Connect with us

Vijesti

IZNUDA? SAD zahtjeva da joj prodaju TikTok? Strahuju za nacionalnu sigurnost ili…!?

Published

on

TikTok ratovi se zahuktavaju. Bidenova administracija je navodno postavila ultimatum kineskoj kompaniji Bytedance da mora prodati aplikaciju za društvene mreže ili se suočiti sa zabranom u SAD-u.

TikTok je podložan sve većem pritisku američkih političara koji tvrde da je aplikacija, koja je bila najviše preuzimana na svijetu 2022. godine, sve veći rizik za nacionalnu sigurnost, zbog svog kineskog porijekla. Koristeći logiku krivice po udruženju, tvrdi se da bi TikTok mogao prenijeti podatke svojih korisnika kineskoj vladi. Ovo nikada nije dokazano, direktno ili indirektno. Riječ je o nabujanoj ‘potencijalnoj’ opasnosti zasnovanoj na neobuzdanoj paranoji koja je zahvatila Washington u vezi sa svim stvarima u Pekingu.

U ovome, Bidenova administracija još jednom pokazuje svoju nesposobnost i nespremnost da izazove, obuzda ili demonstrira razum protiv najgorih elemenata makartizma u američkim političkim krugovima. Umjesto toga, ti elementi su prihvaćeni radi političke dobiti. Sada administracija želi nastaviti tamo gdje Trump nije uspio i iznuditi prodaju TikToka pod prijetnjom zabrane.

Washingtonovo držanje na TikToku je poput gangstera: „Imate lijepu aplikaciju za društvene mreže. Bila bi šteta da mu se nešto desi.” Strahovi o “nacionalnoj sigurnosti” su površan izgovor koji prikriva pravi razlog iza svih američkih odluka u vezi s Pekingom: nesposobnost Washingtona da prihvati konkurenciju. Ugroženo je sve kinesko što se smatra uspješnim ili ‘nadmašiti Ameriku’, bilo da se radi o političkom utjecaju u globalnoj areni ili uspješnom tržišnom proizvodu.

SAD su ciljale širok spektar kineskih kompanija sa suvišnim, oportunističkim i potpuno nepoštenim tvrdnjama kako bi poništile njihove tržišne udjele. Najčešća rečenica je ista ona koja se trenutno koristi protiv TikToka – o tome da je “prijetnja nacionalnoj sigurnosti”.

Ove tvrdnje uvijek uključuju navodnu vezu s kineskom vladom i tvrdnju da se data aplikacija, usluga ili proizvod koristi za špijuniranje Amerikanaca, što nikada nije dokazano. Tvrdnje su često duboko iracionalne, kao što su nedavne tvrdnje o nadzoru kroz frižidere ili teretne dizalice .

Kada argument nacionalne sigurnosti nije dovoljan, Bidenova administracija naoružava pitanje “zloupotrebe ljudskih prava”, kao što je to učinjeno s kineskim solarnim panelima, čiju dostupnost Washington pokušava ograničiti u zemlji kao dio svoje zelene agende ‘made in America’ , umjesto toga preferirajući domaće alternative. SAD, opet bez dokaza, navode da su paneli proizvedeni prisilnim radom u autonomnoj regiji Xinjiang. Ali slika je ipak jasna: uvijek se radi o tržišnom udjelu i američkoj dominaciji, a bijes je proizveden kao način stvaranja podrške za sankcije.

Ali TikTok je drugačiji. Ona se etablirala kao aplikacija broj jedan u svijetu za društvene mreže i koristi je preko 100 milijuna Amerikanaca. Toliko je uspješan da bi ga jednostavno potpuno zabraniti bila krajnje nepopularna odluka.

Dakle, u dva navrata sada politika nije bila jednostavno, da se odmah riješi, već da se koristi politička moć da se pokušaju natjerati kineski vlasnici aplikacije da je prodaju Americi. Drugim riječima, TikTok je bio toliko dobar u gutanju američkog tržišta da Kina zapravo nema pravo posjedovati ga, a aplikacija poput ove bi trebala biti američka.

Takav potez je u suprotnosti sa svime za šta se SAD izjašnjavaju. Iako je Facebook zabranjen u Kini, kako bi Washington i mediji reagirali na zahtjev Pekinga da Facebook proda cijeli svoj rad u Kini jednoj kineskoj kompaniji za pravo rada na njenom tržištu?

Reakcija bi bila eksplozivna i bilo bi optužbi za kinesku ‘ekonomsku prinudu’, ‘maltretiranje’, zloupotrebu državne vlasti, itd. Isto vrijedi i ovdje: SAD aktivno potkopavaju duh slobodnog poduzetništva, slobodu govora i vladavinu prava pokušavajući zahtijevati da firma proda cijeli svoj posao. Da Kina pristane na ovaj ishod ne bi bilo ništa drugo do poniženje i prihvaćanje mjesta ispod SAD-a. Drugim riječima, sve što Kina napravi da je dobro treba joj uzeti, a ona nema pravo na vlastiti uspjeh.

Kina bi trebala odmah blokirati Bytedance da prodaje TikTok pod bilo kojim okolnostima. Ako SAD žele to zabraniti, neka samo napreduju i to učine, dopuštajući tako generaciji mladih ljudi da uvide realnost antikineske histerije koju Bidenova administracija aktivno prihvaća. U tom slučaju, Biden bi trebao pretrpjeti političke posljedice toga. Americi se ne smije i ne smije dozvoliti da pobijedi u tome. Arogancija Washingtona je za prezir, ali ovo nije ništa drugo do pljačka (Mišo T./Logicno)

Autor: Timur Fomenko

Vijesti

Postoji li đavao?

Published

on

Kako bi odmorio oči od kindlea, sinoć sam po kući tražio neku knjigu ‘tvrdih korica’ za lagano čitanje prije spavanje. Na polici sam naišao na Obred od Matta Baglioa pa sam pomislio, ajde film nije bio tako loš pa ako je pisano prema istinitom događaju moglo bi biti zanimljivo- i dakako bolje od filma.

Sigurno ste upoznati s pričom o egzorcistu, ali ono što me zapanjilo na samom početku knjige jest razdoblje kada glavni lik dobije poziv od biskupa da pohađa tečaj za egzorciste u Rimu, a u to doba, dakle nakon Drugog vatikanskog koncila, došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovno ili ne.

Sve do 1960.-ih u Crkvi gotovo da nije bilo nikoga tko nije vjerovao u to da je đavao zli duh, tj. pali anđeo, da ga je stvorio Bog i da ima stanovite moći i slobodnu volju.

Čitajući daljnje retke nisam se mogao oteti dojmu kako slični argumenti u raspravama koje se odvijaju danas između liberalne i konzervativne struje u Crkvi imaju istu pozadinu u ovom ključnom pitanju – dakle, postoji li đavao ili ne?

Autor knjige nam daje objašnjenje:

U ranoj se Crkvi na đavla gledalo kao na vođu silna mnoštva demona udruženih u borbi protiv „zajednica vjernih“ koju su predstavljali apostoli i ostali Kristovi učenici. Sv. Augustin će kasnije o ovomu sukobu govoriti u terminima borbe između „dva grada“ nastale u vrijeme kada je Bog stavio anđele na kušnju. Kao posljedica toga kršćani su morali biti stalno na oprezu i čuvati se ovoga neprijatelja koji je činio sve ne bi li uništio čovječanstvo i time se osvetio Bogu. Najvažnije oružje kojim se đavao koristio u ovome ratu bile su razne vrste napasti; u posebnim okolnostima, međutim, kao što piše u Novom zavjetu, đavao je mogao i izravno napasti čovjeka, i to na način da zaposjedne njegovo tijelo. U takvim je slučajevima jedini lijek bio egzorcizam.
O važnosti istjerivanje zloduha jasno svjedoče prvi obredi krštenja pri kojima su budući krštenici neko vrijeme bili svakodnevno podvrgnuti formalnu izgonjenju zloduha i tom su se prilikom morali odricati Sotone (pri obredu krštenje od vjernika se i danas traži odricanje od Sotone).

Unatoč golemoj važnosti istjerivanje zloduha u ranoj Crkvi, između „liberalnih“ i „konzervativnih“ teologa 1960-ih došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovce. Budući da Crkva pristupa definiranju istine pomoću dvaju različitih elemenata – pomoću božanske objave (Biblije) i pomoću predaje (koja tu objavu tumači) – obje su se strane u sukobu služile mješavinom povijesnih i biblijskih dokaza, nastojeći dokazati da su u pravu.

Liberalima nije išlo u glavu da je Crkva spremna i dalje vjerovati u postojanje nevidljivih duhova“ ili da je đavao „osoba“, pogotovo nakon što je napredak znanosti i ljudskoga uma jednoznačno pokazao da je osnova za ova vjerovanja odavno zastarjela. „Ne možemo se koristiti električnom rasvjetom i radijom te očekivati pomoć od suvremene medicine kada smo bolesni“, pisao je Rudolf Bultmann 1969., „i istodobno vjerovati u duhove i u čudesa o kojima govori Novi zavjet.

Polazeći od Biblije, analizirali su svetopisamske odlomke u kojima se spominje đavao i istaknuli njihovo alegorijsko značenje – držeći ih književnom doskočicom kojom su se pisci evanđelje poslužili u želji da istaknu moć što je zlo ima nad svijetom. I dok Isusovo djelovanje jasno svjedoči da je barem on vjerovao u postojanje đavla, đavlovu su opstojnost odbacivali kritičari poput Herbert Haaga, Basavan Iersela i Henrya Ansgara Kellya, koji su tvrdili da je on jednostavno bio onodobni ekvivalent suvremenomu stručnjaka za publicitet koji je jednostavno riječima prenosio svoju poruku kulturno zaostalu društvu.

Konzervativcima se činilo da ovakva tumačenja ne samo što iskrivljuju Sveto pismo, već da u potpunosti zanemaruju davnašnju tradiciju koju su utvrdili apostolski oci. Ako Crkva nikada u prošlosti nije izrekla svoj stav o postojanju đavla koji bi obvezivao sve kršćane, razlog tome jest taj što to nikada nije ni trebala učiniti; Crkva nikada nije sumnjala u to da đavao postoji. Osporavati ovaj nauk, isticali su oni, znači dovesti u pitanje vjerodostojnost Crkve kao takve. Ako je Isus doista Sin Božji, u što svi kršćani vjeruju, zašto bi on svoje učenike doveo u zabludu zapovijedajući im da izgone zloduhe ako takva bića ne postoje?

U međuvremenu, iako je obrana vjere pozivanjem na tradiciju bila u suglasju s naučavanjem crkvenih otaca, u čemu su posebno prednjačili konzervativci, sve je veći broj svećenika držao njihova stajališta srednjovjekovnim i zastarjelim te protivnima duhu vremena – donosi QuoVadisEcclesia.

Na kraju je pobijedilo ovo drugo shvaćanje budući da je sve veći broj svećenika vrijeđalo ne samo rasprostranjeno prihvaćenje modernističkoga svjetonazora, već i stanovita vrsta egzistencijalnoga relativizma koja je uzela maha kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora: iako nisu odbacivali službeno naučavanje Crkve, većini se svećenika ovakav pristup đavlu činio sporednim pitanjem na koje „ozbiljan i trijezan“ svećenik ne bi smio gubiti vrijeme. Obistinila se, zaparavo, Baudelaireova čuvena rečenica: Đavao je na koncu uvjerio čovječanstvo da više ne postoji.

Continue Reading

Vijesti

“NEKA BERLIN IZGORI!” Ovako su Hrvati dočekali nogometne mađioničare

Published

on

Poslušajte himnu koju je 50 tisuća Hrvata pjevalo na stadionu u Berlinu prije utakmice Brazil – Hrvatska.

18 godina poslije, očekujemo istu podporu, pa da cijeli svijet vidi kako se navija za hrvatsku reprezentaciju.

Neka Berlin izgori – kaže se u komentaru fb profila Kratki korner.

Continue Reading

Vijesti

IDEALNO ZA LJEVICU I HDZ Hrvate očito ne zanimaju izbori za EP

Published

on

Hrvate očito ne zanimaju izbori za Europski parlament: Znatno lošija izlaznost nego što je bila prije pet godina

Mjereno postotcima, Gospić je u nedjelju prijepodne imao najbolji odaziv na europske izbore, u sjedištu Ličko-senjske županije glasovala 12,4 posto, s druge strane, u Bjelovaru,  Rijeci i Dubrovniku to je učinilo manje od sedam posto birača.  

Foto: icv

Generalno gledano, hrvatski birači pokazali su u nedjelju prijepodne slabo zanimanje za europske izbore. Od mogućih 3 milijuna 731 tisuću birača do 11, 30 sati glasovalo ih je nešto više od 254 tisuće, odnosno 7, 69 posto, objavilo je Državno izborno povjerenstvo (DIP).

 To je slabije u odnosu na izbore od prije pet godina, kada je Hrvatska bila među zemljama s najlošijim odazivom u Europi, a kada je u isto vrijeme glasovalo 9, 93 posto birača.

 Dobar odaziv u Gospiću, vjerojatno, se može pripisati činjenici da njegovi birači, njih oko 10. 500, danas, osim 12 europarlametaraca biraju i gradonačelnika i njegova zamjenika.

 Ličko-senjska županija po odazivu prednjači među županijama, do podneva je glasovalo 12 posto Ličana, slijedi ju Karlovačka županija (9 posto) i Grad Zagreb (8, 77).

Najmanji odaziv je u Međimurskoj (šest posto), Virovitičko-podravskoj (6, 57 posto) i Brodsko-posavskoj (6, 64 posto).

 U istočnoj Australiji, na biračkim mjestima u Canberri, Sydneyu i Melbournu izbori za 12 hrvatskih europarlamentaraca su završeni u 11 sati po hrvatskom vremenu. Ta su mjesta, naime, otvorena u subotu u 23 sata po hrvatskom, odnosno u 7 sati po lokalnom vremenu.

Izborni dan proteče uredno, a izborna šutnja krši se neusporedivo manje nego na nedavnim parlamentarnim izborima, rekao je za Hrvatski radio član i glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski. 

Pritužbe na kršenje uglavnom se odnose na objave na društvenim mrežama, poruke mejlovima, a neki su se građani pritužili da su im jutros u poštanske sandučiće ubačeni letci nekih kandidata.

DIP će to obrađivat idućih dana i tjedana i vidjeti što je, a što nije kršenje izborne šutnje i što će dalje proslijediti DORH-u, rekao je Hojski.

Brojni političari požurili su na birališta gdje su ih čekali predstavnici medija. Uglavnom su dolazili u pratnji partnera, a neki su tom prilikom dali kratke izjave u kojima su pozivali građane da obave svoju dužnost i odazovu se na izbore.

Komentar: Ova situacija se čini idealna za velike stranke i lijeve ekstremiste koji imaju dominantmo lijeve medije i baze aktivista.

Sada razni fred-ovi mogu bez otpora kao u Francuskoj, pisati deklaracije za ubijanje nerođene djece kao ljudsko pravo, kroz EU parlament…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved