Connect with us

Vijesti

KAKO NAS ELITA PRAVI BUDALAMA: Hrvatima se nudi grčki kmetski model, a ne razvojni u interesu nacije

Published

on

U špici smo turističke sezone koju ne krasi povećanje broja gostiju, ali zato članaka o hrvatskom turizmu nikada nije bilo više. Za sva zla ovoga svijeta, opet je kriv mali čovjek koji na svojim leđima trpi sve parazite.

Teoretičari, koji nikada ništa u praksi nisu napravili, sve znaju. Okupljaju se i djeluju. Imaju previše vremena, jer ne moraju čistiti apartmane i prati posteljinu. Vrijedni mali čovjek sve izgubljeno gleda i ništa ne razumije, dok ga “stručnjaci” nazivaju primitivcem i zatucanom seljačinom koja se želi baviti turizmom. Zamislite samo. Zatucana seljačina hoće igrati igru u društvu velikih.

Poplava novih ideja o “super” rješenjima je iznenađujuća. A možda i nije, jer ih sve veže jedna ideja: oni hrvatskom čovjeku nude grčki model, koji je po njima idealan za sve.

KAKO IZGLEDA GRČKI TURISTIČKI MODEL?

Prvo uguraš državu u Euro zonu, tako što izvaraš sve institucije. Oni koji te gurkaju, manipuliraju ciframa da sve štima, a onda te prime u svijet velikih. Pošto si postao veliki, moraš trošiti kao veliki. Bez brige. Tu su krediti, a novaca nikada nije bilo više.

Krediti se dižu, novac stiže i igranka može početi

Zašto raditi za male novce kada je novaca u izobilju. Svi su posluženi. Političari, državni djelatnici, religiozne ustanove, korumpirani mediji i svi oni koji mogu dići kredit.

Iznenada, više nitko ne zarađuje 400 € mjesečno, nego 1000 i 2000 €. Bože moj, sada možemo i putovati kao veliki. Zemlje koje su kupovale voće i povrće iz Grčke, otkažu narudžbe i okrenu se Turskoj, jer su tamo plaće i dalje 400 €, a cijene puno niže.

Nije bitno. Grci imaju visoke plaće, pa će kupovati jeftino voće i povrće u Turskoj, a grčki seljak neka traže drugo zanimanje ili neka prodaju zemlju i živi kao svi “normalni” ljudi u gradu.

Proizvodnja staje, dok se potrošnja povećava. Ne na način da se kupuje domaća roba, nego strana. Kako bi se proces ubrzao, Njemačka se sjetila prodati tenkove i drugo naoružanje u slučaju da se “siromašna” Turska odluči napasti “bogatu” Grčku.

Stisnuta kamatama Grčka kreće u međunarodnu rasprodaju svoje aktive. Sve ide u bescjenje. Prodaju se luke, plaže, otoci, imanja, budući dobitci na lotu, zračne luke, muzeji, dakle sve što se može monetizirati. Odlična ideja, tvrde mediji i pojedinci. Samo slobodno tržište može spasiti Grčku. To što matematika dokazuje suprotno, nije bitno.

Kada je grčki narod bačen na koljena, dolazi ekipa koja je nudila kredite i štimala cifre prije ulaska u EU. Isti Grčkoj prodaju robu i oružje. Kupuju sve što se da kupiti. Grčke visoke plaće više nisu popularne i treba izvršiti internu inflaciju (smanjiti plaće).

Sada grčki seljak radi za malu plaću isti posao kojeg je radio prije nego je Grčka ušla u Euro zonu. Tada je bio vlasnik svog obrta, a sada je rob i bijeda koju hvale jer za sitne pare nudi sve što zajmodavci i njihovi poslužnici traže.

Njegov “seljački primitivizam” preko noći postaje tradicija i nešto cool. To treba platiti jer je rijetko i potražnja je velika.

Ovo vam je dragi moji grčki model, temeljen na zapadnim vrijednostima. Vrijednog čovjeka pretvoriš u doživotnog roba. Ako se pobudni, samo zaustaviš dotok novca, a njegovu ljutnju kanaliziraš prema onima koji to žele promijeniti.

Pokušajte usporediti grčki model i stanje u Hrvatskoj? Hrvatski turistički obrtnik je u identičnoj situaciji. Danas je “primitivna seljačina” i vlasnik, a sutra će postati turistička atrakcija gdje će njegov dojučerašnji primitivizam postati primjer prekrasne tradicije, čije će usluge plaćati strani turisti. Ne obrtniku, nego onome tko ga je angažiro putem platforme udaljene par tisuća kilometara. Tada će imanja i apartamani postati simpatični i vjerojatno još skuplji.

Želite li znati kakav model može spasiti Hrvatsku, pročitajte kako je to učinila Turska na ovom linku Mislav P. /Logicno.com

Vijesti

Legenda o zmiji i krijesnici

Published

on

Prenosimo s mreža poučnu legendu:

Legenda kaže da je zmija jurila krijesnicu da je proždre. Mala bubica nije mogla pobjeći zmiji. Al nije se predavala, satima je trajala intenzivna potjera.

Nakon nekog vremena, umorna, iscrpljena krijesnica se zaustavila i rekla zmiji: – Mogu li vam postaviti tri pitanja?

Zmija je odgovorila: – Samo ti pitaj, ali ću te svejedno pojesti… samo naprijed…

– Pitanje 1: Da li ja spadam u vaš hranidbeni lanac ?

– NE.

Pitanje 2: Jesam li vam nešto učinila?

– NIŠTA POSEBNO.

Pitanje 3: A onda….. Zašto me želite pojesti?!

– JER SJAJIŠ!!!

Poruka: 

U mnogim prilikama susrećete ljude koji će vas samo kritizirati, osuđivati, etiketirati, čak i ako im nikada ništa niste učinili i s njima ste srdačna osoba. I sve je to zato što poput krijesnice imate svoj sjaj, osvjetljavate svoj put i put mnogih koji lutaju mrakom. Sjajite više od drugih, poput krijesnice noću, a to je nešto što drugi ljudi teško mogu podnijeti, jer im nedostaje ta unutarnja svjetlost, ona vlastita svjetlina i boli ih što ne sjaju … ZAVIST.

Oni su bolesni, kontaminirani ljudi koji žive samo u nesreći, drži se podalje od njih. Nikada nemoj prestati biti ono što jesi, osvjetljavati onom svjetlošću koja je jako tvoja, čak i ako to smeta onima koji žive u potpunoj tami …

Sijaj. 

Sanjaj, što te briga. 

Smij se. 

Neki ljudi će vam prići jer ih vaš sjaj privlači. Neki će vas odbaciti zato što je vaš sjaj za njih prejak. 

I to je u redu. 

Nastavite sijati.

Priprema: S. Šetka

Continue Reading

Vijesti

Milanović iznenadio Plenkovića: IZBORI u srijedu, 17. travnja, na neradni dan! Što kaže Premijer?

Published

on

Prvi put u povijesti na izbore izlazimo u srijedu – donosi Hina

Izbori za novi, 11. saziv Hrvatskoga sabora održat će se u srijedu 17. travnja, odlučio je u petak predsjednik Republike Zoran Milanović koji je donio i odluku da se izbori za članove u Europski parlament iz Republike Hrvatske održe u nedjelju, 9. lipnja.

Izbori na biračkim mjestima u Hrvatskoj održat će se u srijedu, 17. travnja, a u inozemstvu, u hrvatskim diplomatsko-konzularnim predstavništvima, u utorak, 16. i u srijedu, 17. travnja, stoji u odluci predsjednika o raspisivanju izbora za zastupnike 11. saziva Sabora od neovisnosti.

Odluka stupa na snagu danas, što znači da od sutra počinju teći izborni rokovi, među kojima i rok od 14 dana u kojemu političke stranke, neovisne liste i kandidati, moraju Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) predati svoje liste.

DIP potom ima rok od 48 sati za objaviti zbirnu listu pravovaljanih lista i kandidatura, čime će krenuti službena izborna promidžba.

U priopćenju Ureda predsjednika navodi se da je, prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, članak 5., stavak 3., dan provedbe izbora neradni dan.

Što je na to rekao Plenković?

– Više puta smo rekli da su nam svi datumi prihvatljivi. Nama je sve dobro, sve nam paše. HDZ je spreman za demokratski test pred hrvatskim narodom. Malo je neobično što je u sredini tjedna, ali sve je u okviru zakona. Idemo po novo povjerenje hrvatskih građana nakon dva uspješna mandata.

Continue Reading

Vijesti

DOBA ČAROLIJE Zašto je ‘mračni srednji vijek’ bio sve samo ne mračan

Published

on

Između pada Rimskog Carstva 476. godine i renesanse, gotovo tisuću godina kasnije, postoji zanimljivo među-razdoblje.

Mogli biste to nazvati “srednjim vijekom” između klasičnog svijeta i moderne- donosi Culture Critic

Naslovna slika: Svjetlosne lađe iz ‘mračnog’ srednjeg vijeka…

Mnogim znanstvenicima poznato kao “mračno doba”, srednjovjekovno razdoblje često se ocrnjuje kao kulturna pustinja: barbarstvo, neznanje, patnja i nasilje. Njezina kulturna postignuća dobivaju manje pozornosti od sjaja klasične grčko-rimske civilizacije s jedne strane i početaka moderne s druge strane.

Istina je da je srednji vijek bio živ sa svojom vlastitom živopisnom kulturom, poviješću i umjetnošću – ali moderne percepcije često su slijepe za to.

Evo 3 aspekta kulture koji prikazuju zadivljujuće svjetlo takozvanog doba tame…

1. Začarani svjetonazor

Edoras u Gospodaru prstenova

Jeste li se ikada zapitali zašto je toliko fantastičnih romana smješteno u pozadinu razdoblja nadahnutog srednjim vijekom?

Epski, začarani svijet fantazije gotovo je neodvojiv od srednjeg vijeka. Vremensko razdoblje bilo je nabijeno sveopćim čudom.

Srednjovjekovna Europa imala je ono što se zove “začarani svjetonazor”. U biti, ono je vidjelo prirodni svijet kao isprepleten s nadnaravnim silama. Interakcija s tim silama postala je dio šire priče o borbi između dobra i zla. Svakodnevne radnje normalnih ljudi prožimao je smislom, avanturom i herojstvom.

Ovi elementi, sve značajke srednjovjekovnog svjetonazora, neodvojivi su od fantasy žanra. Nije ni čudo što je srednji vijek iznjedrio djela kao što su Beowulf, Rolandova pjesma i legende o Arturu koja i danas ostaju u našoj kulturnoj svijesti.

Svijet pun vilenjaka, proročanstava, demona, čarobnjaka, zmajeva, dvoraca i vitezova mogao bi zvučati kao ostvarenje sna obožavatelja Tolkiena, ali naravno postoji opasnost u romantiziranju srednjeg vijeka. Ne može se poreći da je život tijekom ovih stoljeća bio surov i brutalan.

Ali u isto vrijeme, srednjovjekovni život bio je više od borbe za opstanak: bio je to svijet pun smisla i misterija. Uokviren kršćanskom pričom, njegov je svjetonazor bio zasićen dramom dobra i zla, pri čemu je svaka osoba svoj život shvaćala kao dio ove velike pripovijesti.

Nije ni čudo što epske priče poput Tolkienove pronalaze svoj izraz u svjetonazoru srednjeg vijeka – i nije ni čudo što se, u našem razočaranom svijetu, čitatelji uvijek iznova nalaze privučeni svjetlom koje izvire iz ovog takozvanog “mračnog” doba.

2. Ikonografija

Ljestve božanskog uspona, samostan Svete Katarine (12. stoljeće)

Ako ste se prije susretali s vjerskim ikonama, postoji dobra šansa da je vaša prva reakcija bila da ste se osjećali nedovoljno oduševljeno – možda čak i zbunjeno. Za razliku od kasnijih, poznatijih umjetničkih formi, ikonografija se ne bavi realističnim detaljima. Za modernog, post-renesansnog gledatelja, to može biti zbunjujuće.

Za razliku od umjetnosti renesanse i kasnije, ikonografija vam ne pokušava pokazati subjektivnu viziju umjetnika. Umjesto toga, pokazuje vam stvarnost kroz oči vjere – poput “prozora u nebo”.

Ikone obično prikazuju osobu ili događaj iz Biblije ili povijesti Crkve. Vizualni jezik je složen:

  • „Ravni” krajolici: nema točke nestajanja ili perspektive, fokus je na figurama, a ne na pozadini
  • Višestruki dijelovi priče u istom kadru (čak i ako su se dogodili jedan za drugim) — kako bi se pokazalo da su dio istog duhovnog događaja
  • Sveci savršenih proporcija, bez obzira na njihov stvarni izgled — kako bi pokazali da su sveti ljudi u skladu sa samima sobom

Sama neobičnost ikonografskog jezika omogućuje mu da preuzme svetu perspektivu. Njegov nadrealni prikaz drži ga nevezanim za određeno vrijeme ili mjesto – tako da njegova priča ostaje dostupna u svim vremenima i mjestima.

Ikonografija je bila zajednička većini religija drevnih vremena, ali njezin kršćanski oblik dobio je prednost kada je, 330. godine nove ere, rimski car Konstantin premjestio glavni grad carstva iz Rima u Bizant.

Nastojao je riješiti propadajući kulturni i politički milje stare prijestolnice i uspostaviti “novi Rim”, kako bi integrirao moć drevnog carstva sa slavom nove kršćanske religije.

Taj spoj starog i novog ono je što je ikonografiju učinilo tako snažnom. Kršćanska ikonografija preuzela je tragove iz grčke i rimske umjetnosti, dok je upijala simboličko bogatstvo svojih židovskih korijena. Koristio je te drevne načine da prikaže nove svece i doktrine, stvarajući sustav komunikacije koji je vjeru učinio dostupnom svima, bez obzira na pismenost.

Budući da ikonografija modernom oku izgleda čudno – možda čak i zagušljivo i ušuškano – lako ju je pogrešno shvatiti kao puku preteču kasnijih oblika umjetnosti. Ali ima vlastitu disciplinu i moć. Srednjovjekovni ljudi su ozbiljno shvatili ideju da su ikone prozori u božansko, te su ispunili svoje domove i crkve ikonama koje su trebale propuštati božansko svjetlo.

Ali njihov vizualni učinak teško je procijeniti kada ih vidite na stranici ili u muzeju. Ako se želite susresti s tim svjetlom iz mračnog vijeka, najbolje ih je pronaći u njihovom prirodnom staništu: pod svjetlom svijeća u prekrasnim, stoljećima starim crkvama.

3. Gregorijansko pjevanje

Prije sjaja Beethovena ili magije Mozarta, Europom se proširila druga vrsta glazbe. Ova glazba – koliko god jeziva koliko i drevna – nije koristila instrumente i nije se izvodila u koncertnim dvoranama. Unatoč tome, brzo je postao glazbena krvotok srednjeg vijeka.

Gregorijansko pjevanje izraslo je iz židovske prakse pjevanja psalama. U samostanima, gdje su redovnici morali recitirati psalme sedam puta dnevno, pjevanje je bilo neophodno: to im je omogućilo da standardiziraju svoje liturgije kako bi mogli pjevati zajedno.

Ipak, u ranim stoljećima crkve došlo je do sve većeg broja stilova pjevanja: zajednice su razvile vlastite varijacije, a određene osobe poput svetog Ambrozija ostavile su za sobom svoj osobni utjecaj.

Tek kada je papa Sveti Grgur zasjeo na papinsko prijestolje, napjev je dobio prepoznatljiv oblik kakav poznajemo danas. Pod Grgurom je kršćansko pjevanje postalo relativno standardizirano u obliku koji i danas nosi njegovo ime.

Pjevanje je bilo takav kamen temeljac srednjovjekovnog života da je (doslovno) oblikovalo katedrale — arhitekti su dizajnirali crkve za slušnu estetiku, jednako kao i za vizualnu. Akustika je pojačala glasove pjevača tako da se jedan pjevač mogao čuti u cijeloj zgradi. Neke su katedrale bile tako izvrsno dizajnirane da su sekunde duge jeke dolazile iz jedne note.

Bez gregorijanskog pjevanja velika klasična glazba kasnijih stoljeća ne bi postojala. Bio je pionir u notnom zapisu (upotrebom četiri retka i velikih blokova za označavanje nota), a ova metoda skiciranja i čitanja glazbe kasnije će se razviti u moderni petoredni zapis koji se i danas koristi.

Ali gregorijansko pjevanje više je od preteče klasične glazbe. To je sama po sebi zapanjujuća umjetnička forma. Kada ga slušate, nećete čuti dramatične uspone i padove kasnije klasične glazbe i ne istražuje viziju ili emocije pojedinog umjetnika.

Umjesto toga, to je poput glasa davne prošlosti – svečano i udaljeno, ali duboko mirno. Osjeća se težina tisućljetne povijesti, a ona nas još uvijek proganja.

Ako ste skeptični, pokušajte poslušati snimku ili bolje, pronađite osobnu izvedbu. Uvidjet ćete da je umjetnost “mračnog doba” doista prosvjetljujuća – ona dijeli glas vjere iz prošlih stoljeća i ljepotu koja je održavala generacije kroz nezamislivo nesigurna vremena.

Drama u tami

Pred kraj srednjeg vijeka, renesansna umjetnost eksplodirala je kulturnim krajolikom i drastično promijenila naše stavove i pretpostavke o tome što umjetnost jest. Zbog toga je modernoj osobi relativno lako povezati se s kulturnim rezultatima 15., 16. i kasnijih stoljeća.

Ali zavirivanje dalje u kulturnu povijest otkriva jedno čudnije i izazovnije vrijeme. Kreacije ranijih stoljeća manje su nam intuitivne. Ali to ne znači da je srednjovjekovno doba bilo kulturni najniži nivo koji implicira izraz “mračni vijek”.

Srednjovjekovno doba bavilo se mitološki bogatim svemirom, ne fokusirajući se na pojedinačne umjetnike, već na avanturu življenja. Njegova umjetnost odražava slavu tog očaravajućeg pogleda na svijet…

Više o tome pročitajte na izvoru…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved