Connect with us

Vijesti

Konačno; EU Parlament se izjasnio komunizam i nacizam su isto zlo!

Published

on

A u Hrvatskoj opća šutnja, šok i nevjerica!

Ma zamislite njihov “napredan i jedini ispravan komunizam” SMRT FAŠIZMU, SLOBODA NARODU izjednačen sa nacizmom!

Što će sada SAAB-ovci?

12 dana je prošlo od izglasavanja , a od zvanične politike glasa čuti nije!Nema ni slova u medijima, novinama, portalima!Ne javljaju se ni članovi VIJEĆE ZA SUOČAVANJE S POSLJEDICAMA VLADAVINE NEDEMOKRATSKIH REŽIMA

Konačno nedoživljene pravde za 100 milijuna žrtava komunizma!

Gdje ste sada Faktograf-ovci kada ste proglasili CRNU KNJIGU KOMUNIZMA, da nije ni F od fakta?

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir univerzalna načela ljudskih prava i temeljna načela Europske unije kao zajednice utemeljene na zajedničkim vrijednostima,

–  uzimajući u obzir izjavu koju su 22. kolovoza 2019. uoči Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima dali prvi podpredsjednik Timmermans i povjerenica Jourová,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima usvojenu 10. prosinca 1948., sponzori

–  uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. svibnja 2005. o 60. obljetnici kraja Drugog svjetskog rata u Europi na dan 8. svibnja 1945.(1),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,

–  uzimajući u obzir Okvirnu odluku Vijeća 2008/913/PUP od 28. studenoga 2008. o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima(2),

–  uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.,

–  uzimajući u obzir svoju deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.(3),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(4),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. prosinca 2010. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi (COM(2010)0783),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 9. i 10. lipnja 2011. o sjećanju na zločine totalitarnih režima u Europi,

–  uzimajući u obzir Varšavsku deklaraciju od 23. kolovoza 2011. o Europskom danu sjećanja na žrtve totalitarnih režima,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu koju su 23. kolovoza 2018. dali predstavnici vlada država članica EU-a u spomen žrtvama komunizma,

–  uzimajući u obzir svoju povijesnu rezoluciju o situaciji u Estoniji, Latviji i Litvi usvojenu 13. siječnja 1983. kao odgovor na „Baltički apel“ koji je uputilo 45 građana tih zemalja,

–  uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.  budući da se ove godine obilježava 80. godišnjica početka Drugog svjetskog rata, koji je uzrokovao ljudsku patnju dotad neviđenih razmjera i doveo do okupacije zemalja u Europi koja je potrajala desetljećima;

B.  budući da su prije 80 godina, 23. kolovoza 1939., komunistički Sovjetski Savez i nacistička Njemačka potpisale Ugovor o nenapadanju, poznat kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegove tajne protokole u kojima su podijelili Europu i teritorije neovisnih država u sfere interesa između svoja dva totalitarna režima, otvorivši tako put za izbijanje Drugog svjetskog rata;

C.  budući da je, kao izravna posljedica pakta Molotov-Ribbentrop, uz nacističko-sovjetski Sporazum o prijateljstvu i demarkaciji koji je uslijedio 28. rujna 1939., Republiku Poljsku prvo napao Hitler, a dva tjedna kasnije i Staljin, čime je ta zemlja lišena neovisnosti, a poljski narod suočen s nezapamćenom tragedijom; te da je komunistički Sovjetski Savez 30. studenog 1939. započeo agresiju na Finsku, a u lipnju 1940. okupirao i pripojio dijelove Rumunjske (teritorije koji nisu nikad vraćeni) te pripojio nezavisne republike Litvu, Latviju i Estoniju;

D.  budući da su nakon poraza nacističkog režima i završetka Drugog svjetskog rata neke europske zemlje mogle provesti obnovu i započeti proces pomirenja, dok su druge europske zemlje ostale pod diktaturom, a neke i pod izravnom sovjetskom okupacijom ili utjecajem, još pola stoljeća te su im sloboda, suverenitet, dostojanstvo, ljudska prava i društveno-gospodarski razvoj i dalje bili uskraćeni;

E.  budući da, usprkos tome što su zločini nacističkog režima ocijenjeni i kažnjeni u okviru Nürnberškog procesa, još uvijek postoji hitna potreba za većom osviještenošću, moralnim preispitivanjem i pravnim istragama u pogledu zločina staljinizma i drugih diktatura;

F.  budući da su u nekim državama članicama komunističke i nacističke ideologije zakonom zabranjene;

G.  budući da je europska integracija od početka predstavljala reakciju na patnje prouzročene dvama svjetskim ratovima i nacističkom tiranijom koja je dovela do holokausta, odgovor na širenje totalitarnih i nedemokratskih komunističkih režima u središnjoj i istočnoj Europi te način da se suradnjom i integracijom prevladaju duboke podjele i neprijateljstva u Europi, prestane s ratovima i osigura demokracija u Europi; budući da je za europske zemlje koje su pretrpjele sovjetsku okupaciju i komunističku diktaturu, proces proširenja EU-a koji je započeo 2004. značio povratak u europsku obitelj kojoj pripadaju;

H.  budući da se europska tragična povijest ne smije zaboraviti kako bi se odala počast žrtvama, osudili počinitelji i postavili temelji za pomirenje koje počiva na istini i sjećanju;

I.  budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

J.  budući da je prije 30 godina, 23. kolovoza 1989., obilježena 50. godišnjica Pakta Molotov-Ribbentrop te je u znak sjećanja na žrtve totalitarnih režima organiziran „Baltički put“, dotad nezabilježena demonstracija dva milijuna Litavaca, Latvijaca i Estonaca koji su se uhvatili za ruke i formirali ljudski lanac koji se protezao od Vilniusa do Rige, pa sve do Tallinna;

K.  budući da su, usprkos tome što je Kongres narodnih zastupnika SSSR-a 24. prosinca 1989. osudio potpisivanje Pakta Molotov-Ribbentrop, kao i drugih sporazuma s nacističkom Njemačkom, ruske vlasti u kolovozu 2019. odbacile odgovornost za taj sporazum i njegove posljedice te trenutačno promiču stajalište da su Poljska, baltičke države i Zapad pravi pokretači Drugog svjetskog rata;

L.  budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom nasljeđu zločina koje su počinile staljinističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinog naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje;

M.  budući da otvoreno radikalne, rasističke i ksenofobne skupine i političke stranke potiču na mržnju i nasilje u društvu, primjerice širenjem govora mržnje na internetu, što često dovodi do porasta nasilja, ksenofobije i netolerancije;

1.  podsjeća na to da se prema članku 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;

2.  naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;

3.  podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;

4.  izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;

5.  poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;

6.  osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;

7.  osuđuje povijesni revizionizam i glorificiranje nacističkih kolaboracionista u nekim državama članicama EU-a; duboko ga brine sve veće prihvaćanje radikalnih ideologija i povratak fašizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima netolerancije u Europskoj uniji te uznemiruju vijesti iz nekih država članica o šurovanju političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenopravnog progona s radikalnim, rasističkim i ksenofobnim pokretima različitih političkih denominacija; poziva države članice da najoštrije osude takva djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;

8.  poziva sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Europe, na primjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a;

9.  poziva države članice da osude sve oblike negiranja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti, te da spriječe pojavu trivijalizacije u političkom i medijskom diskursu;

10.  zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima; potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i o našoj zajedničkoj povijesti, uključujući obrazovanje o zvjerstvima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, poput holokausta i sustavnog dehumaniziranja njegovih žrtava tijekom niza godina;

11.  nadalje, poziva na to da se 25. svibnja (godišnjica smaknuća heroja iz Auschwitza ritmajstora Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma koji će biti izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su, suprotstavivši se tiraniji, pokazali junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te će budućim generacijama služiti kao jasan primjer ispravnog stava koji treba zauzeti pred prijetnjom od totalitarnog porobljavanja;

12.  poziva Komisiju da pruži efektivnu potporu projektima za povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama kao i za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da u okviru programa Europa za građane odvoji odgovarajuća financijska sredstva za komemoraciju i sjećanje na žrtve totalitarizma, kao što je to izneseno u stajalištu Parlamenta o programu Prava i vrijednosti za razdoblje 2021. – 2027.;

13.  izjavljuje da europska integracija kao model mira i pomirenja predstavlja slobodan izbor naroda Europe koji su se tako opredijelili za zajedničku budućnost te da Europska unija ima posebnu odgovornost za promicanje i zaštitu demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, ne samo unutar već i izvan Europske unije;

14.  ističe da su se, u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, zemlje istočne i središnje Europe ne samo vratile u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, već da su se, uz pomoć EU-a, pokazale uspješnima u provedbi reformi i postizanju društveno-gospodarskog razvoja; naglašava, međutim, da ta mogućnost treba ostati otvorena i drugim europskim zemljama kako je utvrđeno u članku 49. UEU-a;

15.  tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;

16.  duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;

17.  izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;

18.  napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;

19.  osuđuje činjenicu da ekstremističke i ksenofobne političke snage u Europi sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne propagande, uključujući rasizam, antisemitizam i mržnju prema seksualnim i drugim manjinama;

20.  apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;

21.  naglašava da bi tragična prošlost Europe i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvarajući tako otvorena i tolerantna društva i zajednice koje prihvaćaju etničke, vjerske i seksualne manjine i primjenjujući europske vrijednosti na sve;

22.  nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-09-19_HR.html

Dakle dostavljeno je svim vladama i parlamentima država članica, a  kako je Hrvatska članica EU, znači i hrvatskoj Vladi i Saboru!

Za očekivati je  da se ponašaju u skladu sa Rezolucijom i zabrane komunističke simbole, kumrovačke derneke i razne proslave sa “divnim kapama partizankama”

Kada već hrvatske Vlade nisu bile sposobne donijeti Zakon o lustraciji, prisilila ih je EU da ipak provedu neki barem simbolični vid lustracije.Sve petokrake na spomenicima, ulicama i trgovima, sva imena ulica, trgova sa imenima komunističkih diktatora trebaju biti uklonjena i da konačno taj zločinački režim pođe  u ropotarnicu povijesti!

Titovo ime nosi središnji trg u labinskom Starom gradu, u obližnjem Rapcu nalazi se Obala, a u Raši ulica s imenom Maršala Tita.  Titovo ime nose i ulice i trgovi u Fažani, Poreču, Rapcu ,Opatiji.  Veli Lošinj imaju Obalu maršala Tita, u Lovranu je šetališe sa Titovim imenom. Trg maršala Tita imaju Rijeka, Buzet, Lovran, Matulji i Rovinj.

Što će bivši istarski župan, a sada EU parlamentarac Valter Flego koji je izjavio” “Istra se nikad neće odreći svoje prošlosti i antifašističkih spomenika, trgova i ulica ljudi koji su tu prošlost obilježili, a posebno lika i dijela Josipa Broza Tita”?

Što li će sada IDS koji se zalaže za europske vrijednosti sa Titovim Parkom u Puli i crvenom zvijezdom? 

Biti će zanimljivo gledati kako  se koprcaju sa svojim izjavama!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Vijesti

Splitski roker unazadio Kekina: ‘Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete, tvoji su izgubili 95.’

Published

on

JEDAN STARIJI POST – VRIJEDNO GA PONOVITI Splitski roker Toni Aničić na svom Facebook profilu odgovorio je Mili Kekinu.

Pridružujući se javnoj haranzi „Kulturnjaka 2016“ Mile Kekin, frontmen benda Hladno pivo, uključio se u napade na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i objavio pjesmu objavio pjesmu “Ja nisam vaš, moji su dobili ’45.”

“Pošto vidim da je moj dragi kolega Mile Kekin objavija novi pjesmuljak, bit ću slobodan objaviti moj poetski odgovor njemu. Baš me zanima koliko će ovo portala objaviti”, napisao je Aničić na Facebooku.

Pjesmu Tonija Aničića donosimo u cijelosti:

Kekin arlekin

Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete
ti nisi naš, tvoji su izgubili 95.

Nestalo stiha, presušile rime
državna blagajna tvoje je vime
kojega sišeš, iz kojeg ždereš,
a po toj državi stalno sereš

Kad talenta nema, kad rodiš se bez dara,
a koncerti odavno nisu puni
najbrži način da dođeš do para –
samo šta žešće po Hrvatskoj pljuni

Kad nema pjesme, kad nema hita,
a ploče već dugo ne privlače kupce
sjetiš se Juge i druga Tita
pa napuniš odma novinske stupce

Nekad sam, Mile, i ja ti se klanja,
a danas si manji od poslušnog hrčka
od Džinovskog i GAD-a do današnjih sranja
i do Milanovićevog kućnog potrčka

Nekad Bog na Zemlji, nekad ime slavno
ljubimac kolega, publike i kritike
al` bunar ideja je presušio davno
pa se zato hvataš jeftine politike

Dignimo spomenik, dignimo bistu
oportunističkom “antifašistu”
velikom “borcu za ljudska prava”
dok mu je država muzara krava

Bog, domovina, nacija
davno je nestala inspiracija
kažeš “nisam vaš”, al bolje budi kuš
jer, što je “vaš” na srpskom, na hrvatskom je “uš”…

fb/Toni Aničić

Continue Reading

Vijesti

Strašno PROROČANSTVO O FRANCUSKOJ: ‘Tvoji zakoni ne poznaju Stvoritelja, ali on će se ukazati’

Published

on

Mnoge je kršćane prošlog tjedna zaprepastila činjenica da je Francuska, odlučila unijeti pravo na abortus u francuski Ustav, čime je dozvolila neometanu proizvodnju smrti nerođene djece u krilu zakona, naravno protubožjih.

Kćer Crkve, zemlja mučenika i svetaca

Ono što zapravo iznenađuje nije pravo na abortus već što je to učinila Francuska, zemlja koju se naziva i najstarijom kćeri Katoličke Crkve, zemlja Ivane Orleanske, nebrojenih mučenika i zemlje koja je rodila neke od najvećih svetaca Katoličke Crkve ikada; Male Terezije, svetog Ljudevita Montfortskog, svete Margarete i ukazanje Presvetog Srca Isusova, sv. Katarine Laboure i čudotvorne medaljice, sv. Irineja, sv. Franje Saleškog, sv. Ivana Vianneya,  sv. Roka i mnogih drugih.

To je ono što zapravo boli – đavlovo iživljavanje nad kćerima i sinovima tisućljetne Crkve. To je ono što vrišti kao znak vremena ali i ono što je prorokovao talijanski svetac Ivan Bosco, osnivač salezijanskog reda, apostol mladih ali i  prorok, ispunjen Duhom svetim.

Jedan je od najštovanijih svetaca KC, posebno među mladima kojima je posvetio cijelu službu preko ‘oratorija’ za ‘siromašne mladiće’. Primio je od Boga izvanredne duhovne darove. Proricao je smrti i neke događaje koji su, po ljudskim spoznajama bili nepredvidljivi. Za sebe je rekao: ‘Nemojte me nazivati prorokom dok se stvari koje sam prorekao ne ostvare.’ Živio je, naime od 1815. do 1888. godine.

Jedno od njegovih najpoznatijih proročanstava najavljuje upravo  Francusku u rukama stranaca, kažnjenu a sve to zbog ‘nevjere’ i zala prema čovjeku i Stvoritelju u okrilju zakona.

Proročanstvo Ivana Bosca o Francuskoj

Sveti Ivan Bosco tako je rekao:

‘Rat dolazi s juga, mir sa sjevera. Francuski zakoni više ne prepoznaju Stvoritelja, ali Stvoritelj će se ukazati, te će je posjetiti tri puta sa šibom gnjeva svoga. U prvom posjetu on razbija njezin ponos osvajanjem, pljačkanjem uništene žetve i ubijanjem ljudi i blaga.’

‘U drugom posjetu velika babilonska bludnica koja tjera pristojne ljude da uzdišu i da je zovu bordelom Europe, ostat će bez vođe te će biti žrtva nereda.’

‘Parizu! Parizu! Umjesto da se naoružaš u ime Gospodnje, utvrđuješ se Domovima nemorala. Ti ćeš ih sam uništiti. Tvoj idol, Panteon, bit će sažegnut u pepeo kako bi se ovo ostvarilo: ‘Nasilje, širi laži o meni.’

Tvoji neprijatelji dovest će te do neimaštine, gladi, straha, i učinit će od tebe užas svih naroda. Ah, jao tebi ako ne prepoznaš ruku koja te udara! Želim kazniti nemoral i prezir prema Mojemu Zakonu, govori Gospodin.’

‘U trećem posjetu past ćeš u ruke stranaca. Tvoji neprijatelji izdaleka će promatrati kako tvoje palače gore. Tvoji domovi postat će hrpa ruševina s krvi tvojih heroja kojih više nema.’

izvor: Vjera.hr

Continue Reading

Vijesti

Intervju koji bi mogao preoblikovati svijet

Published

on

Koliko često intervju s vođom nacije postane lekcija povijesti od 1000 godina? Ako živite u Americi, nikad – piše Eric Simmons u konzervativom katoličkom Crisismagazinu.com.

Možete li zamisliti da se američkom političaru postavi pitanje i on započne svoj odgovor: “Pa, 1842. vidjeli smo…” K vragu, naš trenutni predsjednik se čak ne može sjetiti što se dogodilo jučer, a još manje 988. Ali ako intervjuirate ruskog predsjednika Vladimira Putina, takva je rasprava barem moguća, kao što se može vidjeti iz njegovog ovotjednog intervjua s Tuckerom Carlsonom. (Moramo se zapitati koliko je ova opsežna lekcija iz povijesti bila jednostavno fleks; demonstracija da ruski predsjednik može mentalno trčati krugove oko američkog predsjednika.)

Dvosatni intervju bio je fascinantan uvid u um ruskog vođe, nešto što rijetko viđamo ovdje u cenzuriranim Sjedinjenim Državama. Mnogim se Amerikancima to vjerojatno učinilo dosadnim (naslov u Daily Beastu glasio je “Putin umalo izgnjavio Tuckera na smrt dvosatnim satom povijesti), ali to je zato što naša kolektivna sjećanja jedva sežu nekoliko mjeseci unatrag, a kamoli stotine godina, a naš raspon pažnje ograničen je na 280 znakova i oštrih memeova. Ipak, duboko razumijevanje povijesti neophodno je za razumijevanje naše trenutne svjetske geopolitike.

Zapravo, upravo neznanje povijesti Amerikanaca omogućuje uspješno djelovanje propagandnog stroja naše političke klase. Protekle dvije godine, te Elite i njihovi sluge u korporativnim medijima pretvarali su se da je povijest započela 24. veljače 2022., na dan kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu (ili, kako to Putin kaže, kada je Rusija “pojačala” sukob za koji on kaže da je počeo s ukrajinskim državnim udarom 2014.). Ovo neznanje omogućuje nevjernicima od Hillary Clinton do Georgea Weigela da predstave karikaturalnu verziju onoga što se tamo događa: Putin=Hitler; Rusi=loši, Ukrajinci=dobri; Putin je izvršio invaziju samo zato što ima imperijalne planove nad cijelom Europom.

Upućeni analitičari oduvijek su znali da je ovo smiješna i nepoštena procjena, ali bilo je neophodno da vojno-industrijski kompleks ovdje u SAD-u proda našu ulogu u sukobu američkom narodu. Slanje milijardi dolara u Ukrajinu (od čega velik dio zapravo ide američkim vojnim ugovornim kooperantima) je prihvatljivo samo ako se prodaje kao egzistencijalna prijetnja našoj zemlji, što ona nikada nije bila.

Putinova duga lekcija iz povijesti bila je, naravno, puna praznina i namjerno je uključivala samo događaje zbog kojih Rusija izgleda povoljno. Naravno, tako većina političkih vođa priča povijest: u svjetlu koje je povoljno za vlastitu zemlju. Ipak, povijest koju je ispričao od raspada Sovjetskog Saveza 1991. u biti je točna, a poznavanje tog vremenskog razdoblja ključno je za razumijevanje današnjeg sukoba.

Sjedinjene Države i Zapad opetovano su prekršili obećanja data Rusiji u dobroj vjeri i opetovano su provocirali Rusiju tijekom proteklih 30 godina dosljednim pomicanjem granice NATO-a—zajedno s našim vojnim bazama i projektilima—sve bliže ruskoj granici, protiv jasna upozorenja ruskog vodstva (Putin nije jedini u ruskom vodstvu koji osuđuje ovo širenje).

Da budemo jasni, “izazvano” nije isto što i “opravdano”. Primjećivanje činjeničnosti Putinovog prikaza nedavne povijesti nije obrana ruske invazije na Ukrajinu. No potrebno je priznati ove stvarnosti ako se ikada želi postići mir. Moramo priznati da će Rusija braniti vlastite interese, a zahtijevati njezinu potpunu kapitulaciju je glupa stvar.

Stoga, ako inzistiramo na crtanom prikazu Putina kao modernog Hitlera, nikada nećemo biti voljni sjesti i pregovarati o okončanju ovog krvavog sukoba. Nažalost, upravo se to dogodilo u ožujku 2022., mjesec dana nakon invazije, kada je britanski premijer Boris Johnson (očito u zajednici s Bidenovom administracijom) prisilio Ukrajinu da odbaci mirovnu inicijativu, inicijativu koju je i sama Ukrajina bila spremna potpisati.

Ako inzistiramo na karikaturističkom predstavljanju Putina kao modernog Hitlera, nikada nećemo biti spremni sjesti i pregovarati o okončanju ovog krvavog sukoba.
Ipak, moja svrha ovdje nije ponovno raspravljati o američkoj umiješanosti u sukob Rusije i Ukrajine (već sam to komentirao ovdje, ovdje, ovdje i ovdje). Umjesto toga treba primijetiti koliko je intervju Tuckera Carlsona bio važan za promicanje mira i kako odražava promjenu krajolika u medijima, promjenu za koju vjerujem da je ključna za mir i slobodu.

Korporacijski mediji rado karikiraju Putina kao razbojničkog diktatora, baš kao što karikiraju Donalda Trumpa kao željenog diktatora. To zadovoljava njihove gospodare u političkoj klasi, pa čine sve što mogu kako bi cenzurirali svoje mete. Lako je nekoga karikirati ako mu nikada ne dopustite da iznese vlastitu točku gledišta.

Ali s porastom alternativnih medija, sposobnost korporativnih medija da se uključe u takvu cenzuru slabi.

(Znam da CNN i drugi kažu da su opetovano tražili intervju s Putinom i da su bili odbijeni. Zamjerate li mu? U samo nekoliko posljednjih mjeseci mediji su odbili emitirati neke od Trumpovih govora i izrezali dijelove intervjua s Robert F. Kennedy, Jr. za koju su tvrdili da je “lažna informacija.”)

Srećom, ljudi se bude za ovu igru. Kao samo jedan od pokazatelja pada korporativnih medija, CNN-u bi trebalo 226 dana da ima onoliko kumulativnih gledatelja u udarnom terminu koliko je imao Carlsonov intervju s Putinom u prvih 17 sati. Sve više i više ljudi odbacuje korporativne medije vođene zvučnim bajtovima i guranjem naracije radi dugotrajnih alternativnih medija otvorenih za različite poglede. Ovo užasava našu vladajuću političku klasu, jer oni znaju što je stanovništvo obrazovanije, slabiji je njihov stisak moći.

Izravno čuti Vladimira Putina je dobra stvar, točka. To ne znači da njegovu priču moramo prihvatiti ništa više nego priču vlastitog predsjednika (Putinove tvrdnje o tome da želi “denacificirati” Ukrajinu, na primjer, izgledaju cinično vođene u propagandne svrhe). Međutim, slušanje “druge strane” omogućuje nam da shvatimo da u svakom sukobu postoji više stajališta, višestruka pritužba i svaka strana ima svoju perspektivu o tome što je dovelo do sukoba i što ga nastavlja. Prepoznavanje te činjenice prvi je korak prema miru, a za intervju s Vladimirom Putinom svi bismo trebali zahvaliti Tuckeru Carlsonu.

Autor: Eric Sammons/The Crisis Magazine

Eric Sammons je glavni urednik časopisa Crisis.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved