Connect with us

Vijesti

GDJE BI HRVATSKA TREBALA BITI U ODNOSU NA RUSIJU? “Hrvatski problem nije Lavrov, nego u oni koji vežu Hrvatsku na tuđi novac i tuđe interese!”

Published

on

Sergej Lavrov   

Politički upravitelji Hrvatske već godinama dovode zemlju u energetsku ovisnost o Rusiji zapuštajući vlastitu proizvodnju plina i odugovlačeći s LNG-om na Krku, a preko Agrokora ruskom je kapitalu omogućena presudna uloga u opskrbi hranom u regiji

Korona je poslužila kao dobar pokrivač za odgodu regionalne turneje ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova koja je trebala uključiti Zagreb, Sarajevo i, dakako, Beograd. Najprije je zbog epidemiološkog stanja (navodno zbog korone u ruskom veleposlanstvu) otkazan njegov posjet Zagrebu koji je trebao uključivati i razgovore s predsjednikom Milanovićem i premijerom Plenkovićem – donosi Višnja Starešina.

Nagađalo se da je planirani posjet zapravo postao neugodan za Plenkovića, zbog europskih saveznika. Da bi u tome moglo biti istine, može se naslutiti iz intervjua ministra Lavrova Večernjem listu u kojem kaže kako je ‘ozbiljna prepreka na putu daljnjeg jačanja rusko-hrvatskih veza i dalje vrtlog sankcija koje promiče Bruxelles (…) prema izravnom nalogu Washingtona’, dodajući da je ‘u posljednje vrijeme takva antiruska linija postala puno aktivnija’.

Uloga korone u ruskoj diplomaciji

Neposredno uoči puta ministar Lavrov ​otkazao je i ostatak turneje. Prema službenoj verziji, morao je u izolaciju zbog korone.
Nema sumnje da je turneja ministra Lavrova po državama potpisnicama Daytonskoga mirovnog sporazuma, a uoči njegove 25. obljetnice, trebala biti poruka o ruskoj geopolitičkoj prisutnosti. I tada, a zapravo od Jalte do današnjih dana, taj prostor u geopolitičkom i sigurnosnom smislu, u međusobnom natjecanju i s promjenjivim uspjehom ‘menadžeriraju’ SAD i Rusija.

Prije četvrt stoljeća, nakon raspada sovjetskog imperija, Clintonova Amerika trudila se ne poniziti politički slabu Jeljcinovu Rusiju izvlačeći je kao glavnog partnera u svome mirovnom procesu, ali bez istinskog utjecaja. Sergej Lavrov kao tadašnji ruski veleposlanik u UN-u u New Yorku ima i osobna sjećanja o tome kako je s novom mirovnom misijom (IFOR) u BiH ušao NATO pod američkim zapovjedništvom, kako je (preko UNTAES-a) NATO pod zapovjedništvom američkoga generala (Jacques Paul Klein) izišao na Dunav istisnuvši dotadašnje ruske mirovnjake koji su u sklopu UNPROFOR-a čuvali stečevine srpske okupacije.

S nastavkom djelovanja i SAD i Rusija mogu biti djelomično zadovoljni.

U međuvremenu su pod pokroviteljstvom SAD-a Kosovo i Crna Gora postale države, Hrvatska je postala članica NATO-a i EU, zatim su članice NATO-a postale i Crna Gora i Sjeverna Makedonija (nakon što je pod američkim pokroviteljstvom riješila spor oko imena s Grčkom). No i Putinova Rusija vratila se u regiju – manje vidljivo, ali vrlo snažno, i to sa svojim najjačim adutima: energijom, odnosno naftom i plinom, i obavještajnom prisutnošću, ojačanom starim vezama. Strateški saveznici u tome su joj Srbi, odnosno Beograd i Banja Luka, koja je u posljednje vrijeme vrlo snažna ruska ekspozitura.

Rusija je uspjela ostvariti plinsko-naftni monopol u cijeloj regiji, uključujući i Hrvatsku, ostvarujući svoje ciljeve uglavnom pridobivanjem (neki kažu kupnjom) lokalnih političara i njima bliskih ljudi od utjecaja. Uz to su ruski aktivisti u sklopu rusko-srpskog savezništva sudjelovali u više pokušaja destabilizacije Crne Gore i Makedonije nastojeći spriječiti njihov ulazak u NATO. Dakle, u usporedbi s 1995. Sergej Lavrov ima razloga biti zadovoljan i ruskom prisutnošću i postignućima na Balkanu. I to je trebala demonstrirati njegova turneja po državama Daytonskog sporazuma da je nije spriječila korona – ili možda ipak pokoji telefonski poziv.

Samo je jedan strateški saveznik

No gdje je Hrvatska u odnosu na takvu rusku ulogu, a gdje bi trebala biti? Najprije gdje bi trebala biti: Rusija nikada nije bila niti može biti strateška saveznica one Hrvatske koja drži do svoje državnosti, do pripadnosti zapadnom krugu i njegovim vrijednostima. Takav je strateški saveznik samo jedan – SAD. Ali Rusija je prevažna država, preutjecajna u regionu da bi bila ignorirana u političkim i diplomatskim odnosima. Uz to Rusija nije bila neprijateljska prema Hrvatskoj iako je strateško savezništvo veže sa Srbima i Srbijom. A i zašto bi se Hrvatska odricala povoljnih ruskih energenata?

No iza paravana prividne političke rezerviranosti teče drugi proces. Politički upravitelji Hrvatske već godinama dovode zemlju u energetsku ovisnost o Rusiji zapuštajući vlastitu proizvodnju plina i odugovlačeći s LNG-om na Krku, preko Agrokora ruskom je kapitalu omogućena presudna uloga u opskrbi hranom u regiji, politiku i energetiku Hrvata u BiH već odavno vode Banja Luka i Moskva… A onda je problem u Zagrebu razgovarati sa Sergejom Lavrovom? Ne, problem je imati državnu politiku koju definiraju tuđi novac (osobito onaj koruptivni) i tuđi državni interesi.

Višnja Starešina /Lider media foto: Lidermedia

Advertisement

Vijesti

St. Gallenska mafija i orvelijanski Frane

Published

on

U 1984. Georgea Orwella nitko ne bi trebao znati za bilo što što je prethodilo revoluciji koja je dovela sada dominantnu stranku na vlast. U Orwellovom distopijskom proročanstvu svi zapisi moraju biti redigirani, sva sjećanja moraju biti cenzurirana, a kipovi moraju biti preimenovani kako bi bili u skladu sa službenim izvještajem Partije o povijesti – piše Julia Meloni u OnePeterFive.

Na jezivo sličan način, pod trenutnim režimom pape Franje, sada se ponavlja sumnjiva povijest konklave iz 2005. godine. Sa svojim novim intervjuom o izborima za papu 2005. godine, Franjo prepričava uređenu verziju povijesti koju promiče mafija iz St. Gallena—skupina visokopozicioniranih crkvenih ljudi koji se protive izboru za papu kardinala Josepha Ratzingera.

U konačnici, ovaj službeni partijski narativ manje nalikuje povijesti nego hitu – orvelovskom napadu na pokojnog papu Benedikta XVI. Dakle, proučimo ključne dokazne zapise Partije: dnevnik konklave, kardinalovu “ispovijest” i novi papin intervju.

Dnevnik konklave

Nekoliko mjeseci nakon izbora za papu 2005. Lucio Brunelli objavio je u Limesu konklavni dnevnik protiv Ratzingera. Čini se da je ovaj dnevnik procurio “mafijaški mozak” St. Gallena, kardinal Achille Silvestrini, prema L’Homme Qui Ne Voulait Pas Être Pape Nicolasa Diata.

Središnja tvrdnja dnevnika bila je da je 2005. tadašnji kardinal Jorge Mario Bergoglio imao dovoljno glasova da spriječi Ratzingera da postane papa. Ova je rečenica bila službeni zapis Partije s konklave 2005. – i zvučala je, rekli su neki, kao marketinški prilog za Bergogliovu sljedeću papinsku kandidaturu.

Tako sam prije nekoliko godina istraživao nestranačke zapise za svoju knjigu Mafija St. Gallena. U toj sam knjizi naveo sljedeće:

  1. Dnevnik konklave koji je procurio rekao je da je Bergoglio u jednom trenutku imao četrdeset glasova — dovoljno da blokira Ratzingera. No dnevnik je napravio osnovnu grešku u izvješćivanju o dinamici glasovanja. Jednostavno rečeno, u prošlim je vremenima kandidat s četrdeset glasova doista mogao spriječiti drugoga da dobije dvotrećinsku većinu (sedamdeset sedam glasova). Ali 1996. papa Ivan Pavao II promijenio je pravila konklave, tako da je kandidat sa samo pedeset i osam glasova mogao pobijediti ako su njegovi pristaše izdržali više od trideset i četiri kruga. Kad je Ratzinger postigao ovaj magični broj glasova, kaže Marco Politi u Josephu Ratzingeru, Bergogliova stranka je znala da neće pobijediti.
  2. Dnevnik je sugerirao da je Bergoglio velikodušno povukao svoju kandidaturu. Odnosno, razmišljao je o Michelangelovom Posljednjem sudu, pomislio: “Nemojte mi to učiniti”, a onda je pustio Ratzingera da pobijedi. Ali prema vatikanistu Johnu Thavisu, Bergogliovo navodno “odbijanje” papinstva bilo je izrazito diskutabilno: više izvora pokazalo je da latinoamerički kardinal nikada nije odbacio mogućnost da postane papa.
  3. Dnevnik je tvrdio da je Ratzinger na kraju osvojio samo osamdeset i četiri glasa. Ali pravi broj za njemačkog kardinala, kako pokazuje vatikanist John Allen u Usponu Benedikta XVI., čini se da je bio gotovo stotinu. Ovaj dokaz snažno sugerira da su Ratzingerovi glasovi namjerno smanjeni u dnevniku konklave.

Kardinalova “Ispovijest”

Zatim je došla francuska knjiga pod nazivom Confession d’un Cardinal, u kojoj se tvrdilo da prikuplja i izvještava o razmišljanjima moćnog, anonimnog kardinala. Prema Diatu, više je čitatelja sumnjalo da je ovaj kardinal nitko drugi nego Silvestrini iz St. Gallena.

Od svih članova mafije, čini se da je Silvestrini najviše ohrabrio Bergoglia da vodi antiratzingerovsku kontingenciju, prema Diatu. U odjeljku Confession d’un Cardinal o konklavi 2005., anonimni kardinal koji je možda bio Silvestrini rekao je da su on i neki drugi nekoliko godina razgovarali o nasljeđivanju pape Ivana Pavla II. Rekao je da su on i njegova skupina razmišljali o izgledima latinoameričkog pape europskih korijena.

Zatim je kardinal poimence rekao da misli na “kardinala Bergoglia”.

Time je kardinal ponovio upitne tvrdnje iz dnevnika konklave koji su procurili u javnost o Bergogliovom nastupu na papinskim izborima. Tajanstveni kardinal rekao je da ove podatke o Bergogliu treba imati na umu – za slučaj da Benediktov pontifikat ne potraje dugo.

Papinski intervju

Benediktov pontifikat, kao što je bilo predviđeno, nije dugo trajao – i Bergoglio je doista izabran. Sada, nakon jedanaest godina sadašnjeg režima, Partija pokazuje svoju zabrinutost zbog prošlosti, udvostručivši svoju rekonstrukciju izbora za papu 2005. godine.

“Dogodilo se da sam dobio četrdeset od stotinu i petnaest glasova u Sikstinskoj kapeli”, kaže Franjo u novom intervjuu iz španjolske knjige El Sucesor. “Oni su bili dovoljni da zaustave kandidaturu kardinala Josepha Ratzingera, jer da su nastavili glasovati za mene, on ne bi mogao doći do dvije trećine koliko je potrebno da bude izabran za papu.”

Ova je izjava otvoreno prepakiranje antiratzingerovskog dnevnika konklave, sve do poznate retke o “dvije trećine potrebne za izbor pape”. Ovdje papa Franjo prepričava stranačku priču da je mogao blokirati Ratzingerovu kandidaturu—iako je, da ponovimo, papa Ivan Pavao II. 1996. odredio da kandidat potencijalno može biti izabran sa samo pedeset i osam glasova, a ne sa sedamdeset i sedam glasova koliko je prije bilo potrebno za dvotrećinsku većinu.

U konačnici, međutim, nije samo povijest konklave 2005. u pitanju s Franjinim novim intervjuom. S dolaskom El Sucesora, od vas se sada traži da vjerujete, na primjer, da su Benedikt i Franjo bili u savršenom skladu oko ispravnosti liberalnog stava potonjeg prema istospolnim građanskim zajednicama.

Dobro došli u guglanje “Ratzingera” i “istospolnih zajednica” kako biste vidjeli čine li one protiv njih njemačkog kardinala. Dobro došli u čitanje Summorum Pontificum i Traditionis Custodes da vidite jeste li ludi što mislite da su Benedikt i Franjo zauzeli donekle različita stajališta o latinskoj misi. Dobro došli u skeniranje 1984. samo da biste saznali jesu li vas natjerali na propitivanje vaših percepcija i sjećanja.

Dobrodošli u život pod Partijom koja (sve više) kontrolira prošlost.

Julia Meloni/Onepeterfive

Julia Meloni autorica je knjige The St. Gallen Mafia (TAN, 2021.). Diplomirala je engleski jezik na Yaleu i magistrirala engleski jezik na Harvardu.

Continue Reading

Vijesti

21 činjenica koju niste znali o Hrvatskoj

Published

on

Donosimo neke činjenice, koje možda, niste znali o Hrvatskoj

  1. Hrvatska ima više otoka od Grčke, s preko 1.246, što otok skače kao san!
  2. Dubrovački dramatični zidovi bili su ključna lokacija za snimanje Igre prijestolja
  3. Istarska regija Hrvatske može se pohvaliti nekim od najcjenjenijih svjetskih bijelih tartufa i maslinovog ulja
  4. Hrvatska je dom osam nacionalnih parkova i jedanaest parkova prirode
  5. Hum, sa 20-30 stanovnika, preuzima titulu najmanjeg grada na svijetu
  6. Kultna pasmina dalmatinskih pasa nastala je u hrvatskoj regiji južne Dalmacije
  7. Grad Pula može se pohvaliti jednim od šest najvećih preživjelih rimskih amfiteatra na svijetu
  8. Hrvatska ima treći najveći broj UNESCO nematerijalnih dobara od bilo koje europske zemlje nakon Francuske i Španjolske
  9. Hrvatska kuhinja ukusan je spoj mediteranskog i srednjoeuropskog utjecaja
  10. Otok Pag poznat je po svojoj izvrsnoj tradiciji čipke, koja se prenosi generacijama
  11. Kritično ugrožena redovnička foka pronalazi utočište na nekim od udaljenih hrvatskih otoka
  12. Nakon Prvog svjetskog rata, Hrvatska je postala dio Jugoslavije. Iako je ovo doba donijelo modernizaciju, napetosti su se povećale unutar federacije, što je kulminiralo proglašenjem neovisnosti Hrvatske 1991. godine
  13. Zadar ima prve morske orgulje na svijetu koje svira glazbu putem morskih valova i cijevi smještene ispod seta velikih mramornih stepenica
  14. Poznati izumitelj Nikola Tesla rođen je u ruralnom selu Smiljan u Hrvatskoj
  15. Hrvati su imali svoju abecedu. Glagoljsku abecedu sačuvali su samo Hrvati koji su ga koristili od 12. do 20. stoljeća, uglavnom u liturgiji
  16. Vjeruje se da je otok Korčula rodno mjesto Marka Pola
  17. Prvi torpedo na svijetu izgrađen je u Rijeci u Hrvatskoj
  18. Jedno od prvih srednjovjekovnih mjesta u Europi koje je imalo kanalizaciju bio je Dubrovnik
  19. Više Hrvata živi izvan zemlje nego u Hrvatskoj
  20. Hrvatska bi mogla biti rodno mjesto kravate, a “kravat” inspirira moderan dizajn
  21. Hrvatska ima renomirani izraz “Fijaka” za opušteno stanje tijela i uma najbolje opisuje kao “slatkoću ne raditi ništa” ili biti u “sanjivom stanju”
Continue Reading

Vijesti

VIDIK Fest – Dokumentarni film SPLIT SCREENS (35′) – te predavanje dr. Vide Popovića “Nove mogućnosti liječenja karcinoma…”

Published

on

Film esejističkog žanra propitkuje društvenu i kulturnu memoriju grada Splita kroz odnos prema kulturnoj baštini polazeći od njegovih glavnih simbola, cara Dioklecijana i biskupa Dujma.

Sukobljavajući svečanosti koje se slave u čast rimskog cara i sveca zaštitnika film otvara pitanje o dvojnom identitetu koji se urezao u kulturnu memoriju. Split je grad koji istovremeno slavi kult žrtve i progonitelja.

Bruno Pavić pokazuje da devastacija Dioklecijanove palače nije slučajna. Ona više od sustavne nebrige za kulturnu baštinu i javno dobro svjedoči o konfliktnom mentalitetu. Taj mentalitet podjela proizvodi sustavnu krizu prema principu vox populi, vox dei. Sasvim je svejedno je li tema Sv. Duje, Dioklecijan ili Hajduk.

Autor se postavlja u ulogu stranca koji pred susretom s Palačom postavlja banalno pitanje, tko je za Splićane Dujam, a tko Dioklecijan. Split srceens pokazuje kako se taj odnos mijenja i kako građani plaćaju visoku cijenu idolatrije koja je u korijenu svih splitskih antagonizama.

Film Split screens u produkciji Dramskog studija Ilirik premijerno je prikazan je 2020. godine na Split Film Festival.

U sklopu Hrvatskog aktivističkog festivala VIDIK festa u četvrtak 11.04.2024. s početkom u 19 sati u dvorani Dominikanskog samostana u Splitu, Hrvojeva 2, održat će se predavanje

“Nove mogućnosti liječenja karcinoma pluća”.

Predavanje će održati dr. Vide Popović, specijalist pulmologije.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved