Nije nedostajalo iznenađenja na međunarodnom kongresu s naslovom „Amazanija-ulog u igri“ koji je organizirao institut Plinio Correa De Oliveira u Rimu. Prije svega bio je prisutan kardinal Walter Brandmueller koji je vodio poslijepodnevni rad kongresa, molitvu, i na kraju je udijelio blagoslov.

S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Zatim izvan programa predstavljena je video poruka monsinjora Athanasiusa Schneidera, biskupa iz Astane, Kazahstana, koji je bio zaređen za svećenika upravo u Brazilu gdje je studirao teologiju na Instituto Sapientiae.

Monsinjor Schneider je bio vrlo jasan: „Oni koji su redigirali Instrumentum laboris – radni nacrt, pribjegli su triku dramatizacije nedostatka slavljenja euharistije u Amazoniji da bi pokrenuli pitanje zaređivanja oženjenih svećenika među domorocima. Ustvari, za spasenje nije apsolutno potrebno primanje sakramenta Svete Euharistije nego ispravna, prava vjera, molitva i život u skladu sa Zapovjedima božjim kako pokazuje i iskustvo otaca pustinjaka i japanskih vjernika koji su 200 godina bez svećenika ostali katolici, ili /vjernici koji su ostali dosljedno vjerni /u Sovjetskom savezu pod komunističkim režimom. Svi ovi su se pouzdavali u Duhovno pričešćivanje koje im je davalo snagu i utjehu. „Oni koji brane oženjeni kler lukavo se služeći izrazom „viri probati – provjereni ljudi“ amazonske narode drže manje vrijednima, inferiornim,  jer predpostavljaju da oni nemaju sposobnosti da Crkvi daju svećenike u celibatu koji su izrasli u vlastitom ambijentu.“ Tu se skriva jedan oblik „skrivenog rasizma“.

Ne smije se zloupotrebljavati ove narode zbog vlastitih  dekadentnih ideologija i teoloških hereza koje su nastale u Europi.“ I još: „Papa ima točno određenu dužnost da ih privede k Bogu, da sačuva čistoću i integritet istine katoličke vjere, božanskog ustrojstva Crkve,  sakramentalnog reda i apostolskog naslijeđa svećeničkog celibata. Papa to ne može ni u kom slučaju prešutjeti ili ponašati se zdvojno spram ovih gnostičkih, naturalističkih i dijelom panteističkih dijelova Instrumentum laboris.“ Ako bi ih ipak potvrdio „teško bi povrijedio svoju dužnost Petrovog nasljednika i izazvao bi duhovno pomračenje.“ Prođe li ovo, Krist je predvidio odbaciti ga „ponovnim poslanjem u svoju Crkvu svetih, hrabrih i vjernih Papa da  Crkvu, Petra Stijenu  ni vrata paklena neće biti u stanju pobijediti.“

Na kraju kongresa predstavljeno je posljednje iznenađenje, video koji je dao priliku da se spozna pravo lice Amazanije, one i onih koji ju istinski žive. 45 mladih iz Instituta Plinio Correa De Oliveirai su u tako kratkom vremenu uspjeli sakupiti 22 tisuće potpisa za peticiju koja je prošlog petka predstavljena u Vatikanu u tajništvu Sinoda tako da se osjeti istinski glas amazonskih naroda a ne samo nevladinih udruga i medija, ljudi koji većinom traže izbjegavanje bilo kakvog pokušaja vjerske jedinstvenosti i koji ne prihvaćaju odjek teorija koje nemaju potvrdu znanstvene zajednice a koje svestrano podržavaju moćnici ovog svijeta. Oni ne predstavljaju osjećaje koji su zajednički ljudima s ulice i iz te regije, kako je to pojasnio  predsjednik Instituta Plinio Correa De Oliveira u u svom izvještaju za tisak.

U jutarnjim satima na kongresu čiji je moderator bio Julio Loredo koji je otvorio radni dio, sudjelovao je i kardinal Raymond Leo Burke, zatim kraljevski princ Bertrand d Orleans y Braganza, autor knjige „Psicosi Ambientalista – ekološka psihoza“ koji je pošao s povjesne točke katoličke prisutnosti u Brazilu, nadasve misionarske: “Sve do polovice 20-tog stoljeća 97% Brazilijanaca se izjašnjavalo katolicima. S krizom tzv. progresizma, post koncilske teorije oslobođenja ili Pakta katakombi, čiji je pokretač bio biskup Helder Camora, taj broj je sištao na 50%.

Jedan apostolski nucij u Brazilu mi je rekao, ne tako davno, da gubimo 1% vjernika godišnje.

Čitava evangelizacijska i civilizacijska epopeja nakon reformi II vatikanskog koncila dovela je u ovoj regiji do zaprepašćujućeg širenja „pentekostalnih“ sekti.“ Što se tiče Sinoda „prema Instituto Brasiliano di Geografia e Statistica ima 896,9 tisuća indiosa od kojih jedva 20% živi u Amazoniji, a to je 179.330 indiosa. Vrijedi li čitav jedan Sinod za tako mali broj? Čak i za njih bi bilo rješenje da se vrate raditi ono što je Crkva oduvijek činila ranije sa sjajnim rezultatim u prošlosti.“

Zatim je govorio odvjetnik Jonas Marcolino Cacuxi, upravitelj macuxi entiteta u Amazoniji koji je podigao kažiprst protiv onih koji ih žele isključiti iz procesa razvoja i osuditi na socijalno zaostajanje kao FUNAI – Fondazione Nazionale degli Indios – jednostavno zbog vlastitih interesa i za korist svojih financijera. Neke nevladine udruge skupljaju milione u ime indiosa za korist i interesa svojih financijera. Međutim, danas su se mnogi domoroci ujedinili i ne žive u kamenom dobu i ne prakticiraju kanibalizam, posebno zahvaljujući slobodi i autonomiji koju su postigli za vrijeme vlade predsjednika Bolsonara“.

Prof. Luiz Carlos Molion, meteorolog s Universita federale di Alagaos, negirao je postojanje klimatskih promjena ili globalnog zagrijavanja kojima je uzrok čovjek. „Ono što se događa je prirodna promjenljivost klime, ustvrdio je. Kada bi velika sječa šuma u Amazoniji i postojala ne bi mogla utjecati na globalnu klimu jer je malih razmjera s obzirom na oceanska prostranstva. Da bi se takve promjene dogodile s globalnom sječom šuma, po srednjim stopama sječe trebalo bi približno 780 godina.  Papa Franjo griješi kada citira da su  prostori Amazonije i Konga pluča svijeta,  jer prema tvrdnji prof. Moliona kisik nastaje poglavito u oceanima“.

Poslije podne je prof. Stefano Fonana, direktor Osservatorio kard. Van Thuan za Socijalnu doktrinu Crkve, istakao  da teološka perspektiva Amazonskog sinoda ima svoje ishodište u dugim  pogrešnim teološkim zbivanjima i da je ona potpuno europska, nastala na rajnskim sveučilištima i u srednjoj Europi na pretpostavkama teologije oslobođenja, narodne teologije i novog eko- spiritulizma Leonarda Boffa koje se potpuno  temelje na političkoj teologiji Metza, na antropologiji Rahnera i na „nouvelle theologie –novoj teologiji“: “Ni Metz, ni Rahner, ni njihov učitelj Heidegger nisu predavali u Latinskoj Americi, nego u Friburgu u Brisgoviji, u Insbrucku u Austriji. Jendom rječju, radi se o teološkoj kolonizaciji europske teološke avangarde koja se pretvorila u silu koja je  zauzela prostor i moć u Crkvi.

Prof. Roberto de Mattei, povjesničar i predsjednik Fonazione Lepanto, pojasnio je kulturnu paradigmu Amazonije kojoj mi suprostavljamo kulturnu paradigmu kršćanske civilizacije i „crkvi s amazonskim licem suprostavljamo Crkvu Jednu, Svetu, Katoličku, Apostolsku i Rimsku. Upravo kao na Lepantu i pod Bečom mi se borimo u obrani naše vjere, samo što neprijatelji danas nisu više vanjski nego prije svega unutarnji i zbog toga upravo mi laici imamo pravo, čak i dužnost da sačuvamo doktrinu koja nam je data i koju smo primili i obranimo civilizaciju koju smo primili od naših otaca.“

Posljepodnevnu sjednicu je zaključio Jose Antonio Ureta, autor „Promjena paradigme pape Franje“ koji je, nakon što je utvrdio postojeću apostaziju u „Crkvi s amazonskim licem“ koja je predložena Sinodu, predstavio je zadaću koja danas očekuje vjerne katolike: “Kao što su mnogi misionari prolijevali svoju krv da bi donosili svjetlo Evanđelja domorodcima tako i mi moramo biti spremni činiti isto ako to bude potrebno za očuvanje djevičanske čistoče božanskog lica naše Majke, Katoličke Crkve, Apostolske i Rimske. Ako je po misterioznom planu Proviđenja nastalo pomračenje u službenom učenju Crkve ili je prihvaćena jasna i zdvojna hereza indijanske teologije naši će glasovi nastaviti trajno ispovjedanje istine vjere.“

Zahvalu je iskazao slavni govornik svim prisutnim. I mi zahvaljujemo svima.

Mauro Faverzani /RadioRomaLibera