Evo, napokon ima i dobrih vijesti. NASA javlja da su se hrvatski navijači uspješno spustili na zemlju. Druga slika: Dalić na blagajni Konzuma. Blagajnica uobičajeno pita: “Skupljate bodove?”. Dalić joj upućuje dug pogled. Sličan pogled uputio je novinarima i Vučić kad su ga upitali za koga će navijati kad igraju Hrvatska i Albanija.

Svi koji ne vole Hrvatsku sada uživaju u neočekivanom poklonu repke. Dežurni pljuvači, kartaški rečeno, došli su na štih. Ivošević, Pupi, Šesta lička, k’o bi ih sve mogao nabrojati. No, ne može se reći da ne kuže nogomet. Većina je uvjerena da lopta skače jer je u njoj žaba! Parola koju su neki izvikivali prije svjetskog prvenstva u Rusiji i dalje je aktualna: “Da Bog da sve izgubili”. Takvi su tada bili dobri prognozeri. Naša repka je izgubila, ali tek u finalu. U Njemačkoj je sada malo delikatnije. Morali smo pobijediti Italiju, a ni to nam ne garantira nastavak prvenstva.

Dobro, Italija nije baš neka “velesila”. Osvojili su samo četiri puta prvenstvo svijeta i dva puta prvenstvo Europe. Njih pobijediti je pravi pi*kin dim! Zanimljiv je odnos lijevih medija i pro-jugovićke kamarile prema Modriću, Daliću i nacionalnoj momčadi. Stari su, treba pustiti mlade da igraju. Kao da nikada nisu čuli za onu narodnu “Bez starca nema udarca”.

U stara vremena ljudi su imali pljuvačnice, a danas imaju novine…

Najpopularnija “sporedna stvar” na svijetu je nogomet. Hrvatska je “ogromna” država. Nije veća nego pojedini kvartovi Londona, Šangaja, New Yorka… Tvrda je činjenica kako je Hrvatska osvojila dvije svjetske i jednu europsku medalju u nogometu. Recimo samo za usporedbu, Englezi koji imaju jednu moćnu i bogatu ligu bi za te tri medalje dizali spomenik svom selektoru. U Hrvatskoj bi mnogi Daliću digli spomenik, ali nadgrobni! Ako slučajno ispadnemo, doma mu se priprema lomača umjesto spomenika. Dalić je nadmašio i “nenadmašnog” Ćiru, ali to nekima nije dosta. Naravno, “na čelu kolone” su ljevičarski novinari. Problem oko Dalića je malo širi od nogometa. Htio on to ili ne, postao je simbolom svih onih vrijednosti koje naši ljevičari organski ne podnose. Jel’ to zaista tako, pita se i Ivan Pokupec.

Oscar Wilde dao je genijalnu definiciju novinarstva: “Održanje novinarstva objašnjivo je jedino genijalnom Darwinovom teorijom po kojoj samo najprostiji i najprimitivniji prežive”.

Kad je Hebrang shvatio prijevaru…

Na travanjskim izborima izgubile su pro-jugoslavenske stranke SDP, Možemo, IDS, Beljakov HSS, Dalijina i strančica Anke Mrak-Taritaš. Diljem svijeta ljevičari doživljavaju “pušing do pušinga”. Ali to još nitko dobronamjeran nije priopćio našem Borisu Vlašiću, dežurnom jugo-nostalgičaru Jutarnjeg. Boro je slovenski dragovoljac Domovinskog rata. Rat je uglavnom proveo u Mariboru. Sad u “Oštrim rezovima” Jutarnjeg oštri svoju lažnu “istoriju” naših naroda i narodnosti. U broju od srijede 19. lipnja Vlašić postavlja retoričko pitanje i odgovara na njega: “Kako se dogodilo da zaboravimo četiri tisuće Hrvata koji su poginuli za našu slobodu?”.

Kako mudruje naš Bora, stvarno, znanje nije moć. Kaže Bora: “Radi se o povijesnoj bitci na Sutjesci”. Bora misli, piše i uvjerava nas da je tamo četiri tisuće Hrvata poginulo za “našu” slobodu. Hajmo, odmah u glavu. Četiri tisuće dalmatinskih Hrvata poginulo je u bitci na Sutjesci boreći se i ginući za Jugoslaviju. Da je tada netko rekao, pokazao ili dao do znanja da se bori za Hrvatsku ta bi “borba” u isti čas prestala s metkom streljačkog voda. Potomci današnje dalmatinske orjune čvrsto su vjerovali i fanatično se borili za Tita, Partiju i Jugoslaviju.

U tim borbama sudjelovao je i Andrija Hebrang. Kad je nakon rata shvatio ratnu prijevaru i pokušao u tu savezničku pobjedu unijeti i borbu za Hrvatsku, odmah je bio pozvan u Beograd na “razgovor” koji je završio njegovim “samoubojstvom”, vješanjem o radijator visok jedan metar. “Sloboda” je navodno došla 8. maja 1945.g. Potom su slijedili Bleiburg, četveroredi, Maribor, stotine jama, Hudih i ludih, marševa smrti i stotine tisuća ubijenih bez suda i presuda. Međutim, sve to ne zanima našeg Boru. Njega jedino zanima Titova Jugoslavija, Jasenovac i partizanske “pobjede”. Njegov žurnalistički interes ne privlači, recimo, Četvrta gardijska brigada, Domovinski rat, Gavran, Krstičević, borci za Hrvatsku…. On se i danas grčevito bori za davno pokopanu Jugu služeći se jeftinim floskulama i kmečeći za propalom državom.

Zato ga vrijedi, kao primjer koliko su jugofili kod nas još uvijek žilavi i brojni, još malo citirati: “Stvarno, znanje nije moć. Ono drugo pobjeđuje. Kad jednom narodu ubiju četiri tisuće ljudi…”. Kad jednom narodu pobiješ stotine tisuća ljudi nakon 8. svibnja 1945. g.  i o tome čkomiš i ti i tvoja redakcija, onda je to krimen, a tobože smatraš kako je znanje moć. Međutim, njegov problem je proziran. Našeg Vlašića žulja što je Juga propala, a stvorena je samostalna Hrvatska. Jugo-statističar Bora Vlašić ima svoju “beležnicu” pa lista. “Na Sutjesci poginulo 597 žena, 535 Šibenčana, 557 Splićana….”. Međutim, u “beležnici” nema podatak da je u Domovinskom ratu poginulo skoro 500 djece što je ekvivalent daleko tragičniji od bilo koje statistike koju iznosi Boris Vlašić i njegov statistički (eu)genije…  Hvala Bogu da je Vlašićeva tvorevina završila na “smetištu istorije”. Često tvorac neke tvorevine postane tvor. Miris se odmah osjeti…

Vlasti u Istri navodno propisuju da svaki grafit bude dvojezičan, a svaki crtež dvocrtičan…

Ćorak. Plati 700 eura

Čitam kako je lik izvjesio HOS-ovu zastavu na balkonu. Isti dan stigla mu je prijava policije prekršajnom sucu te je dobio kaznu od 700 eura. Potom je uslijedila parada LGBTQ+ pripadnika na kojoj je neki drugi lik nosio zastavu Jugoslavije, ali tu nije bilo nikakve prijave policije i kazne prekršajnog suca. Još je 1993. g. Vrhovni sud Hrvatske je u predmetu koji se vodio pred Vojnim sudom protiv Mile Dedakovića, Dobroslava Parage i Ante Đapića potvrdio kako je HOS regularni dio Hrvatske vojske. Poznajem odvjetnika koji je branio i oslobodio svu trojicu i koji to može potvrditi. Uostalom, presudu je donio sudac Damir Kos, danas sudac Vrhovnog suda Hrvatske. I u ovom slučaju bi “znanje trebalo biti moć”. Međutim, ćorak. Plati 700 eura, a znanje, ako nemaš 700 eura, odvest će te u Remetinac.

Kad je neki dan u čitavoj Dalmaciji nestalo struje, svima platišama i neplatišama svečano je proglašena “Noć šišmiša” ili “Noć snalaženja u postkomunističkom mraku”….

Pada mi na pamet da bi bilo poželjno da hrvatski vanjski i unutarnji dug ne iznosi koliko je Hrvatska dugačka nego koliko je Hrvatska široka. A zasluge za dijetalnu širinu Lijepe naše možemo pripisati našim antifašistima koji ovih dana slave. S obzirom na broj ponosnih antifašista i njihovo samozadovoljstvo možemo biti sretni da imamo i ovu zemljopisno nakaradnu državu. Treba samo baciti pogled na kartu Hrvatske prije početka Drugog svjetskog rata i usporediti je s današnjom kartom. To nebulozno busanje u prsa je u pravom smislu riječi tragikomično.

Srijem, Boka Kotorska, Neum sve je to “voljeni” Tito jeftino poklonio susjednim republikama. Čak i Prevlaka, koja je po međunarodnom pravu pripala nama, naši “prijatelji” Crnogorci svojataju godinama. Međutim, to našeg ministra vanjskih i europskih poslova nije spriječilo da se nacrta u Crnoj Gori i tamo klanja i smješka. Poltronski geni marširaju dalje. Naime, naš je ministar ovih dana bio u prijateljskoj posjeti Crnoj Gori. Izjavio je kako Hrvatska pruža čvrstu podršku ulasku Crne Gore u euro-atlantske asocijacije. Zašto i ne bi kad između dviju država teče samo med i mlijeko. Međutim, kad je naš ministar skrušeno zamolio da posjeti školski brod “Jadran” koji su nam naši vrli komšije maznuli 1991. g, ljubazno su ga odbili, “Njet drugovi”. Ako bi se netko samo usudio spomenuti crnogorsku agresiju na Dubrovnik, granatiranje grada, ubojstva i pljačke, odmah bi nastao “diplomatski skandal”. Zato je najbolje šutjeti i samo se diplomatski klanjati i smješkati.

Najperverzniji dokument iz nedavne racije na pedofile je video kazeta na kojoj slinavi i olinjali pedofil tepa osmogodišnjakinji: “Ti si moja stara ljubav…”. 

Uzrujava ih rast desnog ekstremizma

Napokon, u nečemu smo jedinstveni. To je stalno isticanje antifašizma. Sjetimo se Churchilla i njegove vidovite prognoze iz 1946. g. da će ondašnji antifašizam biti fašizam budućnosti. Grof Nikolai Tolstoy  je 1986. g. napisao knjigu “Ministar i pokolji”. Kad je u cijeloj Europi pao komunizam, naši komunisti su se odmah pretvorili u antifašiste. Otvorite samo ljevičarski Večernjak u subotu 22. lipnja. Od starih komunjara izniknuli su sami moderni antifašisti. Tko samo spomene 80 milijuna ubijenih od strane tih naših “antifašista” nakon 8. svibnja 1945. g. odmah se na njega diže dreka o revizionizmu. Renata Rašović i Gera Gerovac su uvjek spremni za Jasenovac sa “750.000 ubijenih Srba, Roma i ‘naprednih’ Hrvata”. Svaka drugačija povijesna činjenica za ljevičare je jeftini revizionizam.

Recimo, našu Renatu je uzrujao rast “desnog ekstremizma”. Pazite, ne samo kod nas nego ju ljuti čak i u svijetu. Ne zabrinjavaju je režimi poput onog u Rusiji, Bjelorusiji, Kini, Kubi, Sjevernoj Koreji, Vijetnamu, u pola Južne Amerike… Po njoj i ostalim (ekstremnim) ljevičarima hrvatski antifašizam osigurao nam je, osim slobode, i hrvatsku državu u današnjim granicama. Trla baba lan. Hrvatsku državu u današnjim granicama osigurao je Tuđman i naši branitelji u Domovinskom ratu, a Renatini antife nisu imali nikakvog udjela. Znaju naše antife još puno dobrih stvari, ali se ne mogu sjetiti ni jedne. Nadalje, Renata nam tepa o propuštenoj “humanoj zajednici sretnih ljudi“ jer smo danas država od 3,8 milijuna stanovnika i s četiri milijuna ljudi koji rade u “bijelom svijetu” najteže poslove . I sam sam preko sedam godina radio u San Franciscu i dobro znam što to znači “humana zajednica sretnih ljudi” kako nam tepa Renata i njezini lijevi propagandisti.

Malo me je rastužio Hrvatski tjednik. Na naslovnoj strani zadnjeg broja naslov da se antifa smrzne: “Prokleti antifašisti i oni koji slave te najveće zločince”. Pa kome da čovjek vjeruje – Renati Rašović koja lijepo i razložno piše što nam je sve antifašizam osigurao (slobodu, hrvatsku državu u današnjim granicama, europske integracije i  humanu zajednicu sretnih ljudi….) ili Hrvatskom tjedniku koji ga proklinje? Kako “obraniti povijesnu istinu o antifašizmu dok revizionisti grubo nasrću sa svih strana”, pita se 6. lička iz Večernjaka. Sjećam se jednog novinara koji se uvijek oslanjao samo na svoje znanje pa danas prima socijalnu pomoć.

Rusi poznati po smislu za humor…

Jeftino ljevičarenje Večernjaka zaokružila je još jedna članica “6. ličke” Ivana Jakelić na 35. strani. Vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu. Rusi miroljubivi i pastoralni, preko Putina i Medvedeva svako malo pričaju o svom nuklearnom oružju. Naravno da se Rusi samo šale. Poznati su po svom smislu za humor. Ali kad to isto oružje spomene Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, onda naša Ivana dobije “sibirske ospice”. No, no! Zaboravljaju Nagasaki i Hirošimu. Ako se već spominju ti “sjajni” potezi Amera oko završetka Drugog svjetskog rata onda bi trebalo našoj demokratskoj i miroljubivoj majčici Rusiji diskretnije dati do znanja koliko je volimo.

Jedan u Puli nagrađeni film Vinka Brešana o svjedocima o ubojstvu jedne srpske obitelji u Osijeku za vrijeme Domovinskog rata dobio je pozive da sudjeluje na brojnim festivalima u inozemstvu: u Valjevu, Čačku, Gornjem Milanovcu, Zaječaru, Aranđelovcu, Nišu, Pančevu, Aleksincu, Zemunu, Prokuplju, a bili su zainteresirani da ga vide i u drugim “belosvetskim mestima”.

Najava poskupljenja vode daje naslutiti da u siromaštvo ulazimo vodenim putem.

Zvonimir Hodak/direktno.hr

Pozicija biskupskih konferencija posebno na Zapadu dosta je jasna, i u perfektnoj sintoniji sa trenutačnom vladajućom politikom. Ako vlada kao napr u Španjolskoj priprema zakon o regularizaciji ilegalnih imigranata, i to čak u određenom broju, još prije toga biskupska konferencija će se oglasiti „tražeći od vlade regularizaciju pola milijuna imigranata”.

Naslovica: Pet velikih sila koje bi trebali vladati svijetom, prema distopiji Coudenhove-Kalergia

[Vatikan i španjolski biskupi traže od (predsjednika) Sáncheza izvanrednu regularizaciju migranata. Vijest je iz studenog prošle godine. U trećem mjesecu ove godine bili su zadovoljni projektom regularizacije pola milijuna ilegalno pristiglih imigranata. Njihova želja danas je stvarnost, vlada sa svom oporbom osim „ekstremne desnice” – oko 10% parlamenta – odigrala je zadnji čin predstave: prijedlog je postao zakonom. ]

Slično se događa u drugim posebno zapadnim državama. Ide se i više od toga: otvoreno se kritiziraju partije koje su kritične i protivne pro imigrantskoj politici; po njima kršćanin u Njemačkoj ne može surađivati, glasati ili biti militant AfD (Alternative za Njemačku), dok se općenito tvrdi „da se može biti desnica, ali ne ekstremna desnica”. „Desnica” znači biti umjeren, tj. dio sustava; „ekstremna desnica” su pak loši momci.

[Zabrinutost u jednom smjeru, smjeru NSP: “Nadbiskup riječki Mate Uzinić osvrnuo se na porast mržnje prema strancima u Europi, čemu se, kaže, treba oduprijeti.”]

Vlasti vrlo rijetko vladaju stavljajući drsko zakon na stol: ili slušaš, ili te nema. Prije toga pripreme teren preko raznovrsnih socijalnih agenata, kao što su ne vladine organizacije, čija propaganda preko medija, obrazovnog sustava itd. ulazi u sve pore društva, ali i preko religioznih organizacija poput biskupskih konferencija ili pojedinačnih biskupa čija su priopćenja po ovom jako bitnom pitanju – i u nekim drugim, kao gledi cjepiva – potpuno na liniji službene politike.

Potrebno je stoga podsjetiti na ispravna kršćanska načela po ovom pitanju. Načela koja ne mogu ići protiv naravi i najosnovnije logike.

U prvom redu, ovdje se s navodnog kršćanskog stanovištva zloupotrebljavaju evanđeoski citati poput „bio sam stranac, a vi ste me primili (Mt 25;35)”. Nije svatko „stranac”. Neprijatelj ili član neprijateljskog naroda koji ti ne želi dobro, nije stranac nego neprijatelj ili netko s kim moraš biti vrlo na oprezu. Dok državne vlasti se moraju brinuti za dobro i sigurnost svojih građana. Dobro je podsjetiti se na nauk Sv Tome Akvinskog gledi osoba koji dolaze u drugu državu. Takve mogu biti svrstane u tri kategorije: u prolazu, stranci koji mole privremeno ostati u drugoj naciji, i oni koji s vremenom traže dobiti državljanstvo.

Prve dvije kategorije, ukoliko se radi o ljudima koji poštuju domaće pravedne običaje i ne dolaze iz neprijateljskih naroda i vjera, trebaju biti karitativno primljene. Dok je dobivanje nacionalnosti odlagano tek do u treći naraštaj pridošlica, nakon što bi novodošli imali provjerenu i iskazanu dobrovoljnost, jer „ako ne bi bili ukorijenjeni u ljubavi prema općem dobru, mogli bi se okrenuti protiv onih koji su ih primili”.

S naravne strane treba imati u vidu i slijedeće:

KALERGIJEV PLAN ETNIČKOG ČIŠĆENJA EUROPE

1. Nacije nisu samo odraz trenutačne situacije, onog što ti možeš vidjeti danas; nacija je rezultat stoljetnog kad ne i tisućljenog razvoja. Plod svih onih muka, trpljenja i nada naših predaka. Plod svog onolikog znoja i krvi. Ne može se prijeći preko toga tek tako.

2. Radi se dakle o naravnom pravu. A vjera ne može ići protiv naravi, nego je pretpostavlja. Ne radi se o nečem apsolutnom, jer ako nacija pervertira u značajnom broju svojih građana, posljedice se ne će morati čekati. Ali joj barem treba dati priliku jasnim postavkama i pravednom politikom.

3. Živimo u vremenu koje iz političkih vladajućih pozicija negira samu narav: ne priznaju se rasne specifičnosti, niti čak razlike između muškog i ženskog. Ruše se postavke klasične filozofije, zasnovane na istinitom poimanju objektivnog i realnog. Teorija mora biti suglasna sa realnošću.

4. Nezamislivo je i besmisleno da Crkva može podržati politiku koja ne poštuje naravna načela. Stoga, kad čuješ da ti navodno iz Crkve preporučuju suprotno, odgovor je: ne vjeruj.

5. Ilegalna inmigracija je u biti višestruki kriminal. Koliko je samo karika u tom zloćudnom lancu ropstva, nasilja i kriminala svake vrste? Ilegalna imigracija (Danas imigrante zovu „migranti” kao da bi bile ptice selice. Kako ptica može ići iz jednog kraja u drugi, tako i ljudi. Ali i ptice ne idu bilo kako. Imaju Bogom dani instikt koji vrši svoju funkciju za dobro cijelog svijeta, i nigdje ne smetaju. Dok je čovjek racionalno biće, političko biće i njegovo ponašanje jest uvjetovano također granicama, čiji integritet jest jedan od glavnih temelja bilo koje političke zajednice.) kojoj smo svjedoci u našem vremenu počinje trgovinom osoba. Ne može se ući u čamac ili kamion, ako se ne plati prije (makar se pretpostavljalo da su takvi veliki siromasi); tek što se čamac otisne recimo od afričke obale, na milju razdaljine i manje od mjesta polaska dolazi brod iz neke ne vladine organizacije koji ih kupi i prevozi do europskih obala. Nekad, u jednoj vrsti igre sa sućuti, pokupljene putnike ponovno se stavlja u male čamce u blizini odredišta. Onda im se daje nevjerojatno skup smještaj, ne malo puta u hotelima od nekoliko zvjezdica (hotelima plaća država, pa nemaju puno protiv sve ove predstave), uz dobre stipendije i sl. To se zove „pozivni efekt” kojeg mafije i te kako koriste u svojim poslovima, itd.

6. Uza sve spomenuto, kao da ne bi bilo dovoljno, svjedoci smo eksponencijalnog porasta nasilja od pridošlih prema domaćem življu, posebno djeci, ženama, starcima, ne ostajući izostavljena nijedna dob. Silovanja, pljačke, ubojstva, poniženja, napadi na crkve, na groblja… surovo, divljački, bijesno.

[„Seksualni predatori i drugi parazati” – otac eksplodira nakon što je jedan osamnaestogodišnji divljak ostavo njegovu kćer u komi, probijajući joj štapom crijeva i stomak od anusa do dijafragme. Kirurzima je trebala psihološka asistencija nakon operacije francuske djevojke koja je jedva preživjela. To je cijena koju Uzinić i njegovi žele da se plati iz „solidarnosti”. Ovo treba kao da se podnosi poput nužnog zla koje netko treba platiti za korist svih. ]

To „crkveni ljudi” ne žele ni spomenuti. Kao da bilo „grehota to reć”. Vladajući prenose misao „ne smije se poticati mržnja”, a ovi je prevode na „kršćanski” način: „grehota je to reć”. Uglavnom, sintonizirani su.

[Ako se ne može prikriti činjenica ubadanja nožem četvoro malene djece – i bebe od nekoliko mjeseci među njima -, plus dvoje odraslih, prošle godine u Francuskoj od jednog sirijskog izbjeglice, onda je potrebno malo prilagoditi vijest iz propagandnog sustava režima. Tj., koristiti laž. Istina je da se ovaj predstvljao kao progonjeni kršćanin nekoliko godina lutajući Europom kao izbjeglica tražeći pomoć ovdje i ondje. Ali iz Sirije i ondašnjih crkvenih institucija dolazilo je izričito nijekanje da je ovaj napadač bio krščćanin.]

[Njemačka, nedavno. Dvoje inmigranata nastoje silovati jednu djevojku. Jedna druga žena na društvenim mrežama komentira: „ekelhafte Missgeburt” – odvratna čudovišta. Momci su pušteni na slobodu – na koncu konca nije bilo ništa previše strašno -, ali je žena provela barem dan u pritvoru. Znate, ne smijete koristiti govor mržnje.]

Kaže se „nisu svi isti”, za opravdanje ulaska svih mogućih. U redu, nisu svi isti, to je očito. Za to postoji viza, da se razluči na pojedinačnim slučajevima za dozvolu boravka, koja ne mogu biti ni blizu masovna kao što se događa. Svjedoci smo i suprotnog: kad su za vrijeme Obamine administracije izvjesni kršćani tražili azil u USA jer su bili progonjeni baš zato što su kršćani, bili su vraćeni natrag – sa svim posljedicama -, jer azil se nije davao na osnovu religioznih motiva. Ako su kršćani u pitanju, sve je neizmjerno teže.

7. Navodi se razlog opadanja nataliteta. Veliki problem, istina je. Ali problem ne može imati krivo rješenje. Rješenje je pak u poticanju autohtonih naroda za očvrstiti i održati tradicionalne obitelji. Čini se upravo suprotno u praktično svim zamljama zapada. LGBT politika, sama po sebi bez djece (osim dobivene na nenaravni način, ili putem usvajanja gdje se također ne poštuje naravno pravo djeteta imati oca i majku), jest sveta krava ovog režima koja se ne smije ni dodirnuti niti krivo pogledati.

[U svojoj knjizi Praktični idealizam iz 1925., Richard von Coudenhove-Kalergi tvrdi:

 “Čovjek budućnosti bit će miješane rase. Današnje rase i klase postupno će nestati zbog nestajanja prostora, vremena i predrasuda. Euroazijsko-negroidna rasa budućnosti zamijenit će raznolikost naroda s raznolikošću pojedinaca.”

Godine 2019. engleski političar John Stuart Agnew pitao je Europsku komisiju o antieuropskim ciljevima rasnog inženjeringa grofa Coudenhove-Kalergija i zašto čelnici EU-a i dalje dobivaju europsku nagradu Coudenhove-Kalergi. Odgovor je bio u sažetom: nemamo pojma o svemu tome.

Doista nemate pojma? Kad je 2012. bivši predsjednik Vijeća Europe (EC), Herman Van Rompuy (slika gore) održao govor prilikom primanja Kalergi nagrade, istaknuo je između ostalog:

„Svakog jutra, ulazeći u zgradu EC prolazim ispred portreta prvih primalaca Nagrade Richard Coudenhove-Kalergi.

…

Mislim da djelo Richarda Coudenhove-Kalergi već seže gotovo duboko u budućnost i nastavlja nadahnjivati ​​generacije koje dolaze.” Dolje, Pavao VI sa Coudenhove-Kalergi (odatle, Uzinić i družba nisu nikakvo iznenađenje:]

No, netko ne će biti potaknut imati djecu samo ekonomskim razlozima; Južna Koreja napr., koja je trenutno zemlja sa najnižom stopom nataliteta, već pune dvije decenije potiče solidnim ekonomskim mjerama natalitet, ali bez uspjeha. Hollywood, Soros, Gates & comp postižu puno više. Djeca su plod mentaliteta, ne novca. Stoga, kulturna i duhovna borba svake nacije jest najvažnija. Borba koja mora biti vođena iz institucija pametnim glasanjem, i radom preko udruga s navedenim ciljem.

Cijela Europa je pred izdisajem, ali smo joj dužni dati priliku.

Milenko Bernadić, dopisnik Croativ.net-a iz Španjolske Naslovna slika preuzeta odavde

Nogomet je ipak ponajprije veliki biznis i nema pravde – Hrvatska nije smjela pobijediti – piše Nenad Bakić na svom fb profilu.

Jučer smo se osvjedočili da nisu u pravu oni koji žalbe na suce i sustav odbacuju kao ‘gubitničko cviljenje’.

Uz ponajprije velike čestitke igračima lavljeg srca, velikom izborniku, timu podrške i navijačima u Laipzigu, promislimo koliki je to biznis za
– nogometni sustav: vodeće nogometne klubove, UEFA, nacionalne nogometne saveze, agente i igrače
– sponzore i oglašivače
– medije
– ali i državu i politiku?

Koliko velikim i bogatim nacijama znači važan alat u ‘kruha i igara’, pogotovo u ovakvim vremenima? Koliko je Katar platio i uložio da može imati prvenstvo? Zašto UK, poznata po velikoj moći svoje diplomacije može imati 4 ‘nacionalna’ predstavnika, a Brazil samo jednog?

To vam je isto kao da pitate zašto Taylor Swift pjeva u Beču, a ne u Zagrebu, ili zašto joj je Singapur platio (jadna, ne zarađuje dovoljno) pa je eto slučajno pjevala samo ondje u jugoistočnoj Aziji.

Nakon pandemijske krize kad smo vidjeli da se sve vrtilo oko novca, a ne ‘spašavanja života’ samo oni s najmanje sreće u razmišljanju nisu progledali.
Naime, zašto je proizvođač spasonosnog cjepiva maksimizirao dobit, pa natukao najveću dobit u povijesti farma industrije, umjesto da je maksimizirao ‘spašavanje života’ i smanjio cijene i ostvario samo pola te dobiti što bi opet bila rekordna, zašto je medijskom kampanjom s tržišta izbačen konkurent koji je nudio cjepivo za 1/10 cijene i koji je rekao da u akutnoj fazi pandemije neće zarađivati?

Mislite li da ako je Ursula SMS-ovima ‘koji su se izgubili’ od svog frendića naručila za desetine milijardi eura nečega što će se baciti (11 doza za svakog stanovnika, uključivo i djecu!), da se neće iz sjene organizirati – koliko se može – i ovakve stvari? Vjerujete li da ovi koronaški znanstvenici koji su se svakodnevno trsili nametnuti lockdown i cijepljenje djece većinom nisu potplaćeni?
Smatrate li da je alučajno da se ne piše o ogromnom višku smrtnosti NAKON što su najosjetljiviji skoro svi cijepljeni – puno većem nego u smrtonosnim valovima kad nije bilo cjepiva (vidite u komentaru)? Samtrate li da je slučajno da glavni hrvatski epidemiolog koji je bezuspješno pokušavao nametnuti lockdowne i cijepljenje djece sam sebe na društvenim mrežama (=najvažnija medijska platforma) naziva Mali Mujo – ili je to samoironija?

Ako to sve vjerujete, onda vjerujete i da talijanski baletani nisu imali povlašten tretman i da je 8 minuta nadoknade skroz OK! Čestitam, tada vjerujete i da ‘faktčekeri’ nisu cenzura nego ‘istražuju istinu’!
Još jednom velike, velike čestitke igračima, izborniku, timu podrške i navijačima u Leipzigu!

Nenad Bakić/facebook