Vijesti
Hrvat postao direktor na najmoćnijoj zvjezdarnici svijeta
HRVATSKI znanstvenik Željko Ivezić imenovan je direktorom izgradnje po
mnogo čemu najmoćnije zvjezdarnice na svijetu nazvane Vera Rubin – prenosimo dio pisanja Index.hr-a.
Foto: Wikipedia, Rubin Obs/NSF/AURA; Nikolina Horvat University of
Washington
Opservatorij Vera Rubin bit će opremljen brojnim najsofisticiranijim i
najmoćnijim uređajima: teleskopom s najvećom kombinacijom velikog zrcala i
velikog vidnog polja, najvećom kamerom ikada sagrađenom s 3200 megapiksela
te softverom za obradu oko 100 petabajta (100.000 terabajta) podataka koje
će zvjezdarnica prikupiti tijekom prvih 10 godina rada.
U sklopu desetogodišnjeg projekta snimat će cijelo nebo svake tri noći.
Zbrajanjem podataka zabilježenih teleskopom i kamerom u računalu dobit će se
karta neba s oko 20 milijardi zvijezda te sličnim brojem galaksija.
Od početka na važnim funkcijama
Ivezić je uključen u rad na opservatoriju od njegovog osnutka ranih 2000-ih kao projektni znanstvenik i voditelj Projektnog znanstvenog tima. Uz to, u rujnu 2018. imenovan je zamjenikom direktora izgradnje zvjezdarnice. Ulogu direktora preuzet će 3. siječnja 2022., kada projekt napusti njegov prethodnik Steven Kahn.
“Željkovo poznavanje sustava zvjezdarnice Rubin i njegova predanost uspjehu projekta izgradnje su izvanredni, a uvjeren sam da će ga dovesti do
trijumfalnog završetka”, rekao je u najavi svog nasljednika Kahn.
Prvi opservatorij nazvan po znanstvenici
Opservatorij smješten u planinama Čilea, prvi je koji je nazvan po ženi.
Vera Rubin (1928. – 2016.) bila je američka znanstvenica čiji su izračuni
gibanja zvijezda oko središta galaksija u 1960-ima i 1970-ima pokazali da
osim vidljive tvari u svemiru mora postojati i tzv. tamna tvar. Naime,
postalo je jasno da u galaksijama nema dovoljno vidljive materije koja bi
svojom gravitacijom držala na okupu zvijezde u njihovim orbitama. Danas
znamo da vidljiva tvar čini samo 5% mase-energije svemira, tamna tvar 27%, a
tamna energija 68%.
Za svoja znanstvena postignuća Vera Rubin dobila je niz priznanja, no mnogi
znanstvenici smatraju da joj je učinjena nepravda jer joj nije dodijeljena
Nobelova nagrada.
Glavni ciljevi opservatorija
Projekt LSST ima četiri glavna cilja:
– precizno mjerenje svojstava tamne energije i tamne tvari,
– mjerenje strukture Mliječnog puta,
– pronalaženje asteroida i kometa u Sunčevu sustavu,
– potraga za kozmičkim eksplozijama.
U razgovoru za Index Ivezić je pojasnio prirodu svojeg posla.
“Direktor izgradnje vodi projektni ured, predstavlja projekt prema
znanstvenoj zajednici, međunarodnim partnerima i drugim skupinama
zainteresiranima za projekt. Odgovoran je za uspjeh projekta agencijama koje
ga financiraju, kao što su Nacionalna zaklada za znanost i Odjel za energiju
SAD-a, te postavlja zamjenike i druge vodeće ljude u projektnom uredu.
Također je odgovoran za radne uvjete, poštivanje svih legalnih propisa i
procedura te mentorira mlađe kolege”, tumači Ivezić.
….
Kamera je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda
Zanimalo nas je kako to da su baš njega odabrali?
“Bio sam već znanstveni direktor projekta od 2004. te zamjenik glavnog
direktora od 2018. Budući da imamo još samo dvije do tri godine do kraja
izgradnje, odlučili smo se za unutarnji odabir novih ljudi”, kaže naš
sugovornik.
“Upravo sam se vratio iz Čilea, iz posjeta opservatoriju. Zadnji put sam na
summitu bio neposredno prije dolaska korone i bilo je fantastično vidjeti
koliko smo uspjeli postići u tom periodu od dvije godine, bez obzira na
poteškoće i razna ograničenja za dolazak podizvođača iz Italije i Španjolske
u Čile”, govori nam Ivezić, koji je uvjeren da će zvjezdarnica početi
snimati nebo za manje od dvije godine.
“Treba nam oko godinu dana za završiti teleskop, zatim treba integrirati
kameru, a onda 2023. počinje dobivanje podataka znanstvene kvalitete. Kamera
je, sa svojih 3200 megapiksela, ove godine ušla u Guinnessovu knjigu rekorda
kao najveća astronomska kamera. S prvim projektom, 10-godišnjim snimanjem
neba nazvanim Legacy Survey of Space and Time, formalno krećemo početkom
2024. Izgradnja Opservatorija Rubin koštat će oko 700 milijuna dolara, a
otprilike toliko stajat će i 10 godina snimanja neba te obrada oko 60.000
terabajta slika”, kaže Ivezić.
Važan doprinos Hrvata na projektu
Na projektu radi još nekoliko Hrvata.
“Na mojem Sveučilištu Washington u timu Rubin imamo profesora Marija Jurića
i Nikolinu Horvat koji su rođeni u Hrvatskoj, a imamo još nekoliko ljudi
druge i treće generacije u SAD-u i Čileu. Također su uključene i dvije grupe
s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu koje su doprinijele
izgradnji Opservatorija. Profesori Vlado Soldo i Srećko Švaić su sa svojom
grupom modelirali sustav za hlađenje kamere te pomogli stručnim savjetima, a
profesor Vinko Šimunović napravio je detaljne analize kemijskog sastava
cijevi od nehrđajućeg čelika koje se koriste u tom sustavu. Također je
interesantno da se naši astronomi u Hrvatskoj, na riječkom i zagrebačkom
sveučilištu te na Institutu Ruđer Bošković, već vrlo aktivno pripremaju za
znanstveni rad s podacima koje će prikupiti LSST”, zaključuje Ivezić.
Kratka biografija
Prema biografiji objavljenoj na stranici Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti <https://www.info.hazu.hr/en/clanovi/ivezic-zeljko/>
https://www.info.hazu.hr/en/clanovi/ivezic-zeljko/, Željko Ivezić rođen je
1965. u Sarajevu. 1990. diplomirao je strojarstvo na Fakultetu strojarstva i
brodogradnje u Zagrebu, a 1991. fiziku na PMF-u u Zagrebu. Doktorirao je
fiziku na University of Kentuckyju u Lexingtonu 1995. Godine 1997. odlazi na
University Princeton, gdje radi na Sloan Digital Sky Surveyu (SDSS). 2004.
odlazi u Seattle, gdje radi kao docent iz astronomije na Odsjeku za
astronomiju na Sveučilištu u Washingtonu. 2006. postaje izvanredni
professor, a već 2008. redoviti profesor u trajnom zvanju. 24. rujna 2021.
postao je dopisni član HAZU-a.
Objavio je velik broj znanstvenih radova, koji su, prema bazi podataka
Google Scholar, krajem 2021. ukupno bili citirani oko 115.000 puta, s
H-indeksom 140.
Glavni je autor udžbenika Statistics, Data Mining and Machine Learning in
Astronomy. Njegova istraživanja u astronomiji i astrofizici uključuju
proučavanje asteroida u Sunčevom sustavu, zvijezda, strukture naše
galaksije Mliječne staze, kao i svojstva galaksija i kvazara.
Index.hr, Nenad J. Dauenhauer
Vijesti
Marinci testirali repliku oklopa iz kasnog brončanog doba. Utvrdilo se da je riječ o posljednjem kriku
Iz Grčke nam ove godine dolaze brojne zanimljive vijesti iz područja arheologije. Jedna od njih vezana je uz inovativno testiranje prapovijesnog oklopa. Konkretan oklop ulazi među najstarije prilično cjelovito očuvane europske oklope – piše Sonja Kirchhoffer u Povijest.hr.
Oklop se datira u kasno brončano doba i s obzirom na to star je oko 3500 godina. Izrađen je od brončanih ploča koje su prekrivale veći dio tijela, a uključivao je i neobičnu kacigu s pločama na obrazima, koja je napravljena od veprove kljove. Kaciga je izrađena tako što su komadići kljova vepra bili pričvršćeni na kožnu podlogu. Ova je defenzivna oprema iskopana još 1960. godine u blizini sela Dendra u južnoj Grčkoj. U pitanju je lokalitet koji je doslovno udaljen nekoliko kilometara od Mikene, odnosno prijestolnice kralja Agamemnona. Od trenutka kada je oklop nađen javila se dilemna je li on korišten u borbama ili samo u ceremonijama.
Kriteriji koje su morali zadovoljiti marinci
Istraživanje ovog naizgled nezgrapnog oklopa proveo je Andreas Flouris, profesor fiziologije na Sveučilištu u Tesaliji i njegov tim. U provođenju istraživanja angažirali su marince Helenskih oružanih snaga. Rezultati ovog nesvakidašnjeg istraživanja objavljeni su u časopisu PLOS ONE, u svibnju 2024. Za potrebe istraživanja znanstvenici su angažirali 13 marinaca. Naravno, u pitanju su bili dobrovoljci koji su odgovarali postavljenim kriterijima. Marinci su morali biti odgovarajuće dobi, tjelesne težine i visine. Bili su to ljudi većinom u svojim tridesetim godinama života, što je bilo u skladu s opisima ratničke elite u Ilijadi. Kako su ti ratnici opisani kao visoki i impresivne pojavnosti – u izboru vojnika vodilo se računa da budu viši od tadašnjeg prosjeka i težine, ne bi li bili ujedno usklađeni s podacima prikupljenim iz mikenskih grobova ratničke elite. Bila je to okvirno visina od oko 170 centimetra i težina koja se kretala do nekih 80 kilograma
Tijekom eksperimenta marinci su bili odjeveni u naizgled nespretne replike tzv. Dendra oklopa i naoružani oružjem karakterističnim za brončano doba. Tako opremljeni uključeni su u unaprijed osmišljene simulacije borbi koje su smatraju karakterističnim za kasno brončano doba.
Kako rekonstruirati borbe u kasnom brončanom dobu?
Pravo je pitanje kako su te borbe izgledale i koliko ih je uopće moguće rekonstruirati. Znanstvenici okupljeni u ovoj studiji krenuli su od Homerove Ilijade koja daje prikaz Trojanskog rata. Iako je Ilijada zabilježena u željeznodobnom periodu ili preciznije u arhajskom razdoblju grčke povijesti, ona sadrži i ratne tehnike iz brončanodobnog perioda. Autori unutar ove studije su bili prilično rigorozni i odlučili su prihvatiti iz Ilijade samo ono što je već doista potvrđeno arheološkim nalazima. Tijekom 11 satne simulacije zaključeno je da ovaj oklop nije ograničavao nositelje, kao i da je bio podnošljiv u uvjetima jakog naprezanja. U simulaciji su marinci bili naoružani križnim mikenskim mačem, kopljem, ali i kamenjem srednje veličine. Najčešće su primjenjivali borbenu tehniku nazvanu “hit and run”, koja je zahtijevala visoku razinu angažiranosti. Prilikom brončanodobnog ratovanja najčešće su stradavali gornji udova, prsa i glava. Znanstvenici su tijekom simulacija vodila računa i o geografsko-klimatskim uvjetima na području Troje, kao i fizičkim obilježjima ondašnje populacije i koječemu drugom.
Kako napraviti vjerodostojno simulaciju?
Da bi simulacija bila što vjerodostojnija nastojali su se replicirati odgovarajući životni uvjeti. Područje Troje je u kasnom brončanom dobu bilo močvarno s relativno visokim temperaturama i visokom vlagom. Prema onome što znamo o ratovima u davnoj prošlosti oni su se vodili u ljepšem i toplijem dijelu godine. Procijenjeno je da je prosječna ljetna temperatura u vrijeme Trojanskog rata bila između 23 i 29 stupnjeva Celzija uz iznimno visoku vlagu. Dakle eksperiment je proveden u kontroliranim uvjetima, ali je tražio temeljitu pripremu istraživača. Ovo je eksperimentalno istraživanje provedeno tijekom 2019. godine. Svi su marinci prije sudjelovanja prošli obuku u taktikama ratovanja brončanodobnog vremena. Kada su došli na testiranje morali su ići na počinak u točno određeno vrijeme i isto tako u određeno vrijeme se dići. Naime, bitke su u to davno vrijeme, kako se procjenjuje, započinjale negdje oko 7 sati ujutro i trajale su do oko 18 sati navečer.
Procjena potrebnih kalorija
Uz sve to simulirana je i prehrana ratničke elite onog vremena. Procijenjeno je da je elitnim vojnicima trebalo malo više od 4440 kalorija dnevno. Njihovi su obroci podijeljeni na tri dijela: jutarnji, međuobrok i večeru. Vjeruje se da su 40 posto kalorija unosili ujutro, 10 kroz grickanje u pauzama i 50 posto tijekom večere. Doručak se u ratničke elite sastojao od suhog kruha, kozjeg sira, maslina i crnog vina. Međuobroci su bili slični doručku, samo tu nije bilo vina, ali se moglo naći meda dok se navečer jelo obilnije pa je uz sve navedeno na repertoaru bilo i mesa različitih životinja poput ovaca i koza.
Oklop je imao težinu od 18 kilograma, što je bilo manje od težine replike. Naime razlika u težini se pripisuje nedostaku određenih dijelova na originalu kao i oksidaciji. Tijekom eksperimenta provedena su razna laboratorijska mjerenja. Zapravo prehrana je zajedno s ispitivanjima tijelesnih funkcija pokazala da je visoka procjenjena količina kalorija doista odgovarala onoj potrebnoj. Nakon simulacije marinci su pokazivali umor uglavnom u gornjim dijelovima tijela, ali i stopalima. Ovo je defenzivno oružje bilo fleksibilno za upotrebu u borbi, ali i dovoljno jako da ratnika zaštiti od većine udaraca, pa se smatra da je imalo važnu ulogu u osvajačkim tendencijama Mikenjana. Bio je to posljednji tehnološki krik koji je nadmašio znatno skromniji oklop izrađen od brončanih ljuskica apliciranih na lan.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Vijesti
Legenda o nastanku hrvatskoga grba
Legenda kaže da je krajem 10. stoljeća, u ratu s Mlečanima, hrvatski kralj Stjepan Držislav zarobljen i odveden u Veneciju. Mletački dužd Petar II. Orseolo je čuo da hrvatski kralj dobro igra šah i izazvao ga je na 3 partije šaha.
Ako bi kralj pobijedio, dužd mu je jamčio slobodu. Prema legendi, Stjepan Držislav je pobijedio i pušten je iz tamnice da se vrati u Hrvatsku. Kao zahvalu za svoju slobodu odlučio je za svoj grb i grb Hrvatske odabrati šahovnicu – djelomično prenosimo sa stranice History of Croatia…
Naravno, ovo je samo legenda. Crveno-bijela šahovnica u Hrvatskoj se kao državni grb počela javljati tek u 15. stoljeću, a vjerojatno najvažniji dokument s hrvatskom šahovnicom je onaj u kojem hrvatsko plemstvo bira Ferdinanda I. Habsburškog za svog i hrvatskog kralja 1. siječnja 1527. Nakon što je 1526. u bitci kod Mohača poginuo posljednji ugarsko-hrvatski kralj Ludovik II. Jagelski.
Postoji više tumačenja što znače bijela i crvena polja na grbu… Jedno od njih je da znače Bijelu i Crvenu Hrvatsku. Bijela Hrvatska bila je prapostojbina Hrvata na području današnje sjeverne Češke i južne Poljske do iza Karpata, a Crvena Hrvatska je današnja Hrvatska koju su Hrvati naselili početkom 7. stoljeća.
Ali postoji, prema istraživanjima skupine ruskih povjesničara, arheologa i etnologa, monografija Velikaya Horvatya, potpisana od povjesničara s Peterburškog sveučilišta, Aleksandra Mayorova s narativom o Velikoj (Crvenoj) Hrvatskoj. Knjiga je izdana 2006. godine i baca potpuno novo svjetlo na povijest Hrvata kao antičko-pontskog naroda, koji je kroz prvih par stoljeća pos. Kr., vodio Slavene do potpune emancipacije i velikog kraljevstva/carstva.
Postoje tumačenja da bijela polja označavaju mir, a crvena krv i rat, do toga da označavaju strane svijeta, bijela – zapad, crvena – jug, no ni jedna od ovi teza nije sa sigurnošću potvrđena. Kroz povijest se mijenjala boja početnog polja.
Smiješno je stoga, da današnji glavnostrujaški projugoslavenski ‘povjesničari’ (zajednički naziv – ‘istoričarske karleuše’ – uz ispriku J.K.-i)… hrvatski grb svode na neke, tek epizodne reminiscencije 20. stoljeća…
Vijesti
“Uključi Boga u svoj život i naći ćeš ga …”
Mario Žuvela ima jednu nadahnutu, ‘strelovitu’ molitvu/misao, koju dijelimo s vama.
Ima nešto u tome kad Boga uključiš u svoj svakodnevni život. Dobivaš bolji život.
Dublje odnose. Snažnija iskustva. Sve postaje nekako smislenije. Ne nestaju svi tvoji problemi preko noći, ali se preko noći pronalaze rješenja za njih. Jer ih tražiš s Bogom.
Jer pitaš Boga za savjet. U molitvi. U čitanju Svetoga pisma. U osluškivanju vlastitoga srca.
Mario Žuvela
Dobro jutro. Kreni jutros s Isusom u novi dan i sve će biti lakše!
Pripremaio: don S. Lončar
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti6 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti4 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti2 tjedna ago
DUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti3 tjedna ago
Kad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!