Connect with us

Vijesti

Je li Trump uistinu odgovoran za širenja virusa u SAD-u, a koliko su krivi njegovi ”ALEMKA I VILI”?

Published

on

Što je američki predsjednik napravio? Okružio se stručnjacima, prepustivši im da ga savjetuju. Sudeći prema javnim istupima dr. Anthonyja Faucija i Donalda Trumpa, američki je predsjednik slušao savjete svog glavnog imunologa (američke Alemke Markotić).

Jesu li onda za američke probleme s koronavirusom krivi eksperti? Jesu li baratali manjkavim informacijama? Jesu li namjerno lagali i imali neke skrivene namjere? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ulazimo u sfere nagađanja…
Piše: dr. sc. Igor Josipović

Koliko je teško biti predsjednik ili premijer, političar koji je na izborima dobio povjerenje naroda da ga ”vodi” – tj. da bude sluga naroda, što bi svaki predsjednik i političar trebao biti, upravo svjedoči trenutna situacija s globalnom pandemijom bolesti COVID-19, prouzrokovanom kineskim virusom. Kako bi se ponašao odgovorno, državnik mora na dnevnoj bazi donositi niz odluka, teških ili laganih, odluka u korist opće populacije ili nekih uskih interesnih skupina. Zato je teško biti državnik – donosi Promise.hr.

Pitanje koje se otvara ovim člankom je koliko je teško donijeti državničku odluku, bilo tijekom ”normalnih” vremena, bilo tijekom kriznih vremena, pogotovo ako znamo da je konačna odluka u rukama jednoga čovjeka, bio on predsjednik ili premijer. Teza teksta je kako je to nemoguće samostalno već samo uz tim savjetnika, koji su eksperti ili stručnjaci u svome području. Nemoguće je da ista osoba može samostalno uspješno upravljati zemljom s brojem stanovnika u rasponu do milijarde ljudi. Stoga je svaki predsjednik ili premijer okružen nizom ministara ili savjetnika u čiju ekspertizu mora vjerovati. Bilo ti iz područja ekonomije, obrazovanja, turizma ili zdravstva. Nitko ne može očekivati kako je jedna osoba sposobna samostalno donositi odluke bitne za funkcioniranje države, nitko nije toliko obrazovan da može znati sve o svemu.

Vratimo se na naslov teksta jer je motiv pisanja negativno gledanje medija i svjetske javnosti na državničko ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojega gotovo unisono svi optužuju da je loše vodio SAD kroz krizu. O Trumpu svatko ima svoje mišljenje i ono je ili crno ili bijelo. Stoga, čitajući ovaj članak pokušajte zatomiti vašu percepciju o njemu i ”uživjeti” se u samu ulogu predsjednika toliko velike države.

Početak je 2020. godine i već u siječnju dolaze upozorenja o pojavi opasne netipične upale pluća. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) do tada ne iznosi nikakva strašna predviđanja o opasnosti virusa, zaraznosti ili potencijalnom transferu s čovjeka na čovjeka. Kineske državne vlasti također umanjuju opasnost od novootkrivenog virusa. Kako su vijesti relativno umirujuće i nisu alarmantne, život je u SAD-u mogao teći normalno. Trump osniva Corona task force (savjetnički tim, nešto poput našeg Stožera) i uz  CDC (Center for desease control) i SZO počinje borbu s pandemijom. Je li Trump trebao drugačije postupiti ili pustiti ”da život teče normalno”?

Glavni savjetnik Trumpa svjetski je poznati imunolog dr. Fauci

U priču uključujemo savjetnike. Prvenstveno glavnog američkog imunologa, ”legendu” ako se tako može reći, dr. Anthonyja Faucija, svjetski poznatog eksperta na području imunologije, koji je svjetsku znanstvenu prepoznatljivost stekao neumorno radeći na otkrivanju lijeka za HIV. Fauci je od 1984. i predsjednik NIAID-a – Nacionalnog instituta za alergije i virusne bolesti, krovne organizacije u SAD po pitanju virusa i virusnih oboljenja. Isti dr. Fauci postaje u siječnju 2020. vodeći medicinski stručnjak (njihova Alemka MarkotićTrumpova corona task forcea i zaštitno lice borbe protiv kineskog virusa u javnosti. Osoba koja je čak dala kredibilitet Trumpovoj administraciju.

Kratko ćemo analizirati stavove i stručna mišljenja koje je javno iznosio doktor Fauci od početka krize do danas kako bi pronašli mogući uzrok problema. Stavove kojima se Trump vodio prilikom donošenja ključnih odluka tijekom krize. Tako 21. siječnja 2020., kako prenosi One America News program, govorio je mirnim tonom i kazivao kako ovaj virus moramo shvatiti ozbiljno, ali da on ne predstavlja veliku opasnost niti potencijalnu krizu te da se stanovnici SAD-a ne moraju previše uzbuđivati.

Javnost je njegovim izjavama svakako mogla biti smirena. Za Associated press (AP) je 29. siječnja izjavio kako se javnost ne treba toliko brinuti oko opasnosti virusa i kako je rizik od zaraze i širenja na ljude i dalje jako nizak. Za NBC 31. siječnja upozorio je kako se ovaj virus ne bi trebao liječiti dostupnim lijekovima za postojeće bolesti (predlagani su, ne od Trumpa (!) lijekovi za HIV ili ebolu). Na televiziji NBC se 7. veljače suprotstavio Trumpovoj odluci o suspenziji zračnog prometa iz Kine. Iako je tada u Kini broj oboljelih i zaraženih bio visok te je bio potvrđen prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Za MSNBC je 25. veljače izjavio da bi se situacija mogla pretvoriti u pandemiju. I to ga nije uplašilo? Ali je 12. travnja na CNN-u govorio kako je odmah tijekom siječnja, kada su počele stizati zabrinjavajuće vijesti iz Kine, trebalo uvesti najstrože mjere zatvaranja države i da tako ne bi imali tolike razmjere epidemije u SAD-u! Te slično ponovio istog dana u intervjuu MSNBC-ju i dodao kako je situacija s kineskim virusom bila jako opasna još u siječnju ! Stručno i prije svega pouzdano, nema se što drugo dodati. 6 travnja je Trump postrožio mjere.

Na osnovu kojih i čijih informacija je zaključivao dr. Fauci?

Što je Trump tada radio? Najavio restrikcije u avioprijevozu još 31. siječnja za Kineze.  1. ožujka proglasio izvanredno stanje u javnom zdravstvu. Do 14. ožujka je većina federalnih država uvela mjere socijalnog (fizičkog) distanciranja. Svi njegovi medijski nastupi, kakvi god bili (crno-bijeli pogled o kojem se pričao) idu ruku pod ruku s izjavama vodećeg eksperta doktora Faucija. Kakve je izjave davao Fauci, takvi su bili tonovi Trumpovih izjava – nema straha, mali broj zaraženih, nema panike, zdravstveni sustav spreman do potpune blokade SAD-a.

Tko je onda kriv? Trumpova taktika ili ekipa kojom se okružio i kojoj je vjerovao, što bi svaki državnik napravio. Dolaskom ožujka Trumpove izjave i konferencije postaju ozbiljnije, dapače, njegov pogled to i otkriva. Godinama se hvalio najuspješnijom ekonomijom u povijesti (što god o tome mislili ekonomisti), preuzeo je na sebe, megalomanski, baš sve poteze koji su vodili u tom smjeru. Njegova politika, njegov ego, sva njegova postignuća bila su na staklenim nogama. Da bi očuvao sebe, ali i naciju, morao je povlačiti poteze bez presedana u modernoj povijesti.

Što je napravio? Okružio se stručnjacima, prepustivši im da ga savjetuju. Koliko je vjerojatno da bi svojim odlukama sabotirao samoga sebe i drugi mandat? Sabotirao naciju? Ili je možda slušajući nedorečene, dvosmislene i nepravodobne savjete svojih stručnjaka (ovdje sam ipak najviše pisao o Fauciju), uspio donijeti krive odluke tijekom prvih mjeseci krize i tako kasno donijeti oštrije mjere. Možda bi Trump donio drugačije odluke da nije slušao eksperte te napravio još veći kaos? Opet, kao kontraargument imamo Švedsku i njezine blage mjere.

Jesu li krivi eksperti? Jesu li baratali manjkom informacija? Jesu li namjerno lagali i imali neke skrivene namjere? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ulazimo u sfere nagađanja (da ne kažemo teorija zavjera). Ali znamo da su struka i medicinski eksperti postali glavni oslonci u rješavanju ove krize, na njima leži najveća odgovornosti i nošenje s posljedicama. Kako je netko rekao: pazimo da lijek ne bude opasniji i od same bolesti! Lijek već pokazuje rezultate u SAD-u s gotovo 26 milijuna otkaza (https://www.politico.com/news/2020/04/23/coronavirus-unemployment-claims-numbers-203455).

Zaključak je da državnik nije svemoguća osoba. Što je ponizniji i spremniji priznati svoje nedostatke i neznanja, to je bolji ”upravitelj” života neke nacije. Pametniji je kada se okruži pametnijima od sebe. A što ako su ti savjetnici kvarni, nedostojni svojega zadataka (ne želim sada povlačiti paralelu s hrvatskim ministrima i savjetnicima zadnjih desetljeća)?

E, baš na primjeru Donalda Trumpa vidimo, prema svemu sudeći, što se onda dogodi.

Piše: dr. sc. Igor Josipović/Promise

Vijesti

Vučićev Mein Kampf iz 2024…

Published

on

Srbijanski političar blizak četničkom vovodi Vojislavu Šešelju kaže da mu je Šešelj rekao još prije 30 godina: “Taj mali guta sve što se da iskoristiti iz propagande njemačkog Reicha, kupuje knjige Gebbelsa, kupuje Mein Kampf, kupuje…”

Kako je danas taj mali proučio svoje ‘velike’ učitelje i primjenio znanje pogledajte ovdje…

Hitler 1934.: “Ovaj svenjemački parlament je odraz našeg jedinstva!”
Vučić 2024: “Ovaj svesrpski sabor je odraz našeg jedinstva!”
Hitler: “Njemački interesi su ugroženi!*
Vučić: Ugroženi su srpski interesi!
Hitler: “Svi Nijemci moraju biti ujedinjeni”
Vučić: Svi Srbi moraju biti jedinstveni
Hitler: “Izgradit ćemo najveći nacionalni stadion!”
Vučić: Izgradit ćemo najveći nacionalni stadion!
Hitler: Čvrsto ćemo braniti njemačke interese!”
Vučić: Čvrsto ćemo braniti srpske interese!
Hitler: “Njemački narod predstavlja jedinstvenu cjelinu!”
Vučić: Srpski narod je jedinstvena cjelina!

Main Kampf: “Njemački narod predstavlja jedinstvenu cjelinu!”

Današnja deklaracija “Skupštine Srbije”: “Srpski narod je jedinstvena cjelina!”

s Neta…

Continue Reading

Vijesti

Postoji li đavao?

Published

on

Kako bi odmorio oči od kindlea, sinoć sam po kući tražio neku knjigu ‘tvrdih korica’ za lagano čitanje prije spavanje. Na polici sam naišao na Obred od Matta Baglioa pa sam pomislio, ajde film nije bio tako loš pa ako je pisano prema istinitom događaju moglo bi biti zanimljivo- i dakako bolje od filma.

Sigurno ste upoznati s pričom o egzorcistu, ali ono što me zapanjilo na samom početku knjige jest razdoblje kada glavni lik dobije poziv od biskupa da pohađa tečaj za egzorciste u Rimu, a u to doba, dakle nakon Drugog vatikanskog koncila, došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovno ili ne.

Sve do 1960.-ih u Crkvi gotovo da nije bilo nikoga tko nije vjerovao u to da je đavao zli duh, tj. pali anđeo, da ga je stvorio Bog i da ima stanovite moći i slobodnu volju.

Čitajući daljnje retke nisam se mogao oteti dojmu kako slični argumenti u raspravama koje se odvijaju danas između liberalne i konzervativne struje u Crkvi imaju istu pozadinu u ovom ključnom pitanju – dakle, postoji li đavao ili ne?

Autor knjige nam daje objašnjenje:

U ranoj se Crkvi na đavla gledalo kao na vođu silna mnoštva demona udruženih u borbi protiv „zajednica vjernih“ koju su predstavljali apostoli i ostali Kristovi učenici. Sv. Augustin će kasnije o ovomu sukobu govoriti u terminima borbe između „dva grada“ nastale u vrijeme kada je Bog stavio anđele na kušnju. Kao posljedica toga kršćani su morali biti stalno na oprezu i čuvati se ovoga neprijatelja koji je činio sve ne bi li uništio čovječanstvo i time se osvetio Bogu. Najvažnije oružje kojim se đavao koristio u ovome ratu bile su razne vrste napasti; u posebnim okolnostima, međutim, kao što piše u Novom zavjetu, đavao je mogao i izravno napasti čovjeka, i to na način da zaposjedne njegovo tijelo. U takvim je slučajevima jedini lijek bio egzorcizam.
O važnosti istjerivanje zloduha jasno svjedoče prvi obredi krštenja pri kojima su budući krštenici neko vrijeme bili svakodnevno podvrgnuti formalnu izgonjenju zloduha i tom su se prilikom morali odricati Sotone (pri obredu krštenje od vjernika se i danas traži odricanje od Sotone).

Unatoč golemoj važnosti istjerivanje zloduha u ranoj Crkvi, između „liberalnih“ i „konzervativnih“ teologa 1960-ih došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovce. Budući da Crkva pristupa definiranju istine pomoću dvaju različitih elemenata – pomoću božanske objave (Biblije) i pomoću predaje (koja tu objavu tumači) – obje su se strane u sukobu služile mješavinom povijesnih i biblijskih dokaza, nastojeći dokazati da su u pravu.

Liberalima nije išlo u glavu da je Crkva spremna i dalje vjerovati u postojanje nevidljivih duhova“ ili da je đavao „osoba“, pogotovo nakon što je napredak znanosti i ljudskoga uma jednoznačno pokazao da je osnova za ova vjerovanja odavno zastarjela. „Ne možemo se koristiti električnom rasvjetom i radijom te očekivati pomoć od suvremene medicine kada smo bolesni“, pisao je Rudolf Bultmann 1969., „i istodobno vjerovati u duhove i u čudesa o kojima govori Novi zavjet.

Polazeći od Biblije, analizirali su svetopisamske odlomke u kojima se spominje đavao i istaknuli njihovo alegorijsko značenje – držeći ih književnom doskočicom kojom su se pisci evanđelje poslužili u želji da istaknu moć što je zlo ima nad svijetom. I dok Isusovo djelovanje jasno svjedoči da je barem on vjerovao u postojanje đavla, đavlovu su opstojnost odbacivali kritičari poput Herbert Haaga, Basavan Iersela i Henrya Ansgara Kellya, koji su tvrdili da je on jednostavno bio onodobni ekvivalent suvremenomu stručnjaka za publicitet koji je jednostavno riječima prenosio svoju poruku kulturno zaostalu društvu.

Konzervativcima se činilo da ovakva tumačenja ne samo što iskrivljuju Sveto pismo, već da u potpunosti zanemaruju davnašnju tradiciju koju su utvrdili apostolski oci. Ako Crkva nikada u prošlosti nije izrekla svoj stav o postojanju đavla koji bi obvezivao sve kršćane, razlog tome jest taj što to nikada nije ni trebala učiniti; Crkva nikada nije sumnjala u to da đavao postoji. Osporavati ovaj nauk, isticali su oni, znači dovesti u pitanje vjerodostojnost Crkve kao takve. Ako je Isus doista Sin Božji, u što svi kršćani vjeruju, zašto bi on svoje učenike doveo u zabludu zapovijedajući im da izgone zloduhe ako takva bića ne postoje?

U međuvremenu, iako je obrana vjere pozivanjem na tradiciju bila u suglasju s naučavanjem crkvenih otaca, u čemu su posebno prednjačili konzervativci, sve je veći broj svećenika držao njihova stajališta srednjovjekovnim i zastarjelim te protivnima duhu vremena – donosi QuoVadisEcclesia.

Na kraju je pobijedilo ovo drugo shvaćanje budući da je sve veći broj svećenika vrijeđalo ne samo rasprostranjeno prihvaćenje modernističkoga svjetonazora, već i stanovita vrsta egzistencijalnoga relativizma koja je uzela maha kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora: iako nisu odbacivali službeno naučavanje Crkve, većini se svećenika ovakav pristup đavlu činio sporednim pitanjem na koje „ozbiljan i trijezan“ svećenik ne bi smio gubiti vrijeme. Obistinila se, zaparavo, Baudelaireova čuvena rečenica: Đavao je na koncu uvjerio čovječanstvo da više ne postoji.

Continue Reading

Vijesti

“NEKA BERLIN IZGORI!” Ovako su Hrvati dočekali nogometne mađioničare

Published

on

Poslušajte himnu koju je 50 tisuća Hrvata pjevalo na stadionu u Berlinu prije utakmice Brazil – Hrvatska.

18 godina poslije, očekujemo istu podporu, pa da cijeli svijet vidi kako se navija za hrvatsku reprezentaciju.

Neka Berlin izgori – kaže se u komentaru fb profila Kratki korner.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved