Connect with us

Vijesti

Kako bankarske elite uz pomoć korumpiranih vlada osiromašuju naše narode!?

Published

on

Jeste li se ikada zapitali, zbog čega iz ciklusa u ciklus vaša kupovna moć sve više opada? Zašto kada odete u dućan, za primjerice 100 kn, svake godine možete kupiti sve manje i manje stvari.

Razlog je taj što su bankarske elite, osmislile briljantnu prevaru, pomoću koje novac sve više gubi na vrijednosti a samim time opada kupovna moć, i progurali su ju uz blagoslov vaše korumpirane vlasti. E upravo tu prevaru, sam odlučio pojasniti vam do njenih najsitnijih detalja.

Vjerujem da je svatko od vas do sada imao prilike u medijima čuti izraz „bankarski proizvod“, ali niste znali šta to konkretno znači i vjerojatno ste se pitali kako to banka uopće može nešto proizvesti.

Iako na prvi pogled djeluje kao jeftin marketinški trik, sa ciljem da stvori iluziju kako banke stvaraju nekakvu novu vrijednost (nema veze što uopće ne plaćaju PDV kao druge firme), ovaj termin nehotice otkriva pravo stanje stvari. Banke zaista nešto proizvode, a to nešto je novac i to ne bilo koji, već tzv. žiralni, knjižni ili bezgotovinski za koji većina ljudi ni ne zna da postoji, a kamoli kako nastaje.

Svaki kredit koji podrazumijeva bezgotovinski transfer novca, recimo stambeni kredit, krediti za auto ili potrošački krediti, znajte da ga privatne banke same stvaraju i to doslovno iz zraka. Da stvar bude gora, takav privatno emitiran novac trenutno čini skoro 2 od 3 trećine likvidne kunske mase. Bezgotovinski novac banka kreira i prilikom odobravanja gotovinskih (keš) kredita, ukoliko je gotovina koju pozajmi, prethodno položena na neki tekući ili sličan prolazni račun.

Novac koji banke same stvaraju „potezom pera“ ili u moderno doba tipkanjem po tastaturi, je specifičan po tome što nije fizički prenosiv i ne možete ga staviti u džep, novčanik ili kofer, jer nema supstancu (predstavlja puku evidenciju ili svjedočanstvo o dugu na bankovnom računu), ali je zato jednako likvidan i tražen kao da se radi o novčanicama i kovanom novcu, jer ljudi naivno vjeruju da sredstva koja imaju na tekućem računu predstavljaju drugi naziv za gotovinu (njen ekvivalent ili ogledalo).

Međutim, to je daleko od istine. U realnosti, gotovina i tekući računi predstavljaju zasebne, različite vrste novca, koje stoje rame uz rame čineći zajedno M1 agregat – likvidnu novčanu, tj. kunsku masu. Ovaj agregat je jedini bitan, ostali imaju samo statistički značaj, ali bankari više od svega vole ovakve trikove i terminološke pomutnje da bi mogli neometano nastaviti sa svojim „biznisom“, ostavljajući laike i neupućene u uvjerenju kako su bankarstvo i ekonomija za običan puk, suviše komplicirani.

Da bi kreirale ovu posebnu vrstu (bezgotovinskog) novca, potpuno nepoznatu široj javnosti, komercijalnim bankama nisu potrebni nikakvi tiskarski strojevi, već samo pravo na vođenje tekućih i drugih prolaznih računa pravnim i fizičkim osobama, čijom zloupotrebom postižu isti efekt – kreiraju svjež, dodatni novac u vidu kredita (duga), koji, da čitava stvar bude gora, obično završava u rukama krajnjih potrošača.

Prolazni računi su oni računi sa kojih se vrše tekuća plaćanja, tj. uplate i isplate u svakodnevnim transakcijama. Upravo su oni ključ za razumijevanje čitave podvale, one koja bankarima omogućava da koristeći svoje diskrecijsko „pravo“, sami stvaraju novac iz zraka svaki put kada pozajme nekome novac. Jer za bankare, stvaranje novca i izdavanje kredita su jedna te ista operacija,

Postoje dvije osnovne „tehnike“ kojima se banke služe kako bi kreirale (praktično krivotvorile) svjež novac. Prva se zove monetizacija aktive. Sama rječ aktiva ukazuje na neku imovinu ili potraživanje, ali ono što banke tretiraju kao svoju aktivu je puki ugovor o kreditu (vaš dug, tj. potpis da ćete novac vratiti u budućnosti), dok monetizacija označava ništa drugo do štampanje ili elektronsko emitiranje novca (kredita) iz zraka.

Klijent sav sretan dobije robu, dok novac obično niti ne vidi jer on legne na račun izdavača, a ni na kraj pameti mu nije da je upravo njegov potpis kreirao do tad nepostojeći novac koji se svakodnevno i mimo znanja javnosti pušta u opticaj kroz potrošnju što konstantno generira sve veću inflaciju.

Ono što banke rade je suštinski identično štampanju novca od strane Centralne banke, samo što umjesto državnih obveznica koje tada potpisuje Vlada (kao svjedočanstvo o dugu), komercijalne banke kao pokriće uzimaju ugovor o kreditu zaključen između nje i klijenta i što Centralna banka može emitirati novčanice i kovani novac, dok obične banke stvaraju isključivo bezgotovinski novac na tekućim i drugim prolaznim računima.

U oba slučaja ceh ove gigantske prevare plaćaju privreda i stanovništvo. U slučaju kada državu zadužuje korumpirana Vlada kao agent bankara, račun se ispostavi i utjera kroz poreze, koncesije, deložacije i rasprodaju imovine. A kada kredite uzimaju direktno fizička i pravna lica, reket se ubire kroz kamate na privatno emitiran, krivotvoreni novac.

Drugi način je tzv. multiplikacija depozita koja se često poistovjećuje sa frakcijskim bankarstvom. Međutim, frakcijsko bankarstvo kao termin jednostavno znači da je privatnim bankama dopušteno da same stvaraju bezgotovinski novac i da su u obavezi da drže izvjesnu minimalnu rezervu u vidu novčanica i kovanog novca u odnosu na onaj koji same kreiraju, tj. krivotvore na bankovnim računima.

Ovo je bitno, jer javnost i posljedično klijenti banke misle da su to jedine vrste novca u opticaju, te kada dođu na šalter logično očekuju da budu isplaćeni ovakvim opipljivim novcem – kešom. Po uzoru na ono što su nekada radili zlatari krivotvoreći banknote, današnje banke iz iskustva znaju koliko novčanica i kovanog novca moraju imati u rezervi da bi pred klijentima održale iluziju o likvidnosti.

Ovo varira od zemlje do zemlje, zavisno od toga koliko se u jednom društvu koristi gotovina. Ako slučajno promaše u procjeni, onda se međusobno ispomažu, pa jedna drugoj posuđuju gotovinu, što ne biste očekivali od onih koji su navodno konkurenti. Ako ni to nije dovoljno, u pomoć priskače Centralna banka kao neka vrsta posljednjeg utočišta, jer samo ona ima mogućnost tiskati novac (keš).

Eco kako zapravo u praksi funkcionira ta multiplikacija depozita? Dakle, bilo kakva gotovinska uplata na vaš tekući račun ima za rezultat da banka sada posjeduje fizičku gotovinu, plus u isto vrijeme se stanje na računu povećalo za recimo 1000 kuna kolika je bila uplata. E sad, iako taj novac nije oročen, banka uzima sebi za pravo da ih pozajmi nekom drugom klijentu, ali pritom „zaboravi“ izbrisati stanje na vašem tekućem računu.

Znači, banka ne samo što je otuđila novac koji nije smjela, ona u isto vrijeme radi nešto mnogo gore, efektivno kreira dupli ili dodatni novac zavisno od visine rezerve koju pritom primjenjuje. Da bi prikrila jedno kriminalno djelo i prevaru, ona poseže za drugim. Ako je rezerva npr. 10%, banka pozajmi 900 kuna u kešu, plus ostavlja nepromijenjeno, tj. lažno stanje (1000 kn.) na tekućem računu za koji je ta gotovina inicijalno bila vezana. Znači, čim takne takvu gotovinu (bez obzira na iznos), banka automatski krivotvori i stvara žiralni novac, što proizlazi iz same prirode tekućih i drugih prolaznih računa.

Kod oročenih računa gdje su sredstva, takoreći umrtvljena i van opticaja, tako nešto nije moguće, pa ni ovi računi nisu toliko interesantni bankarima, jer ne dozvoljavaju takve vrste zloupotreba. Dakle, kao i u slučaju monetizacije aktive i ovdje banka kreira svjež bezgotovinski novac „iz ničega“, s tom razlikom što sada pretvara gotovinsku uplatu svog klijenta u bezgotovinska sredstva plaćanja, tako što njegov keš pozajmi nekom drugom klijentu, a stanje na tekućem računu ostavlja nepromijenjenim.

Kada takva gotovina poslije uđe u opticaj i promjeni ko zna koliko ruku, pa opet završi u toj ili nekoj drugoj banci, cijeli postupak se ponavlja, a novčana masa u opticaju raste. Za banku je samo bitno da ima dovoljno keša da isplati tekuće klijente, tj. one koji trenutno imaju potrebu za gotovinom, što banke iz iskustva znaju, tj. procjenjuju. Sve druge klijente, kada bi istovremeno nagrnuli na šaltere zahtijevajući keš novac, banka ne bi mogla isplatiti sve i da hoće. Ali to se krije od javnosti, te se zato i kaže da se bankarski sistem bazira „na povjerenju“.

Pošto se sa njih vrše bezgotovinska plaćanja, bankarski tekući računi se u praksi ponašaju isto kao i opipljivi novac, tj. keš. Nikakve razlike sa aspekta likvidnosti tu nema. I jedno i drugo predstavlja medijum razmjene, nešto oko čega se svi drugi bore da bi razmijenili svoju robu i usluge, dok bankari za to vrijeme krivotvore novac i sve mirno promatraju, gledajući kako se rijeka novca u vidu kamate slijeva svakog trena.

Ili ako se ne slijeva, jer su ti isti bankari sve živo zadužili, pa zatim obustavili ili pooštrili uvjete kreditiranja namjerno izazivajući nelikvidnost u društvu, onda banka ima pravo da vam zapljeni imovinu. Pošteno, zar ne?

Inače, postoji čitav niz termina koji bankari koriste kao paravan za njihove kriminalne aktivnosti. Kreiranje „depozita“ je jedan od njih. Depozit se ne kreira, to je pilanje naopako. Depozit se jedino može položiti u banku od strane njenih klijenata. Ono što banka kreira je bezgotovinski novac na način kako sam prethodno pojasnio, i koji se koristi kao svojevrsno oružje za porobljavanje bilo kog društva koje to dozvoli.

Obzirom na količinu neosviještenosti, „zdravo za gotovo“ pristupa, nevjerojatne korupcije u medijima i obrazovnom sistemu, nije ni čudo što tako nešto prolazi već desetljećima, a ponegdje i duže. Metoda je toliko efikasna i izrabljivačka, da niti jedna okupacijska vojska se ne može niti približiti“. Ono što smatram najbitnijim jest dijagnosticiranje samog problema, jer kako se uopće boriti, ako ne znaš tko ti je neprijatelj i kakvim prljavim trikovima i lažima se služi?! Michael Poulsen foto: moneycrachers

Advertisement

Vijesti

Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”

Published

on

Američki kolegij pedijatara upravo je objavio izjavu u kojoj proziva sve glavne medicinske udruge poimence zbog guranja ludila za promjenom spolova kod djece. Traže od ovih skupina da “ODMAH prestanu promovirati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križne spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.”

Puna @ACPeds izjava

“Stoga, s obzirom na nedavna istraživanja i otkrića štetnog pristupa koji zagovaraju WPATH i njegovi sljedbenici u Sjedinjenim Državama, mi, dolje potpisani, pozivamo medicinske strukovne organizacije Sjedinjenih Država, uključujući Američku akademiju pedijatara, Endocrine Društvo, Pedijatrijsko endokrino društvo, Američko liječničko udruženje, Američko psihološko udruženje i Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije neka slijede znanost i svoje europske profesionalne kolege i odmah prestanu promicati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križno spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.

Umjesto toga, te bi organizacije trebale preporučiti sveobuhvatne procjene i terapije usmjerene na prepoznavanje i rješavanje pratećih psiholoških oboljenja i neurodiverziteta koji često prate rodnu disforiju koji su članovi ovih profesionalnih organizacija da kontaktiraju njihovo vodstvo i potaknu ih da se pridržavaju sada dostupnih istraživanja utemeljenih na dokazima.” Oni povezuju MNOGE studije na svojoj stranici:

Continue Reading

Vijesti

IZMJENA PARADIGME? Dolazi doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

Published

on

Lord Walney, bivši laburistički zastupnik, koji trenutno sjedi u Domu lordova u Parlamentu Ujedinjenoga Kraljevstva kao nezavisni zastupnik, izjavio je da je britanska demokracija na raskrižju – piše Barbara Dijanović u HKV-u.

Naglasio je kako je, iako je ekstremizam krajnje desnice dobro prepoznat, premalo pozornosti posvećeno ozbiljnim oblicima nasilja, zastrašivanja i poticanja na mržnju od strane krajnje ljevice.

Ako se u obzir uzme činjenica da je ljevica već dugi niz godina mažena i pažena te zaštićena kao lički medvjed, ova je izjava britanskoga dužnosnika vrlo indikativna. Štoviše, nesvakidašnje je naići na izjavu u kojoj se ljevicu optužuje za potkopavanje demokracije. Iz dosadašnjega iskustva znamo da se takve kvalifikacije, u većini slučajeva, vežu upravo uz desnicu. Znači li ovo da ulazimo u doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

O takvim je ocjenama, naravno, prerano govoriti, no sama činjenica prepoznavanja opasnosti ljevičarskih ideologija poput klimatskoga fundamentalizma, anarhizma, „antirasizma“ itd. po demokraciju, svakako je dobar znak.

„Vidim uznemirujući jaz u našem razumijevanju krajnje ljevice, čiji aktivisti ne koriste rutinski nasilne metode, već sustavno nastoje potkopati vjeru u našu parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava“, napisao je lord Walney u izvješću o političkom nasilju na 292 stranice.

Lord Walney, između ostaloga, upozorio je da bi takvi pokreti krajnje ljevice mogli uzrokovati ogromnu gospodarsku štetu i iscrpiti policijske resurse. Pozvao je vladu da se „nužno“ pozabavi ovim problemom. U izvješću je napisao da postoji „široka supkultura krajnje ljevice“ koja se bavi klimatskim kampanjama, antirasizmom i antiizraelskim aktivizmom koji promovira antikapitalističke, anarhističke i antiestablišmentske ideologije.

Metode ekstremne ljevice – o kojima govori lord Walney – nedavno smo mogli vidjeti i u Republici Hrvatskoj. Dovoljno je samo se prisjetiti predizbornog skupa oporbe na Trgu svetoga Marka u Zagrebu na kojemu je prevladavala sumnjiva ikonografija i mrziteljska retorika. Iako se u ovomu slučaju nije radilo o klimatskom ili tzv. antirasističkom skupu, njegovi su ciljevi bili jasno anarhistički.

Drugovi su sa šakama u zraku krenuli u borbu za očuvanje demokracije, baš kao u dobra stara vremena. Za takve je skupine, doduše, karakteristično da svoje anarhističke i destruktivne ciljeve zamataju u prividno ruho borbe za demokraciju, pa su tako i naši jurišnici na Trgu svetoga Marka pozvali sve da se ujedine u borbi protiv korupcije. Sreća u nesreći jest da je taj vašar militantne ljevice na kraju ispao pravi fijasko, ali je ipak poslužio kao dobar pokazatelj da se drugovi nisu mnogi odmaknuli od starih i prokušanih metoda.

Anarhističke metode univerzalne su i u svojoj se biti ne mijenjaju. Mijenjaju se samo njihovi nositelji. Tako književnik Davor Velnić piše: „Nositelji revolucije više nisu gnjevni proleteri, grlato radništvo i njihovi revolucionarni komiteti; danas su to pacifisti i zeleni, ekološki osviješteni, seksualno izopačeni… uglavnom oni što dječjim kolicima voze pse i mačke i (za sada samo) bočnim pogledom pogledavaju u djecu kao svoj plijen. Zlo mijenja modus operandi, ali mu zavodnička narav ostaje jednako predatorska u potrazi za podobnim izdajicama“.

Rječnik revolucije danas je kudikamo mnogo kompleksniji. Zeleni, ekološki osviješteni, borci za ženska prava, ljubitelji pasa i mačaka, mrzitelji života i djece, borci za prava pingvina i svraka, nebinarni… ovakvi i onakvi, ujedinite se! Jedino za što se današnji revolucionari ne bore, a nisu se borili ni njihovi ideološki oci jest zaštita dostojanstva čovjeka u svakoj situaciji njegova života. To je suviše biblijski i zatucano.

Ekstremna ljevica u Hrvatskoj

Manifestacije ekstremne ljevice u Hrvatskoj možemo vidjeti svake prve subote u mjesecu tijekom molitve krunice na trgovima diljem Hrvatske. Isti nas ti udarnici revolucije, koji se subotama valjaju po tlu Jelačićeva trga, svake godine prilikom održavanja Hoda za život počaste nekim novim performansom. I ove su godine, kao i svih prethodnih, organi reda imali pune ruke posla.

Kada će se u Hrvatskoj postaviti pitanja opasnosti pojedinih ideologija za politički sustav, vladavinu prava i demokraciju? Hrvatska ni po čemu nije izuzeta od takvih trendova, a činjenica da je politička platforma Možemo! (koja otvoreno propagira takve politike i sama je stasala na uličnom aktivizmu), prešla okvire lokalne stranke, vrlo je zabrinjavajuća.

U spomenutome izvješću lord Walney tvrdi da bi se vlada trebala baviti prazninama u znanju unutar ministarstava i agencija za provođenje zakona o ideologijama, taktikama i akterima unutar krajnje lijevih i anarhističkih prosvjednih pokreta te da bi obavještajne službe i ministarstvo unutarnjih poslova trebali klasificirati prijetnje na temelju procjene njihove „taktike za postizanje promjene i vizije svijeta koji žele stvoriti“.

Mi smo u Hrvatskoj, kako bi se reklo, prešli igricu pa nam takvi aktivisti sjede u državnome Saboru i institucijama. Po receptu druga Gramscija!

Čovjek sa zdravim razumom mora se zapitati u kakvoj bismo stvarnosti živjeli da zagovornici takvih anarhističkih ideologija u svoje ruke dobiju poluge vlasti. Hrvatski je narod, hvala Bogu, bio dovoljno razuman da je na ovim parlamentarnim izborima to spriječio.

Lord Walney u svojemu izvješću, također, predlaže da policija više koristi nadzor nad prosvjednicima i da pri odlučivanju hoće li dopustiti ili zabraniti prosvjed u obzir uzme „kumulativne poremećaje i štetu“ koji iz toga proizlaze. Kao jedan od primjera, britanski parlamentarni zastupnik navodi učinak prosvjeda povezan s ratom u Gazi koji rezultira porastom broja antisemitskih zločina iz mržnje.

Zaključno: demokracija nije na raskrižju samo u Velikoj Britaniji, već u cijelome svijetu. Hrvatska, na žalost, ni u ovome nije izoliran slučaj. Je li nastupilo vrijeme zdravorazumske analize opasnosti svih anarhističkih ideologija, tek ćemo vidjeti.

Barbara Dijanović
Hrvatski tjednik

Continue Reading

Vijesti

“Papinska akademija za život izdala je svog utemeljitelja”

Published

on

George Weigel, biograf svetog Ivana Pavla II., požalio se da je Papinska akademija za život izdala dr. Jérômea Lejeunea, svog predsjednika utemeljitelja, knjigom koja se ne slaže s Papinom enciklikom Evangelium Vitae.

Weigel je iznio optužbe prošli tjedan, u svom govoru pod naslovom “Sv. Ivan Pavao II. i Jérôme Lejeune: Dva života u službi života”, održanoj u sklopu druge međunarodne konferencije o bioetici u Rimu od 17. do 18. svibnja.

“Desetljećima su Akademija i Institut Ivana Pavla II. radili kreativno, inovativno na razvoju katoličke moralne teologije i pastoralne prakse sposobne odgovoriti na izazov napada 21. stoljeća na dostojanstvo i svetost života – i to na način da su različite izričaje kulture smrti pozivali na obraćenje“, istaknuo je autor i teolog – prenosi QuoVadisEcclesia.

“Ali sada,” nastavio je Weigel, “akademija je objavila knjigu s ironičnim naslovom ‘La Gioia della Vita,’ (‘Radost života’) čiji su autori teolozi koji se mogu iskreno opisati samo kao oni koji se ne slažu s autoritativnim učenjem Evangelium Vitae.”

„Ta knjiga ne samo da slabi katolički argument za kulturu života koja odbacuje teške zločine protiv života koje je identificirao Evangelium Vitae. Čini to u smislu antibiblijske i antimetafizičke antropologije koja bi bila potpuno strana, čak i gnusna, i Jérômeu Lejeuneu i Ivanu Pavlu II.,” istaknuo je.

U svom izlaganju, Weigel je nadalje optužio da “kao što je Papinska akademija za život izdala svog predsjednika osnivača, dr. Lejeunea, objavljivanjem i promicanjem tako loše informirane i slabo argumentirane knjige, isto čini i rekonstituirani Institut Ivana Pavla II., sada uvelike lišen učenika, iznevjerivši namjeru sveca i učenjaka koji ju je utemeljio i koji je katoličku moralnu teologiju pozvao na obnovu koja se neće prepustiti zeitgeistu, duhu vremena, nego obnavljajući se ispravnim razumom, istinskom sućuti, i plemenitim korištenjem slobode.”

“I zato se moramo nadati da će dekonstrukcija Papinske akademije za život i Instituta Ivana Pavla II. za studije braka i obitelji, bolan proces koji se može promatrati tijekom proteklog desetljeća, biti zaustavljen, a zatim preokrenut, u godinama koje su pred nama“, istaknuo je ugledni poznavatelj života svetog Ivana Pavla II.

‘Radost života’

Vatikanska izdavačka kuća objavila je 9. veljače ”La Gioia della Vita” (“Radost života”), čiji je prolog napisao nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život, koji je izazvao kontroverze svojim izjavama o eutanaziji. u travnju 2023. Tekst sadrži “promišljanja o izazovima suvremene teološke etike” autora poput svećenika Carla Casalonea i Maurizija Chiodija.

Prema članku iz ožujka u talijanskim novinama La Repubblica, knjiga, “bez revolucioniranja katoličke doktrine, ipak ocrtava važna otvaranja kontroverznih tema kao što su kontracepcija, medicinski potpomognuta oplodnja i potpomognuto samoubojstvo.”

Još jedna kontroverzna knjiga

U otvorenom pismu iz rujna 2022.godine, devet međunarodnih stručnjaka ukazalo je na navodne ozbiljne pogreške objavljene u knjizi Papinske akademije za život pod naslovom “Teološka etika života: Sveto pismo, tradicija i praktični izazovi”, koja promiče promjenu učenja Katoličke crkve o korištenje kontracepcijskih sredstava.

Vraćajući se više od pola desetljeća unatrag, u Papinskom institutu za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II., kao i u njegovom statutu, učinjen je niz značajnih promjena.

Još jedna posljedica novih statuta bila je “drastično umanjivanje moralne teologije”.

Weigel je u svom izlaganju objasnio da istine za obranu života od začeća do prirodne smrti ne trebaju dar vjere da bi bile shvaćene i “nisu istine dostupne samo katolicima”.

“Zbog toga je kontinuirani rad Zaklade Jérôme Lejeune tako važan”, naglasio je govoreći o instituciji koja promiče načela poznatog francuskog genetičara.

Na kraju, Weigel je izrazio nadu da će “herojske vrline Jérômea Lejeunea biti službeno priznate od strane Crkve, kako bi se on mogao pridružiti svom prijatelju Ivanu Pavlu II., među redovima blaženih i kanoniziranih”.

Izvor

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved