 19. i 20. stoljeća, ali i prijašnjih razdoblja.
I što se dogodilo, vi ste FB prijavili objavu da vam skine konkurenciju. Nekorektno i zlonamjerno. I ta objava je bila točna. Točno sam napisala da vam je ridikul od povjesničara Stefan Gužvica bio mjerilo istine. Na što ste me blokirali na Twitteru, jer na FB vam baš i ne bi bilo uputno!
Molim lijepo Faktografu, to su fakta o vama.
Denunciranje tzv. rodne ideologije po Kristovićevoj terminologiji
Naravno da je potrebno denuncirati Istanbulsku Konvenciju, koja je pod sasvim opravdanom i razumljivom zaštitom žena, djece i obitelji stvorila uvjete za razaranje obitelji i nametnuta je kao Međunarodni dokument iznad Ustava RH.
Cijeli tekst Istanbulske konvencije može se pročitati na ovoj poveznici;
Najnoviji napad na osnovi Istanbulske konvencije na malu djecu od 0-4 godine izvodi Agencija za odgoj i obrazovanje Vlade RH. Agencija je objavila šokantne smjernice u dokumentu “Standardi spolnog odgoja u Europi – Okvir za kreatore političkih odluka, obrazovne i zdravstvene institucije i stručnjake”. Dokument koji su sastavili Njemački savezni centar za zdravstveno obrazovanje i lokalni ured Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), je blago rečeno alarmantan. Promiče skandalozne sadržaje namijenjene našoj djeci, ciljajući pri tom na najmlađe, čak i dojenčad!
Je li to je „zaštita“ žena, djece i obitelji?
Te je podatke objavila agencija CitizenGO i u tijeku je potpisivanje peticije u kojoj se traži odgovornost i kazneni progon odgovornih i onemogućavanje daljnjeg rada u državnim, javnim ali i privatnim institucijama koji bi uključivao rad s maloljetnicima.
Agencija je već maknula taj program sa svojih stranica, što ne znači da su odustali! Samo malo primirili dok se javnost na stiša. To su provjerene metode kod nametanja štetnih programa.
Istanbulska konvencija je velika prevara, laž i obmana
Na javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije (provedenoj na Vladinoj stranici e-Savjetovanja u srpnju 2017.) od ukupno 300-njak sudionika javne rasprave njih 4/5 (80%) je izrazilo protivljenje prihvaćanju Konvencije.
Ni jedna primjedba sa e-savjetovanja se nije uvažila.
Da bi se u Hrvatskom Saboru izglasala Istanbulska konvencija Premijer Plenković vršio je svojim izjavama veliki pritisak na medije, na Biskupsku konferenciju , na saborske zastupnike, da reći ćete da nije, ali vas demantiraju dva najveća prosvjeda od kada postoji samostalna RH, u Zagrebu sa oko 70 tisuća prosvjednika i u Splitu sa oko 30 tisuća ljudi.
“Bit konvencije je zaštita žena od nasilja i nasilja u obitelji, dakle, nema nikakvog učinka te konvencije, da se u naš pravni poredak uvodi treći spol, da se priznaju istospolni brakovi, da naš obrazovni sustav morate primjerice u programima nastavnim imati homoseksualni sadržaj i slično. To su sve netočnosti. Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” govorio je Premijer Plenković u vrijeme kampanje za usvajanje Istanbulske konvencije.
Rod je već uveden , Zakon o istospolnim zajednicama izglasan, a vidimo što planiraju sa djecom, dok naš premijer Plenković kaže da su sve to netočnosti???
Zakon o istospolnim zajednicama izglasan je još 2003.godine što je i mene iznenadilo! NN 116/2003
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_07_116_1584.html
Angažman države oko istospolnih zajednica je protivan Ustavu, koruptivan i diskriminatoran. Zakon o istospolnim zajednicama rezultat je zlouporabe državne moći i javnog novca u svrhu zadovoljavanja ideoloških ciljeva pojedinaca u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti. Ti pojedinci su time počinili koruptivna kaznena djela, omogućili diskriminaciju građana i kršenje Ustava.
Usvajanjem Istanbulske konvencije premijer Andrej Plenković pokrenuo je proces rastakanja tradicionalnog identiteta hrvatskog naroda.
Predsjednik HDZ-a i Premijer Plenković direktno se suprostavio hrvatskom narodu kojemu je ideološki neprihvatljiva, protivna njegovom katoličkom identitetu!
I ne samo katoličkom , nego i znanstvenom preko genetike.
Kratko pojašnjenje u svezi rodne ideologije i zbog čega je IK sporna..
Razaranje tradicionalne obitelji je jedan od kamena temeljca novog svjetskog poretka. Iz Istanbulske konvencije jasno je vidljivo na koji se način to čini. Obitelj se više ne sastoji od muškarca i žene i njihovih potomaka. Istanbulska konvencija traži suzbijanje “kulture, običaja ,vjere i tradicije”(čl.12 st.5 IK) ,jer po njima tu je osnova za nasilje i stoga konvencija zahtjeva iskorjenjivanje “predrasuda, običaja i tradicija “koje se temelje na “stereotipnim ulogama žena i muškaraca” (čl.12 st.1 IK) Time se direktno na udaru našla obitelj temeljena na braku muškarca i žene i sve obiteljske vrijednosti vezane uz takav brak. Prilično prozirno, jer nasilje nastaje svugdje, a ne samo u obitelji. Ruši se postupno obitelj, kao osnovna društvena zajednica i noseći stup društva!
Pod krinkom zaštite žena od nasilja u obitelji uvodi se rodna ideologija .Prema rodnoj ideologiji čovjek se rađa kao neutralno biće ,koje kasnije može odabrati spol ili neki od izmišljenih ” rodova”. Rod se uvodi kao novi društveni konstrukt odvojen od spola. Rod označava uloge ponašanja u društvu, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce (čl.3 IK ) Spol i rod se navode kao mogući temelj diskriminacije u društvu ,pa se na pr. u Njemačkoj upravo uvodi “treći spol “u osobne dokumente.
A što je sa nasiljem prema muškarcima? Svi govore o nasilju nad ženama, a nitko o ženama zlostavljačicama!
U 2022. zabilježeno je 4808 razvoda u Hrvatskoj, pokazuju podaci DZS-a. procjena je da je 30% razvoda konfliktno onda je to oko 2 000 djece godišnje za koje sustav nema mehanizme niti rješenje za pomoći toj djeci i roditelju žrtvi. Kako u Hrvatskoj uglavnom djeca pripadnu majci nakon rastave, iako roditelji imaju podijeljeno skrbništvo, onda su žene, majke te koje ne dopuštaju djeci kontakte sa ocem i njegovom obitelji. Jedino rješenje je sudskim putem tražiti pravo na viđanje djece, no sudski su postupci dugotrajni, a djeca se u međuvremenu otuđuju od oca i njegove obitelji.
Djeca moraju imati ljubav oba roditelja, i kada im se majka predstavi da ih jedino ona voli, a otac ne, onda su naravno rastrzana između majke, i oca za kojega znaju da ih voli, a i oni njega vole. Takva djeca nisu koncentrirana u školi, popuste u učenju, i u osnovi su nesretna. Ne mogu razumjeti takve majke, koje svoje osjećaje i interese stave ispred interesa vlastite djece, te svoju djecu pretvore u oružje vlastite osvete bivšem partneru.
Očeve još i institucije diskriminiraju, jer eto samohrane majke, koja teško sama odgaja svoju djecu, a ona u osnovi njemu ne dopušta kontakte sa djecom. Sustav u takvim slučajevima, a to su Centri za socijalnu skrb, ni uz najbolju volju djelatnika, nema nikakve mehanizme da prisili majku da djeca viđaju oca i njegove roditelje.
Definicija roda ne postoji u Ustavu RH. Ustav RH poznaje samo spol kao ustavnu kategoriju i stoga je prihvaćanjem istambulske konvencije nastao “pravni kaos” ,široki prostor za različita tumačenja i manipulaciju. Jer treba naglasiti da je Istanbulska konvencija “kao međunarodni pravni dokument iznad Ustava RH” Za nadgledanje provedbe Istanbulske konvencije formirano je posebno tijelo GREVIO izvan Vlade svake zemlje, sastavljeno od udruga za ljudska i ina prava, pa su time državne institucije potpuno izgubile nadzor nad radom tih udruga ,a one slobodno služe pojedincima ( Soroš) i skupinama u službi novog svjetskog poretka i izvan svake državne kontrole. Država u državi!
„Postavlja se pitanje zbog čega jedna suverena država time prepušta dio svog državnog suvereniteta jednoj međunarodnoj organizaciji kada može tu materiju slobodno ugraditi u svoje zakonodavstvo?“
Očito zbog partikularnih interesa skupina i pojedinaca Novog svjetskog poretka!
Nametanje rodne ideologije djeci i mladima u vrtićima, školama i medijima
Konvencija (u čl.14 st.1) zahtijeva od stranaka potpisnica da uključe pitanja „roda“ i „nestereotipnih rodnih uloga“ u redovni nastavni plan i program, i to na svim razinama obrazovanja. Djecu bi se kroz TV programe, dječje vrtiće i škole podučavalo da dječaci mogu po „rodu“ biti djevojčice, a djevojčice po „rodu“ dječaci i sl. To bi bilo iznimno zbunjujuće i pogubno za njihov psihološki razvoj.
Nametanjem ideologije djeci, Konvencija ugrožava i pravo roditelja da budu primarni odgojitelji svoje djece jer, dogma o odvojenosti spola i roda postaje obvezujuća.
Time se suzuje prostor pluralizma, i to ne samo u školstvu. Konvencija, naime, (u čl.14 st.2) predviđa širenje rodne ideologije i u „neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima“
„Tata, zašto su barbi odsjekli pimpek?“ Gledatelji zgroženi crtićem na HRT-u.
„Imam djecu od 4 i 7 godina koja su to gledala i doživjeli šok. Nedopustivo je i sramotno da ovako nešto emitirate i to bez upozorenja na dobnu granicu. Tata, zašto su barbi odsjekli pimpeka, upitao me sin, totalno istraumatiziran viđenim. Tko je ovo dozvolio i zašto – piše jedan čitatelj na društvenim mrežama, dok se drugi čitatelji također slažu da ovo nije bio primjeren potez HRT-a jer djeci šalje krivu poruku i može im izazvati traume.
Istanbulska konvencija Vijeća Europe
- Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Vijeće Europe prihvatilo ju je 11. svibnja 2011. u Istanbulu.
- Ona ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača odnosno iznad nacionalnih zakona. Države koje ju ratificiraju trebaju svoje ostale zakone podrediti i prilagoditi zahtjevima Konvencije.
- Države koje ratificiraju Konvenciju podložne su kontroli međunarodne skupine pod nazivom GREVIO koja nadzire provedbu Konvencije, osobito na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, anti-diskriminacijska politika…).
- Do kraja 2017. godine, Konvenciju su ratificirale svega 24 zemlje od ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe, odnosno 14 od ukupno 28 članica Europske unije.
- U Hrvatskoj ju je 22. siječnja 2013. godine potpisala SDP-ova vlada Zorana Milanovića
- Stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., a EU ju je potpisala 13. lipnja 2017.
- Gotovo šest godina nakon potpisivanja Konvencije, EU je još uvijek nije ratificirala jer šest članica – Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka – odbijaju to učiniti u Vijeću EU-a.
- Poljska, koja je ratificirala Konvenciju 2015., sada je pokušava opozvati i smatra je “štetnom” jer zahtijeva da škole uče djecu o rodu.
- Turska se povukla iz Konvencije 2021.
- Istanbulsku konvenciju nisu ratificirale šest članica EU; Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka i odbijaju to učiniti u Vijeću EU-a.
- No Europski sud pravde (ECJ) presudio je 2021. da Unija može nastaviti s ratifikacijom i bez jednoglasnosti.
Istanbulska konvencija dakle nije donijela ništa novo što Hrvatska nije već imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da Vladi i Premijeru Plenkoviću to nije bilo poznato! Pa koja je onda svrha donošenja i ratifikacije te Istanbulske konvencije?
Interpretativna izjava- nevažeća
Tako Premijer govori o Interpretativnoj izjavi, pa sam se potrudila pročitati Istanbulsku konvenciju u kojoj se po članku 78 IK ratificira u cijelosti, bez rezervi!
Citiram članak 78.-Rezerve.
Članak 78. – Rezerve
- Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.
- Svaka država ili Europska unija može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da zadržava pravo ne primjenjivati ili primjenjivati samo u posebnim slučajevima ili pod posebnim uvjetima.
- Svaka država ili Europska unija može, u vrijeme potpisivanja ili prilikom polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da zadržava pravo osigurati ne kaznene sankcije umjesto kaznenih sankcija, za ponašanja iz članaka 33. i 34.
- Svaka stranka može u cijelosti ili djelomično povući svoju rezervu izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Ova izjava ima učinak od datuma kad ju primi glavni tajnik.
Istanbulska konvencija je neustavna, bez obzira što je dvotrećinskom većinom usvojena.
Nigdje nema spomena roda u Ustavu RH.
Prema članku 5 Ustava RH, svi zakoni moraju biti u suglasnosti sa Ustavom .
Kako roda u Ustavu RH nema, svi su ti članci u zakonima neustavni.
Međutim uzalud nam Ustav, hrvatske državljane ne štiti Ustav, kada Hrvatski Sabor dvotrećinskom većinom potvrdi Međunarodnu ugovore.
Hrvatski Sabor je stoljećima održavao hrvatski identitet! I konačno u državi Hrvatskoj u čije stvaranje je ugrađeno stotine tisuća ubijenih kroz povijest, izgubio je svoj dignitet, svoju svrhu i namjenu. U 32 godine samostalnosti Hrvatski sabor kao predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj izglasao je bezbroj zakona štetnih po opstojnost hrvatskog naroda .
Zastupnike u Sabor biraju građani i zastupnici bi trebali biti odgovorni svojim biračima koji su im dali glas da ih zastupaju u Saboru! Međutim izostala je bilo kakva odgovornost prema građanima- biračima koji su ih izabrali!
Otuđili su se od biračkog tijela i umjesto za njih, rade za stranačku oligarhiju.
Izostala je osobna savjest koja bira između dobra i zla.
Glasovanjem po stranačkoj stezi ili podobnosti uveli su PARTITOKRACIJU
Partitokracija je partikulami interes novih gospodara situacije, POLITIČKIH ELITA koje su se iznenađujućom brzinom preobrazili u ortačke družine za bezobzirno bogaćenje, a u Saboru im svojim glasovima sve ozakonili.
Partitokracija je iskrivljeni oblik demokracije koja proizlazi iz bivših komunističkih totalitarnih režima. Dok različite forme diktatura i totalitarnih režima izravno i očigledno negiraju demokraciju, partitokracija predstavlja sofisticirani oblik izopačene ili lažne demokracije, jer se formalno odvija u demokratskim procedurama i djeluje u demokratskim institucijama.
Tako je Sabor kao demokratska institucija kroz 77 ruku postao izvanredno pokriće za zatiranje pravnog sustava, jer političke elite grade svoju „državu u državi“, zakulisnu strukturu, koju nazivamo paradržavnom strukturom, odnosno „dubokom državom“ na koju prenosi ne samo državne ovlasti nego i nacionalna bogatstva. Javno se državu svodi na administrativnu ljušturu i puki državni aparat, koji postaje infrastrukturno sredstvo u službi paradržavne moći.
Sabor je tako umjesto vrhovnog zakonodavnog tijela, postao servis Vlade i sudionik u formiranju paradržave!
U što se to pretvorila časna institucija Hrvatskog Sabora koja je više od tisuću godina bila na braniku hrvatske državotvornosti, opstojnosti i samobitnosti?
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
Događaji u Tinjanu su izraz nepriznavanja države Hrvatske, njene povijesti i identiteta, te odraz ustrajne 30 -godišnje politike IDS-a
Čelnici općine Tinjan iz duboke mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj ne dopuštaju ni obilježavanje, ni sjećanje na žrtve njihove jugo-titoističke ideologije.
Svakim danom iznova u brojnim se primjerima, potvrđuje USTRAJNA antihrvatska politika IDS-a i njima pridruženog SDP-a. Nažalost ne samo čelnika općine Tinjan! Sličnih primjera ima po cijeloj Istri. IDS-ove metode negiranja hrvatskog identiteta Istre manifestiraju se preko regionalizma, lokalne samouprave, istrijanstva i talijanizacije, sa ciljem smanjenja utjecaja hrvatske vlasti u Istri i rashrvaćivanja Istre.
Istarski Hrvati kroz cijelu su se povijest borili za svoj hrvatski identitet, a nažalosnije je što se moraju i sada boriti u svojoj državi Hrvatskoj!
U Austro-ugarskoj monarhiji protiv talijanaša, mada je po svim popisima stanovništva u AU Monarhiji u 19. i početkom 20.stoljeća, Hrvata bilo više od Talijana.
U vrijeme Talijanske okupacije Istre, ( 1918-1943) opet protiv talijanizacije za očuvanje svog hrvatskog jezika i identiteta.
U Jugoslaviji od 1945-1990, za svoju vjeru, Katoličku crkvu, svoj hrvatski jezik i čakavsko narječje, protiv nametanja srpskog jezika i nakaradnog srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika.
U konačno u svojoj državi Hrvatskoj protiv istrijanizacije, talijanizacije i jugo-titoističke ideologije IDS-a. Stranke koja je od 1990, od samog otimanja stranke talijanaša, iredentista i autonomaša od hrvatske komponente, počela sistematski rashrvaćivati Istru.
U demokratskom državnom uređenju, vlast izabrana na demokratskim izborima, mora prije svega poštovati državu i njeno zakonodavstvo, i to je iznad svih parcijalnih i stranačkih interesa.
Državnu vlast ne predstavlja samo jedna stranka! Državna vlast treba zastupati sve hrvatske građane, a ne samo svoje stranačko članstvo.
Nedavno je gradonačelnik Labina Valter Glavičić izjavio:
„Istra mora dignuti glas protiv fašizma koji puzi kroz Učku“!?
Koja i čija to Istra? Jesu li je Glavičić i njegov IDS dobili u dotu, pa diktiraju što Istra mora?
„Drug“ Glavičić ovim je riječima opalio pljusku svojoj stranki, njenoj „demokraciji, toleranciji, multietničnosti i multikulturalnosti“ čime se IDS busa u prsa, jer je sve „priko Učke“ proglasio fašistima!? A fašizam je kapitulirao još 8.rujna 1943.godine.
Župan Boris Miletić, bivši dugogodišnji predsjednik IDS-a, koji je po funkciji predstavnik državne vlasti na području županije i nositelj izvršne vlasti u županiji, nije se uopće pojavio, ni poslao izaslanika na 6.Kongres hrvatskog iseljeništva, koji se održao od 28.do 30 . lipnja u Puli.
U radu Kongresu sudjelovalo je oko 150 delegata iz cijeloga svijeta i svatko je na svoj način doprinio njegovu uspješnom odvijanju i završetku. Župan Miletić je kao predstavnik državne vlasti u Istarskoj županiji trebao pozdraviti skup i zaželjeti dobrodošlicu Hrvatima koji su iz cijelog svijeta došli u Pulu i Istru, ali nije imao obraza.
To je očito nepoštivanje države Hrvatske, od strane državnih dužnosnika koji su plaćeni novcem poreznih obveznika iz Proračuna RH, nepoštivanje Vlade koja je poslala Ministra demografije i nepoštivanje Katoličke crkve , jer je porečki i pulski biskup na svetoj misi i otvorenju blagoslovio sudionike Kongresa.
Ali nikakvih dvojbi IDS nije imao glede Kongres Istrijana koji je organizirao u travnju 1995.
Na Kongres je došlo oko 800 sudionika iz Amerike, Kanade, Italije, Slovenije i Australije. Svi su tražili neki specijalni status i pristup Istri, samo da se smanji utjecaj i značaj Zagreba i RH.
Tim Kongresom IDS je htio internacionalizirati svoju autonomašku antihrvatsku politiku. [1]
NACRT POLITICKE DEKLARACIJE, koji je prethodno pročitan na Kongresu, imao je vise edukativnu i sentimentalnu, stišavajuću funkciju, pa se piše da su Istrijani “kao državljani svojih država (..) most prijateljstva među svojim državama” i da su “ponosni sto mogu raditi na dobrobiti svojih domovina”. Nacrt još upućuje na odgovornost većine (istarski Hrvati) prema pravima manjine (Talijani, Slovenci i ostali), kao i na odgovornost istarskih Talijana u Republici Italiji (..) “da putem svoje Vlade i europskih tijela potiču brzu integraciju Hrvatske i Slovenije u Europsku Uniju”. Istranima se savjetuje promicanje načela praštanja i pomirbe, jer “naša je tradicija i kultura utemeljena u kršćanskoj civilizaciji”. Temeljna poruka Političkog Nacrta je “praštanje u ime suživota i razvitka na političkom i gospodarskom planu”, i sve to u ime “naše djece i budućnosti”.
Sve te teze odražavaju se u politici IDS-a do dan danas, sa time što se ideesovci nisu pokazali kao tolerantni, već naprotiv nameću svoju politiku, kojom i dalje lažima i jugo-komunističkim agitpropom , truju mržnjom vlastiti narod.
Događaji u Tinjanu pokazali su da nema nikakvog kršćanskog praštanja, ni pomirbe, nema suživota, već samo duboka mržnja, sa kojom beskrupulozno manipuliraju.
Kolateralna žrtva njihove manipulacije ove godine je župnik Mladen Matika, koji iz čisto tehničkih razloga nije mogao slaviti misu taj dan ( ne može slaviti četiri mise u jednom danu) Naime župnik Matika je župnik i župe Sv. Nikole biskupa u Pazinu, pa su organizatori komemoracije o tome trebali voditi računa. Ovom mu se prigodom duboko i iskreno ispričavam, na krivom navodu, jer kako sam i navela bilo mi je čudno s obzirom da se do sada svake godine misa zadušnica održavala se u Crkvi.
Vjerujem da mu u takvoj isključivoj i netolerantnoj sredini zatrovanoj mržnjom nije lako pastoralno djelovati i raditi.
I što još proizlazi iz te mržnje? Hrvatski barjak ponižavajuće postaviti na zadnje mjesto, poslije općinske , županijske u EU zastave umjesto na prvo!
„ Člankom 18. Pravilnika o postupku davanja odobrenja grba i zastave jedinici lokalne samouprave propisano je i postavljanje drugih zastava uz onu Republike Hrvatske, a uvijek gledano s ulice prema zastavama. Pod ‘drugim zastavama’ mislimo na one županije, grada i/ili općine. Tako se zastava JLS-a (jedinica lokalne samouprave) ističe uz zastavu Republike Hrvatske s desne strane“
Eto na koliko se sve načina manifestira to IDS-ovo posijano sjeme mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj u Istri!
Lili Benčik/ hrvatskepravice
[1] https://aimpress.forumcivique.org/article/50425-001-pubs-zag/
Istaknuto
Dijamantni jubilej biskupa u miru mons. Ivana Milovana, 60 godina posvećenih Bogu i narodu!
Samo oni kojima je pustoš u srcu mogu širiti mrtvilo!
Riječi su mons Ivana Milovana, biskupa u miru!
Porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan posljednji je istarski biskup, potekao iz Istre, koji je u odlučujućim trenucima znao odlučno reći NE i samom Papi, kada je interes Istre u pitanju.
Njegovo je geslo;“ Aedificare in caritate -Graditi u ljubavi“
Vođen Božjom rukom, biskup Milovan prošao je sve izazove i poteškoće vjerno služeći svom istarskom puku koji ga poštuje i voli.
„Gospodine, Zaštitniče moj, u tebe se uzdam!“drugo je njegovo geslo.
Iz povijesnih okolnosti identiteta dviju kultura koje su ugrađene u svijest ljudi rođenih u Istri, biskup Milovan vodio je vjerno istarski puk u teškim vremenima komunizma i još težem razdoblju Domovinskog rata, kao i u izazovnim okolnosti poraća i demokracije, pomirljivo, časno, odgovorno i dostojanstveno.
“Istrani su za fino, nježno hrvatstvo. Ono je oduvijek postojalo u svijesti ljudi. Treba cijeniti da kod našeg čovjeka postoje regionalnost i zavičajnost koje također treba respektirati. Jedno i drugo, hrvatstvo i istrijanstvo, nikako se ne isključuje. Oni se nadopunjuju, to su legitimni načini izražavanja.”
Ostao je vrlo drag jednostavan, nenametljiv i skroman čovjek koji zrači dobrotom i poštovanjem prema svakome!
Bilo je izuzetno emotivno, uzvišeno i nadahnuto na veličanstvenom misnom slavlju povodom 60 obljetnice svećenstva biskupa Milovana u staroj Župnoj Crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije u Svetvinčentu!
Uz biskupa Milovana i sadašnjeg biskupa Porečke i Pulske biskupije mons. Ivana Štironju, koncelebriralo je više nadbiskupa i biskupa iz cijele Hrvatske: zagrebački nadbiskup i metropolita, predsjednik HBK, mons. Dražen Kutleša, riječki nadbiskup i metropolita mons. Mate Uzinić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolita mons. Đuro Hranić, zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić, bjelovarsko-križevački biskup mons. Vjekoslav Huzjak, zadarski nadbiskup u miru mons. Želimir Puljić i šibenski biskup u miru mons. Ante Ivas. U koncelebraciji je bio i provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić te pedesetak svećenika iz Porečke i Pulske i drugih biskupija.
Izdvojiti ću trenutke i čestitke koji su se mene osobito dojmili.
Pozdravni govor i zahvala biskupa Štironje koji kao pravi i dobar Božji pastir upoznaje i vodi Porečku i Pulsku biskupiju, izuzetno cijeni sve što je biskup u miru Ivan Milovan prije njega učinio:“ …hvala Vam za svaku svetu misnu žrtvu, za svaku upućenu propovijed koju ste izgovorili kao pastir i navjestitelj Radosne Vijesti spasenja, hvala Vam za svaki podijeljeni sakramenta koji ste proslavili kao posjetitelj, kao i za sve ono što ste u materijalnom pogledu učinili za Porečku u Pulsku biskupiju, sve u znaku Vašega biskupskog gesla ‘Graditi u ljubavi’“
Propovijed nadbiskupa zagrebačkog Dražena Kutleše, koji je nakon ostavke biskupa Milovana, imenovan biskupom Porečke i Pulske biskupije i došao u Istru kao prvi biskup koji nije Istranin porijeklom, bila je nadahnuta , iskrena i u znaku zahvalnosti biskupu Milovanu:
„Kao sin ove krasne zemlje Istre mile, svećenik i biskup Ivan neumorno je održavao i obnavljao upornu, tihu i duboku crkvenost koja je kroz stoljeća prožimala čitavo istarsko tlo. Neumoran u brizi za svoj narod, stalno prisutan i vjeran odan svojim vjernicima, s vjerom, ljubavlju i pažnjom gradio je ovu zajednicu vjernika, potičući njihovu vjeru i jačajući njihov identitet.“
Divne istinite riječi su i ove koje slijede:
„Kao Vaš nasljednik u biskupskoj službi, sretan sam što danas mogu reći da sam u mnogim prilikama i na razne načine osjetio tu Vašu predanost Božjim planovima. Ona je i meni bila poticaj i ohrabrenje da ne gledam na svoje slabosti i nedostatak iskustva, nego Onoga koji nas je posvetio i u istu službu pozvao za izgrađivanje Tijela Kristova – Crkve.
Neka Vaš ponos bude svjedočanstvo naše i vaše svijesti koju osnažuje Gospodinova riječ: „Vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama.“ (Lk 22, 28). A kušnja je bilo mnogo. Neke su samo Vama znane. Onaj koji ih sve vidi izvršitelj je obećanja da je nagrada ustrajnosti vijenac pravednosti koji je sâm pripravio onima koji ga ljube.“
Velečasni Željko Zec, župnik Župe Stari Pazin je kroz 50 godina suradnje sa biskupom Milovanom istaknuo izvanrednu osobinu biskupa Milovana u pamćenju i poznavanja svake župe u Istri, njenih vjernika, djece i obitelji, čemu sam se osobno osvjedočila. Biskup Milovan kada ga dođu pozdraviti zna ime, obitelj, porijeklo i župu iz koje dolaze.
Izuzetno emotivna je bila čestitka i svjedočenje glavnog urednika Glasa Koncila, Branimira Stanića, koji je ispričao kako je upoznao biskupa Milovana;
Kao 12-godišnji dječak rođen u Slavonskom Brodu, došao je zbog ratnih zbivanja i stradanja djece u Rovinj sa učiteljicom i bio smješten sa ostalim prognanicima i izbjeglicama u jednom od rovinjskih hotela.
Ratom i izdvajanjem od obitelji traumatiziranoj djeci bilo je jako teško. No jedan dan došao je u hotel svećenik slaviti misu za tu djecu. Tada su osjetili da nisu sami, da ima netko tko brine o njima, ne samo fizički, nego i duhovno.
Njih nekoliko željelo je vidjeti sarkofag sv. Eufemije i usprkos upozorenju jedne djelatnice hotela, da tamo nemaju što vidjeti i da ih popovi ničemu ne mogu podučiti, uputili su se do Crkve. Tamo ih je opazio svećenik i odveo ih u Crkvu, pokazao sarkofag sv. Eufemije i odveo ih na vrh zvonika. Izvanredan pogled sa zvonika na morsko prostranstvo i uz objašnjenje da se za lijepog vremena može vidjeti i Venecija, djeci ja dalo nadu u slobodu, završetak rata i slobodnu domovinu.
Taj svećenik bio je Ivan Milovan!
Pored ostalih čestitara i Udruga KRIŽ, čestitala je svom dragom biskupu i uručila mu skroman poklon u znak poštovanja i sjećanja.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Istaknuto
I nakon 33 godine od povijesne Odluke o samostalnosti RH, općinske vlasti u Tinjanu onemogućavaju komemoraciju borcima za hrvatsku državotvornost
Od postavljanja spomenika Viktoru Kancijaniću na groblju u Tinjanu 2018. naglašavam na groblju, stranke IDS i SDP Istre žestoko se protive do dan danas održavanju komemoracija, koristeći pri tome metodologiju i argumente iz bogate agitprop riznice Komunističke partije Jugoslavije.
Degutantno je čitati njihove izjave u samostalnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj.
Citiram priopćenje IDS-a i zgražam se nad govorom mržnje , indoktrinacijom i lažima koje su izgovorili:
„Riječ je o čovjeku koji je sedamdesetih godina bio pripadnik paravojne postrojbe “Planinska lisica” čiji je cilj bio teroristički čin velikih razmjera protiv civila“, rekao je Sandi Bančić, predsjednik Općinske podružnice IDS-a Tinjan
Tipičan rječnik agitpropa iz 70-tih godina prošlog stoljeća uz nužnu napomenu da akcija nije bila uperena protiv civila, nego protiv vladajućih SFRJ. Niti jedan civil nije ubijen od strane 19 pripadnika skupine!
Postavlja se pitanje u kojoj to državi IDS-ovac Sandi Bančić živi 2018.godine ?
Njihova retorika i retorika načelnika općine Tinjan u ovih 6 godina nisu se promijenile, osim što im je ipak doprlo do svijesti da u državi Hrvatskoj ne mogu zabranjivati komemoracije, ali se zato i nadalje služe različitim podmuklim i podzemnim metodama zastrašivanja, ucjenjivanja i onemogućavanja.
Ove 2024. godine očito su nečim ucijenili ili zastrašili lokalnog župnika Mladena Matiku, jer je odbio da se u crkvi održi misa zadušnica. Svake godine do sada u crkvi sv. Šimuna i sv. Jude Tadeja održavala se misa zadušnica, a ove godine župnik nije dopustio.
Odbiti održavanje mise zadušnice nije nimalo kršćanski od jednog svećenika. Crkva nije politička nego vjerska institucija.
Podsjećam na riječi Bl. Miroslava Bulešića:
„ Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu… Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“
Stoga se Porečka i Pulska biskupija treba očitovati na takvo ponašanje župnika Mladena Matike, ali i upozoriti vladajuće da je nedopustivo podvrgavanje lokalnih svećenika stranačko-vladajućoj garnituri na vlasti.
Po Ustavu RH, Članak 41. Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Međutim, kako je Tinjan ipak u Republici Hrvatskoj, a ne u SFRJ, slobodni građani, domoljubi i vjernici održali su svečano komemoraciju i misu zadušnicu za Viktora Kancijanića i sve koji su svoje živote ugradili u temelje tisućljetne borbe hrvatskog naroda za svoju državu.
Misa zadušnica održana je kod Kapele Božanskog milosrđa u Mofardini. Misno slavlje predvodio je biskup u miru mons. Ivan Milovan uz suslavitelje vlč. u miru Dragutina Petrovića i vlč. Željka Zeca, župnika Župe Stari Pazin .
Stoga ponavljam višekratno upozorenje nositeljima državnih vlasti RH:
Svi nositelji državnih, županijskih i općinskih vlasti dužni su poštivati Ustav RH i sve državno-pravne akte koje je izglasao Hrvatski Sabor, bez obzira na stranačku, vjersku i nacionalnu pripadnost.
Svako nepoštivanje tih akata trebalo bi biti sankcionirano kao neprijateljski akt uperen protiv neovisne i samostalne Republike Hrvatske koji se kažnjava po Kaznenom zakonu glava 32, u ovom slučaju, članak 349.
Volja naroda iskazana na održanom referendumu (plebiscitu) 19.svibnja 1991. predstavlja temelj samostalnosti i nezavisnosti Republike Hrvatske. Sva državna tijela obvezna su je poštivati pa je stoga Sabor 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
8. listopada 1991. godine, Sabor Republike Hrvatske jednoglasno je donio Odluku o raskidu državno-pravnih sveza Republike Hrvatske sa SFRJ, što je zapravo značilo provedbu Odluke od 25. lipnja 1991. godine.
NN 53/1991
1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Prema tome načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin sa svojom ekipom izravno krši odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ od 8.listopada 1991, jer onemogućava komemoraciju upravo na osnovu akata iz SFRJ.
Viktor Kancijanić ubijen je 2.srpnja 1972. od JNA, vojske bivše SFRJ, a država Hrvatska ponavljam 8.listopada 1991. raskinula je sve državno-pravne sveze sa SFRJ.
JNA odnosno za mlađe generacije koje to ne znaju, Jugoslavenska narodna armija, izravno zapovjedana iz Beograda bila je agresor na Hrvatsku, razarala hrvatske gradove i sela i ubijala hrvatsko stanovništvo.
Biti protiv komemoracije Viktoru Kancijaniću, koji se protiv te i takve JNA borio, znači biti protiv samostalne i neovisne Republike Hrvatske!
Ako im nije jasno zašto, a vidi se da nije, hrvatski su branitelji u Domovinskom ratu pobijedili tu JNA, i to toliko da je nestala skupa sa državom koju je stvorila.
Dakle da rezimiram:
- SFRJ, odnosno Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ne postoji kao država od 1992.godine.
- Republika Hrvatska raskinula je još 8.listopada 1991. sve državno-pravne sveze sa tom SFR Jugoslavijom.
- Svi zakonski akti, svi njeni zakoni i vrijednosni sustav vezan uz njeno postojanje u Republici Hrvatsko, ne vrijede još od 8.listopada 1991.
Stoga ta Ustavna Odluka vrijedi za svakoga hrvatskog državljanina, a samim time i za vladajuće u općini Tinjan, koji je ne poštuju ni nakon 33 godine od njenog izglasavanja.
Načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin i njegova ekipa, time izravno krše ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske i kada bi Pravosuđe RH, njih i sve one koji se tako ponašaju, sankcioniralo poštivali bi državu Hrvatsku!
Lili Benčik, hrvatskepravice
J’ACCUSE “…pozvan sam na sud koji je zauzeo mjesto Svetog oficija, da mi se sudi za raskol”
RAZOTKRIVENE SRBSKE LAŽI – Enciklopedia Holocausta u New Yorku: Mapa glavnih nacističkih logora, u Hrvatskoj ih nema
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA – ČINJENICAMA PROTIV KRIVOTVORINA – pismo ubijenog patrijarha Germogena
UEFA potjerala suca s EP-a, koji je teško oštetio Hrvatsku
Hitrec: Čekala je klatež svojih 8 minuta čameći u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te repke i istoga selektora
J’ACCUSE “…pozvan sam na sud koji je zauzeo mjesto Svetog oficija, da mi se sudi za raskol”
RAZOTKRIVENE SRBSKE LAŽI – Enciklopedia Holocausta u New Yorku: Mapa glavnih nacističkih logora, u Hrvatskoj ih nema
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA – ČINJENICAMA PROTIV KRIVOTVORINA – pismo ubijenog patrijarha Germogena
UEFA potjerala suca s EP-a, koji je teško oštetio Hrvatsku
Hitrec: Čekala je klatež svojih 8 minuta čameći u rupi zgrožena dvama svjetskim uspjesima iste te repke i istoga selektora
-
Vijesti2 tjedna agoONI NAM SE RUGAJU I PRIJETE!? Izvršni direktor Pfizera kaže da je COVID bio samo test, “proba”!
-
Vijesti2 tjedna agoJ’ACCUSE “…pozvan sam na sud koji je zauzeo mjesto Svetog oficija, da mi se sudi za raskol”
-
Vijesti3 tjedna agoŠTO DANAS SLAVIMO? NAJSLAVNIJU POBJEDU HRVATA NAD TURCIMA 22.06.1593. – kod Siska
-
Vijesti2 tjedna agoRAZOTKRIVENE SRBSKE LAŽI – Enciklopedia Holocausta u New Yorku: Mapa glavnih nacističkih logora, u Hrvatskoj ih nema
-
Vijesti2 tjedna agoHRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA – ČINJENICAMA PROTIV KRIVOTVORINA – pismo ubijenog patrijarha Germogena
-
Vijesti3 tjedna agoIZVANREDNA VIJEST IZ MEĐUGORJA: ‘GOSPA JE ISPRUŽILA RUKE NAD SVE PRISUTNE’ – Posebna devetnica
-
Vijesti2 tjedna agoUEFA potjerala suca s EP-a, koji je teško oštetio Hrvatsku
-
Istaknuto2 tjedna agoPrekrasna, emotivna propovijed biskupa u miru Ivana Milovana, cenzurirana od medija