Connect with us

Vijesti

Izjave isusovačkog generala o Sotoni zahtjevaju službenu osudu

Published

on

Sotona “nije osoba”, već “način izvršavanja zla”, tvrdi vrhovni general isusovaca, otac Arturo Sosa (70) u razgovoru za časopis Tempi.it (21. kolovoza).

Sosa je inzistirao na truizmu da đavao “nije osoba kao što je čovjek osoba”, te nudi objašnjenje kako je Sotona “način na koji je zlo prisutno u ljudskom životu”.

Trenutni vrhovni general isusovaca zaključuje: “Đavao postoji kao simbolička stvarnost, a ne kao osobna stvarnost.” Još je 2017. godine Sosa pokušao prodati istu herezu.

Prema crkvenom učenju, svi anđeli, pa tako i pali anđeli, su „čisto duhovni stvorovi, imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja“ (Katekizam Katoličke crkve, br. 330). Izvor

Kako bi Crkva trebala reagirati kada jedan visoko rangirani dužnosnik javno iznese ovakve stavove? Kao odgovor nudimo komentar profesora kanonskog prava Edwarda Petersa objavljenog na njegovom blogu In the Light of the Law

Postojanje đavla kao osobne stvarnosti, a ne samo simbola zla, članak je vjere (Ott, Fundamentals of Catholic Dogma 126-131; CCC 395, 2851). Poricanje članka vjere element je kanonskog zločina hereze (CIC 751 iz 1983.), djela podložnog sankcijama sve do ekskomunikacije, otpuštanja iz klerikalnog staleža i / ili gubitka crkvene dužnosti (1983. CIC 1364, 194).

..zajedništvo s Crkvom, nakon krštenja i ulaska u Crkvu, kida se i povređuje bilo potpunim odbacivanjem istina kršćanske vjere ili otpadništvom, bilo odbacivanjem i nijekanjem nekih od kršćanskih istina ili krivovjerjem, bilo nepriznavanjem vlasti i uskraćivanjem podložnosti vrhovnom svećeniku Rimskom biskupu ili papi ili raskolništvom (kan. 751).

Otac Arturo Sosa, SJ., Vrhovni general Družbe Isusove, negira osobnu stvarnost vraga, opisujuća ga kao simbol zla, o čemu je i ranije govorio (članak u CNA ovdje, članak u Catholic Herald ovdje). Unatoč uvjeravanju o Sosino pravovjerje od strane glasnogovornika Družbe Isusove, koji se tad žalio da je patrova izjava izvučena iz konteksta, otac Sosa ipak govori u svoje osobno ime i to vrlo jasno. Mislim da njegove izjave zaslužuju odgovor, ne samo od blogera i teologa, već i od onih koji su ovlašteni za takva pitanja.

Postoje, priznajem, neki praktični problemi: s terminom “hereza” se već nekoliko desetljeća (možda i stoljeća) previše olako nabacuje uokolo, a sankcije ekskomunikacije i uklanjanje s dužnosti same po sebi imaju veliku težinu, no latae sententiae (automatski) postupak na koji se najviše oslanjaju, danas je kontroverzan u teoriji i u praksi, tako da malo tko u crkvenom vodstvu (uključujući većinu pravovjernih članova!) želi u takvim slučajevima “povući okidač”, a rezultat je takav da izjave poput onih koje je izrekao Sosa nailaze na mali, odnosno nikakav odgovor crkvenih vođa nanoseći tako neizbježnu štetu vjernicima.

Što učiniti?

Pio-benediktinski zakonik imao je zanimljivu odredbu koja je biskupima i nadređenima omogućavala poduzimanje mjere u očitim slučajevima krivovjerjaa da se ne pozivaju na svu strogost postupka ekskomunikacije: 1917. CIC 2315 je utvrdio kategoriju „sumnje u krivovjerje“ koja je omogućila crkvenim vlastima da zahtijevaju formalna pojašnjenja i / ili povlačenja izjave onih čiji su komentari zašli u krivovjerje, a da nisu odmah tražili da se pokrene potpuno kazneno gonjenje zbog hereze. Kada se ovi formalni zahtjevi za izmjenom ne bi uvažili, naravno da se tada mogao pokrenuti puni postupak o slučaj hereze. U standardnim komentatorima postoje dobre rasprave o “sumnji u herezu”. Nažalost, Canon 2315 Kodeksa iz 1917. nije zaživio u Kodeksu iz 1983. godine. Šteta, bio bi koristan u slučaju poput ovoga oca Sose.

Unatoč tome, uklanjanje “sumnje u herezu” kao kaznene kategorije ne oslobađa današnje biskupe od njihove dužnosti “da predlažu i objasne vjernicima istine vjere u koje se treba vjerovati” i “da zaštite integritet i jedinstvo vjere u koju se treba vjerovati “(CIC 1986.). Doista, biskupi su dužni biti “budni kako zloupotrebe ne bi upale u crkvenu disciplinu, posebno u pogledu službe riječi” (CIC 392, 1983.). Opće je poznato da je izraz “služba riječi” kod, ako tako hoćete, za crkveni nauk, koji uključuje i njezino učenje o osobnom postojanju anđela – dobrih i loših. Autoritativno, izravno suprotavljanje Sosinim osobnim, izravnim pogrješakama opravdano je očekivati, čini mi se, od onih koji su većinom odgovorni za službu riječi u svojim jurisdikcijama. U ovom slučaju radi se o dva autoriteta.

Prvi bi bio biskup u Riminiu (gdje je Sosa dao svoju posljednju izjavu), a koji bi dosad trebao imati „saznanje o, čini se, barem istinito, o deliktu“, naime, herezi, nakon čega „treba pažljivo ispitati osobu osobno ili neku drugu prikladnu osobu o činjenicama “(CIC iz 1983. 1412, 1717.). Po mojem mišljenju, propust u postupanju prema takvim informacijama koje su dostupne na javnom forumu predstavljalo bi narušavanje upravljačke dužnosti (vidi CIC 392, 1389 iz 1983.) Pored toga, Sosin mjesni biskup također je nadležan ispitati izjave isusovca kojim negira osobno postojanje vraga, a time, dovodi u pitanje i neke druge teme (CIC 1408 iz 1983.). Koliko razumijem, Sosino prebivalište je u Rimu.

+ + +

U crkvenoj praksi uvijek je bio kažnjavan prekršitelj zakona o communicatio in sacris. Tako je crkveni zakonik iz 1917. gledao gotovo kao heretika svakog katoličkog sudionika u bogoštovnim nekatoličkim činima (k. 1258). Onomu tko je bio osumnjičen zbog hereze, ako se radilo o običnom vjerniku, nakon jedne opomene bili su zabranjeni zakonski čini, a ako je bio svećenik, nakon beskorisno ponovljene opomene, bio je suspendiran a divinis (usp. kk. 2315 i 2316)

A prema CIC 2315 iz 1917. ako svećenik u roku od šest mjeseci od opomene i suspenzije ne promijeni svoj krivovjerni iskaz u potpunosti, „neka se smatra heretikom i podliježe kazni za heretike“. (QuoVadisCroatia)

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Vijesti

SAD NE BI DOZVOLILE DA TEKSAS BUDE PONOVNO NEOVISAN! “Dođite ga uzeti!”- kažu Teksašani

Published

on

– Teksas je prije 200 godina bio neovisna država, a i sada ima skupinu ljudi koji žele vratiti taj status, zagovarajući odcjepljenje od Sjedinjenih Država, koje nazivaju texit.

Zagovornici neovisnosti Teksasa ističu da bi taj dramatični potez, inspiriran brexitom, pomogao riješiti migracijsku krizu na granici i spor s Washingtonom oko toga tko kontrolira granicu s Meksikom.

Spor između demokratskog predsjednika Joea Bidena i republikanskog guvernera Grega Abbotta razotkrio je duboke podjele u Americi.

„Mi ovdje u Teksasu znamo da je jedini način da Teksas ima sigurnu granicu i razuman imigracijski sustav da to učini poput 200 drugih zemalja u svijetu i to kao samostalna neovisna nacija”, rekao je Daniel Miller, predsjednik Teksaškog nacionalističkog pokreta.

Miller inzistira da njegov pokret, utemeljen 2005., nikada nije bio toliko blizu ostvarenja svojeg cilja.

U 19. stoljeću Teksas je bio zapravo dio Meksika. Ali nakon rata za neovisnost, tzv. Teksaške revolucije, postao je suveren 1836. Samo devet godina poslije pridružio se Sjedinjenim Državama kao 28. savezna država.

Miller uspoređuje pokret za texit sa šokantnom odlukom o brexitu 2016. koja je dovela da izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije.

Rekao je da Teksas dijeli povijest i interese s ostatkom Sjedinjenih Država, ali, poput zagovornika neovisnosti španjolske regije Katalonije, smatra da središnja vlada ne razumije njihove probleme.

Dok se Amerikanci pripremaju za glasanje na predsjedničkim izborima u studenome, na kojima će najvjerojatnije birati između Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, pokret za neovisnost Teksasa želi da državna skupština donese zakon koji bi omogućio referendum o odcjepljenju.

Američki Ustav, međutim, to saveznim državama ne dopušta – naprotiv, secesija južnih država uključujući Teksas 1861. dovela je do Građanskog rata, najkrvavijeg u američkoj povijesti.

Teksašanin ili Amerikanac?

Secesionistički pokret u Teksasu postoji već dugo, ali je marginalan, rekao je Joshua Blank, istraživački direktor pri Projektu za teksašku politiku Teksaškog sveučilišta u Austinu.

Kriza na granici između Teksasa i savezne vlade „stvorila je situaciju koju ta skupina zaista nastoji iskoristiti kako bi njihova stajališta izgledala vjerodostojnija nego što zapravo jesu”, rekao je Blank.

Misty Walters, 50-godišnja kućanica koja je nazočila Millerovu govoru u tipičnom teksaškom grill restoranu, rekla je da ljudi u državi smatraju da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci.

„Apsolutno smo izloženi invaziji”, rekla je, govoreći o rekordnom broju ljudi koji pristiže preko granice, većinom iz Srednje Amerike, što je postalo ključno pitanje u kampanji za predsjedničke izbore.

„Teksas se mora suprotstaviti i bolje zaštititi svoje građane”, rekla je.

Ispitivanje javnog mnijenja, koje je ovaj mjesec proveo Projekt za teksašku politiku, pokazalo je da 26 posto ispitanika smatra da su prvo Teksašani, a potom Amerikanci, u odnosu prema 27 posto 2014., što statistički nije značajna promjena.

„To ne znači da 26 posto ljudi podržava odcjepljenje od Sjedinjenih Država”, istaknuo je Blank.

Ispitivanje Newsweeka provedeno ovaj mjesec pokazalo je da 67 posto Teksašana želi da država ostane dio SAD-a.

Separatistički pokret velikim dijelom potiče „ideja da postoji jednoobrazna američka kultura koju se često povezuje s bijelom bojom kože”, rekao je Blank.

„I s obzirom na krizu na granici, to budi strahove u ljudima kojima je takva ideja američke kulture valjana”, dodao je.

„Dođite ga uzeti”

U gradu Eagle Pass na dalekom jugu Teksasa, guverner Abbott preuzeo je vojnu kontrolu nad područjem zvanim Shelby Park kod rijeke Rio Grande koja razdvaja Teksas od Meksika. Oko tog područja vodi se spor sa saveznom vladom.

Guverner, koji optužuje Bidenovu administraciju da ne uspijeva zaustaviti mnoštvo ljudi koji ulaze u državu, postavio je duž dijelova granice bodljikavu živu.

Biden je tužio Teksas inzistirajući da je kontrola granice oduvijek bila pod saveznom jurisdikcijom.

Miller, vođa pokreta za neovisnost, uspoređuje sadašnju situaciju s događajima 1835. kada je Teksas još bio dio Meksika.

Teksas je odbio vratiti top koji mu je Meksiko posudio i istaknuo je zastavu na kojoj je pisalo „Dođite ga uzeti”, potaknuvši uspješan teksaški rat za neovisnost.

Kao i u slučaju topa, napetosti oko parka u Eagle Passu dio su puno većeg problema, rekao je Miller.

On je to ocijenio simbolom „razrušenih odnosa između savezne vlade i država”.

No za razliku od rata s Meksikom, ili Građanskog rata, Millerovi ljudi misle da bi se secesiju ovaj put moglo provesti mirnim putem.

Blank to ne smatra vjerojatnim.

„Teksas se ne bi mogao mirno odcijepiti. Sjedinjene Države ne bi pregovarale s njima po povoljnim uvjetima.” – pišu Mediji.

Continue Reading

Vijesti

Z. Vukman: Što nam čeka ovoga ljeta? Veliku rusku ofanzivu? Bakterijsku pandemiju? Izvanredno stanje u SAD-u…?

Published

on

Zoran Vukman na svom fb profilu projecira moguće događaje u ovoj godini…

Ukratko, nekoliko ozbiljnih pretpostavki, kaže Vukman:

1. Mislim da će Rusija pokrenuti s početkom ljeta 2024.g. veliku ofenzivu na čitavoj ukrajinskoj bojišnici i da će krenuti na Kijev.

2. Svijetu latentno prijeti bakterijska pandemija. Ako bi došlo do epidemijske pojave bakterije rezistentne na svaki antibiotik, ljudi i djeca bi umirali od običnih upala kao i prije Flemingova otkrića penicilina. No zastrašujuće je što WHO uopće više i ne računa s antibioticima. Bilo bi logično da znanstvenici istražuju kako iznaći antibiotski odgovor na rezistentne bakterije a ne praktički pripremati svijet na odustajanje od antibiotika!? U Davosu u siječnju tema jednog panela je bila: svijet nakon antibiotika. Ne znam kako je mnogima promakla zlokobnost takve ideje. Penicilin je najveći posljednji izum u medicini koji je spasio mnoge živote. Zar će djeca sutra umirati opet od obične bakterijske upale grla!? Antibiotici se sve manje proizvode. To što su neke bakterije otporne na njih znači da treba naći lijek a ne prestati proizvoditi antibiotike. Bez penicilina je to nemoguće!

3. U Americi je za očekivati neko izvanredno stanje, bilo “plandemijsko” bilo u pogledu nemira i meteža druge vrste ili novih “lockdowna” jer je “dubokoj državi” cilj kontrolirati predsjedničke izbore u studenom 2024., svakako, svim sredstvima onemogućiti pobjedu Trumpa. Biden je potpuno dementan, zato je bitno tko će mu biti novi potpredsjednički kandidat/kandidatkinja. Ta osoba bi u slučaju Bidenova reizbora, nakon njegova odstupanja zbog zdravstvene nesposobnosti postala predsjednik/predsjednica. Michelle Obama?

4. Ljeto ’24. ili jesen ’24. nose u sebi zlokobni tajming za novu plandemiju ili za okidač Trećeg svjetskog rata. Odgovara i Zapadu i Istoku. Rusima je vremenski ključno krenuti na Kijev dok je nesposobni Biden formalno na vlasti, a Pentagonu iz drugih razloga – veliki rat, globalni kaos da bi sredili stanje kod kuće. Nerealno je očekivati regularnost američkih predsjedničkih izbora.

5. Ako bi parlamentarni izbori u Hrvatskoj bili u svibnju ’24., ili tijekom ljeta onda bi to značilo da je situacija izvanredna i da Plenković zna ono što mi ne znamo i priprema se za novu fazu globalne agende, je li to rat NATO-a i Rusije, pandemija ili nešto treće, vidjet ćemo.

Kako god bilo, nadam se da su sve ovo samo pretpostavke.

O Kini, Tajvanu i Bliskom istoku nisam ni govorio, samo Bog zna što će tek tamo biti.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved