Connect with us

Vijesti

I. Šola: Smrt je danas partibrejker… a život – vrijeme bez kraja, bez izgleda i cilja

Published

on

Sve donedavno tabu je bio se**, eros. Proganjan je bio i kontroliran ne samo iz i od strane Crkve, već je i Hollywood, cijela kultura, brižno propisivala čak i bizarne načine poljubaca među glumcima. Danas ne da nije tabu, on je na svakom koraku lako dostupan i propagiran…čak je postao religija, sredstvo emancipacije muškaraca i žena, put ka potpunom očovječenju i oslobođenju.

Sukladno freudovskoj igri erosa (se**) i thanatosa (smrti), danas više nije tabu se**, nego smrt. Ozbiljan govor o smrti prognan je iz javnog prostora, on egzistira tek banaliziran kao roba za filmove i crtiće u kojima umrijeti znači medijski konstrukt koji me se ne tiče, tek zabavlja. U paradigmi konzumerizma gdje je život shvaćen kao vječita zabava, smrt uznemirava, kvari party kulture koja se pretvorila u kunderijansku knjigu smijeha i zaborava, zaborava vlastite konačnosti, smrtnosti. Smrt je danas partibrejker.

I onda nam se dogodila korona, a smrt je postala svakodnevna tema, iako na način apstraktnih brojki, statistike, ali je postala. Danas zvuči gotovo bolesno da je sveti Franjo nazivao smrt „sestricom“, ili da su monasi u svojim ćelijama držali lubanje koje ih, paradoksalno, čvrsto drže na zemlji, u autentičnom životu i egzistenciji. Svi strahovi svoj korijen imaju u strahu od smrti.

Ipak, u jeku korone, kod nas neprimijećena, izišla je knjiga Oliviera Roya, istaknutog člana francuskog Instituta za povijest znanosti i tehnologije, inače – matematičara, pod zanimljivim naslovom „Idolatrija života“.

Zašto se naše poimanje smrti promijenilo? Jer se naša predodžba o životu promijenila, kaže Roy. Dok smo imali pojam onostranoga, pojam svetoga, pojam smisla, postojale su vrijednosti za koje se valja žrtvovati. Toga više nema, tek život radi života, idolatrija života… Život više nije vrijeme koje nam je darovano da zaslužimo svoje spasenje ili naprosto obogatimo druge svojim smislenim tragom, već vrijeme bez kraja, bez izgleda i cilja. Dakle, jedino što treba učiniti je produžiti ga što je više moguće. Zašto? Pa radi samog trajanja. Bitno je koliko (!) si dugo živio, a ne koliko si smisla ostvario. Koliko je genija, pjesnika, umjetnika, znanstvenika umrlo mlado? Masa. Među inim, umrli su mladi jer su se „iscrpljivali“ za nešto što ih nadilazi, za uzvišeno, dobro, sveto…, a ne tek moj ego, ne tek život kao puko i što dulje trajanje.

Spojiti jedno i drugo, smisao i trajanje svakako je idealno. Ali intenzivan, posvećen i smislen život nekog pojedinca često znači da jedna njegova godina zapravo vrijedi četiri godine prosječnog mediokriteta ove narcističke kulture koji smisao i spasenje vidi samo u medicini ili znanosti. Takav život, reći će matematičar (!) Roy, nije život već idolatrija života u smislu reduciranje jednog takvog misterioznog i fascinantnog fenomena samo na biološku i kronološku dimenziju. Otuda i njegova kritika, ne toliko medicine, koliko izbacivanje iz obzora smrti iz horizonta života, pa kaže: „ U mjeri u kojoj se (zdravstveni) sustav povećava u veličini i snazi, čovjek od njega očekuje da postane univerzalni iscjelitelj.

Roy navodi dalje kako je, od devetnaestog stoljeću, donesen zakon prema kojem se morao navesti uzrok smrti. Najčešći je bila starost. No kako se životni vijek sve više produljuje, gotovo se ne upisuje starost kao uzrok smrti pa Roy kaže: „Nitko (danas) ne umire od starosti. Smrt uvijek mora imati precizan uzrok, nefunkcioniranje jednog ili drugog organa – što sugerira da to nije manifestacija našeg smrtnog karaktera, već posljedica određene disfunkcije, koja se mogla spriječiti ili da ćemo u budućnosti znati kako to liječiti. To uzrokuje da se smrt čini sve manje potrebnim terminom zemaljskog života, a sve više i više kao neuspjeh zdravstvenog sustava, koji nije bio u stanju učiniti ono što je bilo potrebno za produženje života.“

Jesu li ljudi, kako se trenutno prepucavaju, umrli od korone ili s koronom, zapravo je glupa, promašena tema. S koronom ili bez nje, pravo pitanje nije, pa i u vrijeme korone, od čega ljudi umiru, nego za što ljudi žive. Ili su živjeli.

I, nećete vjerovati, ostat ćemo smrtnici i nakon korone.

dr. sc. Ivica Šola
Slobodna Dalmacija

Vijesti

Veličanstven Hod za život u Splitu: Nećemo eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih, niti eutanaziju…

Published

on

Nedjelja popodne u Splitu – petnaest tisuća ljudi okupilo se za zakonsku zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji i odaslalo političkim elitama jasnu poruku.

Građani se okupljaju u ovoj inicijativi jer im je svima zajedničko da se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava – piše Narod.hr

Hod za život, obitelj i Hrvatsku donosi promjenu.

Početak okupljanja ispred Crkve Gospe od Zdravlja /Kazališta

Danas se održao veličanstven skup – Hod za život u Splitu, a okupljanje je započelo u 18 sati na Trgu Gaje Bulata (HNK).

Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi

Brankica Boljat, članica organizacijskog tima Hoda za život u Splitu, naglasila je kako su se na ovogodišnjem Hodu okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava.

„Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Ne postoji pravo na prekid života, postoji samo pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi.

Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji! Želimo zakonom osigurati i zaštiti nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Kultura smrti ne može biti vizija nekog društva. Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Prekid života nerođenog dječaka ili djevojčice ranjava majku i oca djeteta i cijelo društvo.

Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Želim vas podsjetiti na nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi devet mjeseci i rodi. Danas mnogi parovi žele Ivana usvojiti i pružiti mu život u ljubavi, život kakav zaslužuje.

Nitko danas ne može reći da se Ivan nije trebao roditi! Upravo zato od Sabora, Vlade RH i nadležnih ministara tražimo da se u hitnu proceduru pošalje zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. To će spasiti život mnogim majkama i njihovoj djeci.“, naglasila je Boljat.

Mihaela Krajina: ”Imam dvoje s Downovim sindromom. To nisu greške ili zabune, to su moja djeca”

Svoje iskustvo na ovogodišnjem Hodu za život u Splitu podijelila je Mihaela Krajina, majka sedmero djece, od kojih je dvoje s Downovim sindromom. „To nisu greške ili zabune, to su moja djeca – Toni i Klara! Imati dvoje djece s Downovim sindromom nije lako. Drugačije je.

Sa zdravim djetetom uzimaš sve nekako zdravo za gotovo: jest će, govoriti, hodati, rast će i osamostalit će se. S djetetom s poteškoćama raduješ se svakom napretku, svakom poboljšanju zdravlja, svakoj operaciji koja je dobro prošla i ne znaš kako će to putovanje završiti. Uz moju djecu učim što je život i rastem u zahvalnosti za svaki darovani dan s njima. Zahvalna sam i za svu pomoć koju nam pružaju dobri ljudi. Onima koji znaju pružiti suosjećanje, ali i konkretnu podršku.

Raduj se životu! Život je radost! Ne pristajmo na kompromise kad je život u pitanju. Zdravi ili bolesni, svi smo ovdje sa svrhom. Niti jedan život nije suvišan. Ja sam jednako majka svih mojih sedmero djece. Bez razlike. Sindrom Down ne smije biti smrtna osuda. Trudnice ne trebaju zgražanje, nego ljubav i zaštitu. Majke i očevi bolesne djece trebaju pomoć, a ne sažaljenje. Život je radost i kad je lijepo i kad je teško. Za život se vrijedi boriti!“, poručila je Krajina.

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno!

Organizatori Hoda za život istaknuli su: „Znanost je potvrdila da 18. dan od začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi djeteta, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana smješka se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih – pobačaj, rođenih – eutanaziju. Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta.“

„Ljudski život je ono najvrijednije što imamo! Zaštitimo nerođeno dijete i njegovo majku! Tu smo za vas. Niste sami!“, istaknuto je danas na Hodu za život u Splitu.

(Croativ.net | Narod.hr) foto: Croativ.net, Narod.hr

Continue Reading

Vijesti

Uz tisućutu obljetnicu Hrvatskog kraljevstva: KRALJ TOMISLAV

Published

on

Kralj Tomislav je jedno od najvećih imena naše povijesti. Ipak, jako malo se spominje u Hrvatskoj, kako bi zapravo trebao… Nadamo se da će hrvatska država, a posebno udruge slijedeće godine dostojno obilježiti 1100. obljetnicu Hrvatskog kraljevstva!

Kralj Tomislav i kako ga vidi Umjetna inteligencija. Što kaže?

“Prvi hrvatski kralj, legendarni lik iz 10. stoljeća…

Je ste li znali – sa samo 18 Tomislav je sjeo na tron, ujedinjujući hrvatske zemlje pod jednom krunom.

Njegova vladavina je značila rođenje moćne hrvatske države … Tomislavova vojska je bila nepobjediva, srušio je mađarske osvajače, osigurao hrvatske granice s neviđenom snagom.

Tomislav je bio odani kršćanin, iskovavši čvrste veze s katoličkom crkvom. Njegova vjera ujedinjavala je narod i učvrščivala vlast. Hrvatska kultura je cvjetala kao nikad prije. Položio je temelje bogate kulture koja je izdržala do današnjih dana.

Tomislavovo naslijeđe živi i danas, kao prvi kralj, iscrtao je povijest, njega časte do današnjeg dana. Njegovi spomenici i kipovi su nicali po cijeloj Hrvatskoj… Povjesničari uče danas o njegovoj ponosnoj povijesti …

Tomislav nije samo povijesna ličnost, on je simbol moći i jedinstva, njegova ostavština je trajan duh i zalog hrvatskom narodu.

Pogledajte video… posuđen s profila Mate Lukića

Continue Reading

Vijesti

SPLIT 1937.

Published

on

Pogledajte ovu vrevu života na rivi u Splitu, 1937. godine… krasan video… hvala autoru…

Split 1937. – Isječak “isječka” iz dokumentarnog filma “Mediterranean Story: #2” (1951.)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved