Connect with us

Vijesti

IVICA ŠOLA: Obskurni Verhofstadt: Svijet sutrašnjice i NSP ne će se temeljit na državama-nacijama nego na imperijama: Kina, Indija, Rusija, Sjedinjene Američke Države…

Published

on

Prije nekoliko tjedana u jeku borbe za Brexit mnogima je ispod radara prošla rasprava u zapadnim medijima o budućnosti Europske unije. Ta se rasprava, istinabog, stalno vodi, no najnoviji naglasci te rasprave prvi put govore da Europska unija može opstati samo ako postane imperij. Na štetu država nacija.

Tako je prije nekoliko tjedana bivši belgijski premijer, sada europarlamentarac i član liberalno demokratske stranke, Guy Verhofstadt, na njihovom skupu u Engleskoj jasno rekao: “Svijet sutrašnjice je svijet imperija, to više neće biti svijet država-nacija; novi svjetski poredak temeljit će se na imperijima: Kina, Indija, Rusija, Sjedinjene Američke Države. Europljani i Britanci u takvom svijetu moći će braniti svoje interese i njihov okvir samo čvrsto se ujedinjujući u isti takav europski okvir.”

U tom kreiranju svijeta kao mnoštva imperija koji treba slijediti i Europa, Verhofstadtu je odmah dao za pravo Financial Times i drugi globalistički mikrofoni. Na istom tom tragu Europu vidi i Macronov ministar financija Bruno Le Maire, koji je taj projekt uoči zadnjih izbora ukoričio u obliku manifesta, knjige – piše Ivica Šola u Slobodnoj.

Taj scenarij centralizacije Europske unije i njene dedemokratizacije, gdje će moć koja odlučuje o našim životima biti u mraku i bez lica, nije nikakva teorija zavjere, on je od početka utkan u europski projekt. Naime, u komentaru za Le Figaro Coralie Delaume korijene ovog projekta vidi u sredini šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je Sud pravde Zajednice s dvije sentence, 1963. i 1964. godine, “europske ugovore uzdigao na ustavni rang”, bez da su konzultirane države nacije.

Ali, nasuprot Šolinom pisanju, ima i ovakvih ‘igara’… izvor: Daily Star

Kada su Francuzi i Nizozemci 2005. glasovali protiv Lisabonskog ugovora, to je jednostavno ignorirano, jer je federalizacija Europe ispod stola već šezdesetih bila zabetonirana. Nakon što su ugovori mutno uzdignuti na rang (europskog) Ustava slijedio je proces demokratskog deficita EU-a kao i sveukupne transparentnosti donošenja odluka i zakona. Lisabonski ugovor u tom smislu je ojačao debatni klub zvan Europski parlament, jedini parlament na svijetu koji nema principijelno zakonodavnu funkciju, pa nije jasno zašto se uopće zove parlament.

Nije jasno niti zašto se ovaj “parlament” zove “europski” jer europski narod ne postoji, već mu je funkcija kohabitacija nacionalnih predstavnika 28 država članica. Taj isti parlament nema mogućnost niti modifikacije ugovora, pa i onih u kojima su sadržani elementi ekonomske politike.

Kakav god bio sastav Parlamenta, dobili ih “suverenisti”, “populisti” ili aktualni “mainstream”, ništa se neće dogoditi, ključne odluke se događaju drugdje, u opskurnosti, iza leđa europskih naroda. Tako su nastali populisti, suverenisti, tako se dogodio Brexit, tako…

‘Kooperativni’ nastanak

Kako to euroelitisti ne skrivaju, svjedoči i činjenica da je bivši šef Europske komisije José Manuel Barroso javno definirao Europsku uniju kao “neimperijalni imperij”, u smislu da on neće nastati kao svi u povijesti, nasiljem i pokoravanjem, već “kooperativno”, kako je napisao Robert Cooper, koji ga je savjetovao i radio na stvaranju Europskog ministarstva vanjskih poslova. Od istaknutih bruxelleskih figura o tome je bila jasna i bivša “komisionarka” Viviane Reding, koja je više puta vrtjela poput pokvarene gramofonske ploče: “Postaje nužno posvijestiti činjenicu da više ne postoje interne nacionalne politike.”

Jasno je, dakle, da svijet kakav smo poznavali nestaje, da Europska unija kakvu smo poznavali nestaje, i to, da budem dosadan, nije nikakva teorija zavjere, već projekt koji nije teško uočiti.

Da nije izborna šutnja, ovaj tekst bih zaključio drugačije, no bit će prilike.

Stoga skrećem pozornost na jedan drugi problem u kojem je Europa sklopljena kao imperij, u svijetu sklopljenom kao skup imperija i hegemona, problem od kojeg se ježim. To je problem nestanka slobode i konačni trijumf Velikog Brata, odnosno kontrole nad ljudima i narodima, do sada neviđene u povijesti.

Naime, niti jedan imperij u povijesti nije imao na raspolaganju tako visoku tehnologiju, algoritme, umjetnu inteligenciju, sve ono što nazivamo posthumanom ili transhumanom erom. Kako je pokazao skandal Oxford Analytica, kako je pokazao slučaj Snowden, slučaj Assange, ono što ljudi smatraju širenjem prostora slobode, od interneta, preko društvenih mreža te tehnologije uopće, zapravo je širenje prostora kontrole i manipulacije ljudima.

Kada imate imperij s demokratskim deficitom, kada politička ili ekonomska moć izgubi lice, a na sve to dodate tehniku i tehnologiju, pokoravanje ljudi i država bit će takvo da će sloboda postati sinonim za kontrolu i obrnuto.

Nove generacije, hipnotizirane tehnikom i društvenim mrežama od kojih ne mogu misliti niti kritički analizirati, postat će puki plastelin, postat će mišljeni i analizirani misleći da misle i analiziraju, a čovjek kao takav će nestati, reduciran na konzumenta, bez memorije i identiteta. Kako se takav scenarij čini ne tako dalek, važno je umrijeti na vrijeme. Sretna nova godina! Ivica Šola/Slobodna Dalmacija

Vijesti

Starešina: “Ako poruči premijeru da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da nadležnost nije važna, pitam se – za koga sad radi Laura?”

Published

on

Nakon mnogih, u Rumunjskoj traljavo odrađenih postupaka pod američkim sponzorstvom, ali ne vidjevši aferu vlastitog brata, tešku 30 milijuna €, pitam se za koga, ova predstavnica Ceausescuove zlatne mladeži (kći komunističkog tužitelja) – danas radi?

Očekivala sam da će glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi za neslužbeni ulazak u hrvatsku izbornu kampanju pričekati barem raspisivanje izbora. Krenula je prije, intervjuom na televiziji N1 prošle nedjelje. Nemam uopće problem s time da Ured europskog tužitelja (EPPO) bude aktivan i u izbornoj kampanji. Naprotiv.

Novac iz europskih fondova toliki je mamac (i hrvatskim) klijentelističkim lobijima povezanima s izvršnom (političkom vlašću) da u Hrvatskoj teško nalazi put prema onima koji bi se njime koristili kao potporom razvoju, osobito kad je riječ o manjim i srednjim poduzetnicima.

Prečesto se njime potpomažu pašnjaci bez krava i ovaca, izmišljeni voćnjaci i tulipani, a bliskost vlasti u prednosti je nad kvalitetom projekta. I logično mi je i da uoči izbora europsko tužiteljstvo naloži neko zvučnije uhićenje kako bi poslalo poruku da nadzire trošenje europskog novca, da se prijevare i potkradanje ne isplate.

No očekujem da pritom ne izlazi iz svoje uloge zaštitnika europskog novca i nadzornika njegova trošenja te da se služi sredstvima primjerenima standardima kaznenih postupaka u demokratskim državama. A da se suzdrži od poteza koji ostavljaju dojam pokušaja političkog utjecaja na izbore.

Plenković treba ustrajati

Prozvavši nekoliko puta tijekom intervjua premijera Andreja Plenkovića za ‘podizanje dimne zavjese‘ jer je osporio EPPO-ovu mjerodavnost za istrage zloporabe novca na Geodetskom fakultetu, koji prema tvrdnjama hrvatske vlade nije bio iz fondova EU-a, nego iz hrvatskoga državnog proračuna, Kövesi je duboko zagazila u sferu politike.

Europska tužiteljica može sutra zatražiti uhićenje Andreja Plenkovića ako do njega vode tragovi nezakonitoga trošenja europskog novca. Ali nije primjereno da politički proziva predsjednika hrvatske vlade insinuirajući prikrivanje kriminala. I da pritom banalizira pitanje mjerodavnosti u pravosudnim postupcima, kao nešto nevažno. Jer za nju je, navodno, važno samo – je li se dogodila prijevara.

U zapadnoj je pravnoj tradiciji pitanje odgovornosti početna točka svakoga pravosudnog postupka, točka na kojoj taj postupak pada ili ide dalje. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ako Kövesi jednoga dana odluči pokrenuti istragu trošenja novca iz francuskog ili njemačkog državnog proračuna.

Hrvatska ima vrlo neugodna iskustva s banalizacijom pitanja mjerodavnosti u slučaju tužiteljica Haaškog suda (i Arbour i Del Ponte) i njihovim ‘misijama‘ pisanja povijesti i donošenja pravde, a da bi danas kao članica EU-a bez propitivanja mjerodavnosti prihvatila svaku aktivnost nove europske misionarke pravde. Zato se nadam da će Plenković u ovom slučaju ustrajati u zaštiti nacionalnoga pravosudnog suvereniteta. I da bi učinio isto da je riječ o Sandri Benčić ili Ivanu Penavi, a ne o Nini Obuljen Koržinek. S druge strane, bilo bi mi drago vidjeti i što više EPPO-ovih postupaka zbog zloporabe europskog novca koji se zasnivaju na čvrstim dokazima, prikupljenima praćenjem tragova novca, a ne na medijskoj distribuciji privatnih poruka.

Za koga sad radi Laura?

Danas, u vrijeme pojačanoga ruskoga hibridnog rata i pokušaja utjecaja na izbore u Europi, osobito je važno da (i) glavna europska tužiteljica djeluje striktno unutar svojeg mandata. U slučaju Kövesi to je dodatno važno jer njezino obiteljsko i profesionalno nasljeđe u Rumunjskoj pozivaju barem na oprez. Kći rumunjskoga javnog tužitelja iz vremena Ceauşescua i juniorska košarkaška reprezentativka (oboje upućuje na bliskost komunističkoj dubokoj državi) ekspresni profesionalni procvat doživjela je nakon 2000., pod okriljem američke administracije koja je od nje napravila ikonu borbe protiv korupcije u Rumunjskoj.

Optužila je Kövesi mnogo vladinih dužnosnika. No suđenja su pokazala da su joj predmeti bili odrađeni traljavo, na krilima politike i medijskih kampanja, uz pomoć obavještajnih službi. Mnogi su poslije pali na sudu, uključujući i postupak protiv bivšeg premijera Victora Ponte, kojeg je 2016. natjerala na ostavku.

No sumnjivu klijentelističku aferu svojeg brata Sergiua Lascua, člana Uprave rumunjskoga državnog distributera plina Trasgaza, i njegove supruge, tešku tridesetak milijuna eura, nije primijetila. Odrađena američka antikorupcijska agenda u Rumunjskoj donijela joj je imenovanje na dužnost glavne europske tužiteljice. Ne vjerujem u tužitelje koji djeluju kao produžena ruka politike. Zato, kada Kövesi poruči hrvatskom premijeru (ma tko bio) da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da mjerodavnost nije važna, ja se pitam – za koga sad radi Laura?

Višnja Starešina / Lidermedia

Continue Reading

Vijesti

Misteriozan nestanak britanske princeze Kate povlači mnoga pitanja

Published

on

Velika Britanija, čini se, ima običaj malo-pomalo izgubiti nešto ili nekoga s radara – prvo je nestao špijun zbog kojeg su Britanci zaoštrili odnose s Rusijom, a onda je “mrak” progutao i najpopularnijeg člana kraljevske obitelji – pišu srbijanski mediji.

Princeza o kojoj se mjesecima nitko nije javljao, iznenada preminuli plemić i markiza čudnog prezimena koja bi mogla imati aferu s prijestolonasljednikom ovih su dana u središtu medijske pomame u Velikoj Britaniji.

Scenarij pomalo nalikuje zapletima romana Agathe Christie, samo što, na zgražanje znatiželjne javnosti, genijalni Hercule Poirot ovoga puta ne može riješiti misterij koji se događa na kraljevskom dvoru. Umjesto brkatog detektiva, takvim se slučajevima u stvarnosti bave operativci MI6.

Za razliku od Poirota, oni su još uvijek skloniji skrivanju informacija nego otkrivanju, pa su tako već godinama dio još jedne velike misterije koju je mogla napisati i Agatha Christie – misterija nestanka špijuna Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije.

Britanska princeza Kate zadnji put je viđena u javnosti 25. prosinca, a onda je iznenada objavljeno da će nekoliko mjeseci biti izvan javnosti zbog “operacije abdomena”.

Kensingtonska palača, međutim, uporno odbija pružiti “dokaz života” Kate Middleton – javnost je preplavljena, a točka vrenja dosegnuta je kada je na Instagram profilu kraljevskog para objavljena fotografija princeze s djecom, što govori agencije ubrzo povukle kad su shvatile da je priča o fotomontaži.

Je li princeza živa? Gdje je otišla? Ima li njezin nestanak veze sa smrću Thomasa Kingstona, bivšeg dečka njezine sestre, a sada muža sestrične princa Williama? Kakvu ulogu u tome igraju modrice koje se vide na Williamovom vratu i njegovo povlačenje s nekoliko javnih događaja? Tko se u njezino ime putem Instagrama ispričao zbog uređene fotografije?

I ima li sve to veze s markizom od Cholmondeleyja, bivšim Kateinim prijateljem, za kojeg se sumnja da je u nešto bližem prijateljstvu s princem Williamom?

Pitanja se gomilaju, odgovora nigdje, a teorije zavjere rastu na društvenim mrežama dok obožavatelji princeze pozivaju da se ona “oslobodi”. Pokret “slobodne Kate” polako zaživljava i na internetskim platformama, kao što se svojedobno dogodilo kada su obožavatelji Britney Spears, baš u virtualnom svijetu, krenuli osloboditi slavnu pjevačicu očevog nametnutog skrbništva.

Ako je princeza doista nestala, javnost doista ima razloga strahovati za najpopularniju članicu kraljevske obitelji. Ne bi bilo prvi put da su Britanci izgubili svoju “narodnu princezu”, a ne bi bilo ni prvi put da su spomenuti špijuni MI6 “izgubili” nekoga na koga su trebali paziti.

Već godinama je nemoguće pronaći obitelj Skripal, oca i kćer, Sergeja i Juliju, unatoč tome što Britanija i njeni saveznici njihovo trovanje, navodno nervnim plinom “novičok”, koriste za antirusku propagandu.

Naime, dok je služio u Oružanim snagama Rusije, sredinom devedesetih, Skripal je bio regrutiran od strane britanskih obavještajaca kako bi im prenio državne tajne. U Rusiji je 2006. godine osuđen na 13 godina zatvora jer je agentima MI6 tajno proslijedio imena ruskih agenata koji su tajno djelovali u Europi. Četiri godine kasnije pomilovan je i razmijenjen, a potom je dobio azil u Britaniji gdje je počeo raditi za britansku obavještajnu službu.

Nakon trovanja, odnosno otpuštanja iz bolnice, Skripalu se gubi svaki trag. I ne samo to, britanske tvrdnje o ruskoj krivnji nikad nisu dokazane, već su bivši špijun, kao i njegova kći Julija, potpuno nestali s radara. Isto kao Kate.

Godine 2019. majka Sergeja Skripala zatražila je od ruske policije da njega i njegovu kćer Juliju proglasi nestalima. Prema riječima Viktorije, Skripalove nećakinje, ona je zadnji put razgovarala sa svojom rodbinom 24. srpnja 2018., te naglašava da se postupci Ujedinjenog Kraljevstva “mogu smatrati otmicom ruskih građana”.

Ona smatra da London koristi Juliju Skripal kao taoca za promicanje svojih interesa, a kako piše Izvestija, “trovanje” Sergeja Skripala i njegove kćeri bilo je potrebno Ujedinjenom Kraljevstvu za zaoštravanje odnosa s Ruskom Federacijom.

Stoga je moguće da je Zapad, a posebice sama Velika Britanija, mogla inscenirati trovanje njezine rodbine vojnim nervnim agensom kako bi nametnula antiruske sankcije i destabilizirala međunarodnu situaciju.

Viktorija Skripal je ranije tvrdila da se Julija, a možda i njen ujak, ako je još živ, prisilno drže na teritoriju jedne od britanskih vojnih baza.

Britanski mediji, baš kao i u slučaju Kate Middleton, poprilično su škrti oko Skripalovog nestanka. Što se njih tiče, Julia i Sergei zapravo nisu nestali, kao što nije ni Kate. Navode da su Skripaljevi proveli dvije godine u sigurnoj kući MI6, a odatle su “odjahali” prema horizontu, u neku drugu zemlju pod nekim drugim identitetom.

Da britanske službe odbijaju provesti zajedničku istragu s Rusima i utvrđuju što im se dogodilo, a to je manje važno. Kao što je apsolutno nebitno što javnost ne vjeruje da su princezi potrebni mjeseci i mjeseci da se oporavi od operacije, jer je bila živa i zdrava, pozirala je samo 17 sati nakon poroda.

Ista se javnost, međutim, i dalje pita što se dogodilo sa špijunom ruskog podrijetla, o čemu svjedoče objave na društvenim mrežama, gdje mnogi Skripalov nestanak uspoređuju s nestankom princeze.

I glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova primijetila je neobičnu sličnost između dva misterija.

Kako je istaknula, Britanci u svemu odmah pronađu “novičok” i “ruku Moskve”, ali ne mogu pronaći princezu.

“Što sve nisu pronašli tisućama kilometara od Britanije, pa možda nađu kraljevsku osobu pred nosom.” Mislim da će, sudeći po trenutnom tempu, stići do subote. Možda će se Skripal konačno pojaviti negdje tamo, pored Kate”, zaključila je Zakharova.

Kad bi ih Poirot tražio, mogli bi se pojaviti. Do tada, teško da će britanski obavještajci iz MI6, kod kojih je svojedobno internirao i princezin suprug William, javnosti otkriti išta više od onoga što žele da mislimo i znamo.

“Jeste li svijetu pokazali Kate Middleton?” Jeste li pronašli obitelj Skripal?”, upitala je Zakharova Britance prije nekoliko dana. Nije dobila odgovor.

Umjesto toga, britanski mediji objavili su da je princeza Kate “napravila svoje prve korake natrag u život” – posjetila je svoju omiljenu farmu, izgledajući “sretno, odmorno i zdravo”. Nema fotografije princeze, ali ima izjava “očevidaca”.

“To su isti očevici koji su rekli ‘važne stvari’ o Salisburyju, Amesburyju i ‘novičoku’?” Čuo sam od drugih očevidaca da je na istoj farmi Sergej Skripal stajao za pultom i pakirao ručno rađene rezance. I sasvim slučajno, prošla je medicinska sestra iz berlinske klinike Charita, koja vikendom honorarno radi u tajnom engleskom kemijskom laboratoriju Porton Down.

Tajno je dala ekspresnu analizu Njenom Visočanstvu i otkrila ‘ruku Moskve’ i u tome. Naravno, još uvijek nema fotografija cijele ove pastorale. Zato su britanski tabloidi prisiljeni svoje tekstove popratiti starim slikama”, narugala se Zakharova ovom londonskom triku.

Continue Reading

Vijesti

Najveći muški svetac koji je ikada živio nije bio ni…

Published

on

Najveći muški svetac koji je ikada živio nije bio ni svećenik, ni biskup, ni đakon, ni pustinjak, ni redovnik nego suprug, otac i radnik – sv. Josip. (sv. Josemaria Escrivá)

Danas slavimo blagdan svetog Josipa, zaštitnika cijele Crkve i hrvatskoga naroda. Josip je bio pravedan čovjek dobra srca i velikog pouzdanja u Boga. Brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji.

Čovjek vjere i poslušnosti, vjeran čak i onda kada je poslušnost tražila od njega velike žrtve koje nije razumio. Slijedimo i mi njegov primjer i molimo za njegov zagovor jer svetost nije povlastica malobrojnih, nego poziv svima.

Sveti Josipe, brižni čuvaru Svete obitelji i zaštitniče cijele Crkve i hrvatskoga naroda, budi u nebeskoj slavi zagovornik svakoga od nas da u kušnjama života i teškoj borbi između dobra i zla ustrajemo na putu istine i ljubavi. Svojim svetim zagovorom izmoli za naše obitelji da budu Bogu odane, vjerne, pobožne i hrabre za sve životne kušnje; takve će biti jamstvo naše crkvene i narodne budućnosti.

Sveti Josipe, bdij nad našom domovinom i svim njezinim stanovnicima da nam bude blagoslovljeno prebivalište na putovanju u vječni život, gdje ćemo se jednog dana naći zajedno s Tobom, s tvojom svetom Zaručnicom i našom Majkom Marijom i sa svom nebeskom Crkvom u ljubavi, radosti i svjetlosti Presvetoga Trojstva: Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

fb/Z. G.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved