Kad sam uočio da je kraljica Mary, baka sadašnje britanske kraljice, potomak niza mađarskih plemićkih obitelji, pomislio sam da bi među njima mogle biti i hrvatske plemićke obitelji koje su se povezivale s Mađarima, kaže Mladineo

Nakon što je britanska kraljica Elizabeta II. u ponedjeljak popodne dočekala rođenje praunuka i zasad najmlađeg potomka, povjesničari su dali na posao da joj pronađu i najstarije pretke.

Otprije je naime poznato da britanska kraljevska obitelj među precima ima niz znamenitih povijesnih ličnosti, što je rezultat stoljetnih sklapanja brakova među europskim kraljevskim obiteljima. Neki su od tih predaka na prvi pogled pomalo neočekivani: tako genealozi dovode kraljicu Elizabetu II. u rodbinsku vezu i s muslimanskim prorokom Muhamedom i velikim mongolskim vladarom Džingis-kanom.

A zbog rodbinske povezanosti s nizom zvučnih povijesnih imena, europskih i svjetskih, pomalo je u sjeni ostala činjenica da kraljica Elizabeta II., a time i njezin upravo rođeni praunuk, dijete princa Williama i Kate Middleton, ima i hrvatske krvi.

Potomci junaka

Kraljica je izravan potomak Nikole Šubića Zrinskog (1508.-1566.), hrvatskog bana i branitelja Sigeta od Turaka.

Riječ je o podatku koji je slabo poznat u Hrvatskoj iako bi mogao biti iskorišten za turističku promociju, posebno u Velikoj Britaniji. Princ Charles i princeza Anne, kraljičina djeca, više su puta posjetili Hrvatsku posljednjih godina, međutim nisu dobili informaciju, koja bi im sigurno bila zanimljiva, a to je da su oni izravni potomci jednog od najvećih nacionalnih junaka njima slabo poznate i udaljene zemlje, kojem je posvećena i najpoznatija hrvatska opera.

Goran Mladineo znanstveni je novak na Hrvatskom institutu za povijest, gdje se bavi suvremenom hrvatskom poviješću. Istraživanje rodoslovlja i prezimena njegov je hobi. Do ovog otkrića je došao sasvim slučajno.

– Kad sam uočio da je kraljica Mary, baka sadašnje britanske kraljice, potomak niza mađarskih plemićkih obitelji, odmah sam pomislio da bi vrlo lako među njima mogle biti i najuglednije hrvatske plemićke obitelji koje su se rodbinski povezivale gotovo isključivo s Mađarima. Bio sam malo skeptičan prema tome jer mi se činilo da, ako to i jest istina, to bi već zasigurno bilo poznato. Međutim, na svoje sam iznenađenje prilično brzo i lako ustanovio da današnja britanska kraljevska obitelj doista među izravnim precima ima Nikolu Šubića Zrinskog. To znači da preko njega vuku i podrijetlo od čitavog niza važnih hrvatskih povijesnih ličnosti iz obitelji Zrinski i Frankopan te srednjovjekovnih Šubića – kaže Mladineo.

Kraljicu Elizabetu i Nikolu Šubića Zrinskog spaja niz od 13 generacija uglavnom mađarskih plemićkih obitelji. Sve počinje udajom Ane, kćeri bana Nikole Šubića Zrinskog i njegove supruge Katarine Frankopan, za mađarskog plemića Ferenca Thurza.

Brak s princezom

Linija se dalje nastavlja preko mađarskih obitelji Perenyi, Kemeny, Banffy i Rhedey. Potomci bana Nikole Šubića Zrinskog teško da bi iz Mađarske stigli do britanskog dvora da nije bilo zanimljive ljubavne priče iz prve polovice 19. stoljeća. Grofica Claudine Rhedey (1812.-1841.), potomak Zrinskih, rođena u Transilvaniji, zaljubila se u princa Alexandera od Wuerttemberga i udala se za njega. U doba kad je izbor supružnika određivao doslovno sve u plemićkim krugovima, grofica iz ugarske provincije nije smatrana dovoljno dobrim izborom za jednog njemačkog princa.

Claudine stoga ni brakom nije dobila pravo na titulu princeze, a njihova djeca (sin i dvije kćeri) nisu mogla naslijediti ni očevu titulu ni tron Wuerttemberškog Kraljevstva.

Sin jedinac Franz, igrom slučaja rođen u Osijeku, postao je samo grof od Hohensteina.

No splet okolnosti ga je, kaže Mladineo, doveo ipak do uskraćene prinčevske titule i velikog životnog uspjeha po tadašnjim mjerilima, a to je bio brak s britanskom princezom.

Claudine nažalost nije dočekala vidjeti sinov uspjeh, koji je svakako bio i velika zadovoljština za tretiranje njegove majke kao nedovoljno dobre supruge za jednog princa. Poginula je sa 29 godina u bizarnoj nesreći – pala je s konja na vojnoj paradi te su je pregazili ostali konji u galopu. 

Elizabetin se pradjed Franz od Trecka rodio u Osijeku

Franz od Tecka, sin austrijskog časnika, vojvode Alexandera od Württemberga, i transilvanske grofice Claudine Rhedey, rođen je 1837. godine u Osijeku. S obzirom na to da je brak smatran morganatskim, tj. bračni partneri nisu bili jednakog društvenog statusa, Franz nije mogao naslijediti očevu titulu. Stoga mu je prvo dodijeljena titula grofa od Hohensteina, a kasnije mu je car Franjo Josip dao višu titulu, princa od Tecka.

Kao produkt morganatske zajednice, odnosno kao sin “obične” grofice, nije mogao računati na to da će sklopiti neki društveno i materijalno isplativ brak, kao što je pošlo za rukom nizu njegovih rođaka iz osiromašenih njemačkih vladarskih obitelji. Besprijekoran “pedigre” ženika bio je najvažniji faktor pri sklapanju brakova u vladajućim dinastijama 19. stoljeća, a u tome su Franzu prepreku za ulazak na neki od europskih dvorova predstavljali njegovi “obični” barunski i grofovski, uglavnom mađarski, ali i hrvatski, preci. Stoga se školovao za časnika u austrijskoj vojsci te sudjelovao u bitki kod Solferina i kasnije u austrijsko-pruskom ratu.

No, posrećilo mu se zato što tadašnja britanska kraljica Victoria nije dijelila takav strog i isključiv stav glavnine visokog plemstva. Položaj na čelu najuglednije i najbogatije europske dinastije dopuštao joj je pravo na izdvojeno pa i neuobičajeno mišljenje o takvim pitanjima. Britanska kraljica već je bila uvidjela do kojih problema, pogotovu zdravstvenih, dovode česti rođački brakovi, pa je odlučila malo ublažiti kruta pravila, upravo s ciljem da u obitelj unese svježu krv. Za takvu odluku, osim načelnih, imala je i neke privatne razloge: njezina omiljena prijateljica i sestrična, princeza Mary Adelaide, bila je već u tridesetim godinama, a zbog svog izgleda poznata pod nadimkom Debela Mary, pa ni njezine šanse za udaju na neki strani dvor nisu bile osobito velike. Franz možda nije imao novac ni besprijekorno podrijetlo, ali je imao kakvu-takvu prinčevsku titulu te je, po Victorijinu mišljenju, dobro izgledao.

Tako se Franz od Tecka svojim brakom s princezom Mary 1866. godine izbavio od dosadne sudbine bezličnog austrijskog oficira i završio na britanskom dvoru. U početku nije izgledalo ni da će u Britaniji njegova sudbina biti značajno drugačija od karijere u Austriji i da će ostati zaboravljen kao sporedni i pridruženi član britanske kraljevske obitelji, zajedno sa svojom neuglednom suprugom. No, kraljica Victoria, koja je taj brak i aranžirala, imala je i dalje potrebu usmjeravati sudbinu te obitelji, i to u njenom najboljem interesu. Zaključila je da je njihova kći Mary izvrstan izbor za suprugu njezina unuka i budućeg britanskog kralja, vojvode od Clarencea. Kad je on, nakon što su već objavljene zaruke, u dobi od samo 28 godina iznenada umro od gripe, Victoria je jednostavno odlučila da se Mary treba udati za njegova mlađeg brata, vojvodu od Yorka. Unatoč pomalo neobičnom i ugovorenom početku, bio je to sretan i uspješan brak. Mary i njezin suprug, kao kralj George V., od 1910. do 1936. vladali su Velikom Britanijom. Imali su šestero djece, među kojima i Edwarda VIII., koji je abdicirao zbog Wallis Simpson, te Georgea VI., oca današnje kraljice Elizabete.

autor Stjepan Bubalo, Večernji list

(Goran Mladineo) Foto: Reuters/Pixsell hrvatski povjesničar