Vijesti
Glavna europska tužiteljica: “Nije posao javnosti, ni političara ocjenjivati – je li počinjena prevara ili ulogu EPPO-a!”
Iako premijer Andrej Plenković uporno ponavlja kako su europski istražitelji prekoračili svoje ovlasti u slučaju aktualne afere oko 3D snimanja koje je nakon potresa obavljao Geodetski fakultet, Europski tužitelji i dalje neumorno kopaju i istražuju slučaj – donosi Dnevno.hr.
Riječ je o 100 posto novcu iz hrvatskog proračuna, kaže Plenković, pravo je pitanje zašto oni to rade. Ovog tjedna zato smo se zaputili u Luksemburg kako bismo na licu mjesta saznali o čemu je riječ.
Zašto se u ovom slučaju govori o sukobu nadležnosti i što glavna europska tužiteljica poručuje hrvatskim vlastima i hrvatskim građanima, odgovorila je Laura Kovesi, nova šefica EPPO-a za.
“Ne komentiram istrage u tijeku, a budući da se tu radi o takvom slučaju, pokušat ću dati općenit komentar. Općenito vrlo dobro procjenjujemo svoju nadležnost, pridržavamo se Uredbe i pravila kada je riječ o nadležnosti EPPO-a. U ovom slučaju želim naglasiti da, ako netko gaji sumnje o tumačenju Uredbe, ovdje u Luksemburgu nalazi se sud Europske unije i svi koji imaju sumnje trebaju se obratiti sudu i pitati kako bismo trebali tumačiti Uredbu”, rekla je.
‘Naše predmete obično provjerava vijeće’
“O nadležnosti EPPO-a ne odlučuju vlada, parlament, političari ni poslovni ljudi, to je nešto što pripada pravosuđu. To je moj komentar, a iza ovoga leži pravo pitanje vezano uz ovaj slučaj: je li počinjena prevara ili ne? A EPPO nastoji istražiti ovaj slučaj i utvrditi je li doista tako. Mislim da bi hrvatski građani željeli znati je li počinjena prevara, je li netko ukrao novac ili nije, to je pravo pitanje”, rekla je Kovesi.
Novinar ju je upitao je li obavila sve provjere, a Kovesi je odgovorila: “Naše predmete obično provjerava stalno vijeće, to je sustav koji čine tri troje tužitelja iz triju država članica EU, koji procjenjuju i prate sve predmete i procjenjuju sve odluke. Ponavljam: ako netko gaji sumnje u našu nadležnost, o tome odluku može donijeti samo sud Europske unije.
O predmetima se sud ne bi trebao donositi u javnosti niti bi se trebalo javno govoriti je li EPPO nadležan, je li počinjena prevara i bi li EPPO trebao vršiti pretrage. To nije posao javnosti ni političara nego pravosuđa, i upravo to činimo. I opet ponavljam: ovdje se ne radi o tome tko je nadležan nego o tome je li počinjena prevara, je li itko pokušao otkriti istinu i, treće, ako je istina ono što je premijer rekao, svi želimo doznati je li prevara počinjena ili nije”.
Inače, premijer je u javnom prostoru opetovano rekao da ovo nije u nadležnosti EPPO-a, a i nacionalnim je nadležnim tijelima je sugerirao što bi trebali učiniti u ovom slučaju. Kovesi kaže da kao glavna europska tužiteljica ima posao i štititi neovisnost EPPO-a.
“Ako moram dati neki komentar, osvrnula bih se na svoje prijašnje iskustvo u Rumunjskoj. Već sam vidjela ovakav potez. Radi se o školskom primjeru političara koji pred građanima stvaraju dimnu zavjesu. ‘Dragi građani, nije važno je li došlo do prevare, pitanje je tko je nadležan’.
Uvijek sam reagirala na to i nastavit ću reagirati. Imamo veoma dobar tim u uredu EPPO-a u Hrvatskoj, veoma dobre tužitelje, i obavljaju vrlo dobar posao. Imamo neke slučajeve koje istražujemo, ne govorimo vladi kako voditi državu, ne govorimo parlamentima kako donositi zakone, pa nitko ne bi trebao govoriti policijskim službenicima, tužiteljima i sucima kako bi trebali istraživati predmete i donositi odluke u pravosuđu”, rekla je.
‘Vidim tu dimnu zavjesu’
“Sagledam li sve što se dogodilo u vezi s ovim predmetom, vidim tu dimnu zavjesu, ali sigurna sam da građani vide pravo stanje stvari. Žele znati je li počinjena prevara, a ne da se pred njima podiže dimna zavjesa. Ovo je školski primjer! Već sam se susretala s ovime. ‘Kövesi je lažljivica, Kövesi je organizirala sastanak s drukčijom svrhom od one stvarne, Kövesi nije nadležna za taj predmet, predmet se ne istražuje kako treba’.
Ako vidite da ne možete zaustaviti istragu, što ćete učiniti? Policija će vam pružiti manje potpore, netko će izbrisati e-poruke na vašem računalu, nećete dobiti tražen pristup bazama podataka… Sve je to zapravo samo dimna zavjesa, pokušaj zastrašivanja tužitelja, ali mi nismo zastrašeni, nastavit ćemo obavljati svoj posao i doista vjerujem da moji kolege u hrvatskom uredu EPPO-a obavljaju veoma dobar posao. U konačnici ćemo doznati je li počinjena prevara ili ne. Također je rekao, citiram: ‘Ostao sam zapanjen što se Kövesi usudila komentirati moju izjavu’
Imam slobodu govora, što je temeljno pravo. I nastavit ću reagirati kad god smatram da se netko pokušava uplitati u naše djelovanje i narušiti našu neovisnost. Činila sam to u prošlosti, činim to sada i nastavit ću ubuduće. Ma tko ovo pokušao učiniti, uvijek ću reagirati, baš kao i EPPO”, rekla je.
Novinar N1 televizije upitao ju je dali je s Europskom komisijom pokušala razgovarati o hrvatskom slučaju: “Neovisni smo od europskih institucija i nacionalnih vlasti pa ni s kime ne raspravljamo o našim predmetima. Dakle, s Europskom komisijom ne raspravljamo o našim predmetima. O predmetima raspravljamo samo interno, u našim stalnim vijećima ili pred sudovima.
To vas pitam zato što ste u svojoj izjavi spomenuli da bi uplitanje u vašu istragu značilo posljedice za Hrvatsku. Što bi one mogle biti?
Postoji uredba o mehanizmu vladavine prava. Ako u našem djelovanju uočimo manjak iskrene suradnje ili ako postoje neki koraci, neke odredbe koje se moraju uvesti u zakon ili bilo koja aktivnost koja će sprječavati EPPO u provođenju istraga i boljoj zaštiti financijskih interesa EU, na temelju ovog mehanizma, ove uredbe, obavještavamo Komisiju o tim aktivnostima koje se mogu protumačiti kao problem u vezi s vladavinom zakona. To smo činili u prošlosti, u slučaju Slovenije, Poljske, Irske, nedavno u slučaju Slovačke…
Dio našeg posla je i pratiti što se događa, jer ako postoji nešto što utječe na državne odvjetnike, to utječe i na EPPO. U tim slučajevima o tim aktivnostima izvještavamo Komisiju i od toga trena na Komisiji je odluka kako će nastaviti. Za to imamo europsku uredbu kojom je definirano tko bi trebao što činiti i koje su posljedice”, rekla je.
‘Ne komentiram hipotetske situacije’
Kaže kako još nije izvijestila Europsku Komisiju: “Ako državni odvjetnik odluči provesti vlastitu istragu o ovom slučaju, je li to uopće moguće? A ako to učini, koje su vaše opcije?”, upitao ju je novinar, a Kovesi je odgovorila: “Teško mi je komentirati ono što rade državni odvjetnici. Nemam službene informacije pa ovo ne mogu komentirati.
Općenito ne komentiram hipotetske situacije, ali ponavljam, ako netko gaji ikakve sumnje o tome kako je EPPO protumačio određenu odredbu, neka se obrati sudu Europske unije. Dakle, to je općenito način na koji radimo i kako funkcioniramo.
U nekim državama članicama već imamo situaciju u kojoj su državno odvjetništvo i EPPO različito tumačili zakon, no uputili su pitanje nacionalnom sudu i, u konačnici, sudu EU upućena su prethodna pitanja, a u nekoliko slučajeva sud je već donio presudu. To je način za rješavanje svih različitih mišljenja o tumačenju, ne u javnosti, političkoj raspravi ni tijekom predizborne kampanje nego isključivo na sudu.
Slali smo različita pisma Europskoj komisiji kada smo uočili da način na koji su nacionalne vlasti u zakon implementirale različite EU odredbe nije u skladu sa zakonima EU-a. To nije slučaj samo u Hrvatskoj nego i Rumunjskoj, Španjolskoj i drugim državama članicama. Dakako, to smo poslali Europskoj komisiji, od toga trenutka njihov je zadatak to riješiti.
Kada postoji sukob nadležnosti i različita tumačenja odredbi nacionalnih zakona ili europskih zakona općenito, rekli smo da treba postojati mogućnost obratiti se sudu. Ako na sudu postoji sumnja o tumačenju nekog zakona, trebate imati mogućnosti uputiti prethodno pitanje, što je glavni zadatak Suda Europske unije: reći nam kako bismo trebali protumačiti zakone.
To je nešto što kritiziramo jer u nekim državama članicama, uključujući Hrvatsku, nema tog koraka pred sudom, sve završava pred glavnim državnim odvjetnikom”, rekla je.
Godišnje izvješće EPPO-a
“Veselim se što ću upoznati novog hrvatskog glavnog državnog odvjetnika. Imali smo dobar odnos i s aktualnom državnom odvjetnicom, nadam se da ćemo imati dobar odnos i s novim državnim odvjetnikom.
Objavljeno je godišnje izvješće EPPO-a i doista se nadam da će pročitati sve o našim aktivnostima i onom što radimo te se nadam da će se u konačnici složiti da moramo surađivati kada govorimo o prekograničnom kriminalitetu i opasnosti koje organizirane zločinačke skupine predstavljaju u pogledu izvlačenja novca iz proračuna EU-a i da taj fenomen više ne možemo rješavati samo na nacionalnoj razini.
Moramo surađivati kako bismo zaštitili financijske interese EU-a, europske građane, dakako i hrvatske građane. Stoga se nadam da možemo surađivati zato što imamo isti cilj: bolje štititi novac i sigurnost naših građana”, rekla je.
Autor: I.G./Dnevno.hr
Vijesti
Uvod u sedevakantizam I: Zašto bi itko sljedbenik istoga trebao biti?
Dio I: Nova doktrina Drugog vatikanskog sabora o Crkvi – prenosimo s NovusOrdoWatch.com
Napomena: Izraz sedevakantizam izveden je iz latinske fraze sede vacante, što znači “prazna stolica”, – doktrinarno stajalište unutar tradicionalističkog katolicizma koje drži da sadašnji predsjedatelj Svete Stolice nije valjani papa zbog navodnog zalaganja glavne struje za modernizam…
Započeli smo s izradom niza videozapisa koji su namijenjeni upoznavanju novopridošlih sa sedevakantom na način koji je jednostavan za praćenje, pruža besprijekornu argumentaciju i ne preopterećuje.
Prvi dio serije pred gledatelja stavlja novi nauk Drugog vatikanskog koncila o Crkvi (ekleziologiju), prema kojem Crkva Isusa Krista više nije Katolička crkva, kako su je naučavali papa Pio XII. i svi njegovi prethodnici, nego ali umjesto toga sada “opstaje” u njemu. Ovo bizarno novo učenje obično je poznato kao communio ekleziologija, ekleziologija elemenata, “Frankovačka crkva”, ili – naš preferirani izraz – ekleziologija “patchwork” (zakrpa), jer smatra da Crkva Isusa Krista postoji u elementima: Katolička crkva ima sve njih, ali različite druge religije također imaju neke od njih i stoga postoji “djelomično zajedništvo” između njih i “Katoličke” (tj. Novus Ordo) Crkve.
Naš video pokazuje da autentično i autoritativno postkoncilsko tumačenje klauzule “opstaje u” potvrđuje da se doktrina doista promijenila i da je novo učenje, implicirano, heretičko, jer stvara stvarnu razliku između Crkve koju je utemeljio Krist i i Katolička crkva, dok je istina da su to dvoje apsolutno identični.
Evo videa:
Godine 1868., kada je sazivao Prvi vatikanski koncil, papa Pio IX. bio je blaženo nesvjestan “djelomičnog zajedništva” koje protestanti navodno uživaju s Katoličkom crkvom:
Sada, tko god bude pažljivo ispitivao i razmišljao o stanju različitih vjerskih društava, podijeljenih među sobom, i odvojenih od Katoličke Crkve, koja od dana našega Gospodina Isusa Krista i njegovih apostola nikada nije prestala vršiti, svojim zakonitim pastirima, i još uvijek nastavlja izvršavati, božansku moć koju mu je povjerio ovaj isti Gospodin; ne može se ne uvjeriti da niti jedna od ovih zajednica sama po sebi, niti sve one zajedno, ne mogu ni na koji način sačinjavati i biti ona Jedna Katolička Crkva koju je Krist naš Gospodin izgradio, i utvrdio, i htio da se nastavi; te da se za njih nikako ne može reći da su ogranci ili dijelovi te Crkve, budući da su vidno odsječeni od katoličkog jedinstva. Jer, budući da su takva društva lišena tog živog autoriteta koji je uspostavio Bog, koji posebno poučava ljude što je od vjere, a što je pravilo morala, te ih usmjerava i vodi u svim onim stvarima koje se odnose na vječno spasenje, tako su oni neprestano različiti u svojim doktrinama, i ova promjena i varijacija neprestano se događa među njima. Svatko mora savršeno razumjeti, te jasno i očito vidjeti, da je takvo stanje stvari izravno protivno naravi Crkve koju je ustanovio naš Gospodin Isus Krist; jer u toj Crkvi istina mora uvijek ostati čvrsta i uvijek nedostupna svakoj promjeni, kao polog dat toj Crkvi da je čuva u svojoj cjelovitosti, za čiju je skrb Crkvi obećana prisutnost i pomoć Duha Svetoga zauvijek.
(Papa Pio IX., Apostolsko pismo Iam Vos Omnes; podcrtavanje dodano.)
Ovdje možemo vidjeti da se učenje Drugog vatikanskog sabora ni na koji način ne može smatrati “razvojem” doktrine jer nijedan autentični razvoj ne može proturječiti prethodnom učenju – može ga samo učiniti jasnijim. Ali ne postaje ništa jasnije nego reći da je Katolička crkva Crkva koju je uspostavio naš Gospodin Isus Krist. Smiješno, ali nekako svi razumiju što znači izraz “jest” u ovom kontekstu, dok većina ljudi ima problema s “opstoji u”. To je vidljivo i iz svakodnevnog života: ako kažeš da je ta žena tvoja svekrva, svi razumiju što govoriš. Ali pokušajte reći svojim prijateljima da vaša svekrva živi u ovoj ženi i vidite misle li oni da ste još nešto pojasnili. Sretno.
Kada analiziramo novu ekleziologiju Drugoga vatikanskog sabora, također je korisno pogledati motiv za promjenu izravnog “jest” u “opstoji u”. Razlog zašto je pravi katolički nauk promijenjen na Drugom vatikanskom saboru može se sažeti u jednu riječ: ekumenizam. Kao Bp. Donald Sanborn je više puta istaknuo da se ne može prakticirati ekumenizam II Vatikanskog sabora dok inzistira na tome da je samo Katolička crkva istinska Crkva Isusa Krista, a da su sve druge “crkve” heretičke sekte koje nemaju pravo postojati. Stoga je učenje moralo biti zamućeno, a savršen način za to bio je pretvarati se da novi substitut u formulaciji na neki način čini učenje Pija XII. “preciznijim”. Naravno da nije učinio tako nešto, a krajnji dokaz za to je da bi sve heretičke “kršćanske” sekte koje prakticiraju ekumenizam s Crkvom Novus Ordo bile apsolutno užasnute kada bi im Vatikan sada odjednom rekao da je Katolička crkva sama je prava Crkva Isus Krist, da je njihove vlastite “crkve” su lažne, i da se moraju obratiti na katoličanstvo ako žele biti spašeni.
Godine 1977., otprilike godinu dana prije nego što je postao “papa” Ivan Pavao II., poljski “kardinal” Karol Wojtyla izričito je izjavio da je učenje Drugog vatikanskog sabora promijenilo samu prirodu Crkve: “Crkva je… uspjela, tijekom Drugog Vatikanskog sabora, u redefiniranju vlastite prirode” (Wojtyla, Znak kontradikcije, str. 17). Da biste vidjeli skeniranu stranicu na kojoj se nalazi ovaj citat u knjizi, KLIKNITE OVDJE. Razmislite o tome što Wojtyla ovdje govori: da je sabor definirao postojanje nove crkve, da crkva od i nakon Drugoga vatikanskog sabora nije ista crkva kao ona prethodna. To je ono što znači redefinirati prirodu crkve, jer priroda čini stvar onakvom kakva jest.
Godine 2004. Blagopokojni Donald Sanborn vodio je žestoku raspravu s teologom Novus Orda dr. Robertom Fastiggijem upravo o ovoj djelomičnoj komunističkoj ekleziologiji II. Video možete besplatno pogledati na sljedećoj poveznici:
Rasprava: Je li učenje Drugog vatikanskog sabora o Crkvi heretično?
Nadamo se da će naš prvi video u seriji Uvod u sedevakantizam biti od pomoći mnogima. Svakako ga podijelite s prijateljima i obitelji, suradnicima i sužupljanima. Pitajte ih za mišljenje o videu — to je uvijek dobar početak razgovora.
Za one koje zanima “više”, preporučujemo sljedeće videe:
>> Silogizam sedevakanizma — Bp. Donald Sanborn
>> Zašto sedevakantizem? — fr. Antun Čekada
>> Jesu li vrata pakla prevladala? — Novus Ordo Watch
Ovaj niz se nastavlja u sljedećem nastavku:
Uvod u sedevakantizam, II. dio: Učenje II. vatikanskog sabora o lažnim religijama kao sredstvima spasenja (Uskoro prijevod na hrvatski)
izvor: NovusOrdoWatch.com
Vijesti
DIRLJIV ISTUP BANJALUČKOG BISKUPA “Nikad se ne ću umoriti…”
Za HKR o dramatičnoj situaciji u Banja Luci, posvjedočio je novi biskup Željko Majić od 29. veljače.
Biti bliz svećeniku, biti bliz svom narodu – to je moj projekt. Ono što je vjernikovo pravo, to je moja dužnost!
Kaže mu jedan svećenik: “Ja na Božić izvirujem i gledam, hoće li mi netko doći na misu.” I kaže – “Došlo troje!” Evo, mene sad jeza hvata… I volio bih da iskustvo ne dožive, nego da čuju…
Novi banjalučki biskup Željko Majić je zaređen u Banjoj Luci. On je naslijedio Franju Komaricu koji je na tom mjestu bio 35 godina. Majić je dužnost preuzeo „pružajući ruku svim vjerskim zajednicama u BiH“.
Poslušajte dirljiv komentar novog banjalučkog biskupa….
Vijesti
Nikodem – novo rođenje
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu:
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena (Iv 3,14-21).
Foto: Snimka zaslona iz The Chosen (Discover Walks)
Kontekst
Evanđelje četvrte korizmene nedjelje liturgijske godine B (Iv 3,14-21) uzeto je iz Isusova razgovora s Nikodemom (2,23-3,36). Nakon što je Isus, kako smo vidjeli prošle nedjelje, o blagdanu Pashe očistio Hram, najavio njegov kraj i kraj starozavjetnog kulta, a sebe proglasio novim Hramom, ostao je još neko vrijeme u Jeruzalemu. Mnogi su, primjećuje sv. Ivan, povjerovali u njegovo ime, vidjevši znamenja koja je činio. Isus se, izgleda, pokazao kritičan prema njihovoj vjeri, jer je znao da se temelji samo na znamenjima i da će trajati dok ona traju. I stoga evanđelist bilježi:
No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku (Iv 2,24).
Iz tog kruga poluvjernih iskače jedan uglednik koji bi se htio sastati s Isusom, a to je poimence Nikodem.
Nikodemovo pitanje
U vrijeme tog boravka u Jeruzalemu Isusa je obnoć posjetio jedan ugledni Židov, učitelj u Izraelu, član Velikog vijeća (Iv 7,45.50), farizej Nikodem. Zašto obnoć? Da li možda iz obzira da drugi ne vide? Da li iz straha od svojih kolega da mu se ne bi rugali što on učitelj u Izraelu, Jeruzalemac, traži savjet kod jednog samoukog galilejskog propovjednika? Ljudski obzir često određuje naše ponašanje? Nikodemi hodaju još uvijek našim ulicama.
Možda bismo, ipak, Nikodemu nanijeli nepravdu, ako bismo ga promatrali samo pod tim vidikom. Nikodem je, kako sam Isus kaže, učitelj u Izraelu, a noć je najprikladnije vrijeme za proučavanje Zakona. Poznato je da su rabini noću vodili duboke teološke razgovore. Prema tome možda je i to razlog zašto Nikodem želi noću posjetiti Učitelja iz Nazareta.
Osim toga Ivanovo je evanđelje, kako znamo, puno simbolike. Kronološki podaci nisu uvijek samo čista kronologija, nego često simbolika koja u sebi krije veću zbilju. U tom smislu noć bi mogla značiti stanje u kojem se Nikodem još uvijek nalazi i iz kojeg želi izići. Možda smo najbliže istini, ako Nikodemov noćni posjet Isusu gledamo u tom svjetlu. To nam potvrđuje i sam sv. Ivan kad na jednom drugom mjestu u svome evanđelju spominje noć. Za Judu veli da je, nakon što je na Posljednjoj večeri uzeo zalogaj, odmah izišao, a bijaše noć (13,30). To nije samo kronološki podatak, nego je to noć njegove sudbine. On sam bijaše noć, rekao je sv. Augustin.[1] Prema tome otići od Isusa, znači otići u noć, u tamu, a doći k Isusu, znači izići iz tame i doći k svjetlu. To Nikodem želi i to je glavni razlog zašto traži susret s Isusom. Nikodem je čovjek otvoren svjetlu, ljubitelj istine, Bogotražitelj.
Izgleda da je Isus za vrijeme svoga boravka u Jeruzalemu svojim nastupom, riječima i djelima na njega ostavio silan dojam. Osjetio je da je to čovjek koji dolazi iz Božje blizine. To ga je privuklo i htio ga je svakako posjetiti, s njim se porazgovoriti, iznijeti mu neke teološke i osobne probleme koji ga već duže vrijeme muče. Sluti da bi mu ih on mogao riješiti. Kako je uspio doći do njega, ne znamo. Isus ga je primio na razgovor u noćnim satima. Nakon pozdrava, što se pretpostavlja, Nikodem, još uvijek pod dojmom svojih doživljaja, obraća se s poštovanjem Isusu kao učitelju izražavajući mu istinski kompliment:
Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš, ako Bog nije s njime (Iv 3,2).
Nikodem govori u pluralu. U čije ime? Možda u ime onih koji su kao i on povjerovali u Isusa na temelju njegovih znamenja (Iv 2,23). Isus prelazi preko toga kao da želi što prije doći na samu stvar radi koje je došao. Nakon izraženog komplimenta Nikodem je htio iznijeti svoj problem i problem svoga vremena, ali ga je Isus svojim odgovorom pretekao. Tek iz Isusova odgovora saznajemo što je Nikodema mučilo i zašto je želio doći k njemu, a to je osnovno pitanje koje muči i moralo bi mučiti svakog čovjeka, pitanje spasenja: Što čovjek mora činiti da uđe u kraljevstvo Božje, da se spasi, da ne proigra smisao svoga života? Takvo opće, goruće pitanje ondašnjeg vremena u Izraelu iznio je pred Isusa još davno prije bogati mladić klečeći na koljenima: Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? (Mk 10,17).
Isusov odgovor – najava novoga rođenja
Isusov odgovor je veoma kratak: Valja se nanovo roditi.[2]
Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor ne može vidjeti kraljevstva Božjega (3,3).
Isus je svojim odgovorom zbunio Nikodema. Došlo je do nesporazuma, što se u Ivanovu evanđelju između Isusa i njegovih subesjednika često događa (4,15; 6,34.52; 8,57; 14,8). Do nesporazuma je došlo zbog riječi dvostrukog značenja. Riječ u grčkom originalu anothen može značiti nanovo, opet i odozgor. Nikodem ju je shvatio u značenju nanovo, opet, a Isus u značenju odozgor što je ispravnije. Isus i njegovi subesjednici ne stoje nikada na istoj razini, tako i ovdje. Nikodem stoji na jednoj, a Isus na drugoj razini, Nikodem razmišlja na razini starog, naravnog poretka i misli na naravno rođenje, a Isus na razini nadnaravnog, božanskog poretka i misli na novo rođenje iz vode i Duha Svetoga.
Kraljevstvo Božje za kojim Nikodem čezne je središnji pojam sinoptičkih evanđelja, a u Ivanovu se evanđelju spominje samo ovdje na dva mjesta (3,3.5). Ivan je taj pojam nadomjestio pojmom život spominjući ga 36 puta, ili samom Isusovom osobom. Tako je Ivan nanovo interpretirao pojam Kraljevstva Božjeg i prilagodio ga svojoj helenističkoj publici. Središnja tema Ivanova evanđelja je sam Isus, poslan od Oca da spasi svijet, a spasenje pretpostavlja novo rođenje.
Nikodem, ostajući na razini svog naravnog razmišljanja ne shvaćaj što je Isus htio reći, zbunjen pita:
Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se? (Iv 3,4).
Isus sa svoje razine ponovno ističe da je za ulazak u kraljevstvo Božje nužno novo rođenje i da se događa iz vode i Duha Svetoga:
Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može u kraljevstvo Božje… Ne čudi se što ti rekoh: Treba da se rodite nanovo, odozgor[3] (Iv 3,5-7).
Novo rođenje je nova stvarnost u čovjeku koja nastaje iz vode i Duha Svetoga i koja mu omogućuje da vidi kraljevstvo Božje, da sudjeluje u punini Božjeg života. Tu brojni komentatori vide aluziju na sakramenat krštenja. Do toga nužnog novog rođenja čovjek ne dolazi vlastitim marom ni žarom, nego mu se to milošću Božjom dariva odozgor, to je dar Duha Božjega.
Isusova tvrdnja je za Nikodema novost. On kao farizej i učitelj u Izraelu mislio je i druge poučavao da čovjek može svojim djelima, točnim obdržavanjem Mojsijeva zakona, zaslužiti kraljevstvo nebesko. Osim toga on je kao i svi članovi izabranog naroda Abrahamov rod i njima je po njemu zajamčeno spasenje. Čemu novo rađanje? Za spasenje je dovoljno biti rođen kao Židov. Potomstvo smo Abrahamovo… Naš je otac Abraham (Iv 8,33.39). To opće židovsko uvjerenje da po Abrahamu imaju već garanciju spasa Isus im izbija iz ruku:
I ne usudite se govoriti u sebi. ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu (Mt 3,9, usp. Rim 9,6).
Spasenje se ne postizava samim rođenjem, pa ni onim od Abrahama, nego rođenjem odozgor. Nikodem pozorno sluša i ne shvaćajući pita: Kako se to može zbiti? (3,9). To je posljednje pitanje koje Nikodem postavlja i nakon njega nečujno iščezava puštajući Isusa da dalje govori. Kome, kad Nikodema nema? Nikodem – to su slušatelji Ivanova evanđelja i njima Isus u dugom monologu (10-21) objašnjava što je novo rođenje i kako će se zbiti (10-21).
Novo rođenje
Novom rođenju prethode dva preduvjeta: uzdignuće Sina Čovječjega na križ i vjera u njega. Pozabavit ćemo se malo najprije s prvim preduvjetom kao izvorom spasenja i novog rođenja.
I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni (Iv 14-15).
Isus Nikodema u čitateljima Ivanova evanđelja upućuje na događaj iz povijesti izabranog naroda da shvati otkud novo rođenje. Za vrijeme Izraelova putovanja u obećanu zemlju narod je putem postao nestrpljiv i počeo se buniti i protiv Boga i protiv Mojsija:
Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo već se ogadilo dušama našim (Br 21,5).
Bog se, ljudski rečeno, razljuti te posla ljute zmije, koje su ujedale tako da je pomrlo mnogo naroda. Kajući se dođu k Mojsiju da se zauzme za njih
Sagriješili smo kad smo govorili protiv Boga i protiv tebe. Pomoli se Bogu da ukloni zmije od nas!’ Mojsije se pomoli za narod i Gospodin reče Mojsiju: Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat će na životu ako je pogleda. Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio (Br 21,4-9).
Stup na kojem je prikovana zmija jest slika križa na kojem je prikovan Krist. Uzrok tome jest naš bunt, naš grijeh i grijeh svijeta koji vodi u smrt. Bog nas ljubi i u našem grijehu i da nas od grijeha i smrti spasi, šalje svoga Sina.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3,16).
Ono što u svoje vrijeme Abrahamu nije dopustio da žrtvuje svoga sina ljubimca, (Post 22,1-14) to Bog sam ovdje iz ljubav prema nama čini. Ne shvatljivo dokle Božja ljubav prema čovjeku ide. O, divne li dobrote tvojega milosrđa prema nama! O, nedokučiva li zanosa ljubavi: da roba otkupiš, Sina si predao! O, zaista potrebna Adamova grijeh, što Kristovom krvi bi uništen! O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja imati! pjeva Crkva u Vazmenom hvalospjevu u uskrsnoj noći.
Bog je sa svoje strane po svome Sinu učinio sve što je potrebno da se čovjek spasi, da se nanovo rodi, da uđe u kraljevstvo Božje i da s Kristom u slavi sudjeluje u Božjem životu, a od čovjeka se traži samo to da u vjeri prihvati i djelima potvrđuje.
Tko povjeruje spasit će se, a tko ne povjeruje, bit će osuđen (Iv 3,18).
A Nikodem, što s njim? Je li na kraju dobio odgovor na svoje pitanje? Od toga je nešto ponio u život. Susret i razgovor s Učiteljem u onoj noći ostali su u trajnoj uspomeni. Sve više i više izlazio je iz mraka i približavao se k svjetlu. To se očitovalo u dva navrata. Kad su glavari svećenički i farizeji poslali stražare da Isusa uhite, Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu – usta javno u njegovu obranu:
Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini (Iv 7,50-51).
Na kraju Isusova života, opet Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – dođe i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja da s Isusovim tajnim učenikom Josipom iz Arimateje ukopa Isusa. Kakva zahvalnost za onaj noćni susret! (19,39-42).
izvor: prof. dr. p. Marko Matić, DI/Vjera i Djela
[1] Sveti Augustin, Tumačenje Ivanova evanđelja, Verbum, Split, 2020., 62. govor, 6.
[2] U grčkom izvorniku riječ anothen je dvoznačna, može značiti odozgor i nanovo. Biblija Stvarnost prevodi riječju odozgor, a Jeruzalemska Biblija dvoznačno: nanovo, odozgor.
[3] U grčkom izvorniku stoji anothen u Bibliji Stvarnosti točnije samo odozgor, u Jeruzalemskoj Biblija dvoznačno: nanovo, odozgor.
-
Vijesti2 tjedna ago
“Muslimani u Bosni nisu turske pasmine, nego hrvatski plemići, najstarije i najčistije plemstvo Europe”
-
Vijesti3 tjedna ago
‘Svi likovi u filmu 260 days, koji tumače one koji su silovali i tukli u Dalju, nosit će imena stvarnih zločinaca’
-
Vijesti3 tjedna ago
HODAK – Pita novinar Cigu: “Jeste li politički aktivni? Nisam burazeru, ja sam ti sitni lopov”.
-
Vijesti3 tjedna ago
N. Kajkić: Ratni zločinci iz Vukovara uredno u Srbiji uživaju hrvatske mirovine!
-
Vijesti2 tjedna ago
KAKO I ZAŠTO JE KONOPLJA ZABRANJENA?
-
Vijesti3 tjedna ago
Ma kakav doček – kaže Izbornik. Funkcije u Hrvatskoj obavljaju ljudi koji su oslobođeni tjelesnog. Pa što očekujete…
-
Vijesti3 tjedna ago
Nova fantastična snimka europskih prvaka. Poslušajte!
-
Vijesti3 tjedna ago
Hitrec: Crveno-boljševička bratija na Trgu sv. Marka