Istaknuto
Generali, vaše pismo za pomilovanje, slika je/ne/moralne razvaline hrvatske države i društva ….
Generali:
- Ivan Čermak
- Ljubo Česić
- Ante Gotovina
- Pavao Miljavac
- Davor Domazet Lošo
- Luka Džanko
Ovo vaše pismo odraz je dubine moralnog pada hrvatskog društva, čemu ste vi doprinijeli, jer vi biste kao visoki časnici slavne Hrvatske vojske, koja je hrabrošću i požrtvovnošću i visoko-moralnim domoljubljem pobijedila treću po snazi vojnu silu u Europi, JNA, trebali biti moralna vertikala hrvatskog društva!
Trebali bi čuvati i braniti časne tekovine Domovinskog rata, demokratsko uređenje, pravno uređenu i socijalnu državu za koju ste se borili i pobijedili.
Trebali bi podržavati svakim svojim istupom jednakost svih hrvatskih građana, poštivanje Ustava RH, poštivanje ljudskih prava i sloboda, poštivanje europskih vrijednosti, moralnost i poštenje i svih Rezolucija koje donosi EU Parlament u smislu pravne države i pravednosti.
Međutim ovim potpisima vi ste izabrali sasvim suprotno, branite i čuvate tekovine NOB, udbaške i ostale yugo-paradržavne interesne skupine uperene protiv hrvatskog naroda, protiv hrvatskih branitelja i protiv samih temelja na kojima je nastala sadašnja Hrvatska.
I još se dodatno ukopavate u moralnu kaljužu licemjerja, neznanja i nesagledivih posljedica vaših potpisa po hrvatski narod u razlozima koje navodite kao opravdanje.
Stanje u Hrvatskoj je postalo neodrživo. Svojim potpisom podupirete nepoštivanje zakona, korupciju u svim porama vlasti, vladajuće strukture koje uzurpacijom vlasti krše zakone, pljačkaju još ono malo resursa koje je u Hrvatskoj ostalo od uništenog gospodarstva, krše ljudska prava hrvatskog naroda, diskriminiraju ga u korist manjina koje im drže vlast i pogoduju udbaško-kriminalnim interesnim skupinama.
Generali trebali ste dobro promisliti što to potpisujete! Sam tekst pisma duboko je sporan, nemoralan i suprotan kršćanskim vrijednostima.
Generali čiju vi tragičnu sudbinu branite?
„Da! Potpisao sam pismo podrške brigadirima Hrvatske vojske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koji su uputili molbu za pomilovanjem mjerodavnoj državnoj instituciji.“ Kaže general Gotovina.
A jeste li pročitali što potpisujete?
O kojoj se to tragičnoj sudbini radi? Zar je tragično što su kao odgovorne osobe i nalogodavci visoko pozicionirani u zloglasnoj tajnoj službi jugoslavenskog represivnog komunističkog režima, UDBI, koja je organizirala i ubila 74 Hrvata, diljem svijeta, konačno odgovarali za samo jedno ubojstvo?
Jeli to vama tragedija? Nije tragedija progon i likvidiranje Hrvata, nego osuda ljudi koji su naredili te likvidacije? A zašto su ih ubili i to u tuđoj zemlji, gdje nisu ugrožavali Jugoslaviju? Samo zato što su bili Hrvati koji nisu podržavali represivni zločinački jugoslavenski režim!
Čija je tragična sudbina?
Onih progonjenih i ubijenih ili progonitelja i naredbodavaca?
Zar bi prelaskom u novu Hrvatsku državu zasluge Perkovića i Mustača u ustroju Hrvatske vojske trebale poništiti sve one smrti koje su naredili i organizirali? Uostalom za svoju ulogu u Domovinskom ratu nagrađeni su dobrim pozicijama u sigurnosnom sustavu RH, dobrim mirovinama i odlikovanjima i osigurali sebi i obiteljima dobar materijalni status. Svoje najbolje životne godine iskoristili su na slobodi. Vrijeme koje su trebali provesti u zatvoru, kao nalogodavci, oni su proveli na slobodi, 31 godinu nakon ubojstva mirno su živjeli i radili. Sa stajališta kršćanskog oprosta i pomilovanja, oni su pomilovani unaprijed, prije kažnjavanja i odsluženja kazne. I ne samo da su nagrađeni u Hrvatskoj, nego su bili nagrađeni i u onom nakaradnom i zločinačkom yugo sustavu visokim pozicijama za uspješno provođenje državnog terorizma i likvidaciju „državnih neprijatelja“. I Perković i Mustač su, u konačnici, samo vjerni sluge bilo kojeg sustava!
Kada su prešli na hrvatsku stranu (prije svega da zaštite sebe), dobili su priznanja, odlikovanja i činove! Obojica su brigadiri HV! Zanimljivo je i to, dobili su činove, a da bojišnicu nisu ni vidjeli, osim na TV ekranu! Zanimljivo je i to da im, bez obzira na to što su osuđeni na doživotni zatvor, nisu oduzeta odlikovanja i činovi, a generalu Norcu, Glavašu i drugima jesu! A i da ne pišem, da se nisu pisala pisma i tražila pomilovanja kada su u zatvoru, u neljudskim uvjetima, umirali hrvatski general Đuro Brodarac, Tomislav Merčep i mnogi drugi branitelji čija sudbina i patnja očito nije zavrijedila pozornost generalskih potpisnika!
Je li to pravo i pravda?
Pravda je kada svatko odgovara za svoja nedjela, a vi tu jedinu pravdu koju je nota bene dosudilo Njemačko pravosuđe, poništavate potpisom za pomilovanje.
I to suđenje u Njemačkoj uslijedilo je zato što ih hrvatsko pravosuđe nikada ne bi optužilo, a time ni osudilo, kao što nije nikoga iz zločinačkih yugo-komunističkih struktura za počinjene zločine prema Hrvatima u vrijeme jugoslavenskog režima.
I još se kao kršćani prepuni milosrđa očitujete da isto postupate i sa hrvatskim braniteljima? Ne, nažalost ne postupate isto! Niste stavili svoj potpis, ni za ljudsko dostojanstvo nepravedno progonjenih i osuđenih Tomislava Merčepa, Đure Brodarca, ni za običnog malog hrvatskog branitelja Peru Vincetića, koji je umro u zatvoru bez liječničke pomoći, ni za nepravedno progonjenog Mihajla Hrastova kojeg je Hrvatsko pravosuđe 23 godine mrcvarilo i na kraju ga osudilo i financijski uništilo, plaćanjem odštete agresorskim vojnicima i njihovim obiteljima, jer je branio svoju zemlju i svoj dom.
Jeste li se ikada zapitali koliko je tragično i apsurdno da hrvatski branitelji, plaćaju odštetu, odnosno nagrađuju agresorske vojnike i njihove obitelji što su u njegovu zemlju došao razarati i ubijati?
Neee protiv takve tragične sudbine hrvatskih branitelja niste stavili svoj potpis!
Tomislav Merčep je doživio tragičnu sudbinu, a ne ova dvojica kojima ništa ne nedostaje u zatvoru. Tomislavu Merčepu kao teškom bolesniku osporavali su pravo na liječenje, nisu mu dopustili ni da majku isprati na vječni počinak. Tomislav Merčep osuđen je zbog „nečinjenja“ a ova dvojica, jer su naređivali likvidacije. Za Tomislava Merčepa koji je organizirao obranu Vukovara, nije bilo potpisa za pomilovanje, niti ste vi Generali bili na sahrani.
Slučaj Tomislava Merčepa navodim kao usporedbu što je tragična sudbina, za koju nitko od vas Generala nije stavio svoj potpis.
I kada General Gotovina kaže:
„Danas su glasni teoretičari, koji imaju mišljenje o svemu – bilo bi dobro da se nauče slušati i čuti onog iz druge perspektive – ostati ponizni i, ako su vjernici, zahvaliti Gospodinu što su pošteđeni osobnog iskustva onog o čemu govore.“
Kako je to isprazno, jer pred Uskrs, u Velikom tjednu potpisati zahtjev za pomilovanje, ljudi koji su izazivali patnje mnogih ljudi, mnogih obitelji, koji su proganjali vjernike, koji su ubijali svećenike, koji su bili visoko pozicionirani u tom bezbožničkom sustavu je u najmanju ruku licemjerno.
A upravo vam svojim tekstom ukazujem da ste trebali čuti i onog iz druge perspektive, da ste kao vjernici trebali spriječiti ovu blamažu pred Uskrs, da si niste smjeli dopustiti pokvariti Uskrs svom vjerničkom puku u Hrvatskoj, sa otvorenom potporom strukturama koje su progonile vjernike i Katoličku crkvu.
Kršćansko milosrđe, za koga? Za ubojice ili za žrtve?
I kada govorimo o kršćanskom milosrđu koje su milosrđe pokazivali Perković i Mustač prema svojim žrtvama, da sada traže milost i očekuju milost? Sa kojim pravom? Sa kojim moralnim pravom ste vi Generali potpisali njihovu molbu za pomilovanje?
Nemilosrdno je bilo ubojstvo devetogodišnje djevojčice Rosemari Ševo! Koga je devetogodišnje dijete ugrožavalo? Koju je opasnost devetogodišnja djevojčica predstavljala prema ikome, da je zaslužila okrutnu smrt naređenu od ove dvojice?
Ubijeni samo zato što su Hrvati, jer hrvatska državotvorna ideja bila je nespojiva sa yugo-vrijednostima.
Neki Hrvati ubijeni su na brutalan način, Stjepan Đureković udarcima sjekirom po glavi, obitelj Ševo sa devetogodišnjom djevojčicom egzekucijom:
„Obitelj Ševo i ubojica, sporednom su cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio; do njega je sjedila Tatjana; a otraga ubojica i mala Rosemari. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak.
Tatjana, premda vezana pojasom za sigurnost, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemari i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga je, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao vinograd i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.“
U blizini mjesta zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, čuli su pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili:
“Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv”.
Nakon ubojstva obitelji Ševo, agent ubojica Sindičić je pobjegao u Jugoslaviju. Nastavio je raditi za UDBU – pod novim pseudonimom “Pitagora”.
Dakle milostivi Generali, jesu li nalogodavci Perković i Mustač imali milosti za devetogodišnje dijete, a vi im potpisujete milost?
General Pavao Miljavac jedan od potpisnika, opravdava svoj potpis mrtvim predsjednikom Tuđmanom. To je doista nemoralno , manipulirati mrtvim čovjekom, kao da on zna što bi mrtav čovjek danas napravio na osnovu neprovjerenih izjava izvađenih iz konteksta:
„predsjednik Tuđman rekao da bez Perkovića ne bi bilo ni njega, ni HDZ-a, ni Hrvatske”! Dakle, hoće se reći da su Perković, Kos i UDBA zaslužniji za državu i od dr. Tuđmana, i od hrvatskih dragovoljaca, branitelja i od hrvatskoga naroda! Hoće se reći da su te antihrvatske strukture i njihovi kosovsko- udbaške strukture naša neminovnost? E nisu i neće biti! Dolaze mlade generacije, koje neće trpjeti njihovu nametnutu samovladu.
Po njima ispada da smo mi samo korisne budale koje su im potrebne kao topovsko meso, a ne snaga koja je pod vodstvom Franje Tuđmana dobila rat, oslobodila okupiranu zemlju i utemeljila Republiku Hrvatsku!
Anto Nobilo sugerira što bi dr.Tuđman napravio
Odvjetnik Nobilo, tvrdi i zamislite nadobudno ”zna” da je dr. Tuđman živ da bi ih pomilovao, a da bi Šušak potpisao molbu za pomilovanjem! Na žalost, oni ga ne mogu demantirati, mrtvi su, a on im mrtvima stavlja riječi u usta.
Nobilo putem plaćeničkih i njemu naklonjenih medija širi propagandu o pozitivnim reakcijama! Ja te pozitivne reakcije praćenjem društvenih mreža nisam vidjela, baš suprotno, sve ankete bile su sa više od 60 % protiv pomilovanja.
Čak je rekao citiram: “Siguran sam da pravi branitelji iz rova iz 1991. koji su zaista ratovali, a ne bili po minhenskim bojnama i gostionama, da će podržati svoje brigadire”, kazao je odvjetnik. “To su generali sami obavili. Ja sam dobio potpisani tekst. Nije me iznenadilo što je Gotovina potpisao. To sam očekivao. Jasna mi je solidarnost ratnih drugova koji su bili u žiži. Milanović je govorio o malo dobrih ljudi koji su branili Hrvatsku, a možete zamisliti koliko je malo od tih malo dobrih ljudi bilo 1991. Njih je bilo, Rojs je rekao, 14-15 koji su stvarali hrvatsku vojsku i oni su dosta povezani.“
Tako nešto bljutavo i degutantno može samo Nobilo izjaviti. Pravi branitelji, zamislite podržati će „ svoje“ brigadire? Pravi branitelji ne mogu više gledati, ni slušati ovakvo ponižavanje, zato ih je oko 3,5 tisuća počinilo suicid. To je sve što mu poručujem!
Ne pozivajte se na dr.Tuđmana!
Ne pozivajte se na dr.Tuđmanam jer niste dostojni spominjati njegovo ime. Na kraju Tuđmanove vladavine dug je inozemstvu bio 9,5 milijardi dolara, a polovica od toga bio je dug bivše države, u usporedbi s današnjih 50 milijardi eura. Nijedna banka i nijedna strateška tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu. Unatoč ratu i golemim troškovima obrane, unatoč tome što je Hrvatska prihvatila pola milijuna izbjeglica, unatoč razrušenoj zemlji i privredi, unatoč neizbježnoj propasti mnoštva poduzeća zbog prelaska na tržišno gospodarstvo, unatoč troškovima u obnovi zemlje, Hrvatska je potkraj devedesetih imala kakvu-takvu nacionalnu ekonomiju, gospodarsku i financijsku suverenost, manje sirotinje i pučkih kuhinja. A onda je 2 001 godine, počela “detuđmanizacija” – Domovinski je rat predan Haagu, banke i strateške državne tvrtke stranim profiterima, zakonodavstvo i politika Bruxellesu, televizijske koncesije inozemnim proizvođačima medijskog smeća, tiskani mediji strancima, javnost je zasipana porukama da smo bez Europe “nitko i ništa”, a koliko god su mogli Račan i Mesić su pokvarili dragocjeno savezništvo s Amerikom. Hrvatska je vrijedila samo koliko je prestajala biti svoja, koliko je postajala anacionalna i koliko se iz suverene zemlje pretvarala u koloniju.
I zato neka se nitko ne poziva na dr. Tuđmana, jer su iznevjerili i pogazili sve što je stvorio i Hrvatsku kakvu je želio!
Predsjednik Milanović je dodatno pojasnio svoju izjavu : „Naglasio je kako Hrvatska vojska odnosno Zbor narodne garde tada ne bi mogao obraniti Hrvatsku, spasiti njenu glavu i čast, da nije bilo jako malo ljudi koji su nešto znali o vojnom pozivu“
Još pamtimo Milanovićevu izjavu iz 2015 godine:“95 posto hrvatskih branitelja koji su držali pušku u ruci u Domovinskom ratu su branitelji iz siromašnih obitelji i manje obrazovani.“ što u stvari nije točno, jer je među dragovoljcima bilo i visoko obrazovanih hrvatskih domoljuba.
Najzanimljiviji je general-pukovnik Luka Džanko, on bar otvoreno priznaje svoje stavove i ne sakriva se iza floskula milosrđa i tragične sudbine bivših yugo-udbaša. Predsjednik je udruge VeDRA – Veterani Domovinskog rata i antifašisti i otvoreno podržava svoje „drugove“ „Jednom komunista, uvijek komunista“ Nikada od komunizmom zaraženog mozga ne može postati demokrata, jer ako ne može biti komunista, onda se presvuče u antifašistu. Jednom JNA, uvijek JNA, jer je JNA sve njih odgajala kao mlade dečke koje je školovala.
Kako je Pula gdje živim od rođenja, bila vojni grad, sa svim rodovima vojske i vojnim školama upoznala sam strukturu i funkcioniranje JNA, pa ću ukratko potkrijepiti svoj stav.
U Puli je 1950.godine osnovana Mašinska škola
1961. godine izmijenjen je naziv: Mornaričko-tehnička podoficirska škola
Tu su školu pohađali dječaci nakon završene osmogodišnje škole. Pored stručnih predmeta , obavezan je predmet bio Moralno-političko vaspitanje MPV ( moralno-politički odgoj)
I po onoj „rado Srbin ide u vojnike“ ne trebam naglašavati od kuda ih je bilo najviše.
Tako ih je JNA formirala kao vojnike koji brane tekovine NOB-a, odnosno socijalističke revolucije, bratstvo i jedinstvo sa vrhovnim zapovjednikom Maršalom Titom, njegujući njegov kult ličnosti i svi su se morali učlaniti u Komunističku partiju Jugoslavije, ili Savez komunista Jugoslavije. Po završetku školovanja dobili bi podoficirski čin, sa kojim nije postojala mogućnost napredovanja u oficirski čin. Naravno odmah po završetku bili su raspoređeni na dužnost po potrebi JNA.
1949.godine u Divuljama je osnovana Viša vojnopomorska akademija
1952.godine preseljena je u Pulu
1960.godine izmijenjen je naziv: Vojnopomorska mašinska akademija
U oficirsku školu dolazili su mladi ljudi nakon završene srednje škole. Isto su se morali učlaniti u Komunističku partiju Jugoslavije, a nakon završetka školovanja dobili bi čin potporučnika i imali mogućnost daljnjeg napredovanja. Odmah bi bili raspoređeni po potrebi službe unutar JNA.I oni su naravno imali MPV kao predmet.
Dakle Luka Džanko je očiti primjer MPV odgoja u JNA i nije uopće čudno da je podržao pomilovanje Perkovića i Mustaća, jer su iznikli iz istih struktura, a „stara ljubav zaborava nema“ I ne trebam naglašavati, iako su ostali u Hrvatskoj, svi oni ne vole Hrvatsku, smeta im svako spominjanje hrvatske prošlosti osim one yugo-komunističke, a naročito su alergični na pozdrav Za dom spremni! On kod njih izaziva bijes, jer znaju što su napravili sa svojim Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Poznate su i ratne „zasluge“ Luke Džanka, što me isto ne čudi, jer se tako ponaša svaki onaj kojemu Hrvatska nije u srcu.
U tim presudnim trenucima raspada Jugoslavije pripadnici JNA imali su dvije mogućnosti, ostati u Hrvatskoj i prijeći u HV, ili otići sa obitelji u Srbiju ili Crnu goru, sa stigmom Hrvata. Velika većina njih ostala je u Hrvatskoj i prešla u HV. Jedan manji dio njih odrekao se vojne službe i prešao u civilni sektor. Ali gdje god otišli odgoj i svjetonazor iz JNA, nosili su sa sobom, pa nije ni čudno da je Džanko predsjednik udruge–antifašista. Više ne mogu biti komunisti, pa kao što su četnici zamijenili šajkače za kape partizanke, tako su se yugo-komunisti, presvukli u antifašiste.
Na taj način u HV, kao i u sve državne strukture uvukli su se mentalni yugo-kadrovi, koji jednostavno ne dopuštaju da Hrvatskom vladaju Hrvati.
Ivan Krmpotić, prvi hrvatski policajac, kojeg je Josip Perković doslovno izbacio iz ureda, piše u svojoj knjizi “Kako je UDBA stvorila Hrvatsku”:
„Moram reći, gledajući sam početak zasnivanja izvršne vlasti hrvatske države, rak rana bili su kadrovi koje je naslijedila nova država. Danas govoriti koji od njih nije pripadao zloglasnoj UDBI, a koji je radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova R Hrvatske i Jugoslavije je iluzorno. Dr. Franjo Tuđman nije imao puno izbora. Da bi stvorio hrvatsku državu morao je prihvatiti takovo stanje. U to vrijeme nije bila moguća lustracija. Danas su mnogi od tih pripadnika UDBE ostarjeli ili umrli, ali ostaje činjenica da su oni svoju djecu i unučad uveli u sve strukture današnje državne vlasti“
I to je tragična sudbina hrvatskog naroda. Yugo-udbo paraziti ( Milanović kaže žvakače ) kao pijavice zalijepile su se po hrvatskom tkivu, hrvatskoj državi i hrvatskom narodu i ne dopuštaju mu da slobodno proživi.
Lili Benčik/hrvatskepravice
.
U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.
SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.
Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“
Licemjerno, podlo i pokvareno, čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje sadašnju Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“
Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru, kako je on često meta govora mržnje i vrijeđanja i kako mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.
“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.
“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.
Milorad Pupovac bi se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji vedrog i optimističnog društva!? Stoga je potrebno malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada Pupovca, njegova SNV-a , SDSS-a, njegovih Novosti, govoru mržnje i prošlosti.
Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam dobila blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.
Znači da nisu mogli ničim osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.
Međutim ta blokada je smiješna, jadna i neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.
Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava Hrvatima na državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!
Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.
I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.
- Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH
U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023. i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)
Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;
- – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
- – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina
- – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
- – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
- – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
- – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak
- – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb
Prvo, to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a drugo, jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na koji Pupovac preporučuje za okretanje budućnost ?
Obična laž i manipulacija!
“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.
- Srpsku demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.
Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.
Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske- BEOGRAD!
Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!
SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!
SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.
Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:
“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:
U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.
Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske
„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.
Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.
Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“
Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.
Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?
Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“
Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.
- O govoru mržnje
Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?
A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”
Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?
- Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih vojnika,
- Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja ga ustvari diskriminiraju u odnosu na manjine,
- Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
- Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu
Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?
Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio, zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.
Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a srpska manjina postaje žrtveno janje!?
Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!
O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.
Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.
Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća
Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal
Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…
I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne financiraju Novosti, već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.
Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“ Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac, tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.
Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.
Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.
I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….
Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“
„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“
Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.
Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!
Po čemu su to Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?
Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.
ČISTA UCJENA!
https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju
Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „ vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?
Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!
I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?
Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?
Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?
Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?
Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?
Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“
Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi 32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.
Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”
U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;
- SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici, ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
- Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
- Umjesto Domovinskog rata, za njih je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.
Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.
Agresivni medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.
To su Novosti, Bulletin i TV VIDA
To je neprestana subverzivna neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.
Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena
https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni
Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u Večernjem listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”
Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!
A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.
Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!
Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?
I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.
Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023. a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.
Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.
4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa
I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su SNV i SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !
Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.
Lili Benčik/hrvatskepravice
Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.
Dobra večer svima!
Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.
Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.
Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.
Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.
Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.
Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;
- Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
- Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
- svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo
Kratki životopis
Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)
Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.
1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.
Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)
1999, preuzeo je dužnost kancelara u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.
Njegov literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni do Hrvatskog tjednika.
Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…
Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)
Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja, a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.
U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja u suradnji napisali dvije e-knjige:
- Dopisivanje s Lili Benčik o Istri
file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf
- knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca
pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)
Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA
Čitanje pjesama Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE, izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.
Don Anđelko Kaćunko
Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!
U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“
Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ
Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:
U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.
U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.
Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.
Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.
Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.
Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.
Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!
Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.
Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;
„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”
Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.
A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su da njome vladaju stare jugoslavenske strukture, njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.
Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.
Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.
Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.
Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!
Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.
Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010
Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države. Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.
Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;
Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.
Ivica Račan kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i gospodarski razvitak zemlje.
Prodajom državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom, narušena je financijska i gospodarska stabilnost i sigurnost države.
Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.
Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!
Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti7 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti5 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti4 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti4 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!