Connect with us

Vijesti

Jack KERWICK: PCR test i lažni pozitivni rezultati

Published

on

U nedavnom eseju, tvrdio sam da ni SARS-CoV-2, “koronavirus” niti njegova uzročno-posljedična bolest poznatija kao COVID-19, nisu utvrđeni prema znanstvenim protokolima koji već dugo postoje kako bi se demonstrirale takve vrste stvari.

Skeptici će postaviti dva pitanja:

(1) Kako objašnjavate sve te ljude pozitivne na COVID testiranjima?

(2) Od čega svi ti ljudi razbolijevaju i umiru?

Dobra pitanja. U ovom eseju ću odgovoriti na prvo. Drugim ću se pozabaviti u budućem eseju.

POZITIVAN REZULTAT NA COVID TESTU

Za početak, neki ljudi, osobito u prvih nekoliko mjeseci ovog jadnog poglavlja u povijesti naše zemlje, nisu uopće bili testirani. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) dali su upute liječnicima da identificiraju COVID pacijente na pod pretpostavkom da imaju virus. Bolnice koje su se pripremale za nalet COVID pacijenata obustavljanjem operacija i postupaka koje bi inače izvodili za pacijente s drugim bolestima opasnim po život pripremale su se za poplavu pacijenata koja se nikad nije dogodila.

Dakle, s hitnim službama u čitavoj zemlji bez uobičajenog protoka pacijenata, administratori su imali toliko veći financijski poticaj slijediti CDC-ove smjernice, budući da su za svakog COVID pacijenta dobili 13.000 dolara, dok su za svakog COVID pacijenta kojeg su stavili na ventilator dobili 39.000 dolara.

Međutim, stavimo sve ovo po strani i razmotrimo test, PCR test koji se koristi za određivanje COVID slučajeva.

Od samog početka, presudno je uzeti na znanje činjenicu da je su po prvi put ikada, počevši tek prošle godine, “slučajevi” radikalno redefinirani na način koji bi bio nezamisliv u veljači 2020. godine (mjesec dana prije nego što je Virus apokalipsa zahvatila svemir).

Za početak, kao što je gore navedeno, mnogi od tih “slučajeva”, prema CDC-u, uključivali su one pacijente koji su označeni kao “vjerojatni” nositelji virusa. To znači da su dijagnosticirani kao “slučajevi” u nedostatku bilo kakvog “potvrdnog laboratorijskog ispitivanja”. A svejedno su bili identificirani kao COVID “slučajevi”.

Štoviše, kod bilo kojeg drugog virusa ili bolesti, CDC nikad nije brojao kao “slučaj” samo pozitivan rezultat na testiranju. Drugim riječima, pozitivan rezultat medicinska ustanova nikad nije smatrala dovoljnom osnovom za utvrđivanje “slučaja”. Umjesto toga, da bi se nešto moglo računati kao “slučaj”, osoba je trebala biti bolesna i trebala je medicinsku pomoć, poput, recimo, hospitalizacije.

Međutim, u eri COVID-a, CDC je počeo akumulirati pozitivne PCR rezultate (o kojima će biti više riječi u nastavku) ljudi od kojih je velika većina vila “asimptomatična”, što znači da su se osjećali sasvim dobro, kombinirajući ih s pozitivnim testovima na antitijela ljudi koji su se također osjećali sasvim dobro: konačna suma, ovaj spoj uključio je sve “slučajeve”.

Čak je i Atlantic u svom članku “Kako je CDC mogao napraviti takvu pogrešku?” morao priznati (tim riječima) da je to, u najmanju ruku, bilo sve samo ne znanstveni način brojanja “slučajeva”.

Ipak, ono što Atlantic nije priznao jest da je način na koji CDC broji COVID slučajeve jednako racionalan kao i bilo koja druga shema manipulacije brojevima. Nadalje, to se pokazalo divlje uspješnim u prenošenju dojma znanstveno nepismenoj javnosti da broj slučajeva eksplodira.

Sad, što se tiče PCR testova: Postoje dva problema.

Prvo, kao što je Karry Mullis otvoreno primijetio: “Kvantitativni PCR je oksimoron.” Tko je bio Karry Mullis? On je bio izumitelj PCR testa. I za to je postignuće dobio Nobelovu nagradu za znanost. Što je pokojni dr. Mullis — koji je, zanimljivo (iako ne i iznenađujuće), prezirno okarakterizirao Anthonyja Faucija kao nesposobnog, prevaranta i lažljivca “koji ne zna ništa o ničemu i to bih mu rekao u lice!” — mislio tom karakterizacijom svog vlastitog izuma?

Godine 1996., Mullis se napao među onima koje je intervjuirao John Lauritsen (novinar nagrađen Emmyjem, koji je sebe opisao kao “anti-ratnog aktivista, gay osloboditelja, AIDS disidenta, izdavača i svestranog slobodnog mislilaca”).

Očito razgovor nije bio o SARS-CoV-2 i je li on uzrok COVID-19. Umjesto toga, radilo se o HIV-u i je li on uzročnik AIDS-a. Mullis je, poput Lauritsena i drugih znanstvenika koje je obuhvatio Lauritsenov esej, odlučno je odbacio dominantnu tezu, Lauritsen je objasnio zašto je Mullis porekao da njegov vlastiti test može otkriti HIV. Razlog neuspjeha u otkrivanju HIV-a je isti razlog za neuspjeh pri otkrivanju SARS-CoV-2. Vrijedi ga opširno citirati:

“PCR je namijenjen kvantitativnoj identifikaciji tvari, ali po svojoj prirodi nije prikladan za procjenu broja [virusa]. Iako postoji uobičajena zabluda da testovi virusnog opterećenja zapravo broje broj virusa u krvi, ti testovi uopće ne mogu otkriti slobodne, zarazne viruse; oni samo mogu otkriti proteine za koje se vjeruje, u nekim slučajevima pogrešno, da su jedinstveni za HIV. Testovi mogu detektirati genetske sekvence virusa, ali ne i same viruse” (naglasak dodan).

Lauritsen dalje objašnjava:

“PCR radi na način da selektira genetsku sekvencu i potom je silno pojačava. On može postići nešto ekvivalentno pronalaženju igle u plastu sijena; on može pojačati iglu u plastu sijena. Poput elektronički pojačane antene, PCR uvelike pojačava signal, ali također uvelike pojačava buku” (naglasak dodan).

Ono što se implicira jest da s obzirom na tom da je “pojačanje eksponencijalno, najmanja pogreška u mjerenju, najmanja kontaminacija može rezultirati pogreškama mnogih redova veličine”.

Lauritsen iznosi analogiju. “[Korištenje] testova virusnog opterećenja za procjenu virusne aktivnosti bilo bi poput pronalaženja nekoliko odrezaka noktiju; pojačavanje odrezaka noktiju u malu planinu odrezaka noktiju izmiješanu s ostalim smećem; a onda nailazi ‘stručnjak’ koji interpretira tu hrpu kao da ona predstavlja vod vojnika, potpuno naoružanih i spremnih na borbu.”

On zaključuje: “Ukratko, testovi virusnog opterećenja su prevara.”

Da budemo jasni, da, ovo je stav Lauritsena, ali je također i Karryja Mullisa, izumitelja PCR testa koji se sad tretira kao zlatni standard COVID testiranja.

Još uvijek postoji još jedan problem s načinom na koji se PCR test koristi i koji jamči njegovu potpunu bezvrijednost. Točnije, koji jamči da je broj “slučajeva” izgrađen na njemu potpuno netočan i, prema tome, besmislen.

Ove prošle jeseni, činjenicu da je možda čak 90% svih pozitivnih rezultata na testiranju lažno nije primijetio nitko drugi nego New York Times.

Prema smjernicama CDC-a i FDA, velika većina PCR testova provodi se na pragu 40 ciklusa. Dr. Michael Mina, epidemiolog s Harvarda koji je citiran u Timesovom članku, napominje da kad se PCR testovi provode u 35 ili više ciklusa, oni “mogu detektirati ne samo živi virus, već također žive fragmente, ostatke infekcije koji ne predstavljaju osobiti rizik — slično pronalaženju dlake u sobi dugo nakon što ju je osoba napustila.”

Julia Morrison, virologinja sa Sveučilišta Kalifornija koja je također sudjelovala u ovom ekspozeu neadekvatnosti trenutačnog PCR testiranja, otvoreno govori:

“Šokiralo me da ljudi detekciju virusa nakon 40 ciklusa smatraju pozitivnim rezultatom.”

Dr. Morrison inzistira na tome da bi 30 do 35 bilo “razumnije ograničenje”. Dr. Mina je rekao da bi “postavio prag na 30 ili čak manje”.

Većina ljudi nije svjesna ovoga, ali spuštanje praga ciklusa s 40 na brojku usporedivu s onom na koju su se pretplatili dr. Morrison i Mina predstavlja ogromnu razliku.

“Te bi promjene značile da bi količina genetskog materijala u uzorku pacijenata trebala biti 100 do 1.000 puta veća od trenutačnog standarda da bi test vratio pozitivan rezultat — ili barem onaj vrijedan djelovanja” (naglasak dodan).

Ono što ne bi trebalo biti iznenađenje za nikoga, članak Timesa nas informira da dr. Mina i Morrison “i drugi istraživači preispituju uporabu PCR testova kao osnovnog dijagnostičkog alata”.

Francuski istraživač Didier Raoult pokazao je da kad se PCR test provodi u 25 ciklusa, oko 70% uzoraka je bilo stvarno pozitivno — što znači zarazno. Međutim, kad se test provodio u 30 ciklusa, samo 20% uzoraka je bilo zarazno. U 35 ciklusa, samo tri posto uzoraka je bilo zarazno.

A što kad se test provodio iznad 35 ciklusa?

Nula uzoraka je bilo zarazno.

Čak je i Anthony Fauci, još u srpnju dok je bio u znanstvenom podcastu virologa sa Sveučilišta Columbia Vincenta Racaniella, priznao da prevladavajući standard daje lažne rezultate. Fauci je izjavio:

“Ono što se sad na neki način pretvara u standard” jest da “ako imate prag ciklusa od 35 i više… šansa za pouzdanu replikaciju [istinski pozitivan, za razliku od lažnog] su sićušne.”

Fauci dodaje da je “vrlo frustrirajući za pacijente, kao i za liječnike” kad se test provodi na pragu ciklusa, poput, “37”, jer “gotovo nikad ne možete uzgojiti virus na pragu ciklusa od 37“.

Fauci zaključuje: “Dakle, mislim da ako netko dolazi s 37, 38, čak i 36, morate reći, znate, to su samo mrtvi nukleotidi, točka” (naglasak dodan).

Prijevod: Lažni pozitivni rezultati.

I, stoga, beznačajni.

A opet, ako brojevi COVID slučajeva ne znače ništa, ako su svi oni “skuhani”, napuhani redom veličine, od čega se onda razbolijevaju i umiru svi ti ljudi?

To je pitanje s kojim ćemo se pozabaviti u sljedećem članku

Jack Kerwick/Townhall.com | Konzerva

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved